Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation

English Bosnian Serbian Croatian German Arabic French French Swedish Italian Finnish UK Site

A+ A A-

Autor: Mate Puljak

NOVO

Anji
O “dalmatinskoj piramidi” pisali su mnogi internetski portali. Unatoč ogromnom interesu nikada nije pronađena. Ucrtana je na dvije stare karte iz 16. i 17. stoljeća. Na njih me uputio poznati splitski fotograf i pustolov Jurica Galić - Juka. Potraga koju sam pokrenuo trajala je gotovo četiri mjeseca. U njoj je, direktno i indirektno, sudjelovalo oko četrdeset ljudi. Svi su oni doveli do zaključaka koji su omogućili da se sve iznova revidira i po tko zna koji put pogleda izvan kutije, što smo kroz cijeli ovaj proces nastojali i činiti. Bila je to danonoćna potraga. Kontaktirali smo sve profile ljudi, upoznali se s mnogim selima i mjestima, zavirili u svaki kutak šibenskog zaleđa. Između ostalih, angažirani su i hrvatski branitelji, te je konzultirana i struka. Trebalo je proći cijeli mukotrpni proces da bi se slika iskristalizirala i da bih prošlu subotu objavio rad pod naslovom “Misterij dalmatinske piramide 1.”. No, javilo se nekoliko predstavnika “strukovne zajednice”, jedan lokalni političar i dva privatnika koji se bave turizmom, a kojima rad mrsi račune. Zbog toga je uklonjen iz moje kolumne i ovo je nova, izmjenjena i dopunjena verzija.

subota, 21 juli 2018 20:20

Autor: Mate Puljak

NOVO
U ovom ćemo radu proći kroz jednu od najljepših zbirki epitafa sa stećaka u Bosni. Ljudi, koji su ih stvarali, potomci su preživjelih Ilira koji su se, pod svaku cijenu i u velikim povijesnim turbulencijama, borili da sačuvaju temeljne istine i fragmente prapovijesne arijanske duhovnosti, makar stopljeni s Kršćanstvom, religijom najsličnijoj onoj kojoj su oduvijek pripadali. Iz ovih tekstova ćete vidjeti kolika je to borba bila. U svoj toj nadrealnoj poeziji osjetit ćete jako štovanje dualizma i to željno iščekivanje uskrsnuća, kao i Spasitelja koji treba doći. Kroz svoje starije radove sam upućivao na potrebitost iščekivanja i jednog i drugoga. Kroz njih sam i nebrojeno puta istaknuo da je Vatikan ljudska tvorba i najveća prijetnja Kristovoj ideji. Nedavno sam dobio mail jednog crkvenog dužnosnika u kojemu me optužuje da promoviram, citiram; “...ilirsko poganstvo, na štetu Svete rimske Crkve.” S tim je sve lijepo rečeno - “rimske”. Mi nismo ni Slaveni ni Rimljani. Mi smo Iliri! Naša religija počiva na zoroasterijanskim korijenima. Nismo nikada bili pogani! Jedini pogani na ovom tlu bili su Rimljani, a kršćanstvo smo primili već u apostolsko vrijeme. Svi oni koji se, poput mene, usude javno dići glas protiv te elite, javno proglasiti ljudima da su od istih napušteni, da Boga i Krista traže u sebi, kroz svoju životnu priču i priče ljudi koje svaki dan susreću, riskiraju da ih se izopći ili marginalizira. Ovim putem poručujem onima koji me prate da me mogu izbaciti iz svega onoga što su oni stvorili, ali nikada me neće moći izbaciti iz Božjeg plana, niti utrnuti Svjetlo kojim svijetlim izvaranom i iskorištenom narodu. Upravo u tom smjeru idu i neki epitafi , pogotovo jedan koji kaže da, ako zastanemo kraj stećka i odlučimo se pomoliti, to učinimo za sebe, a ne za njega. S tim je sve rečeno. Što si napravio za života, napravio si. Nema popravka u smrti. Sve one mise koje mi plaćamo, koriste samo crkvenoj riznici. Prema epitafima, onaj koji je legao, čeka uskrsnuće. Netko će ga dočekati, netko će i dalje čekati, nadati se i gledati očima stećka. Baš kao i mornari iz podmornice. Uzaludno ili ne, Bog je taj koji ima posljednju riječ. On daje život i uzima ga. I kad ga uzme u stanju ga je obnoviti i vratiti jer je svemoguć. Ne treba očajavati, a još manje sumljati.

subota, 21 juli 2018 20:16

Autor: Mate Puljak

NOVO
Zbog velikog broja upita i oskudnih internetskih podataka o “ Kamenu s Rešetarice” , te nedostupne fotografije istog, nisam htio pojedinačno slati slike već sam ih odlučio objaviti. Iako u stručnim krugovima pronalazak fra Bone Mate Vrdoljaka, odnosno tumačenje pok. Mirka Vidovića da se radi o stihu iz Zarathusthrinih “Gatha” (43,11C) “Dainušij rayo iišiiš” ( ...” s nadahnućem u raj ići...”), nije prihvaćeno, smatram da je sve skupa nužno staviti pod jedan kratak file, pa neka ljudi dalje istražuju i sami donesu zaključak. Pok. Mirka sam osobno poznavao, tako da je bilo teško ponovo listati stare mailove. Ali evo, što je tu je. Za Božić i Uskrs sam dobio čestitku od Zdravka Vampovca i Emila Čića, između ostalih članova HAZUDD-a. Sjećamo se našeg Mirka koji je, uistinu, s nadahnućem otišao u Raj.

subota, 21 juli 2018 20:08

Autor: Mate Puljak

NOVO
Davnih godina moj stric Stjepan pronašao je na predjelu “Knjež dub” (Knežev dub) nedaleko mjesta Dobrinče (Imotska krajina) jedno rimsko koplje. Odlučio sam ga objaviti jer postoje mnogi koji kažu da na području Dobrinča nije bilo rimskih nalaza. Nažalost, jest. Navodno je na istom mjestu naknadno pronađen i nekakav bodež. Nije poznato gdje se danas nalazi i je li sačuvan. Osim ta dva nalaza, kod mene je zoomorfna fibula s prikazom psa pronađena na Velikoj gradini. Nju ćemo posebno obraditi. Koplje je, prema mojoj dojavi evidentirano od strane Konzervatorskog odjela Imotski. Fotografirao ga je arheolog pok. Marijan Lozo, a kopču kustos MHAS-a prof. Ljubomir Gudelj koji ju je datirao u 4. st. Od ostalih nalaza iz Dobrinča vrijedno je spomenuti brončanu dugmad s Gradine ( moj nalaz i “vlasništvo”) , kameno sječivo slično nožu (očev nalaz) , te zagubljenu kamenu sjekiru (nalaz Zlatka Skendera). Vratit ćemo se sa Stjepanom do mjesta na kojemu je našao koplje i suočiti se s narodnom predajom koju mi je ispričala jedna starija žena, te vidjeti samo koplje.

subota, 21 juli 2018 20:04

Autor: Mate Puljak

NOVO
Nekropolu stećaka kod sela Peze (Lokvičići - Berinovac) upoznali ste u mom radu “Podrtle-Magija Žene”. Taj naslov mi je donio mnogo dobrih ljudi. Nekropolu čine 33 bloka čija je ukupna težina oko 50 tona. Najveći stećak s postamentom prelazi 2.5 metra i teži oko 10 tona (s postoljem) . Nebrojeno puta sam ponovio koliko mi je osobno bitna ta nekropola. Za mene je ona bila inicijacijsko mjesto za sve ovo što mi je Bog poslao u zadnje tri godine otkako pišem za fondaciju. U “Magiji Žene” nisam ulazio duboko u narodne predaje. Imao sam sreću što je majka očeva vjenčanog kuma bila iz Peza. Umrla je prije nekoliko godina u dubokoj starosti. Ono što mi je ispričala prava je priča o ovoj nekropoli. Smatram da je zapadno lice najvećeg stećka naknadno priklesano, što nije problem dokazati jer se ne radi o istom majstoru. Osim toga, mač nije dovršen. No, unatoč tome, ovdje je ponovo jasno vidljiva veza s Templarima kao i na obližnjoj nekropoli kod sela Zovke.

subota, 21 juli 2018 19:56

Autor: Mate Puljak

NOVO
O utvrdi Čačvini je dosta toga napisano i objavljeno. Uglavnom, radi se o srednjovjekovnom zdanju, danas ruševini, koju vidite s desne strane kada iz Trilja vozite prema graničnom prijelazu Kamensko. Kažu da je podignuta na kasnoantičkoj utvrdi. Spominje se 1371. u posjedu Ivana Nelipića. Ja ću vam pokazati drugu, zanemarenu, stranu priče i da se radi o velikoj prapovijesnoj gradini tj. posebnom naselju koje je održavalo stanoviti kult posvećen Suncu. Je li Čačvina bila gradina na kojoj su boravili svećenici asketi? Obrambenih bedema u cijeloj priči uopće nema. Kad je zadnji put vladala takva harmonija? U srednjoj bronci?

subota, 21 juli 2018 19:53

Autor: Mate Puljak

NOVO
Jankovina je uzvišeno područje blizu naselja Mrnjavci kod Lovreća, Imotska krajina. Posebno je po sačuvanom odru tj. žrtveniku, na kojemu se i danas pale vatre. Osim njega, u obrednik spada bunar (lokva) u kojemu se pralo tijelo, dva geoglifa od kojih jedan čini prapovijesna gradina. Pokojni Rupčići, koji su sebe smatrali plemićima, pričali su mi o tom svetom mjestu. Godine 2009. sondirao sam s pok. Marijanom Lozom i našli smo ukope u žare. Žare su bile slične amforama sa špicastim dnom. Zbog velike starosti one su pretežno u komadićima. Čisteći nekoliko poslaganih smrvljenih žara, među ostacima keramike vidjeli smo obilni sloj pepela i fragmente kostiju što upućuje na to da ostaci nisu u potpunosti sagorjeli. Pokojni Lozo ih je datirao u kasnu broncu i ustvrdio da keramika nije ilirska već uvozna italo-grčka. Jankovinu je obišao i slobodni istraživač Domagoj Nikolić koji je svoj nalaz objavio u emisiji “Na rubu znanosti”. Radi se o geoglifu žene koja u ruci drži dijete. Podsjeća na prikaze Bogorodice. Što kažu narodne predaje?

subota, 21 juli 2018 19:31

Autor: Mate Puljak

“Prekinuti snovi” naziv je filma koji se 09. travnja prikazivao na HRT 2. Izvrsna Dakota Fanning u romantičnoj drami o djevojci koja boluje od leukemije i radi popis stvari koje želi obaviti
prije smrti pokušavajući uživati u svakom preostalom danu. Film je snimljen prema romanu “Before I die”, Jenny Downham. Iako sam nakon bratove smrti prestao gledati jednog od omiljenijih “istraživača” dr. House-a, jer me sve vraćalo na njegov boravak i tužan kraj u bolnici, pogledao sam Tessinu borbu s leukemijom, prvi film takve tematike nakon devet godina. I
sve je bilo dobro dok joj krv nije potekla iz nosa. U tom sam trenutku osjetio zujanje u uhu i izgubio svijest. Kad misliš da si se oporavio i krenuo naprijed, odjednom te dohvati ta vječno
prisutna sjena koju držiš zaključanu negdje u podsvijesti i shvatiš da si trajno oštećen i da više nikada nećeš biti dobro.

subota, 09 juni 2018 20:43

Autor: Mate Puljak

Ovo je treći i posljednji planirani uradak na temu Jastreb glavice i povezanosti iste s Ilijadom. Dugo sam čekao s objavom jer sam želio proći put od Vruje (Dubci) do zavjetnog svetišta
Čerovice, te snimiti Vruju izbliza. Osim toga, potrudio sam se oko fotografiranja manjeg dijela onoga što je pronađeno u bližem podmorju. Onima, koji će znati što s ovom građom, poručujem
da je vrijeme došlo. Ukoliko propuste priliku, bit će to, onda kada bude, još jedan pokušaj u nizu. Temelj je udaren. Metafizički, Grad zna da smo blizu. U prvom radu smo se upoznali s
predajama o Jastreb glavici za koju su stari predavači smatrali da se radi o kopiji drevnog grada koji je potonuo u Dubcima. Zvali su ga Ilijin grad (Ilij?). U drugom sam radu objavio predaje
koje Jastreb glavicu povezuju i s jednom kršćanskom pričom. Usputno sam se dotakao usmenih predaja primoraca kao najavu posljednjeg uratka. Oni potvrđuju predaje naroda zabiokovlja. U trećem, posljednjem obećanom dijelu, vidjeti ćete što se smatra svetištem izgubljenog grada te se suočiti s arheološkim nalazima u njegovoj blizini. Postavlja se pitanje zašto nije moguće naći trojanski Ilij? Je li zbog toga što je danas pod morem?

subota, 09 juni 2018 20:32

Autor: Mate Puljak

Ovo je jedna usmena narodna predaja o čovjeku koji je malim ljudima donio znanje i napredak. Radnja je vezana uz jednu prapovijesnu gradinu i stećak dimenzija cca 200 x 100 x 100
cm. Oboje se nalaze u Dobranjama, naselju nešto sjevernije od Ciste Velike. Mnogi od Vas me pitaju zašto sam se uhvatio Imotske krajine. Postoji nekoliko razloga. To je moj kraj i htio sam
najprije počistiti ispred svojih vrata nadajući se da ću na to potaknuti i druge. Granice stare Imotske krajine protezale su se od Cetine do Neretve zauzimajući i dio Hercegovine. To je
najstariji teritorij Delmata. Same Daorse nužno je pomaknuti s onu stranu Neretve. Otprilike, u centru tog teritorija nalazio se Delmion tj. današnji Imotski s okolnim naseljima.

subota, 09 juni 2018 20:25

Autor: Mate Puljak

Pozdrav svima! Ja sam Hrvat, potomak Ilira Delmata! Moj narod organizirano truju, ubijaju i odvode u roblje. Bojim se za život svoje djece. Više nisam siguran koliko svojim odlukama utječem na zdravlje i kvalitetu njihovog života. U tome je strava cijele ove priče koja nam se događa pod tihom opsadom EUrimljana. Pustili su nas da sami provodimo njihov demonski plan dok prekriženih ruku, iz kožnih fotelja, gledaju posljednje ispraćaje mladih što masovno umiru od autoimunih oboljenja, i onih drugih što, pritisnuti ovrhama i siromaštvom, s obiteljima napuštaju rodni dom. No, prije nego nas počiste, prije nego oslobode teritorij za sebe i
svoje ortake; “EL ELYON” im presudio, u Njegove ruke dopali, hotijući naše sve svoje izgubili, dušmani im se zemljom razmnožili, sve što su nam odnijeli neuživali. I svi naši koji su im pomagali, na isti način, zajedno s njima propali! Neka Svevišnji ne gleda kraj svoga naroda, neka još jednom pokaže svu svoju Slavu i Moć! “Neće li se urazumiti svi što bezakonje čine, koji proždiru narod moj kao da jedu kruha? Ne zazivlju ime Jahvino, jednom će drhtati od straha, jer je Bog s rodom pravednim.”- Ps. 14,4-6

utorak, 24 april 2018 09:34

Autor: Mate Puljak

Lančirevac je dolac povezan s mnogim legendama o divovskoj “bijakovskoj zmiji”. Otišao sam tragom usmenih narodnih predaja “u po’ Bijakove” kako bih konačno, nakon osamnaest godina čekanja, vidio to mjesto. Inženjeri koji su bili uključeni u projekt gradnje državne autoceste prenijeli su mi zanimljiv podatak; najviše zmija duž cijele dionice autoceste uočeno je upravo između Šestanovca i Vrgorca. Prilikom miniranja i formiranja trase nagledali su se prizora od kojih su nekima ostale i trajne traume. U ovom radu rasvjetljujem ulogu zmije u narodu zabiokovlja. Imotska krajina tj. zabiokovlje nije siva zona kako su nas uvjeravali povjesničari proistekli iz bivših sistema. Ovaj je kraj simbolički i u naravi dom zmije, a zmija je simbol spoznaje, znanja, gnoze... Ovdje su bili sagrađeni najveći i najvažniji gradovi kroz povijest. Jedan od njih je i Delmion.

utorak, 24 april 2018 09:26

Autor: Mate Puljak

U planini Bijakovi ( oni koji nemaju dodira s predajama zovu je Biokovo), postoji lokalitet Gravišće. Za njega vežemo predaje o vilama, vješticama, prikazama, zmiji, Sv. Juri... Bijakova dominira cijelim zagvoškim krajem. Moglo bi se reći da je svjetionik starih granica delmatske povijesne pokrajine s Imotskim kao glavnim uporištem Delmionom. Bijakova je Zagvožđanima značila život. Mještani su u planini sagradili staje i formirali plodnu zemlju jer Zagvozd nije imao polje. Gore su bila ljetna prebivališta većine seljana. Zemlja i stoka su uvijek bili mjerilo bogatstva. Upravo su i njive oko zaseoka Brnasi predstavljale malenu oazu u tom škrtom i surovom kamenjaru. Nešto zapadnije od njih, na obroncima planine, nalazi se jedna spilja. Otišao sam vidjeti o čemu se radi i što je toliko užasavalo ljude da su se u starini bojali Gaja i Gravišća.
Jesam li našao drevno svetište s karakterističnim “falusom”? Prosudite sami jer meni te teze baš i ne drže vodu. Mater je bila sve, a ne Ćaća, zato su Bijakovu okrenuli u neodređeni tj. srednji rod - Biokovo. Konvencija prije Istanbulske...

utorak, 24 april 2018 09:19

Autor: Mate Puljak

UVOD
O drevnom simbolu poznatijem kao “svastika” na internetu ima mnogo podataka i doista ih je nužno dobro proučiti jer je istina skrivena negdje između redaka. Bilo bi dobro da se naši političari i ostale javne ličnosti bolje informiraju jer smo zadnjih godina žrtve njihovih nesmotrenih i ishitrenih izjava. U ovom radu donosim narodne predaje povezane sa svastikama, te fotografije svastika Imotske krajine. Nemamo ih mnogo, niti imamo mnogo predaja o njima, ali ono što je sačuvano dovoljno je da uzdignute glave i s ponosom pokažemo svijetu. Ovim putem želim pokazati “svastikofobima” u Hrvatskoj da pljuvanje po tom svetom simbolu znači
pljuvanje po Bogu, sebi i svojim pokojnicima. Hitler je za sva vremena okaljao taj sveti znak ali to je prošlo svršeno vrijeme. Od promoviranja svastike nema zla jer je ona simbol dobra. Zlo nam pak stiže iz cijelog tog EU paketa i zemalja koje mi zovemo prijateljima dok oni polako i potajice kupuju našu zemlju, kuće i dr. U principu, ne postoji razlika između apetita Njemačke prije 80 g. i danas, samo što sada drugačije ratuju i imaju zakon protiv isticanja svastike. Trebalo im je pedesetak godina da se uzdignu a mi smo za manje od dvadeset uništili snove naših didova i očeva.

utorak, 27 februar 2018 10:25

Autor: Mate Puljak

UVOD
U članku o Zaranč ploči iz Zagvozda objavio sam fotografije dvije neobične grobne rake (ciste). Vjerujem i da je treća devastirana grobnica također bila cista te da mora biti još jedna. Nisam se previše zadržao na tumačenju jer je bilo potrebno uraditi poseban članak. Tko je bio pokopan u njima i kako? Otići ćemo do drevne Tebe i ponovo, po tko zna koji put, nabasati na Kadma. Zašto u Zagvozdu imamo “tebanske” ciste, “grčke” kacige, štitove, mačeve..? Zašto na zagvoškim stećcima imamo prikaze s tebanskih posuda? Zašto zagvožđani nekropole zovu grčkim grobljima a za Gradac (Varkaševu gradinu) kažu da su na njoj pokopani Grci? Postoji li naša Teba i što je uistinu logor Burnum?

utorak, 27 februar 2018 10:24

Autor: Mate Puljak

U narodnim predanjima Imotske krajine ostalo je sačuvano da su tragovi spurila, koje “struka” naziva kolotracima, nastali u doba kada je kamen bio mekan. “Načinila su ji Ilijina kola...” Kojeg Ilije i kakva kola? Prorok Ilija je upravljao vatrenim konjima i kolima. “Kola su bila toliko vruća da su iskrabila kamen...” U ovom radu obrađujem predaju o otisku stopala upravo iz vremena “kad je kamen bio mekan”.

utorak, 27 februar 2018 10:24

Autor: Mate Puljak

Ponekad se pitam što mi je sve obilježilo ovaj život i zbog čega ga je bilo lijepo živjeti. Iako je bio težak, ne mogu reći da nije bio lijep. Gubio sam ali i dobivao. Upravo je i osoba kojoj sam posvetio ovaj rad, na neki način, obilježila jedan dio moga života. Kada gledam retrospektivno, koliko je god bilo boli nakon bratove smrti, toliko se neka nevidljiva sila trudila da mi nadoknadi sav taj gubitak, iako je to bilo nemoguće. Ali, s vremena na vrijeme, kada bi mi bilo najteže, Bog bi se sjetio poslati nekoga da mi olakša. Barem taj tren. I Ivana je bila dio tog velikog plana...Bog me mazio darovima, gotovo podmićivao, ali me nije zavarao niti razmazio. Veoma sam bio oprezan u tom odnosu s Njim. Svakodnevno ga molim da me poštedi novih gubitaka, drugo mi uistinu ne treba. Moglo bi se reći da je ovo priča o Nezgriji, drevnoj utvrdi podignutoj na ostacima ranobrončanog svetišta i željeznodobne osmatračnice,...ali nije.

subota, 27 januar 2018 08:24

Autor: Mate Puljak

Zaranč ploča je naziv pločastog stećka koji se nalazi točno 2.3 kilometra zapadno od centra Zagvozda. Ukoliko autom krenete s raskrsnice Imotski- Vrgorac u smjeru Grabovca, na toj ćete kilometraži naići na zavoj gdje možete parkirati. Ona se nalazi nekoliko desetaka metara sjevernije. Prvi ga je prezentirao don Petar Kaer (članak “Di alcuni Massi Sepolcrali nel distretto d’Imoski” , Bulletin... 1879.). Ploča je položena na blagoj padini sjeverozapadno od zaseoka
Bartulovići, odnosno jugoistočno od zaseoka Stapići. Bila je predmet mnogih legendi koje su polako iščeznule. Oni, koji su živjeli prije dolaska struje, uglavnom su izumrli. S druge strane, mlađu populaciju ništa od toga ne zanima. Predaje koje imam o predjelu Zaranč, jer Zaranč nije samo ploča već i područje održavanja obreda, zapisao sam krajem devedesetih kao srednjoškolac. Da nisam, ne bih vam mogao ponuditi ništa osim pjesme o Vidosavi. Ona je nekako preživjela i uistinu spada među najvrijednije narodne pjesme Imotske krajine. O Zaranč ploči se pisalo nekoliko puta, međutim nitko nije zagrebao ispod površine niti pokušao staviti sam prostor u adekvatan povijesno-religijski kontekst.

subota, 27 januar 2018 08:23

Autor: Mate Puljak

Već pola godine s prijateljem razgovaram kako bi bilo dobro pronaći stećak kojega je don Ante Škobalj ucrtao na kartu zavoja Cetine, točnije, južno od zaseoka Sikavice kod mjesta Ugljane. Skicu karte je objavio u knjizi “Obredne gomile”. Uvijek me intrigirao i privlačio pogotovo stoga što nije bilo fotografije. I kako to obično biva, kada nešto forsiraš onda baš ne ide. Napokon je došlo vrijeme. Znali smo da je tamo pakao niskog raslinja i smriče te da je najmudrije pronaći nekog od lokalnih ljudi. Nakon što se sve poklopilo i uredilo u našu korist, pronašli smo ga i donosim vam fotografije. Ovo je samo nadopuna “Obrednim gomilama” i kao takva slijedi tekst don Ante Škobalja. Za sve nas, ta knjiga je biblija, s malim “b”, i u nju se ne bi trebalo puno “krećat”...Ne bi trebalo ali...

ponedjeljak, 08 januar 2018 12:14

Autor: Mate Puljak

Strmendolac (do 1991. Strmen Dolac), pitomo mjesto u Triljskoj krajini, nekada je pripadao “rubnim zemljama” najstarijeg teritorija plemena Delmati koji se prostirao od Cetine do Neretve, od Biokova do Vrana i Čvrsnice s glavnim gradom Delmionom (Imotski). Nakon potrage za stećkom na Ugljanima, otišao sam, tragom predaja o nekakvim velikim “dvometarskim križevima”, u Strmendolac. Očekivao sam da ću ipak pronaći nešto što će ispasti mnogo jača priča od one zbog koje sam išao. Nismo se dugo zadržavali niti smo se mnogo raspitivali. Ljudi koje smo susreli prijateljski su nam pokazali križeve i dvije nekropole stećaka. U ovom
radu ponovo ukazujem na kakav se sramotan i bestidan način ministarstvo kulture tj. lokalni predstavnici istog, odnose prema povijesnim lokalitetima. Prezentiram grijehe zanemarivanja koje zdravi ljudski razum ne može olako prihvatiti. Kada se jednom probudimo bojim se da će biti kasno. Kakvo će svijetlo biti potrebno da osvijetli tu tamu?

ponedjeljak, 08 januar 2018 11:15

ULAZ U PODZEMNI LABIRINT RAVNE UŽIVO

 

http://www.youtube.com/user/BosnianPyramidsTV/featured?feature=context

 

https://soundcloud.com/bosnian_pyramid_of_the_sun_foundation

 

Video zapis iz Bosanske doline piramida 2014

Copyright © Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation. All rights reserved