Welcome to the official web page of the 'Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun' Foundation / Dobrodošli na službenu web stranicu Fondacije 'Arheološki park: Bosanska piramida Sunca'al Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation

English Bosnian Serbian Croatian German Arabic French French Swedish Italian Finnish UK Site

A+ A A-

Autor: Mate Puljak

Nadrealne divovske gromade na Ričini (Čitluk kod Posušja) odavno su moja fascinacija. Nažalost, netko se dosjetio „urediti“ drevni pejzaž. Ostavimo to po strani, uhvatimo se činjenica iz arheoloških istraživanja ovoga lokaliteta. Znanstveni rad „Rezultati zaštitnih arheoloških istraživanja kasnosrednjovjekovnog groblja sa stećcima na nalazištu Ričina (Posušje)“ potpisuju arheolozi Maja Soldo i Tino Tomas. Objavljen je u Starohrvatskoj prosvjeti (II. serija- svezak/ vol. 46/2019.) Prema onome što sam pročitao složio bih se da je terenski dio posla obavljen iznimno profesionalno. Zamjerke imam na neke druge detalje koji su, direktno ili indirektno, izneseni u javnost. Glavno pitanje koje se postavlja jest: Kako su potomci neuhranjenih i fizički izrabljivanih ljudi, mogli platiti tako skup spomenik?

subota, 21 avgust 2021 22:15

Autor:Mate Puljak

Legenda o divovima Aptu i Eti umrla bi da ju nisam na vrijeme zapisao. Aptov grob se nalazi u polju B. na jednoj od tri njive, a za Etu nema podataka gdje je ukopana. Iz predaja se da naslutiti kako je umrla na mjestu velikog kamena koji nikada nije postao Aptov stećak. Nastavljam seriju članaka o potencijalnim grobovima divova na prostoru Imotske krajine. Kao i do sada, detalje o lokaciji nisam iznosio. U međuvremenu sam mjesto ukopa suzio na tridesetak metara kvadratnih.

subota, 21 avgust 2021 22:12

Autor: Mate Puljak

„Selo moje dok ti ime traje, čuvat ćemo tvoje običaje!“

Drage čitateljice i čitatelji, s posebnom sam voljom napisao ovaj rad za potrebe udruge „Dobrinačke žene“, te im ustupio pravo korištenja istog. U radu, koji je nastao sakupljanjem podataka u vremenskom periodu od 1996. do 2021., upoznati ćete našu bogatu povijest, kulturu i narodne običaje. Dobrinče je jedno maleno selo u Imotskoj krajini koje se, za razliku od mnogih drugih, ne boji stvarati djecu i ulagati u njih. Glavni cilj ove mlade udruge je njihova dobrobit i sretno djetinjstvo. Žene su uzele stvari u svoje ruke, organiziraju radionice i razna natjecanja, uče ih povijesti, kulturi, vjeri, toleranciji i suživotu s prirodom. Djeluju volonterski i ulažu mnogo u ovaj projekt. Ukoliko im na bilo koji način možete pomoći javite se putem e-mail adrese: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli. ili Facebook stranice „Udruga Dobrinačke žene“, gdje možete pratiti njihov rad. Potrebni su im kreativni ljudi koji bi gostovanjem na radionicama djeci mogli proširiti vidike, razveseliti ih ili ih nešto naučiti. Ukoliko im želite financijski pomoći to možete učiniti simboličkom uplatom na službeni račun udruge:
UDRUGA DOBRINAČKE ŽENE, IBAN HR 5524070001100093232 OTP banka d.d., OIB: 15537759696

subota, 21 avgust 2021 22:08

Autor: Mate Puljak

srpanj 2021.

U „Vjesniku za arheologiju i historiju dalmatinsku“, VAHD, Sv.93., Split 2001., objavljen je opširan znanstveni rad arheologa pok. Boška Marijana: „Željezno doba na južnojadranskom području (Istočna Hercegovina, Južna Dalmacija)“, (7-199). U njemu je autor objavio dodatak pod nazivom: „Dnevnik rada za iskopavanja tumulusa u okviru projekta „Širi bazen Trebišnjice“ izvedenog u julu i augustu 1968.“ Riječ je o arheološkim iskapanjima na prapovijesnom tumulusu sa stećcima. Istraživanja je vodio autor dnevnika, arheolog, pok. Zdravko Marić. U dnevniku je dokaz da su stećci, koji su se nalazili na tumulu, prapovijesni. Pok. Boško Marijan, arheolog, koji se uistinu namučio kroz svoju znanstvenu karijeru, za ovu vrijednu knjigu nije mogao naći izdavača.

petak, 16 juli 2021 16:37

Autor: Mate Puljak

Kao što sam rekao u prvom radu o divovima, lokacije, za koje narodne predaje kažu da su grobovi divova, neću otkrivati kako se za mnom ne bi kopalo. Sve su smještene u širem zabiokovlju. U ovom radu imamo predaje i lokaciju groba diva (ljudine) koji je bio „usamljenik“. To bi moglo značiti prvi, posljednji ili jedini, ali se isto tako može odnositi i na usamljeni ukop, odnosno grob. Grobna ploča je toliko stara da se na njoj jedva naziru obrisi obredne rupe. Grob je otvaran 70 -ih, predaje kažu i ranije, za vrijeme „Francuske“. Nalazi li se kostur i danas u gomili? Vjerujem da jest. Prema izjavama svjedoka bio je visok oko 2.40 m, što spada ispod prosjeka visine ljudi čije su tragove uporno sklanjali. Najveći su dosezali 3 metra.

petak, 16 juli 2021 16:33

Autor: Mate Puljak

Domorodni čitatelju! Legenda kaže da je pod ovim stećkom Gavranuša, djevojka koja je imala gavrana za pratitelja i čuvara. Kažu da je gavran još uvijek živ i da pohodi grob. Sve se dogodilo prije 800 godina kada je u naš kraj došla žena s plavim kamenom. Svi su htjeli imati taj kamen jer je omogućavao dug život. Na teren me poveo mještanin. Iako se na prvu nije činilo da će stećak biti nešto posebno važan, ulaskom u detalje iz legendi otkrio sam zapanjujuće dokaze da ništa nije jednostavno kako se na prvu čini. Nalazi li se u predajama većina onoga što tražimo, ili su to samo bablje priče kako im se ruga povjesničarska struka? Samo neznalice odbacuju usmenu narodnu predaju, a mi smo, na našu kolektivnu nesreću, okruženi njima

petak, 16 juli 2021 16:29

Autor: Mate Puljak

Nekropola stećaka u zaseoku Rudeži, Vinjani Donji kraj Imotskog, nepravedno je zapostavljena od nadležnih institucija. Zakazali su svi redom. Zarasla, neuređena, puna smeća, predstavlja sliku jednog devastiranog naroda, neprijateljski raspoložene struke i nakaradne politike. Gigantski blokovi impozantne težine zadivili bi najzahtjevnije i najizbirljivije istraživače. Brojni prikazi „polumjeseca i zvijezde“ svjedoče tko su bili vlasnici ovih stećaka. Starost nekropole nije lako procijeniti, jer se o stećcima, poradi dugog vremenskog perioda korištenja, ne nagađa. Oni jednako mogu pripadati prapovijesnim vremenima, kao i antici ili srednjem vijeku. Bitno je da znamo kako je stećak spomenik ilirskog naroda koji je oduvijek na ovom prostoru. Taj narod nije nestao, no polako nestaju sve njegove vrijednosti. Prihvaćanjem europske „kulture“, koja je kultura smrti jer se zalaže za pobačaj, istospolne brakove, umjetnu oplodnju, manipulacije genima i dr., sami generiramo svoju propast.

četvrtak, 24 juni 2021 11:41

„Tragom divova“ biti će naslov koji će obrađivati predaje o divovima na prostoru Imotske krajine. Povezati ću narodne predaje s terenom. U prvom istraživačkom radu govoriti ću o legendi iz jednog malog zabiokovskog zaseoka. Ona kaže kako je postojao div koji je, sa svojom ženom, živio u ruševini sagrađenoj od impozantnih klesanih blokova. Bili su posljednji od svog naraštaja. Kada je umrla, isklesao je stolicu i čuvao grob. Vrijeme je učinilo svoje, pa se na kuću i grob zaboravilo, no, ostala je legenda. Nakon što sam duboko uronio u predaju, pošao sam na teren. Kako pronaći gomilu? Ako prepoznaš opis krajolika i kuće, te otprije znaš za markere, vrlo lako. Kuću sam vidio prije petnaestak godina i gotovo zaboravio da postoji. Kada sam dobio predaju jednog čitatelja, koji živi u Švicarskoj, upalila se lampica. Gdje me je to odvelo, vidjeti ćete u ovom radu. Stolica je pronađena! Nizom radova o divovima doći ćemo i do glavnoga rada koji će pokazati materijalne arheološke dokaze kolonije divova koji su ovdje obitavali. Iz razumljivih razloga imena lokacija neće biti otkrivena. Na tragu divova koristiti ću prikaz zlatnog puža, koji ima zadatak da vas nauči strpljenju i da usporite u životu. Simbol puža mi je bitan jer se, u vidu nakita, nalazi na većem kosturu kojega sam pronašao 2011. godine. Taj mi nalaz daje snagu da se i dalje borim.

četvrtak, 24 juni 2021 11:41

Autor: Mate Puljak

01.06.2021.

Sjeveroistočno od Imotskog postoji geološka depresija u narodu poznata kao Džardin. Taj čudesni gaj čuva jednu tajnu koju, ovim putem, prvi iznosim u javnost. Dakle, ova spoznaja je isključivo moja. Uz njegov jugozapadni rub vršilo se obredno žrtvovanje. Prema sakupljenoj keramici riječ je o kultu iz srednje bronce, 1700- 1500 godina prije Krista. Kult je imao veze sa sokolom, ilirskom inačicom egipatskog Horusa. Narod Imotske krajine pripada domorodačkom delmatskom življu. Tijekom povijesti je uvijek bio marginaliziran jer se znalo što nosi u krvi. Znalo se i da je Imotski dio eponimske priče o Delmionu. Imoćani i danas koriste izraze „sokole“ i „oko sokolovo“. Poznati po svojoj hrabrosti, Hrvati ilirske etnogeneze s ovog prostora, iskazali su se u svim obrambenim ratovima, pogotovo u posljednjem. Tijekom istog, na ratištima diljem Hrvatske, svoje živote u temelje naše slobode ugradilo je više od dvije stotine Imoćana. Iz legendarne 3. bojne „Imotski sokolovi“, poginulo je 28 pripadnika, te još trojica koja su služila i u drugim postrojbama. Više od 170 ih je ranjeno. Ovo je za sve njih.

četvrtak, 24 juni 2021 11:41

Autor: Mate Puljak

travanj 2021. O tjesnacu Ljupča u Vinjanima Donjim kraj Imotskog pisao je don Ante Škobalj, čiju knjigu „Obredne gomile“ proučavam više od 20 godina. Ono što je zanimljivo upravo je njegov odabir lokaliteta. Don Ante je preskočio mnoge koji su, naizgled, svojom veličinom i značajem, ispred većine onih koje je objavio u „Obrednim gomilama“. Zašto je to napravio? To je tema za knjigu. U svojim člancima nikada ne otkrivam ono što nije za formu članka. Recimo samo da je ostavio skrivenu poruku onome koji će ju znati dekodirati. Popeo sam se na gomile ne bih li vidio ono što je i don Ante vidio, prvenstveno delmatske domorodačke markere. Gomile su svojim vršnim dijelom devastirane, vjerojatno su istraživane, poznajem metodologiju pa vidim način slaganja kamenja. Ne bih se složio da se radi o tipičnom slavenskom kultu, iako je jasno da su se tu odvijali žrtveni običaji i brguje. Koja strana pripada Svjetlu, a koja Tami? Kao i uvijek, idem po ono što nitko nije uočio.

utorak, 11 maj 2021 10:40

Autor: Mate Puljak

Za Gradinu Borak, koja se nalazi sjeveroistočno od Imotskog, iz stručnih krugova možete čuti standardnu „knjišku“ verziju, koja ne odstupa od uobičajenih obrazaca. Reći će da se radi o gradini osmatračnici na kojoj je vjerojatno bila podignuta i rimska. Zašto se događa konfuzija s tim gradinama? Zbog toga što struka neće da prihvati pravo značenje imena „gradina“, koje u narodu označava mjesto dozivanja Boga. Istu riječ nalazimo u sanskrtu i znači „molitva“. Na gradini se nalazi ogromna gomila koja, prema načinu gradnje, vjerojatno predstavlja masovnu grobnicu, moguće iz neke veće bitke koja se odigrala u blizini. Gomila je rubnim južnim dijelom, prilikom proširenja trase puta, blago devastirana. Pronađena vila, mozaik, vodovod, brončani kip Venere, koji se u literaturi spominju uz ime Borak i često povezuju s gradinom, u naravi nemaju nikakve veze s istom. Ono što je mene zanimalo bile su kultne rupe, na koje nisam naišao. Ostalo je utvrditi da li postoje dokazi o nekakvom naselju. Osim toga, želio sam se spustiti do misteriozne stijene u depresiji znakovitog imena Solun (Sol & Luna, Sunce i Mjesec). Za nju mi je javio čitatelj i prijatelj Ante Gudelj.

utorak, 11 maj 2021 10:29

Autor: Mate Puljak

Prošlo je više od sedam godina kako je tragično preminuo odvjetnik Lujo Medvidović, koji je tvrdio da su Lokvičići rodno mjesto kralja Arthura. Naravno, radi se o znanstvenoj fantastici kao što je i ona o Arthuru iz Podstrane. S Lujom me 2009. upoznao arheolog pok. Marijan Lozo. Tvrdio je da je Arthur stolovao na utvrdi „Grad“ između Mamića i Knezovića jezera, a da se rodio na Sumbul glavici, tj. u gradu Bilubiumu. Te predaje nisam zapisao kod Zovka, Lasića, Knezovića niti Blaževića. Sumbul gradina je bila ilirsko naselje koje je dolaskom Rimljana postalo manji logor, tj. „statio“, a kasnije i strateška točka prstena koji je štitio Imotsko polje, tj. rimski grad u polju.

utorak, 11 maj 2021 10:14

Autor: Mate Puljak

veljača/ožujak 2021. Drekavac je mitološko biće sa svim odlikama demona. Nalazimo ga u predajama Srbije, Bosne, Crne Gore, Like i Dalmacije. Unutar prostora koji je predmet mojih istraživanja, dakle, od Cetine do Neretve, nisam imao mnogo sreće na tu temu. Predaje o Drekavcu sakupio sam u naselju Čaporice blizu Trilja. Smatram da ih u Imotskoj i Vrgorskoj krajini nema, da ima znao bih. Izašao sam na teren, u šumu koja je tobožnje stanište Drekavca. Ništa posebno nisam primijetio. Iako sam dobio dojavu o nekakvim stećcima, nisam ih uspio pronaći.

srijeda, 24 mart 2021 08:41

Autor: Mate Puljak

Narodne predaje o jednom bunaru (Raića bunar, Raičevac) u brdu Vilinjak (Medov Dolac, Imotska krajina, RH) kažu kako je taj bunar bio vilinski. Kraj njega postoji kamen na kojemu su sve do 1959. viđali vilu čije se ime nije smjelo izgovoriti. Potaknut pričama, kao klinac sam otišao gore. Imao sam samo 11 godina. Predaje o tom bunaru su pravo narodno blago. Neki kažu da je vila znala biti i na stećku junaka Manuela Grčića koji je, tobože, pokopan preko puta „stećka kapele“. Kada sam pisao o vilama u članku o vili Jeli javili su mi se neki čitatelji kako ne vjeruju u vile. Osobno se, kroz 25 godina prikupljanja usmenih narodnih predaja, nisam baš uvjerio da nisu postojale. Bile su to lijepe žene s velikim znanjem i natprirodnim moćima. Živjele su u čarobnoj zemlji. Danas više nisu vidljive, ali to ne znači da nas ne posjećuju. Vile su duhovna bića koja su se mogla materijalizirati. Danas je takvo nešto nepojmljivo jer se svijet promijenio.

srijeda, 24 mart 2021 08:37

Autor: Mate Puljak

U ovom su radu sabrane etape potrage za tobožnjim stećcima na nekakvoj gomili. Postojala je usmena narodna predaja koju mi je ispričao gosp. Ante Šarić, jedini stalni stanovnik zaseoka Šarići u Župi Srednjoj, Imotska krajina. Sama pomisao da negdje postoje stećci za koje nitko od službenika ne zna, bila je dovoljna da se otisnem u neprohodne šume i osamljena brda. Što sam tamo pronašao nakon tolikog truda? Postoje li ti stećci? Pok. Marijan Lozo, arheolog, jednom mi je rekao: „Nalaz je i kada ništa ne nađeš!“ U veljači se uvijek prisjetim naših bezbrojnih putovanja i obilazaka. Dugo je trajalo, ali je ipak prebrzo otišao gore odakle se sve jasnije vidi.

srijeda, 24 mart 2021 08:34

Autor: Mate Puljak

Tumačenje: Anonimno

Ovo je drevna narodna predaja o kraju svijeta koja daje upute kako prepoznati znakove i pravi put. Zapisao sam je 1997., a potječe iz mjesta Slivna. Nažalost, znamo da su razne Crkve pokopale proroke, i da ih danas smatraju luđacima, no, proroka je bilo i biti će. Koliko je ova predaja stara, to nitko ne zna.

nedjelja, 17 januar 2021 07:20

Autor: Mate Puljak

Ima jedna narodna: „Oci grožđe pozobaše, dici zubi utrnuše.“ U Imotskoj krajini postoje nedodirljivi ljudi koji su organizirani u lokalne političko- građevinske klanove, a usko surađuju s Ministarstvom kulture. Ti klanovi postoje gotovo u svakoj općini i veliki su problem formiranju zdrave i poštene zajednice. Na ovim fotografijama vidjeti ćete treću devastaciju nekropole stećaka Kamenjak (starije Kaminjak, Mramori) pokraj Lovreća, koju je odobrilo Ministarstvo kulture RH. Od samih početaka, to ministarstvo radi protiv naše povijesti i kulture. Prva se devastacija dogodila sedamdesetih godina 20.st. zbog proširenja ceste. Druga se odigrala prije desetak godina kada je tuda prolazio vodovod. Najnovija je obilježila početak ljeta 2020. Nakon što smo izgubili bitku za brdo Vilinjak, jer pročelnik konzervatorskog odjela Imotski nije vidio razlog zašto na parceli sa zaštićenim kulturnim dobrima (gradinom i gomilama) lokalni moćnik ne bi otvorio kamenolom, u neposrednoj blizini dogodila se i ova devastacija. Razlog je postavljanje nekakvog kabla za struju. Zbog čega je isti postavljen, ima li veze s kamenolomom i zašto se nije izbjeglo groblje? Grobovi su uglavnom bili dječji i bez priloga. Predaje kažu kako je tu pokopan pop „Stare vire“ . Na samrti je bacio prokletstvo na sve one koji ikada budu dirali u kosti. Nitko ne zna o kakvom je prokletstvu riječ, ali danas to ide brže nego prije, što je dobro, jer napokon ocima trnu zubi.

petak, 15 januar 2021 13:13

Autor: Mate Puljak

Da je paraliza sna prisutna otkako je i čovjeka, potvrđuju nam usmene predaje starih naroda diljem planete. Kod nas je slično iskustvo povezano s narodnim pričama o „Mori“. Kroz ovaj rad ću Vam govoriti o svom životu s paralizom sna i kako sam istu iskoristio za bolje upoznavanje sebe. Mnogi su je doživjeli, ali su malobrojni ovladali njome. Razlog neuspjehu je nepotrebni strah.

petak, 25 decembar 2020 15:41

Autor: Mate Puljak

Prije svega, moram reći nekim ljudima koji me kritiziraju da objavljujem samo imotske predaje, da ovo nisu „samo imotske predaje“ već univerzalne predaje koje nalazimo tamo gdje je naš ilirski narod, tj. u Dalmaciji, Lici, Bosni i Hercegovini. Gdje nije naš narod, tu nalazimo drugačije predaje. „Maćić“ (Mačić, Macić) je maleni čovječuljak koji se pojavljuje u legendama mjesta Goričaj (Grabovac), Imotska krajina. Viđan je na samo jednom području. U mene je verzija koju mi je pričala baka Mara, a točno prenijela moja majka Vesna, rodom iz Goričaja. Jedan od njezina dva strica, koja su kasnije odselila u Kakanj, vidio je Maćića. Taj stric se zvao Milan Dundić, a imao je tri brata; Ivana, Antu i Stipana, te dvije sestre Maru i Nevenku. U Kakanj su otišli Milan, Stipan i Nevenka. Moja majka je kći od Ivana koji je ostao u Goričaju. Milan se vratio, zatim otišao u Njemačku gdje je, prema mojim istraživanjima, ubijen od jedne od najokrutnijih zločinačkih organizacija na svijetu, jugoslavenske Udbe. Stipan i Nevenka su ostali u Kaknju. Druga predaja dolazi od jednog od najvećih predavača Imotske krajine uopće, pok. Stipana Dundića (Stipe Lovrina). Macića je spominjala Ivana Jelinčić u svom članku „Macić i Viver u bračkim vjerovanjima u nadnaravna bića“ (hrcak.srce.hr). Iako brački Macić, osim imena, nema značajnijih sličnosti s Macićem iz predaja Goričaja, uradak je veoma zanimljiv i vrijedan.

subota, 05 decembar 2020 18:29

Autor: Mate Puljak

Nikada nisam imao 45, za koji dan ću imati 39. Ovo je priča o vlasniku jednog stećka čije kosti nisu pod njegovim spomenikom, a poginuo je u 45. godini, u mjesecu lipnju. Evo, uz mnoge dobre ljude koji me čitaju i razumiju uvijek bude i par zlih koji bi voljeli da se moj glas utiša, da me jednostavno nema, jer ja dobro poznajem ilirski duh i opačine Zlog. Ovakvi su uvijek smetali, a danas pogotovo. Pok. Blaž Kraljević je jednom rekao: „Pazimo dobro tko je tko, a tko je nitko.“ Što me više napadaju, ja sam više mirniji i staloženiji, a moje poslanje i moje djelovanje prizemnije. Netko mudar je davno kazao kako ne smijemo dopustiti da nas sruše oni što nas nisu gradili. Žao mi je što se neki ljudi spuštaju tako nisko samo stoga što ne razumiju što govorim i radim. Ali, Bože moj, ne mogu ih kriviti što im nije dato da razumiju. Neće razumjeti ni ovo. Snaga je u onoga koji može sve poravnati, a neće. Svi mi imamo tu snagu, iako neki često tragaju za njom. No, zašto tragati za nečim što nismo ni izgubili?

subota, 05 decembar 2020 18:26

Piramide, tuneli i park su otvoreni svaki dan.
Radno vrijeme: 9:00 - 19:00 (juli-septembar)
Posljednji ulazak u tunele u 18 sati.
Kontakt: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli. i +387 (0)33 259 935


ULAZ U PODZEMNI LABIRINT RAVNE UŽIVO

 

http://www.youtube.com/user/BosnianPyramidsTV/featured?feature=context

 

https://soundcloud.com/bosnian_pyramid_of_the_sun_foundation

 

Video zapis iz Bosanske doline piramida 2014

Copyright 2005- © Fondacija--- “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation. All rights reserved