Welcome to the official web page of the 'Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun' Foundation / Dobrodošli na službenu web stranicu Fondacije 'Arheološki park: Bosanska piramida Sunca'al Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation

English Bosnian Serbian Croatian German Arabic French French Swedish Italian Finnish UK Site

A+ A A-

DŽINOVSKI OBELISCI AKSUMA (47)

Sva znanstvena objašnjenja djeluju naivno kada se nađete ispod gigantskih kamenih stela u Aksumu (Etiopija), isklesanih iz jednog jedinog komada trahitne (magmatske) stijene!

Zbunjenost i čuđenje pratili su me sve vrijeme boravka u Etiopiji (Ethiopia).
Kada sam izašao iz aviona i našao se u aerodromskoj zgradi u Adis Abebi (Addis Ababa), prvo što sam spoznao bilo je – da satovi u Etiopiji idu potpuno drukčije.
Iako sam tog dana 1990. godine, ostavivši egzotičnu Sanu (Sanaa) i Jemen (Yemen), sletio tačno u podne, satovi su pokazivali da je šest sati! Ubrzo sam shvatio da se ne radi o vremenskoj zoni, već da je dan u Etiopiji vremenski drukčije podjeljen. Ovdje, dan započinje rano, sa izlaskom sunca, negdje oko šest sati, a završava se sa 12. satom oko 18 sati popodne!
Ali, tu se ne završava zbunjenost stranaca koji prvi put dolaze u ovu zemlju. Pogledaju li u službeni kalendar, ustanovit će – gle čuda! - da su mlađi za sedam godina! Ispostavit će se da je to razumljivo, jer se Etiopljani služe julijemskim kalendarom, koji nasuprot našem gregorijanskom kalendaru zaostaje oko sedam godina!

OBLACI SU NJEGOV TURBAN: I svi ostali podaci vezani za ovu nemirnu zemlju nisu manje zbunjujući. Riječ je o najstarijoj nezavisnoj državi Afrike i najvećoj kršćanskoj zemlji, koja je prostrana gotovo kao Italija, Njemačka i Francuska zajedno (1,184.000 km2). U njoj se govori čak sedamdeset jezika sa ukupno oko 200 dijalekata. Kao službeni jezik afirmirao se semitski jezik amharik (amaharic), koji se piše posebnim pismom zvanim ‘fidel’ (fidäl), a u javnim komunikacijama najčešće se koristi engleski, a ponegdje i italijanski.
Ipak, moja interesovanja nisu bila vezana za etiopske statističke neobičnosti. Razlog mog dolaska, te 1990. godine, bila je želja da zabilježim zanimljiva prastara predanja o možebitnoj kraljici od Sabe i upoznam daleku prošlost ove zemlje, a krajnji cilj putovanja bio je Aksum (Axum), stari kraljevski grad na sjeveru zemlje o kojem legende kazuju da je u njemu živjela kraljica Makeda, čiji je sin Menelik I, koji je, navodno, bio osnivač etiopske dinastije. Zanimalo me da li je prelijepa Makeda uistinu bila kraljica od Sabe i je li njen sin Menelik I bio plod njene ljubavi sa judejskim kraljem Solomonom i šta o tome kazuju etiopska drevna predanja?!
Ali, više od svega, zanimali su me veličanstveni kameni monumenti u Aksumu, isklesani iz jednog jedinog komada trahitne (magmatske) stijene! Najviši među njima djeluje gotovo kao neboder od trinaest spratova, 33,3 metra se izdizao iznad zemlje, a težak je više od 160 tona!
Ne skrivajući svoje divljenje, o njemu su nadahnuto pisali mnogi putopisci antike ali niko tako slikovito kao što je pisao stari arapski princ i pjesnik El Hamdani (Al-Harith Ibn Abi'l-'Ala' Said ibn al-Hamdan Taghlibi, 932-968), dok je zadivljen stajao ispod jednog drevnog zamka u biblijskoj Sani:
"...Oblaci su njegov turban, a njegov pojas je od živog kamena...’’
Nesumnjivo, riječ je o graditeljskom čudu jednog zauvijek izgubljenog svijeta i vremena. Možda jednako vrijedan kao što su veličanstveni kameni moaji na dalekim Uskršnjim otocima ili zagonetna Kapija sunca u Tiahuanaku (Tahuanaco) u bolivijanskim Andama. Ko su bili njihovi graditelji, čemu su bili namijenjeni i kakve nam poruke prenose?!
To sam želio saznati i o tome pisati u četvrtom izdanju svoje knjige “Tajne isčezlih civilizacija”…

ZANIMLJIVA LEGENDA: Još dok sam boravio u Jemenu, zabilježio sam jednu etiopsku legendu koja se naprosto utkala u zanimljivu povijest ove zemlje. Ni jedno kazivanje o davno prohujalim vremenima ne može bez nje. Legenda kaže da je iz Aksuma tokom dugog perioda, čak dužeg od četiri stoljeća, Etiopijom vladao strašni zmaj, koji je dnevno zahtijevao deset krava i deset bikova, stotinu ovaca i stotinu koza. Osim toga, kao danak, morala mu se uvijek davati i jedna prvorođena kći.
Zmaj je terorisao siroti narod sve dok se nije pojavio mlađahni pustahija po imenu Angabo. On je obznanio da je spreman uništiti strašnu aždahu ukoliko ga nakon toga narod izabere za kralja. Kada je dobio obečanje, Angabo je nahranio jednu kozu zatrovanom hranom i odnio je zmaju koji ju je pohlepno požderao i nakon toga umro u užasnim mukama. Tako je Angabo izabran za novog kralja.
Nedugo nakon tog događaja, Angabo je oženio najljepšu djevojku i ona mu je rodila prelijepu kćerku kojoj je dao ime Makeda.
Angabo se nakon toga gubi iz drevnog kazivanja, a lijepa i mudra Makeda, prva etiopska kraljica ulazi u biblijsku priču o posjeti mudrom judejskom caru Salomonu o čemu svjedoči i golemo platno (3 x 1,5 metar) oslikano živim bojama i izloženo na jednom od zidova u Muzeju narodnih umjetnosti Sveučilišta u Adis Abebi.
Opčinjen ljepotom svoje visoke gošće, kaže legenda, Salomon je želio da je zavede, ali mu se kraljica nije dala. Tada se i on posluži jednim lukavstvom. Kratko pred njen odlazak priredio je Salomon svečanu večeru sa jako začinjenim zijafetima (jelima), a da pri tome nije ponudio nikakvo piće. Salomon se, naime, zakleo da joj se neće nikada približiti silom, ali pod jednim uvjetom: lijepa Makeda se sa svoje strane morala zakleti da neće dodirnuti ni jednu stvar koja pripada Salomonu.
Kada je u noći ožednila i ustala, pronašla je pored ležaja zlatni krčag s vodom iz kojeg se napila. Na taj način je prekršila svoju zakletvu i morala je ležaj da podijeli sa Salomonom. Potom je otputovala nazad za Aksum. Po povratku je rodila sina, Menelika I, kojeg je, kada je odrastao, poslala ocu u Jeruzalem da se obrazuje. Kad je odrastao, Menelik se vratio u Aksum, sa ukradenim Zavjetnim kovčegom, koji se, prema legendi, još i danas čuva negdje u svetištu u Aksumu!

LET ZA AKSUM: Od Menelika I razvile se cjelokupna etiopska kraljevska dinastija, koja je završila 1974. godine razvlašćivanjem posljednjeg, 225. kralja, Hajla Selasia (Selassie, 1892.-1975.). Bio sam svjestan, ukoliko bi ova legenda mogla da bude potkrijepljena historijski materijalnim činjenicama, morao sam ih potražiti u Aksumu.
U malom izletničkom avionu osjećao sam popriličnu tjeskobu. Nekad, davno, 1966., kao vojnik OUN na Sinaju, letio sam nisko iznad Sinajskog gorja i bio sam ispunjen dramatičnim osjećajem da nikada neću stiči do Akabijskog zaliva i Šarm el Šeika (Sharm el Sheik), gdje smo imali svoju bazu. Otada se uvijek osjećam nesigurnim u malim, krhkim, izletničkim zrakoplovima.
Let prema Aksumu vodio je preko planinskih vrhova od kojih je jedan visok 4450 metara. Kao i na Sinaju, ispod krila aviona se ne vide nikakvi putevi, nikakva naselja, nikakav znak da ovdje žive ljudi – samo sivi, zlokobni planiski vrhovi od bazalta. Ali, oko vara – dole, nisko,u sivoj nedođiji, živjelo se od biblijskih vremena. Pažljiviji posmatrač – oslobodi li se strahova - uočit će okrugle, slarnom pokrivene kolibice, a između njih krivudave puteljke koji vode do minijaturnih plodnih terasa, koje se stepenasto uzdižu do planinskih vrhova.
Pod nama su ležali autentični krajolici u kojem je nekad davno nastalo kazivanje o strašnom zmaju što je terorizirao etiopski narod. Razmišljajući o tome s olakšanjem sam dočekao da se avion prizemlji na makadamsku pistu nekada kraljevskog grada.
Aksum, naravo, već odavno nije ono što je nekada bio. Vrijeme je učinilo da se njegov sjaj i slava nepovratno ugase i da nije arheologa, hodoljubaca i znatiželjnika poput mene, gotovo da bi ćamio u grobnom miru stoljetnog zaborava.

HOD STOLJEĆA: Kada je osamdesetih godina 19. stoljeća u njemu boravio poznati engleski istraživač i arheolog Džems Teodor Bent (James Theodore Bent, 1852 – 1897), bilo je to još uvijek vrijeme u kome je Aksum djelovao poput najljepših gradova Afrike. I nije nikakvo čudo da je Bent u svom putnom notesu o njemu ostavio nadahnutu, gotovo poetsku bilješku:
"Prizor grada je iznenađujuće lijep i gotovo nestvaran: šume lipovih krošnji, džinovska stabala smokvi, banana i palmi datulja, a između njih stari zidovi, obelisci, drevne kule, crkve, slamnati krovovi, vrtovi, loza i tropsko rastinje, uokvireni tamnom pozadinom bazaltnih brežuljaka, pričaju priče iz starih vremena..."
I jedan portugalski istraživač i putopisac, koji je ovdje boravio u 16. stoljeću nije krio svoje oduševljenje: “Aksum se može porediti sa najljepšim gradovima svijeta!”- zabilježio je, a onda je nadugo s oduševljenjem opisivao prelijepe gradske vile sa zelenim uređenim vrtovima i vodoskocima, vrtne ulaze ukrašene mramornim figurama lavova, pasa, orlova i drugih životinja iz čijih čeljusti je žuborila voda, krošnje egzotičnog voća, popločane ulice... Aksum je tada uistinu ličio na kraljevski grad.
Danas od svega toga gotovo da nema ni traga. Raskošna plemenita vegetacija je ustupila mjesto korovu, arišima, zakržljalom žbunju i kaktusima. Minijaturne kamene kolibice ispred kojih se igraju musava djeca, pokrivene su valovitim plastičnim pločama i plehom. Grad se širi lijevo i desno od prašnjavog puta bez ikakvog reda i plana. Na prvi pogled ne vidi se ništa od antičkih ruševina, nikakav trag kraljevskih dvora i brižno njegovanih vrtova. Ovdje se nekad nalazio centar bogate i snažne Etiopije. Ovdje su se više od hiljadu godina krunisali močni etopski kraljevi. Ovdje je možda živjela i kraljica od Sabe, prelijepa Makeda sa svojim sinom Menelikom I.
Moj dolazak u ovaj biblijski grad koji neumitno plovi u zaborav imao je, međutim, za cilj sasvim nešto drugo. Zanimali su me ovdašnji bezbrojni megaliti oko drevnog grada i tajanstveni, gigantski obelisci kakvih nema nigdje na svijetu. Ovdje ih nazivaju stelama i u antičkim vremenima nalazili su se u samom Aksumu.

ŠTA SU POKAZALA ISTRAŽIVANJA: Na mjestu ulaza u grad uzdižu se u nebeske visine močni stubovi u obliku nadgrobnih obeliska, koji su isklesani iz jednog jedinog komade trahitne (magmatske) stijene. Najviši je dug blizu 25 metara, a ukopan je za još tri dodatna metra duboko u zemlju. Djeluju nestvarno, kao neboderi ili kao kamene antene koje uzaludno prizivaju zvjezdane civilizacije!
Za šta su bili podignuti i koja je bila njihova namjena, još nije konačno znanstveno objašnjeno. Zna se samo da pripadaju nekom davno izgubljenom svijetu, koji je znao i umio da manipulira sa ogromnim kamenim blokovima, kao što su znali drevni neimari u Južnoj ili Srednjoj Americi ili u obližnjem faraonskom Egiptu!
Istraživanja koja su u periodu 1905. do 1909. godine vršili njemački istraživači - orijentalista Ludvig Rihard Eno Litman (Ludwig Richard Enno Littmann, 1875.-1958.) i njemački arhitekta i historičar Daniel Krenker (Daniel Krencker, 1874.-1941.), tu, nedaleko od veličanstvenih stubova, otkrili su temelje kraljevske palate.
Krenker je pokušao da rekonstruira palate dvojice aksumitskih kraljeva, Amda Mikaela i Tekla Mariama. Ali, osim starih temelja, navodno, nije našao ništa zanimljivo. Staro-etiopijske kraljevske građevine sastojale su se, naime, samo u donjem dijelu iz kamena, gornja gradnja je podizana iz građevinskog kamena povezanog sa glinom i zemljanim malterom i ojačanim drvenim gredama. O megalitskoj gradnji nije bilo ni traga!
Danijel Krenker se divio monumentalnim kamenim stelama uvjeren da ne pripadaju istim vremenskim periodima. Smatrao ih je predimenzioniranim nadgrobnim spomenicima, ali takvo objašnjenje je poprilično neuvjerljivo, jer su blizu pojedinih obeliska pronađene grobnice - ali ne i pod svim kamenim monumentima.

PITANJA BEZ ODGOVORA: Posmatreju li se obelisci temeljitije, pada u oči, da su oni isklesavani iz jednog komada stijene, najčešće teže od stotinu tona, i da su zatim tako obrađeni, da djeluju kao kuće: na donjem dijelu uklesan je okvir vrata, iznad toga sprat za spratom sa isklesanim slijepim prozorima i uokvirenim stiliziranim kamenim vijencima, a na samom vrhu, kao krovni završetak, najvjerovatnije je bio ukrašavan mjesečevim metalnim, možda čak zlatnim srpom, simbolom starog južnoarabijskog boga mjeseca Almaqua.
Na koji su način ovi džinovski kameni monumenti klesani u dalekom kamenolomu, kako su pokretani i kako uspravljani u okomiti položaj - najveći, slomljeni obelisk, iznosi 33,3 metra i težak je više od 160 tona – to je velika misterija. Tajna u koju do sada niko nije pronikao!
Šta o tome piše Danijel Krenker?
"Divovski obelisci iz Aksuma", kako ih je nazvao u svojim radnim bilješkama, ''predstavljaju nerješivu tajnu!... Uzaludno sam tražio racionalno objašnjenje... Nije ostao nikakav trag radova koji bi ukazivali na bilo kakvu pretpostavku o uspravljanju obeliska..."
Nema objašnjenja ni na druga jednako zanimljiva pitanja. Zašto su klesani vrata i prozori i zašto izledaju kao neboderi ili ugašeni svjetionici visoki trinaest spratova? Ko su bili njihovi gradeitelji i kakve nam to poruke šalju iz dalekih, davno prohujalih vremena?
Sva objašnjenja djeluju naivno kada se nađete ispod njih. I sasvim se logično doimaju stihovi plemenitog arapskog poete El Hamdanija koji je opjevao jedan drevni zamak u biblijskoj Sani
"...Oblaci su njegov turban, a njegov pojas je od živog kamena...’’

ESKLUZIVNO: Ekspedicija “Rapa Nui”

http://www.bosnic.com/Pocetna-00010.html

AKCIJA: JEDNA KNJIGA - 3,00 EURA

Kliknite na naslovnu stranu knjige!

Zadnje ažuriranje ponedjeljak, 20 juli 2015 09:51

Pratite nas

Copyright 2005- © Fondacija--- “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation. All rights reserved