Welcome to the official web page of the 'Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun' Foundation / Dobrodošli na službenu web stranicu Fondacije 'Arheološki park: Bosanska piramida Sunca'al Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation

English Bosnian Serbian Croatian German Arabic French French Swedish Italian Finnish UK Site

A+ A A-

SVJEDOCI POTOPA

Drevne zagonetke

Da li su pristalice biblijske legende o Postanju u zabludi kada smatraju da se neke pojave u vezi s prirodom i covjekom mogu objasniti katastrofama?

Prije trideset i pet godina,tačnije 5. januara/siječnja 1982. godine, poslije desetodnevnog  sudskog procesa u Litl Roku (Little Rock), americki federalni sudija Viljem Overton (William Overton) zabranio je primjenu Zakona broj 590, koji je guverner Arkanzasa (Arkansas) potpisao 19. Marta/ožujka 1981. godine. Taj stari Zakon nalagao je javnim školama ove savezne drzave na dodiru Srednjeg zapada i krajnjeg Juga Sjedinjenih Americkih Drzava, školsku nastavu oslonjenu iskljucivo na Postanje, to jest, uprosteno receno, na biblijsku knjigu Postanja kao na jedini izvor ispravnog znanja o covjeku i Zemlji.

Suština ove afere su, naravno, zamjerke glasovitom prirodnjaku Čarlsu Darvinu (Charles Darwin) i Teoriji evolucije. To ide dotle da – prije 1960. i poslije cuvenog procesa o srodstvu covjeka i majmuna u Tenesiju (Tennessee), 1925. – u skolskim udzbenicima to gotovo nisu ni pominjali. Izgleda, uostalom, da opreznost izdavača ponovo iz nastavnih programa, manje ili vise, izbacuje evoluciju, otkako jača ofanziva pristalica Postanja, koji pokusavaju da se prihvate zakoni, slični zakonu broj 590, u drzavama najosjetljivijim prema religioznom komformizmu.

ŠTA SU POKAZALA ISTRAŽIVANJ: Ovoga puta, međutim, napadnuta su i druga jednako važna znanstvena podrucja. Zakonodavci traže da se posveti paznja shvatanjima koja, u potpunom skladu sa biblijskom pricom, nastoje da “objasne geologiju Zemlje katastrofizmom, uključujuci i Potop u cijelom svijetu” i koji podrazumjevaju “skorašnji nastavak Zemlje i covjeka”. Ovakvi prijedlozi izazivaju osmjeh u Europi, u kojoj su djeca zasticena od izdavačkih ekscesa vjerskog fanatizma.

Ali, drugi povjesničari smatraju da je bolje je biti oprezan: znanstvene sumnje - i pored ocaranog i povjerljivog svijeta – navode neke znanstvenike da vjeruju da mitološke i biblijske price ponekad vrijede više od nekih modernih znanstvenih stavova i hipoteza.

Vjerski svjedoci na procesu u Litl Roku, bili bi oduševljeni kada bi saznali da jedan tekst francuskih istraživaca M. Rosinjola, V. Nesterofa, P. Oliva i K. Vernjoa, koji se pojavio poslije pomenutog suđenja, upravo podržava njihove stavove. Ovi su znanstvenici istrazivali sta se nakon Potopa istinski dogodilo na dnu istocnog dijela Sredozemnog mora.

ZANIMLJIVO OTKRIĆE: Oni su analizirali periodično talozenje dubokih crnih nanosa, bogatih organskim materijama, koji se obrazuju kad je voda pri dnu mirna i siromašna kiseonikom zbog velike slanosti, uz postojanja na površinskom dijelu vode koja je gotovo slatka. Ove naslage, bogate ugljenikom, mogu se s lakoćom precizno datirati. Najmlađe su s tacnoscu od stotinjak godina, nastale u vremenskom periodu između 7960. i 8970. godine prije nase ere i, takođe, između 10.440. i 11.760. godine.

Strucnjaci vode spor o mogucim uzrocima postojanja na povrsini, na velikim morskim prostorima, malo slane vode. Jedna od hipoteza smatra da je to zbog topljenja ledenjaka u kvartalu, ali oznacena starost je nedovoljna. Izucavanje vegetacije na osnovu analize biljnog polena takođe ne omogucuje da se pretpostave neke pretjerane lokalne kise. Jedino objašnjenje izgleda da je u ogromnom povecanju nanosa rijeke Nila, nekoliko stotina godina prije nastajanja ovih zagonetnih morskih taloga.

POTOP U DVA ČINA: Izucavanje paleoklime u istocnoj Africi, gdje se nalaze oba izvora rijeke Nila: Plavog Nila u Etiopiji i Bijelog Nila u africkim jezerima, pokazuju da je 19.000 do 13.000 godina prije Krista, tropska afričk zona bila krajnje sušna i hladnija, ali da su, naglo, poslije tog vremena, pale obilne kise u ekvatorijalnom pojasu Zemljine kugle: ta pojava je, uostalom, slijedila ubrzo zatopljenjem euroazijskih ledenjaka.

Riječni sistem Nila, koji je do tada bio nevelik, poput večeg potoka, morao je prema Mediteranu prenijeti goleme vodene bujice iz ekvatorijalnog pojasa. Bio je to potop u dva čina, jer ponovni povratak katastrofaalne suše prekida ovaj period za hiljadu-dvije godina. Analiza morskog dna, koju su izvršili ugledni  francuski znanstvenici  E. Van-Kampo, K. Diplesi i M. Rosinjol, prema obalama Arabije i Somalije, neosporno potvrđuju da je izuzetno jak period kisa zahvatio ovu susjednu ekvatorijalnu zonu prije, priblizno, 11.000 godina.

Geologija nilske doline pokazuje, uistinu, da se priblizno u to vrijeme zbio veliki nalet voda podivljalog Nila. Sjeverno od Asuana, na primjer, nalazi se gorostasno kamenje, nasilno otkinuto od stjenovitih formacija koje se nalaze daleko, usred Sudana!

Te strašne poplave nisu nikako mogle proci nezapaženo. Stari Egipat je davno prije toga bio naseljen. Od 16.000 godina prije nove ere, povecavao se broj naselja na ivicama plodne doline, kvalitet kamenih oruđa se znatno poboljsao, a pripitomljavanje divljih zivotinja i kultivisanje bilja zabiljezili su ocigledan napredak. I onda se, odjednom, nenadano, broj naselja smanjuje za gotovo 80 posto i nestaju divlje žitarice iz privrede koja je bila na pragu otkrivanja poljoprivrede. Točak povijesti je vjerovatno vraćen za nekoliko hiljada godina!


IZMEĐU MITOLOGIJE I ZNANOSTI: Ti izuzetno dramaticni dogadaji morali su ostati u sjecanju naroda Bliskog istoka i prirodno se uključiti u legende i mitologiju. Kolektivno pamcenje nerjetko zadrzava krajnosti, ali se znanost obnavlja svakodnevno. Pa ipak, navika na jednolicno i na ono sto se ponavlja koju smo stekli, morala bi nas nagnati na oprez. Statistika uspavljuje budnost i znatiželju.

Godine 1954. jedna rijeka u Teksasu, koja je pod kontrolom od 1900. godine, porasla je fantasticno, deset puta vise nego u bilo kojem zabiljezenom povjesnom slucaju. Analiza taloga kojeg je ta rijeka nanijela u posljednjih desetak hiljada godina, pokazala je da se takve bujice, cije se postojanje nije pretpostavljalo, ponavljaju najmanje jedanput u svake dvije hiljade godina.
Pristalice Postanja, možda, ne griješe u potpunosti kada smatraju da katastrofe mogu objasniti neke pojave u vezi s prirodom i čovjekovim egzistiranju na planeti Zemlji. Ali je americki federalni sudija Viljem Overton ipak bio u pravu: na kraju krajeva, ispostavlja se da Egipat i Teksas ipak nisu bili istovremeno poplavljeni...

ESKLUZIVNO: Ekspedicija “Rapa Nui”

http://www.bosnic.com/Pocetna-00010.html

 

AKCIJA: JEDNA KNJIGA - 3,00 EURA

Kliknite na naslovnu stranu knjige!

Zadnje ažuriranje srijeda, 06 septembar 2017 09:00

Pratite nas

Copyright 2005- © Fondacija--- “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation. All rights reserved