U posjeti Fondaciji “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca” boravio je 24. jula 2012. ministar privrede Zeničko-dobojskog kantona Džemil Ugarak sa svojim pomoćnicima. Domaćini su mu bili predsjednik Upravnog odbora Ahmed Bosnić, osnivač Fondacije i voditelj projekta Semir Osmanagić te terenski rukovodilac Admir Tatar.  Nakon dvosatnog obilaska Podzemnog labirinta Ravne i susreta s brojnim turistima i volonterima, dužnosnici Vlade ZDK su sa oduševljenjem govorili o potrebi pomoci Fondaciji i ulaganju u razvoj turističke infrastrukture.

Iz Press službe Vlade ZDK povodom posjete ministra Ugarka izdato je slijedeće saopštenje:

“Ministarstvo privrede će izdvojiti određena sredstva za postavljanje turističkih kućica pred ulaz u tunele Ravne, ali i na druga mjesta te će se finansirati uređenje ulaza u tunele koji je sada dosta neuslovan. Prilikom obilaska tunela ministar Ugarak susreo se i sa brojnim volonterima iz evropskih zemalja, uvjerivši se da je entuzijazam kako mladih tako i onih starijih i dalje na visokom nivou te da bez volontera radovi ne bi mogli napredovati predviđenom dinamikom. Na kraju, ministar Ugarak kazao je da na svaki način treba podržati ovo veliko historijsko nalazište jer je ono prije svega osnova za znatno veći razvoj turizma na području Zeničko-dobojskog kantona, ali i drugih pratećih djelatnosti i sadržaja.”

U utorak 10. jula 2012. u posjeti Fondaciji “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca” boravili su predsjednik Vlade Zeničko-dobojskog kantona Fikret Plevljak te ministar prostornog uređenja, ministrica zdravstva u kantonalnoj Vladi te ministrica pravosuđa.

Prijem visokih gostiju bio je u prostorijama Fondacije u Visokom. Prvo su razgledali stalnu foto izložbu o razvoju projekta istraživanja Bosanske doline piramida, posjetama turista i održanim međunarodnim naučnim konferencijama. Zatim su pogledali foto izložbu dizajniranih postera i flajera Fondacije u proteklom šestogodišnjem periodu.

Tokom sastanka s članovima Vlade ZDK, osnivač Fondacije i voditelj projekta istraživanja prvih europskih piramida dr. Semir Osmanagić istakao je potrebu ulaganja u turističku infrastrukturu Visokog zbog što ugodnijeg prijema gostiju. Težnja je da se transformira tranzitni turizam u organizovane posjete Visokom i povećani broj noćenja u gradu. Članovi Vlade istakli su punu podršku projektu i Fondaciji u naučnim ispitivanjima i razvoju arheološkog turizma.

Najavljen je dolazak rekonstruisane Vlade ZDK i posjeta Podzemnom labirintu Ravne te susret s volonterima akcije “MRAV 2012” tokom ljeta.

U drugoj polovini juna, u Bosanskoj dolini piramida su boravili producenti iz Njemačke i Češke Republike. Sa pronalazačem piramida dr. Semirom Osmanagićem snimali su trejler o najvećim svjetskim piramidama koji će ponuditi medijima u svojim zemljama, s idejom snimanja novih dokumentaraca o ovom globalno važnom projektu.

TURISTI IZ SINGAPURA, ŠPANIJE, HONG KONGA, SAD, IRSKE, AUSTRALIJE, NJEMAČKE… NA PIRAMIDAMA

Juni je mjesec kada su posjete bosanskim piramidama u punom jeku. Dnevno arheološke lokacije, na kojima radi Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca”, posjećuje veliki broj turista iz čitavog svijeta. Sve više organizovanih grupa dolazi u Visoko i ostaje u visočkim motelima. U drugoj polovini juna svjedoci smo dolaska turista iz Singapura, nekoliko gradova iz SAD (Houstona, Dallasa, Philadelphije, Chicaga), Australije, Novog Zelanda, Njemačke, Austrije, Irske, Španije, Hrvatske, Slovenije, Mađarske i drugih zemalja.

Petak je, 8. lipnja, mobitel me budi u 6 i 30 h. Nisam se naspavala, putna groznica. Putujemo u Sarajevo i Visoko.

Spremanje mi je predhodnu večer oduzelo puno vremena, tri kofera na našoj Yamahi, nikako ne vole stare patike mog supruga broj 46 i moja tri para obuće (teški minimum, dame znaju o čemu pričam).

Trpam osnovne stvari za higijenu i nešto šminke u najmanji neseser. Vozač motora nema tih problema, samo mi dobaci mini dezić  for man i četkicu za zube. Par majica, čarapa i rublja i on je spreman. U zadnji kofer i desni bočni jedva utrpamo moje najnužnije potrepštine, nešto novo, nešto staro, uglavnom crno. Uguram i plavu majicu, da budem u tonu sa nebom koje je nakon toliko dana bez ijednog oblaćka.

Nevolja sa vožnjom na motoru je ta što moraš odmoriti svaki sat kad kreneš na duži put, a plan je stići u Sarajevo do 15 h što manje umoran. Ostaviti stvari u hotelu, otuširati se, presvuči u nešto svečanije, popraviti frizuru i šminku. Što brže se dovesti do Baščaršije na čevape (mnjam), ubaciti žvakače u usta, popiti piće u Titovoj ulici i stići do 18.30 u Bosanski kulturni centar, po ure prije ostalih.

Želim sjesti u prvi red.

Na putu od hotela do Baščaršije nas prati užasna gužva. Sarajlije se vračaju s posla, baš smo lipo pogodili, ko prstom u tufahiju, a tramvajska pruga je u rekonstrukciji, što znači jedan prometni trak manje.

Cijedi mi se znoj niz lice ispod kacige dok stojimo u koloni, opraštam se sa uređenom frizurom i šminkom. Ne znam šta me više peče, sunce na plus 36 ili motor pod nogama.

Ali, ja sam naumila lijepo provesti vikend i ništa me ne može bedirati.

Snaga mojih misli pobjeđuje. Sve uspijemo odraditi, pa čak i kupiti nove Top ten-ke vozaču motora, stare baciti i popiti kavu ispred Katedrale.

Zapela mi je na Čaršiji za oko buregđinica – pita ispod sača (peke), kupujemo tri vrste pite za večeru, ubacimo je u motor na parkingu i u 18 i 30 h, sjedimo u prvom redu prostranog i ugodno rashlađenog Bosanskog kulturnog centra. Yes!

Organizatori obavljaju posljednje pripreme za početak predavanja dr Semira Osmanagića o Bosanskim piramidama u Visokom i piramidama svijeta.

Imala sam prigodu poslušati slično predavanje za njegovog posjeta Zadru, no, instikt mi govori da će ovo biti detaljnije i duže. Zato i jesmo tu. I doista, opet moje misli pogađaju u sridu, iako, puna tri sata, neopisivo zanimljivog izlaganja, mi prolaze u trenu.

Predavač govori jasno i konkretno, ugodan glas i vladanje pozornicom je besprijekorno. Činjenice su tu, trenutno največe svjetsko arheološko nalazište je svega 30-ak km od nas.

Za divno čudo, nakon 7 sati vožnje na motoru, nesnosne sarajevske vručine i neprospavane noći, ja nisam umorna.
Uživam.

Hvala Vam Semire, hvala Sarajevo.

U jednom trenutku mi kvari doživljaj lice bosanskog književnika koji je izgradio karijeru u Hrvatskoj na prodaji fora koje su davno isfurali Nadrealisti. Nećemo o imenima, ali možemo o čudnoj ricavoj frizuri. Drago mi je što i publika dijeli moje mišljenje o dotičnom, spomenutom u kontekstu vječnog kritičara i iznositelja neistina u nekoj kolumni o gosp. Osmanagiću, kao i o cijelom projektu u Bosanskoj dolini piramida. Ko će kome, ako neće svoj svome...Zašto nekome ne zakajlati kad si do podne ljut na sebe, a od podne na piramide.
Jest vala....

Teško je postići ovacije u svom gradu, ali ovaj put, 1000 posjetitelja plješće dr Osmanagiću, svi ga žele potapšati po ramenu, slikati se s njim, dati mu podršku.

Pametni i razumni ljudi shvaćaju, ovaj je projekt nešto što će Bosnu staviti u prvi plan kao kolijevku civilizacije. Bosna je ponovno u svjetskim medijima, ali ovaj put tema nije rat i stradavanja napaćenog naroda. Sve su to izdržali i nekako preživjeli. Sada bosanski čovjek želi podignute glave, kao što je to radio od pamtivijeka, skrenuti pozornost svjetske javnosti na svoju kulturu, umjetnost, povijest, prirodne ljepote. Sve je to utkano u dušu svakog čestitog Bosanca.

Ne kaže se bez veze – nema zemlje do Bosne. E pa nema ni piramida do bosanskih. Največe i najstarije u svijetu! Preslik neba na zemlji, piramide Sunca, Mjeseca, Zmaja i Ljubavi. Njih četiri. Za sada.

Iskreno se nadam večoj podršci državnih struktura BiH, gospodarstva, šire regije, svih zajedno.

Svijet se zabrinuo da će morati pisati novu povijest, mnogi su pokušali sve kako bi zataškali istinu, ali, istina je neumoljiva. I službena znanost ju je morala prihvatiti.

Nadam se da će jedan dio od 15 milijardi $ koje Egipčani zarade od turizama u dolini Gize otići u Bosnu. Turisti već godinama dolaze u velikom broju vidjeti piramide Sunca i Mjeseca koje su veče i tri puta starije od Keopsove. Ali, treba se pripremiti za to, svim snagama. Fondacija ne može sama.

Volonteri iz cijelog svijeta dolaze raditi na otkopavanju piramida i tunela Ravne.

Na početku predavanja se predstavljaju na svom jeziku. Dolaze iz Brazila Amerike, Velike Britanije, Argentine, Njemačke, Italije,Nizozemske, Australie, Poljske, Crne Gore, Srbije, Slovenije.... Naše hrvatske boje trenutno brane 3 mladića, zapamtila sam ime samo plavokosom momku, Dariu. Mikrofon kruži od jednog do drugog volontera i stiže u ruke prekrasne cure neobičnog izgleda. Jedna strana glava joj je ful izbrijana, na drugoj strani duga crna kosa je svezana u rep. Mislim se – ova je Britanka, London, garant. Cura se predstavlja – ja sam Amela iz Sarajeva. Veliki pljesak!

Kupujem knjigu dr Osmanagića, Misterija Anasazija. On je potpisuje dok ga ja podsjećam na predavanje u Zadru. Nasmijano upita – sutra se vidimo u Visokom?
-Naravno, zato smo i došli.-


Vrijeme je za hladnu Sarajevsku žuju i to premium. Iskreno je preporučam, legla nam je ka blesavom triska! Vani je malo ugodnije, plus 32 stupnja.

Pošto se iskreno nadam da će mnogi ljudi iz Hrvatske obići Sarajevo i Visoko, i doživjeti nezaboravan vikend poput nas dvoje, imam jedno upozorenje. Žene u Sarajevu su izrazito lijepe i dotjerane, tako da je muški dio posjetitelja Sarajeva, opasno ugrožen od uganuća vrata. Doista, toliko lijepih žena je teško vidjeti negdje drugdje dok ispijate jedno pivo. Kapa dolje! Moj muž je bio oduševljen. A i ja, što je lijepo, lijepo je. Respekt!

Drugo jutro opet osjećam pjesak u očima, kasno smo legli, komentirali smo predavanje, Sarajevo, sarajevsku raju. Đaba sve, ni ratovi, ni vrijeme ne može utišati sevdah u Bosni. Nanule klepeću u svakom sokaku.

Odlazimo na doručak u lijepi hotelski restoran. Odmah mi upadaju u oči pepeljare na stolovima, pa pitam ljubaznog konobara, je li stvarno dozvoljeno pušenje u restoranu?

Veli – naravno gospođo, ma hajde, mi smo u Bosni ionako odavno popušili...

Nisam sigurna u to. Sinoćnje predavanje, u Bosanskom centru kulture ga demantira, ali samo se nasmijem.

Krećemo put Visokog. Moj suprug zaboravlja motorističku majicu u hotelu na radijatoru. Bit će da sam ja kriva što sam mu diskretno dobacila čistu majicu. Eh te žene, u svašta se petljaju... Ja je kupila, on je izgubio. Ravnoteža. Idemo dalje.

Nakon 15 min brze vožnje autocestom i 2 KM manje u džepu, stižemo pred motel u Visokom.
Imamo 10 minuta vremena za ostaviti stvari u sobi i vratiti se na benzinsku pumpu na ulazu u grad, unaprijed dogovoreno zborno mjesto. U 9 i 30 h krećemo sa vodićem u obilazak tunela Ravne.

Penjemo se uz par stepenica motela, ispred sebe vidim slastičarnicu i kafić. Recepcije nema. Prepoznajem neke od volontera sa sinoćnjeg predstavljanja u Sarajevu.  

Jedan lik nas pita, jesmo li volonteri ili gosti? Kad sam potvrdila ovo drugo, vodi nas do recepcije koja je na trečem ili četvrtom katu hotela. Okej...

Požurujem ga, a on mi dobaci pogled u kojem iščitavam rečenicu – ma polako, kud si navrla, odvajkada su tu piramide, neće one nikud...

Soba je  ugodna i lijepa. Recepcioner nas upozorava, onako uz put, da ne ostavljamo novce u sobi – jer znate, nikad se ne zna, pa eto...al valjda će sve biti ok!

Hm....

Ipak, ja znam, duboko u sebi, ništa mi neće ovi dan pokvarit!

Na pumpi nas se okupilo dvadesetak, međusobno se upoznajemo, komentiramo sinoćnje predavanje. Laska nam što nas je tu srdačno dočekao bračni par Osmanagić. Raspoloženje svih prisutnih je fantastično. Bit će ovo savršen dan.

Odlazimo na vidikovac sa kojeg nam puca pogled na piramidu Sunca. Kako je moguće, da ovako jasne rubove piramide svo ovo silno vrijeme nitko nije prepoznao? Moje misli prisutni izgovaraju skoro pa u glas. Doista nevjerojatno, toliko je očita da vam se naprosto nameće svojom veličanstvenošću – hej, tu sam, ne gledaj, nego vidi!

Gledamo onako kako su nas naučili gledati.

Isti tren mi proleti glavom slika moje trogodišnje kčerke, prije dvadesetak godina. Sjedila je u avionu do prozora i promatrala oblake.

-Mama, vidi kako je lipi onaj žuti oblak, ja bih šetala po njemu!-

Putnici su se počeli smijuljiti, a ja sam joj objasnila da su oblaci bijeli  i da se po njima ne može hodati...  Tako su i generacije visočke djece odrasle uz brda iznad grada, a ne piramide.

Krećemo put tunela Ravne. Svi moji strahovi od ulaska u njih koje sam imala prije polaska na put su se u trenu raspršili. Ulazimo u tunele sa našim vodićem Sanelom. Priznaje nam da ima tremu, svi mi smo bili na Semirovom predavanju, čitali njegove knjige, znamo štošta, postavljamo puno pitanja, na koja on sa lakoćom odgovara. Super je tip.

Udišem zrak punim plućima. Osjećaj je sjajan. Bolji nego u Gorskom kotaru, bolji nego na Alpama, zrak je naprosto ukusniji od planinskog zraka poslije kiše. Neopisivo. Iznad svih očekivanja. U prostoriji sa monolitom instiktivno spuštam dlanove na taj ogromni 8-tonski oblutak. Moja koljena pamte put od nekih 500 km, no, naslanjam ih bez boli na monolit. Zažmirim. Nakon nekoliko minuta otvaram oči, svi drže dlanove na njemu u tišini. Sve nas je nekako privukao. Ponovno duboko udahnem.

Ispred ulaza u tunele su stotine turista, nestrpljivi da se maknu sa sunca koje nesmiljeno grije. Pa ipak, nitko nije nervozan, nitko ne viče, nema rasprava, nema guranja, sve nekako, kako reče poslije Semir – ide polako svojim tokom.

Gosp. Lary Bird, predsjednik udruženja radiestezista države Ilinois iznosi kamenove čudnih oblika, pruža nam bakrenu žicu da se sami uvjerimo kako ona pokazuje određenu aktivnost u kamenu. Oduševljeno se ponovno vrača u tunele.

Vrijeme je za posjet vanjskim iskopima piramide Sunca. Penjemo se uz 80-ak stepenica do prvog od tri lokaliteta, užasno je vruče, plus 37. Malo smo se zapuhali, ali, moja koljena se više ne bune.

Omami me miris bora, koji obožavam. Na piramidi rastu dalmatinski borovi, zdravi, ogromni, šire intenzivan miris. Zamišljam visočke zime, minus 20, snijeg od metra. Nešto tu ne štima.

Skakućem po bloku od 35 tona, starom oko 12 000 godina.  Ideš....
Ostala sam bez teksta (znam, zvuči nevjerojatno!), upijam atmosferu, harmonija, mir, osjećam se super! O da, vratit ću se ovdje opet...

Sve znanstvene činjenice o bosanskim piramidama i podzemnim tunelima koji ih povezuju, su detaljno napisane na njihovoj službenoj stranici. Od tehničkih karakteristika piramida, do rezultata nalaza brojnih i skupih ispitivanja koja su učinjena. Tuneli su vjerojatno najzdravije mjesto na svijetu, u njima je razina svih vrsta negativnih zračenja – apsolutna nula. Koncentracija negativnih iona koji čiste bakterije i viruse je na desetke puta veća nego u mojoj sobi u kojoj ovo pišem. Različita visina tunela je razlog dobre cirkulacije zraka. Stručnjaci su detektirali i izmjerili fenomene elektromagnetnih polja, ultrazvuka i infrazvuka, umjetnog porijekla. Sve sam to znala već nakon prvog predavanja u Zadru.

Ono zbog čega sam odlučila ovo iskustvo napisati, nisu samo nizovi činjenica, nego i moj unutarnji doživljaj koji me pratio već od same namjere polaska na ovaj put . A ja sam se namjerila lijepo provesti.
Silna je snaga naših misli.

I tada, sve ide super, baš kako nam paše, pa i bolje od toga. Nekako se sve lijepo posloži. Nečiji usputni pogled ili osmjeh, legne na pravo mjesto i nekako nas oplemeni.

Osjetim koliko se voli par koji sjedi preko puta, a meni se pluća napune srećom, pa pomislim da je piramida Ljubavi po njima dobila ime.

Razgovor s njima nastavljam bez persiranja, ne zbog manjka kućnog odgoja, niti zbog toga što je netko od nas to predložio. Jednostavno, došlo je spontano, samo od sebe.

Malo riječi kaže puno toga.

Učini mi se da je zaiskrila suza u očima onog recepcionera nakon što sam mu se zahvalila na gostoprimstvu.
E sad, kolika je uloga piramida u svemu tome, ne znam, ali imam osjećaj da smo se nekako skompale.

Već par dana su moji ligamenti u harmoniji sa visokim štiklama. Zadnje tri noći spavam poput male bebe i nisu mi trebala 2 dana da dođem k sebi poslije pređenih 1000 km na motoru, 12 sati spavanja u tri dana, bez imalo odmora.

Ma sigurna sam, drevna bosanska raja je tu umješala svoje prste...

Treba otići i vidjeti, otvorenog srca. A mene drugom prigodom, čeka piramida Mjeseca. Sretan nam put!

Aida

Preneseno sa: www.4dportal.com

I ove sezone su hiljade osnovaca iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine posjetili Bosansku dolinu piramida. Neposredno prije završetka ove školske godine najmlađi iz Sanskog Mosta, Mostara i Bihaća su se penjali na Bosansku piramidu Sunca i nosili zaštitne šljemove u Podzemnom labirintu Ravne. Otišli su kućama puni pozitivnih utisaka.

Najčešće im je pitanje bilo kada će ući u piramidu, a odgovor je bio kada budu u osmom razredu.

Interesantno je da u posljednje tri godine vrlo rijetko dolaze školske posjete iz Zeničko-dobojskog kantona. Razlog je preporuka iz Ministarstva kulture Vlade ZDK da se ne ide u posjet Visokom. Preporuka datira iz doba ministrice iz reda Stranke za BiH.

Inače, Fondacija stimulira posjete školskih ekskurzija simboličnom naplatom od 1 KM po osobi ili, vrlo često, besplatnim ulazom na sve lokacije uz prisustvo vodiča.

Grupa od 32 turista iz norveških gradova Osla i Bergena posjetili su Bosansku dolinu piramida u periodu 4.-7. juni 2012. Nakon što je pronalazač bosanskih piramida dr. Semir Osmanagić održao predavanje u ovoj skandinavskoj zemlji organizatori putovanja su izrazili interes da dođu u Visoko i obiđu piramidalni kompleks. Proveli su tri dana u hotelu “Piramida Sunca”, obišli Bosanske piramide Sunca i Mjeseca, tumulus u Vratnici, Podzemni labirint Ravne i meditirali na vrhu Bosanske piramide Sunca. Impresionirani viđenim, najavili su ponovni dolazak na arheološke lokacije na kojima istražuje Fondacija.

Nakon Visokog uputili su se u Italiju i Francusku, a turneju ce završiti na jugu Engleske proučavajući fenomene Stonehenga i krugova u žitu.

Predsjednik udruženja radiestezista američke drzave Illinois Larry Bird došao je u Visoko da asistira timu Fondacije u pronalaženju podzemnih vodenih tokova i šupljina, odnosno podzemnih tunela. Larry se proteklih decenija specijalizirao na istraživanju drevnih artifiakata ispod zemlje u Sjevernoj i Južnoj Americi te europskim zemljama. Na arheološkim lokacijama Bosanske doline piramida će istraživati u periodu 3. juni – 19. juni.

Najatraktivnije arheološke lokacije na kojima radi Fondacija, Bosansku piramidu Sunca i Podzemni labirint Ravne, svakodnevno posjećuju organizirane grupe turista. Tako su 1. juna gosti bili iz glavnog grada Bugarske Sofije, koji su najavili znatno veće posjete iz ove zemlje, te pedeset Slovenaca iz različitih gradova ove države. Obje grupe su izuzetno zadovoljne napustile Visoko.

U okviru zvaničnog programa trećeg “Sarajevo Business Foruma 2012.”, investitori i gosti su posjetili Bosansku dolinu piramida 18. maja 2012. U Visokom su ih dočekali osnivač Fondacije “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca” dr. Semir Osmanagić, član Upravnog odbora Mahir Hadžiahmetović, terenski rukovodilac Admir Tatar i prezentator Haris Delibašić.

Ugledni gosti su, tokom četverosatne posjete, obišli Podzemni labirint Ravne i arheološke sonde na Bosanskoj piramidi Sunca. Gosti iz Malezije i Austrije su izrazili interes za daljnje razgovore s predstavnicima Fondacije.