Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation

English Bosnian Serbian Croatian German Arabic French French Swedish Italian

A+ A A-

Administrator

PANAMA: EMBERA, NAROD KOJI NESTAJE

ponedjeljak, 22 januar 2018 13:09 Objavljeno unutar Semir Osmanagić Blog

Piše: dr. Semir Osmanagić

Chagres Parque Nacional, Panama, januar 2018.

Embera domoroci došli su u Panamu iz Kolumbije. Doduše, velika Kolumbija je do početka XX stoljeća obuhvatala današnju Panamu, Kolumbiju i Venecuelu, ali voljom velikih sila nastale su tri države.

Dio Embera ‘indijanaca’ ili ‘domorodaca’ preselio se uz obale rijeka u Panami (danas ih je oko 33.000), a dio je ostao u Kolumbiji (oko 50.000). Španci su ih potiskivali prema sjeveroistoku gdje su se sukobljavali s lokalnim Guna stanovnicima.

Nekoliko stotina godina Embere su živjele uz rijeke formirajući male zajednice, proširene familije. Nisu imali ‘plemenskih vođa’ ili poglavica. Organizacija im je bila egalitarijanska, svako je znao šta radi i kako doprinosi ostalima. Šamani su postojali, ali je bilo očekivano da oni posjeduju znanje iz medicine, liječenja biljkama, upotrebi halucinogenih smjesa za spiritualne obrede.

Stanovali su u kružnim kućicama napravljenih od palminog drveta i palminih listova. Kako je rijeka krivudala, tako se jedna zajednica fizički odvajala od druge. Isključivi oblik transporta bio je drvenim kanuima. Rijeka im je davala vodu za piće, ribu i druge životinje koje rijeka privlači, mjesto da se okupaju, operu, pripreme za ceremonije.

Umijeće pravljenja kanua imalo je praktični, ali i kosmološki značaj. To je bio i test za mlade pripadnike zajednice. Ako bi ga prošli, postajali su ‘odrasli’, zreli, spremni za ženidbu.

Kućice su bile dovoljno velike da budu dom za proširenu porodicu. Postavljali su ih na drvene nosače, kojima je kućica bila podignuta iznad nivoa zemlje u slučaju plavljenja rijeke. Na kućni prag se dolazilo ‘stepenicama’, koje su rađene od komada debla s urezanim prostorom za stopala. Kada bi stepenice s urezima bile okrenute unutra, to je bio znak da nema nikoga u kući, ili da se odmaraju.

Formiranje državica u Srednjoj Americi, doveo je do novih pokreta stanovništva. Embere su još jednom preseljene, ovaj put u nacionalne parkove. Sredinom i drugom polovinom XX stoljeća, panamske vlasti insistiraju da se odrede predstavnici Embera u domorodačkim savjetima. Odjednom, Embere su prisiljene da uspostave hijerarhiju, da biraju svoje predstavnike, da formiraju naselja, sela, pa čak i manje gradove. Država insistira na školama, svom obrazovanju, bolnicama i zapadnom načinu liječenja. Tehnologija i mašine ulaze u njihov život. Gradnja autoputeva dovodi do dolaska novih stanovnika koji krče tropsku šumu ugrožavajući Embere.

Embere polako ostaju bez svog habitata. Gotovo 75 posto odlazi prema Panama Sitiju i drugim gradovima i naseljenim mjestima.

Onima koji su preostali, nije ostalo mnogo. Drvene kućice uz rijeku koja im je i dalje izvor hrane  posjete turista koji ostave nešto novca.  Kanu ih vodi na drugu stranu rijeke gdje najmlađi idu u školu. Mobitel je postao nova veza sa svijetom.

Privremeni tatui od boje dobijene od lokalnih biljaka ostaju na koži 7-10 dana. Tako i boja na mojim dlanovima koja mi je ostala dok sam se igrao s četverogodišnjakom, već polako blijedi.

Embera – narod koji nestaje.

MEDITACIJA:

Tamo gdje su nekada živjeli, ljubomorno su čuvali svoju teritoriju, svoj komadić obale na rijeci. Nisu ratovali s drugima, ali su davali do znanja šta smatraju svojim. Spiritualni život su povezivali s duhovima noći. Šume su donosile zvukove prema kojim su pokazivali poštovanje. S duhovima umrlih su se povezivali tokom šamanskih procesija.

KARTAGENA, KOLUMBIJA: TRI SVIJETA

ponedjeljak, 22 januar 2018 13:08 Objavljeno unutar Semir Osmanagić Blog

Piše: dr. Semir Osmanagić

Kartagena, Kolumbija, januar 2018.

Milionska Kartagena u Kolumbiji, na karibskoj obali Atlantika, je tek peti grad po broju stanovnika, u ovoj zemlji na sjeveru Južne Amerike. Ali, njen povijesni značaj daleko prevazilazi današnju demografsku statistiku.

  1. Kalamari

Blaga klima, mnoštvo flore i faune, omogućili su lagodan život prvim Karibima, narodu koji se doselio u zaljev s nekoliko otočića. Možda se i nisu sjećali prvog imena za ovo naselje, a možda su ga oduvijek zvali Kalamari. Lovci, ribari i skupljači hrane, svojim su radom osiguravali dovoljno zaliha za sve stanovnike. Drvene kućice obložene blatom omogućavali su ‘zidovima’ da dišu. Kružni oblik s visokim krovovima im je davao dobru energiju i omogućavao miran san. Ostaci keramike, posuđa, ukrasnih predmeta i nakita sežu 6.000 godina unatrag. Šare na posudama, geometrijski oblici, male statue, pedantnost kod njihove izvedbe, govori o umjetničkoj predanosti i kreativnosti. Smatra se da je metalurgija došla iz južnijih krajeva, ostavljajući dubokog traga na svim zajednicama. Posebno su upečatljivi predmeti od zlata koji dokazuju tehnološko znanje i umjetnički nivo Kariba. Izloženi primjerci u ‘Zlatnom muzeju’ u centru gradu, mali su procenat jednog procenta od izlivenog zlata na ovom tlu.

Postoje dokumentirani tragovi o susretu Kariba i Taino kulture na Haitima. Tainosi su došli s Floride na karibske otoke (Kuba, Portoriko, Haiti), a Karibi su plovili nekoliko stotina kilometara na sjever. Susret je prošao u miru, bez sukoba. Prema oralnoj tradiciji, dijelili su znanja, upoznavali jedni druge o svojoj historiji i precima, iskustvima u dnevnom životu i umjetnosti, spiritualnim isksutvima.

  1. Cartagena de Indias

Srednjevjekovna svjetska velesila Španija, osniva 1533. novu luku koju su strateški locirali. Ime su joj dali po svom gradu Kartagena (koji je, opet, naziv dobio po tuniskoj Kartagi).

Španski kapetan Pedro de Heredia uplovio je u Kartagenjanski zaljev s tri broda, 150 vojnika i 22 konja. Mjesto Kalamari bilo je napušteno. Imajući negativna iskustva u ranijim susretima s okrutnim Europljanima, domaći stanovnici – Karibi, su se povukli dublje, u mjesto Turbaco. Heredia dobija bitku protiv njih, pljačka zlato (najveći komad težine 55 kg), skrnavi grobove i hramove i osniva novi grad. Budući da je većina njegovih vojnika bila iz lučkog grada Kartagena, iz Mursije u jugozapadnoj Španiji, to je i nova luka dobila isto ime.

U XVI stoljeću, Cartagena de Indias postaje glavna luka za slanje ukradenog srebra i zlata iz Perua za Španiju. Barbarizam u odnosu na lokalno stanovništvo, kojeg su nemilosrdno uništavali, doveo ih je u situaciju da im nedostaje radna snage. Započinju uvoz robova iz Afrike. Kartagena postaje središtem trgovine između dvije Amerike, Europe i Afrike. Samo na tlu Kolumbije ostaje jedan milion Afriaknaca. Četrdeset miliona robova završava sjevernije.

Bogatstvo grada dovelo je do stalnih upada francuskih, holandskih, portugalskih i engleskih pirata. Stoga Španci započinju najambiciozniji projekt fortifikacije izvan Španije koji će potrajati više od 200 godina. U Srednjem vijeku, kolumbijska Kartagena je postala luka s najvećim odbrambenim zidom u Novom svijetu dugačkim 11 kilometara i nazvanim ‘neosvojivim’.

Prije dizanja gigantskog zida, francuski pirat Martin Cote je 1569. upao u grad sa 1000 ljudi i potpuno ga devastirao. Englez sir John Hawkins je 1568. pokušao trikom da navede Špance da prekrše vlastite zakone koji su zabranjivali trgovinu sa strancima. Naime, postavio je štandove za prodaju unutar zidina, ali je španski guverner odbio da trguje s njima. ‘Zauzvrat’, Hawkins je napao grad, bombardujući ga punih osam dana.

Englez Francis Drake je 1586., uz podršku 23 ratna broda i 3.000 ljudi uveo opsadu grada. Zapalio je 200 zgrada i katedralu i otišao tek nakon što mu je isplaćena velika otkupnina nakon mjesec dana opsade.

Da bi sve bilo u skladu s tadašnjim običajima i utjecajem Crkve, u gradu se 1610. osniva ‘Sveti ured za inkviziciju’ i postaje jednim od tri najvažnija za obje Amerike. Ostali su bili u Limi i Meksiko Sitiju. Uredno su se progonili i kažnjavali oni koji su čitali zabranjene knjige, unosili herezu, blasfemiju i letjeli na metlama.

Pravo srednjevjekovno lice nastavili su da pokazuju zapadnoeuropljani i u narednim stoljećima. Baron de Pointis je uz pomoć 22 ratna broda, 500 topova i 4.000 vojnika okupirao i potpuno opljačkao grad 1697.

Na svakom koraku u Kartageni (u muzejima, natpisima na glavnim gradskim trgovima, na zidinama) priča se o opsadi engleskog admirala Edwarda Vernona 1741. Ovaj put je i ulog bio veći, jer je Kartagena postajala sve bogatija. Pedeset vojnih brodova, u pratnji 130 transportnih brodova, te 25.600 vojnika, potpomognutih s 2.000 pješaka iz sjevernoameričkih kolonija sjatili su se pred Kartagenom. Nakon djelomičnih uspjeha, Britanci se povlače usljed gubitaka zbog malarije i drugih tropskih bolesti. Interesantno je da je među Amerikancima bio i polubrat prvog američkog predsjednika, Lawrence Washington.

Prva kultura, Karibi, tako su ustupili mjesto agresivnoj i sebičnoj europskoj kulturi. Dva svijeta.

  1. Moderna Kartagena

Na zidinama Kartagene ostavljeni su srednjevjekovni topovi kao simbol jednog vremena. Upereni su prema novim naseljima, visokim stambenim zgradama i poslovnom centru. Iz luke, s ogromnim kranovima za ukrcaj i prekrcaj tereta, vidi se niz betonsko-staklenih nebodera uz samu obalu. Današnja Kartagena je najskuplji grad u Kolumbiji, s najviše turističkih posjeta i najznačajnijim lučkim kapacitetima.

Treće doba, treći svijet.

MEDITACIJA

Pogled na rekonstruisano selo Kariba:

Zajednice su se brzo širile. Bili su ponosni na svoj progres i broj. Imali su trenutke kada su bili opušteni, nasmijani, kada su pjevali, kada su imali duhovne sesije. S razvojem umjetnosti, plesa, crtanja, izrade boja, pojedinci su se počeli baviti novim, cjelodnevnim zanimanjima.

Gradili su čvrste brodove s dubljim gazom i plovili na istok, zapad i sjever. Nisu im bili interesantni narodi na zapadu. Na sjeveru ih je manji broj ostao i živjeli su u miru s onima koje su sreli tamo.

PANAMA: EMBERA, NAROD KOJI NESTAJE

ponedjeljak, 22 januar 2018 13:06 Objavljeno unutar Iz mog ugla

Piše: dr. Semir Osmanagić

Chagres Parque Nacional, Panama, januar 2018.

Embera domoroci došli su u Panamu iz Kolumbije. Doduše, velika Kolumbija je do početka XX stoljeća obuhvatala današnju Panamu, Kolumbiju i Venecuelu, ali voljom velikih sila nastale su tri države.

Dio Embera ‘indijanaca’ ili ‘domorodaca’ preselio se uz obale rijeka u Panami (danas ih je oko 33.000), a dio je ostao u Kolumbiji (oko 50.000). Španci su ih potiskivali prema sjeveroistoku gdje su se sukobljavali s lokalnim Guna stanovnicima.

Nekoliko stotina godina Embere su živjele uz rijeke formirajući male zajednice, proširene familije. Nisu imali ‘plemenskih vođa’ ili poglavica. Organizacija im je bila egalitarijanska, svako je znao šta radi i kako doprinosi ostalima. Šamani su postojali, ali je bilo očekivano da oni posjeduju znanje iz medicine, liječenja biljkama, upotrebi halucinogenih smjesa za spiritualne obrede.

Stanovali su u kružnim kućicama napravljenih od palminog drveta i palminih listova. Kako je rijeka krivudala, tako se jedna zajednica fizički odvajala od druge. Isključivi oblik transporta bio je drvenim kanuima. Rijeka im je davala vodu za piće, ribu i druge životinje koje rijeka privlači, mjesto da se okupaju, operu, pripreme za ceremonije.

Umijeće pravljenja kanua imalo je praktični, ali i kosmološki značaj. To je bio i test za mlade pripadnike zajednice. Ako bi ga prošli, postajali su ‘odrasli’, zreli, spremni za ženidbu.

Kućice su bile dovoljno velike da budu dom za proširenu porodicu. Postavljali su ih na drvene nosače, kojima je kućica bila podignuta iznad nivoa zemlje u slučaju plavljenja rijeke. Na kućni prag se dolazilo ‘stepenicama’, koje su rađene od komada debla s urezanim prostorom za stopala. Kada bi stepenice s urezima bile okrenute unutra, to je bio znak da nema nikoga u kući, ili da se odmaraju.

Formiranje državica u Srednjoj Americi, doveo je do novih pokreta stanovništva. Embere su još jednom preseljene, ovaj put u nacionalne parkove. Sredinom i drugom polovinom XX stoljeća, panamske vlasti insistiraju da se odrede predstavnici Embera u domorodačkim savjetima. Odjednom, Embere su prisiljene da uspostave hijerarhiju, da biraju svoje predstavnike, da formiraju naselja, sela, pa čak i manje gradove. Država insistira na školama, svom obrazovanju, bolnicama i zapadnom načinu liječenja. Tehnologija i mašine ulaze u njihov život. Gradnja autoputeva dovodi do dolaska novih stanovnika koji krče tropsku šumu ugrožavajući Embere.

Embere polako ostaju bez svog habitata. Gotovo 75 posto odlazi prema Panama Sitiju i drugim gradovima i naseljenim mjestima.

Onima koji su preostali, nije ostalo mnogo. Drvene kućice uz rijeku koja im je i dalje izvor hrane  posjete turista koji ostave nešto novca.  Kanu ih vodi na drugu stranu rijeke gdje najmlađi idu u školu. Mobitel je postao nova veza sa svijetom.

Privremeni tatui od boje dobijene od lokalnih biljaka ostaju na koži 7-10 dana. Tako i boja na mojim dlanovima koja mi je ostala dok sam se igrao s četverogodišnjakom, već polako blijedi.

Embera – narod koji nestaje.

MEDITACIJA:

Tamo gdje su nekada živjeli, ljubomorno su čuvali svoju teritoriju, svoj komadić obale na rijeci. Nisu ratovali s drugima, ali su davali do znanja šta smatraju svojim. Spiritualni život su povezivali s duhovima noći. Šume su donosile zvukove prema kojim su pokazivali poštovanje. S duhovima umrlih su se povezivali tokom šamanskih procesija.

Copyright © Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation. All rights reserved