„Zemlja glinenih vrhova – Zemlja Mu – bila je žrtvovana. Dvaput izdignuta, stalno potresana podzemnom vatrom, ona je nestala u moru za vrijeme noći... sa njenih 64.000 stanovnika, 8060 godina prije nego je napisana ova knjiga...“
Prastara vjerovanja
Kada vam se pruži prilika da istražujete na Uskršnjim otocima izgubljenim u pacifičkim prostranstvima, 3800 kilometara od Chilea i 4000 kilometara od najbižih otoka Polinezije, sasvim sigurno ćete biti ispunjeni uvjerenjem da su džinovski kameni gorostasi - moaji, megalitska naselja i goleme tajanstvene kugle razbacane na morskoj obali, kao uostalom i nedešifrirano pismo „rongo-rongo“, zasigurno pripadali nekoj davno izumrloj ili uništenoj civilizaciji. Ako pri tome, osluhnete i prastare priče i predanja koji se ovdje prenose s oca na sina, saznat ćete ponešto i o bogovima i kraljevima te zaboravljene kulture.
Saznat ćete priču o legendarnoj Zemlji Mu.
SPALJENA POVIJEST: Ali, da bi vam ispričao tu dramatičnu i nikad dovršenu priču, morat ćemo se vratiti u vrijeme kada se najveći španjolski ološ iskrcao u Novi svijet. Mjesto događaja je poluotok Jukatan (Yucatán), u Srednjoj Americi, a vrijeme događaja polovina 16. stoljeća. U vrijeme kada su, dakle, španjolski konkvistadori u potrazi za zlatom uništili carstvo Maja i Asteka i mačem i lučem porobili carstva koja su ovdje stoljećima blistala – nastupili su španjolski katolički svečenici u nakani – kakvog li apsurda - da uvedu zapadnu kulturu i pokrste „divlje neznabošce“.
Među istaknutim ličnostima ove svećeničke misionarske „elite“ isticao se biskup po imenu Diego de Landa (Diego de Landa Calderón, 1524 – 1579). On se upisao u historiju španjolskih osvajanja po tome što je 1562. godine naredio i potpisao odluku da se spale sve nađene „bezbožničke“ knjige i ljetopisi. To se i dogodilo. Sve sakupljene i zapljenjene knjige, među njima veliki broj historijskih svjedočanstava i hronika (27 takozvanih majanskih kodeksa i više od 5000 kultnih slika), dopremljene su u grad Mani, gdje je 12. jula/srpnja, uz blagoslov svećenika, napravljena velika lomača čiji je plamen progutao neprocjenjive vrijednosti jedne napredne stare kulture i svih kultura koje su joj predhodile.
“Sve ove knjige“ - zapisao je u dnevnik biskup Diego de Landa- „sadržavale su samo puke praznovjerice i đavolje laži, tako da smo ih morali spaliti, a oni su za time lili suze i veoma žalili!...“
Jedan drugi zapisničar, prisustvujući strašnom događaju, zapisao je:
„Spalili su mnogo dragocijene slike i historijskih knjiga starog Jukatana, koje su govorile o njegovom početku i povijesti i koje su bile od velike povijesne vrijednosti!...“
„O STVARIMA NA JUKATANU“: Tako nas je revnosni katolički biskup, za čije su ime vezane mnoge bedastroče, lišio svake mogućnosti da razumjemo reljefno-pojmovno slikovno pismo starih Maja i saznamo detaljnije o historijskom razvoju ove izvanredno napredne civilizacije, koja je iza sebe, sudeći prema dometima astronomskih znanja i veličanstvenim građevinama i hramovima, ostavila nebrojeno tajni koje josš uvijek ne uspjevamo potpuno da odgonetnemo.
Opterećen saznanjem šta je učinio, pri kraju svog života biskup Dijego de Landa je pokušao koliko-toliko da ispravi štetu koju je nanio čovječanstvu spaljivanjem majanskih pisanih svjedočanstava. On je napisao prvu historija Maja, pod naslovom „O stvarima na Jukatanu“ („Relación de las cosas de Yucatán”).
Razgovarajući sa živim majanskim svećenicima, koji su mu ponekad mudro govorili ono što je želio čuti, a ponekad i ono što odgovara istini, španjolski biskup je uspio sastaviti neku vrstu majanske abecede, koja nikad u stvari nije postojala u takvom obliku.
Bila je to jedna iskonstruirana i maštovita kompilacija koja je doprinijela da se stvori znatna kofuzija među istraživačima 19. stoljeća, koji su proučacvali stare civilizacije Srednje Amerike, jer su oni biskopovu majansku abecedu koristili kao ključ za deširiranje preostalih zapisa starih Maja što je u najčešćim prilikama bila – nemoguća misija! Postoji naime mišljenja da su se stari svećenici Maja na ovaj način osvetili biskupu dajući mu lažne podatke o njihovom pismu (glifi).
PRIČA BRITANSKOG PUKOVNIKA: Kada su se istraživači pokušali poslužiti Di Landinom iskonstruiranom abecedom da bi preveli jednu od starih preostalih majanskih knjiga – „Kodeks Troano“ (Codex), otkrili su navodno da jedan pasos doslovno glasi:
„Zemlja glinenih vrhova – Zemlja Mu – bila je žrtvovana. Dvaput izdignuta, stalno potresana podzemnom vatrom, ona je nestala u moru za vrijeme noći... sa njenih 64.000 stanovnika, 8060 godina prije nego je napisana ova knjiga...“
Tako je, smatraju danas mnogi istraživači, nastala ideja o velikom, nepoznatom kontinentu, Zemlji Mu, koja je nestala, poput legendarne Atlantide, u stravičnoj katastrofi koja je pogodila pacifičko područje.
U međuvremenu, većina stručnjaka smatra da još uvijek nije otkriven istinski ključ za razumjevanje višesmislenih majanskih glifa i da se pouzdano mogu odgonetnuti samo dokumenti sa datumima i matematičkim znakovima.
Britanski oficir, arheolog-amater i antropolog, Dzems Čerčvord (James Churchward, 1851. – 1936.), kasnije je razradio detaljne argumente u prilog postojanju ovog velikog matičnog kontinenta, navodnog središta prve ljudske prarase i prve razvijene zemljske civilizacije (Naacals), prvotno poznate pod imenom Majka Mu. U nešto drugačijem svjetlu i ovdje glavnu ulogu igra jedan svećenik visokog ranga: tajanstveni i ćutljivi hindu monah koji je svoj život posvetio tišini najstarijih hinduskih hramova i čuvanju prastarih tradicija.
Pukovnik je za vrijeme boravka u Indiji, u drugoj polovini 19. stoljeća, stekao naklonost nekog ćutljivog hindu-mudraca, koji mu je navodno otkrio prastare spise (tablete) ispisane na nepoznatom jeziku. Njegov domaćin pomogao mu je da se upozna s tajnama nepoznatog jezika, za kojeg je ustvrdio da je riječ o ''prvom jeziku našeg čovječanstva''! Jezik su u prastarim vremenima stvorili ''Sveta braća'', odnosno svećeničko bratstvo, koje je iz Majke Mu upućeno svim zemaljskim kolonijama, da podučavaju pučanstvo tajnim pismom, religioznim znanjima i blistavim dometima znanosti.
''On mi je ranije govorio o legendarnoj pradomovini čovjeka, misterioznoj Majci Mu. Pokazao mi je nekoliko ispisanih ploča za koje se pretpostavlja da su ih pisali članovi 'Svete braće' i uputio me u tajnu ovog pisma…''.
To su, tvrdi britanski pukovnik čija istraživanja mnogi znanstvenici stavljaju pod sumnju, bili originalni zapisi o mitološkoj Zemlji Mu.
TAJANSTVENI MISIONARI: Priča se nastavlja tvrdnjuaa da je uz pomoć samozatajnog hindu svećenika, pukovnik Džems Čerčvord uspio prevesti izvjestan broj tajanstvenih tablica, koji su opisivali detalje o stvaranju planete Zemlje, postojanju Rajskog vrta i začeću prvog čovjeka i njegove domovine - Majke Mu!
''Otkrio sam da se nestali kontinent prije 50.000 godina prostirao u trouglu Havaji - otok Fidži (Fiji) - Uskršnji otoci i bio je – bez sumnje – pradovina čovjeka. Saznao sam da je u ovoj prekrasnoj zemlji živio napredan narod Naacals, koji je s vremenom kolonizirao zemaljsku kuglu. Kontinent su uništili razorni zemljotresi. Potopljen je prije više od 12.000 godina. Nestao je u strahotama pobješnjele vatre i vode!...''
Na prakontinentu, Zemlji Mu, postojao je biblijski Rajski vrt. U njemu se začeo prvi čovjek a uskoro su se izrodile i razne ljudske rase, koje su se tokom vremena organizirale u visokorazvijene civilizacijske zajednice. Odatle su se širili i kolonizirali svijet – jedni su se nastanili na indijskom potkontinetu, a odatle su se kretali dalje - u Mezopotamiju i Egipat, a iz Egipta stigli na Sinajsko gorje, gdje je Mojsije naučio mnoge njihove vještine i mudrosti.
Drugi pravac kolonizacije kretao se ka Srednjoj Americi, a odatle preko otoka Atlantide opet su preko Afrike stigli do Egipta, gdje su se srele dvije civilizacije koje su imale zajedničke korijene i poticali sa Zemlje Mu. Za to vrijeme, jedan krak ovog civilizacijskog toka iz Srednje Amarike krenuo je prema Južnoj Americi i na prostorima peruanskih Anda započeo gradnjuh prvih andskih civilizacija.
KAKO JE IZGLEDALA ZEMLJA MU: Naravno, najviše puteva vodilo je u stari Egipat. Predanja kažu, a to potvrđuju i neke egipatske legende o stvaranju svijeta, da su iz drevne Indije donijeta mnoga tajna znanja, kada su u deltu Nila pristigli tajanstveni misionari Naakalsi. Oni su egipatske žreke (čuvare visokih znanja u faraonskom Egiptu) podučavali mnogim korisnim znanjima i religioznim učenjima.
A sad da vidimo kako je, prema Čerčvordovim zapisima, izgledala legendarna Majka Mu ili Zemlja Mu.
Bio je to otok ogromnih prostranstava, ispresjecan plovnim rijekama i nebrojnim kanalima. Na njuemu je vladala tropska klima. Doline i polja su bili prekriveni sočnim zelenilom, a ravnice su obilovale plodnom zemljom, dok su brežuljci bili prekriveni bogatom tropskom vegetacijom. U toj zemlji nije bilo visokih planina, niti visokih planinskih vijenaca, ali su se na mnogim mjestima uzdizala vulkanska grotla koja su povremeno rigala dim i vatru – strah i trepet Zemlje Mu.
Mnogobrojne rijeke i kanali bili su bogari ribom i djelovali su gotovo idilično. Vijugali su između blagih brežuljaka i prolazili kroz plodne doline u kojima su u sreći i blagostanju živjeli žitelji otoka. Bogata vegetacija sa raznolikim voćem i žitaricama se širila ogromnim prostranstvima, dok se zeleni tepih prostirao svuda u nedogled.
Raznobojno mirišljavo cvijeće ukrašavalo je rajske predjele, a krošnje bezbronih voćnjaka nudile su se na svakom koraku ove rajske zemlje. Visoke palme datulja i beskrajne plantaže banana prostirale su se uz morsku obalu i duž živopisnih rijeka.
Životinje i ptice svih vrsta su bezbrižno živjele u skladu sa stanovnicima ove zemlje. Na mnogim mjestima u prostranim riječnim dolinama formirala su se brojna močvare i jezera, čiji rubovi su bili prekriveni nebrojnim cvjetovima svetog lotosa. Široke ceste su vezivale gradove i naselja. I sve drugo što je potrebno da se stvori slika istinskog raja bilo je prisutno u Zemlji Mu.
CARSTVO SUNCA: Ovaj veliki kontinent na kome su ljudi živjeli u miru i blagostanju imao je 64 miliona stanovnika. Prije užasne katastrofe u zemlji je živjelo deset plemena ili deset različitih rasa, ali pod jednom jedinstvenom upravom. Kralju je bio dodat prefiks RA, a puni naziv nosio je RA MU, dok se u to vr5ijeme zemlja zvanično zvala – Carstvo Sunca!
Svi stanovnicu su propovijedali istu religiju i obožavali jednog boga. Kralj je bio vrhovni svećenik i mudro i pravedno je vladao zemljom. Narod Zemlje Mu je bio visoko civiliziran, sa razvijenom visokom znanošću, tehnikom, tehnologijom, građevinarstvom i sl, a osobno su se koristili i mnogim parapsihološkim mogućnostima. Gradili su piramidolike građevine u kojima su živjeli i obnavljali vitalnu energiju. Svi kasniji narodi na našoj planeti bili su djeca i potomci Carstva Sunca!
Na rajskom kontinentu, kažu dalje legende koje navodi britanski istraživač, bijela r4asa je bila dominantna, ali bijli ljudi nisu imali nikakve prednosti i privilegije nad žutim, crnim, tamnim, crvenim i drugim rasama. Naprotiv, svi su živjeli u slozi, harmoniji i blagostanju i o svemu su – zahvaljujući mudrom kralju Ra Mu - zajednički odlučivali.
Narodi Zemlje Mu bili su veliki pomorci, a brodograditelji su znali praviti nepotopive brodove. Plovili su po čitavom svijetu, jer su imali razvijenu astronomiju, matematiku i kartografiju što im je omogućavalo da plove bez poteškoća i svoja mudra znanje prenose na druge manje razvijene narode. Sve ostale civiliozacije na našoj planeti na neki način su bile ispostave ili naseobine sinova Carstva Sunca, koje su raselile i naselile pojedine rase iz Zemlje Mu.
I DOĐE DAN KATASTROFE: U naseljenim krajevima izdvajalo se sedam velikih gradova i luka koji su istovremeno bili vjerska središta sa gorostasnim hramovima, palatama, upravnim i poslovnim zgradama. Ti gradovi i luke nalazili su se na ušćima velikih reka, pa su ujedno bili i svojevrsne raskrsnice, ali i veliki trgovački i pomorski centri.
Mnoge generacije su živjele u miru i blagostanju. Život se razvijao obogaćen novim tekovinama i znanjima. I onda se desilo ono što se naziva velikom i neopisivom katastrofom:
„Čitav kontinent se počeo da trese i ljulja, poput morskih valova. Iz dubine zemlje je tutnjalo i sve se treslo. Od te siline rušile su se palate i hramovi, a golemi spomenici i kamene statue padale uz strašnu buku i lomljavu. Gradovi su se pretvarali u hrpe ruševina, a uplašeni stanovnici Zemlje Mu nisu imali kud, niti su mogli da nađu spas...“
Kako se zemlja dizala i spuštala, tresla i pucala – iz podzemlja je izbijala vatra, koja je uz strašnu riku i buku stvarala guste otrovne oblake, koji su se miješali sa munjama i gromovima koji su parali nebo i uništavali sve pred sobom. Debeli gusti crni dim prekrio je rajske predjele i Zemlja Mu je utonula u mrak. Razorni morski talasi visoki nekoliko desetina metara sjurili su se na priobalje i prodirali sve dublje u kopno. Na svom putu rušili su i uništavali sve pred sobom. Ljudi su pokušavali da se spasu na brdima, panično tražeći spas u hramovama i tvrđavama ali je sve bilo uzalud. Žene i muškarci iz viših društvenih slojeva u svećanim odorama ukrašenim zlatom i dragim kamenjem, zajedno sa visokim svećenicima očajno su sklapali ruke tražeći pomoć od nebeskih sila, ali pomoći nije bilo.
Zemlja Mu, Majka Mu, Carstvo Sunca... tragično je otišlo na dnu okiana. Samo je dio carske porodice uspjelo da se spasi od katastrofe.
Šta se zapravo dogodilo?
* 0 *
Kontinent Mu je bio predodređen da doživi katastrofalna razaranja. Ležao je na lancu podzemnih gasnih komora i vulkanskih sistema, koji su sačinjavali cijelu jednu pacifičku mrežu ili – ako hoćete - gasni i vulkanski pojas koji je u jednom trenutku eksplodirao i pokrenuo stravična razaranja koja su potpuno uništila cjelokupno kopno. Legenda kaže da je na površini mora ostalo jako malo kopna, samo vrhovi nekih viših brda i to su danas otočki lanci Pacifika.
Slijedi: A ŠTA KAŽU VEDE?!… (49)
ESKLUZIVNO: Ekspedicija “Rapa Nui”
http://www.bosnic.com/Pocetna-00010.html
AKCIJA: JEDNA KNJIGA - 3,00 EURA
Kliknite na naslovnu stranu knjige!