Civilizacija doline Inda 

Za pojavu prvih historijskih civilizacija, čini se, važili su isti preduvjeti: blaga i povoljna klima, bogata vegetacija i blizina rijeke. Takve su uvjete u doline rijeke Inda, zatekli Dravidi, tajanstveni narod o kojem ni danas ne znamo mnogo.

Predodžbu o prvobitnim civilizacijama na indijskom potkontinentu pružilo je otkriće velike gradske kulture, koja je postojala u isto vrijeme kada  i prve civilizacije u Mezopotamiji i dolini rijeke Nila, dakle, 3000 do 5000 godina prije nove ere. Za preciziranje tog perioda najčešće se koristi izraz "indosumerski", ali je zasigurno ispravnije prvobitnu indijsku civilizaciju smatrati odvojenom kulturom, možda, poteklom iz zajedničkog praizvora kakva je bila legendarna vedska kultura.

Tu autonomnost i posebnost potvrđuju mnoga arheološka i druga otkrića, kao što je pismo, koje nalazimo na mnogim pečatnjacima od steatita i fino rezanim talismanima, kojima ni dan-danas ne znamo magične domete i puno smisleno značenje.

ZAGONETNA PROŠLOST: Riječ Indija u tim prastarim vremenima podrazumjevala je prostor oko rijeke Ind. Tek kasnije je taj teritorij nazivan Prednjom Indijom, a danas to područje pripada Pakistanu. Gledano isključivo geografski, to je prostor u kome je poluotok Dekan i nizija Hindustan, omeđeni Himalajima na sjeveru, iranskim gorjem na zapadu, te  pustinjom Thar i visokim idijskim gorjem na istoku. U tom starom, plodnom prostoru sve rijeke, osim Inda i Narbade, teku na istok, pa je tako i kultura Inda bila odvojena od prvih zapadnih državnih zajednica.

Poznato je da indijski monsuni donose jake kiše i zemlju čine izuzetno plodnom. Zbog tog blagotvornog klimatskog ritma i odvojenosti od ostalog svijeta, smatraju znanstvenici, postojali su svi preduslovi da se razvije zasebna civilizacija, što se na kraju i dogodilo.

Starosjedioci Indije, crnoputi Dravidi, u historijskom pogledu, veoma su se rano "probudili". I pored stalnih nastojanja, njihovo porijeklo nije potpuno istraženo i objašnjeno. No, općenito se smatra da su prvi starosjedioci indijskog potkontinenta bili negritskog (crnačkog) porijekla, te da su - došavši, najvjerovatnije, sa zapada - zauzeli  najplodonosnije područje, dakle, doline plodonosnih rijeka.

Tokom vremena i ovdje se odigralo ono što se u prošlosti često dešavalo: došljaci su se izmješali sa autohtonim plemenima, pa su možda tako nastali i tajanstveni Dravidi. Izgleda da o tom procesu svjedoče mnoge slikarije sa keramike otkrivene na arheološkim lokalitetima u Amriju (vjerovatno najstarija faza), Lotalu (Lhotal) kod Ahmadabada, te u prastarim blistavim gradovima Mohenjo-darou, Harappi, Jhugaru i Canhu-darou, što su svoje zvjezdane trenutke doživjeli davno, prije 4000-5000 godina!

NEPOZNATO PISMO: Posebno su blistavi bili gradovi Mohenjo-daro i Harappa. Zbog arhitektonskih rješenja, kojima su se rukovodili drevni graditelji, danas ih mnogi znanstvenici upoređuju sa njujorškim Menhetnom.To su bila potpuno urbana naselja sa ulicama koje su se sjekle pod pravim uglom, sa kanalizacijskom i vodovodnom mrežom, sa bogatim, luksuzno građenim i komfornim građevinama, koje su u svojim dvorištima nerjetko imale čak i bazene.

Po  svemu se čini da su Dravidi živjeli udobnije i bolje od svojih savremenika iz Egipta i Mezopotamije: gradilišta kuća, skladišta, trgovine, javna kupatila, vodovod i kanalizacija bili su sistematski organizovana i tehnički superiornija od bilo kojih u starom svijetu.

Prava je šteta što o tom kulturnom narodu ne znamo mnogo. Još uvijek, na žalost, ne uspjevamo dokučiti ni smisao poruka što su se zadržale do današnjih dana, jer njihovo pismo, kojeg arheolozi nalaze na velikom broju natpisa, još uvijek niko nije uspio da dešifruje.

Svoje građevine podizali su isključivo od cigle, koja nije bila sušena na suncu kao sumerska i babilonska, već je pečena na vatri!

Ne zna se da li su Dravidi bili vjernici i u šta su vjerovali. No, izgleda da u svojim gradovima nisu podizali hramove, ni vjerske građevine, a prastare ruševine na najvišem brežuljku Mohenjo-dara, pripadale su budističkoj stupi, jednoj vrsti prizemne pagode, koja je podignuta u vrijeme kada se tajanstvenim Dravidima već odavno zameo svaki trag.

ZAŠTO SU NESTALI: Fragmenti nađenih skulptura, po nekim detaljima (kao što je način rezanja brade, odjeće, frizure, ukrasnih traka na glavi...), podsjećaju na sumerske, a vajarsko-likovni izraz, kažu likovni historičari, ima prepoznatljive karakteristike staroindijskog stila. Visok stepen poznavanja zanatstva otkrivamo na svakom mjestu, a posebno je vidljiv  na oružju i nakitu od plemenitih metala i dragog kamenja.

I lončarstvo se uveliko razlikuje od dostignutog nivoa civilizacija tog vremena. Posuđe je  pečeno i oslikano crvenim okerom, koji je tako vješto poliran da se doima kao da je lakiran. Prerada pamuka, proizvodnja boja, mirišljavih ulja, sandalovine, slonove kosti i bisera, dosezala je gotovo do savršenstva.

Svoje oružje pravili su od kamena, bakra i bronze, ali ih ono - izgleda - nije moglo zaštiti. Ipak uzroci nestanka civilizacije Inda ostaje zagonetan podjednako kao i njen nastanak!Po svoj prilici, blistavu dravidsku civilizaciju uništila su arijevska plemena, koja su iznenada iz svoje postojbine oko Kaspijskog jezera, provalila preko Himalaja i osvojila sjevernu Indiju.

Ima dokaza da je Mohenjo-daro u ratovima pustošen, ali i da je, možda, postepeno propadao zbog klimatskih ili nekih drugih prirodnih razloga. Možda je bio žrtvom migracija pokrenutih u potrazi za novim, bogatijim područjima, kao što je to možda bilo sa Majama, u Srednjoj Americi, ili su njegov kraj prouzrokovale epidemije zaraznih bolesti, koje su u starom svijetu često određivale sudbinu pojedinih naroda. No, bilo kako bilo, blistavu kulturu Inda naslijedila je nesposobnija i još zagonetnija kultura poznata pod imenom Jhugar, koja se održavala sve do definitivne invazije ratobornih Arijaca.

Ključ koji otvara ta davno zaključana vrata već odavno je izgubljen. 

ESKLUZIVNO: Ekspedicija “Rapa Nui”

http://www.bosnic.com/Pocetna-00010.html

AKCIJA: JEDNA KNJIGA - 3,00 EURA

Kliknite na naslovnu stranu knjige!