Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation

English Bosnian Serbian Croatian German Arabic French French Swedish Italian Finnish UK Site

A+ A A-

''OSMO'' ČUDO ANTIKE (7)

“Vulkan Rano Raraku je bio i ostao jedan od najvećih i najneobičnijih spomenika koji je ikada postojao; Uspomena na izgubljeni period o kojem ne znamo ništa i koje nas upozorava da je budućnost prolazna.”

Thor Heyerdahl

Prilključio sam se jednoj japanskoj televizijskoj ekipi i u iznajmljenoj brodici, sa lokalnim vodičem, otisnuli smo se duž istočne uistinu živopisne obale Pohnpeia. Dok  motor brodice ravnomjerno brekta plašeći svojom bukom jata tropskih ptice na obali, prolazimo pored ljupkog morskog žala. Sitni pijesak svjetluca na jutarnjem suncu poput bisera i dragog kamenja, dok ga zapljuskuje pjenušavi valovi južnog mora. Zelene kokosove palme ga nježno obgrlile i čine prizor još ljepšim. Naš vodič objašnjava da se žal zove Jasmina! Čudno, ali baš lijepo ime za jednu rajsku plažu na kojoj treba svakodnevno uživati. Mora da su ga svojevremeno tako nazvli Nijemci koji su dugo gospodarili otokom.

Nešto slično sam doživio na indonežanskom otoku Biak, koji je dugo bio pod upravom Nizozemske. Na njemu se jedna od najvećih i najljepših plaža zove mojim prezimenom – Bosnic - pa su me za vrijeme mog boravka na Biaku otočani gledali s neskrivenim pošovanjem i radoznalošću. Ali to je za neku drugu priču.

RODNO MJESTO URAGANA: I dok japanski snimatelji bučno snimaju svaki korak, u prilici sam po prvi put da otok vidim u njegovoj punoj veličini i zelenoj raskoši. Najviši vrh na otoku doseže nekih 800 metara i najčešće se krije u teškim kišnim oblacima, jer ovaj pacifički otok spada među najkišovitija mjesta na svijetu sa preko 7500 mm padavina godišnje. Stoga se njegova mrtva vulkanska grotla, koja podsjećaju na burna vremena prošlosti, uglavnom ne vide. Skrivaju u oblacima i najjasnije se vide iz aviona. Buka koja dolazi iz unutrašnjosti otoka poput potmule tutnjave nije od grmljavine iako je kiša svakodnevna na ovom južnom otoku. Nju izazivaju brojni slapovi koji se niz bazaltne litice sunovraćaju s velikih visina, stvarajući jedinstvene vodene kaskade koje pjene i bučno žure prema moru. Najljepši i najpopularniji su Sawarlap i Kepirohi, ali i drugi, manji, svakodnevno okupljaju brojne kupaće i znatiželjnike.

Jedno znanstveno istraživanje, pokazalo je da prodručje između Nan Madola i obližnjeg otočića Kosrae, na neki način predstavlja ''rodno mjesto'' uragana i tajfuna, koji se baš tu začinju i stvaraju i svake godine odatle kreću i, poput pljačkaških hordi, pustoše Filipinima i drugim pacifičkim otocima, koji im se nađu na razornom putu! Nauci je trebalo dugo vremena da ustanovi da razorni tropski vjetrovi nisu samo posljedica pernanetnih anomalija u zračnom strujanju, već prije svega, elektromagnetizam koji isijava bazaltno tlo ovog vulkanskog otočja.

IZMEĐU MITA I STVARNOSTI: Plovimo blizu obale, pored šume eukaliptusa i mahagonija čije se krošnje miješaju sa bujnim tropskim rastinjem i palmama što se utrkuju prema nebu. Između brežuljaka koji - zahvaljujući bujnoj prašumskoj vegetaciji - podsjećaju na ogromne zelene sunđere, divim se blistavim plavkastim vodenim kaskadama i pjenušavim vodopadima koji se obrušavaju sa tajnovitih zelenih visina, bučno preskačući mrko bazaltno kamenje na svom putu prema moru. Plovimo uz koralni greben u čijim se vodama šepure jata živopisnih riba i golemih raža. Cilj nam je nevelike uvala, odakle ćemo se uputiti uskom stazom do neugledne polegle kuće prekrivene limenim zarđalim krovom u kojoj ćemo, nakon što smo dali poklone koje smo pripremili za ovdašnjeg kralja, konačno, dobiti dozvole za snimanje i razgledanje Nan Madola.

Na lokalnom jeziku, Nan Madol znači “nešto između". Asocijacije koje u meni bude te rijeći kreću se od – “između kopna i mora”, “između zemlje i neba”, “između mita i stvarnosti”…?! Vodić nas savjetuje da je Nan Madol najbolje posjetiti u vrijeme plime, kada se čamcem može uploviti gotovo u središte fantomskog grada. A kada već jednom zaplovite mrežom tajnovitih gradskih kanala, učinit će vam se da ste uplovili u vodeni labirint, i ispunit će vas osjećaj da ovaj neobični grad – izgrađen ko zna kada - krije mnogo više tajni nego što ih može iznjedriti ljudska mašta i racionalno objasniti savremena znanost. Obišao sam najneobičnija mjesta na našoj planeti, divio se ostavštini mnogih prastarih civilizacija, ostajao zbunjen i zadivljen pred mističnim hramovima i kulama, megalitskim ruinama i veličanstvenim piramidama, podzemnim hodnicima i odajama nejasnih namjena, ali nešto ovako nikad nisam vidio u životu.

Iako su neki istraživači došli do brojke od 250 milona tona bazalta, Bog sami zna koliko je uistinu ugrađeno crnosivih megalitskih kamenih blokova u izgradnju Nan Madola. No, jednako tako predstavlja tajnu odakle potiču ti uredno izrezani blokovi, kako su i čime prenošeni do ovog mjesta i kako su, konačno, nepoznati graditelji uspjevali s njima da manipuliraju za vrijeme izgradnje ovog jedinstvenog grada. Jedino što se zna jeste da najvjerovatnije ne potiču sa Pohnpeia!

Nevjerovatno!

TRG PONOSNIH ZIDINA: Ploveći kroz gradski kanal precizno obrubljen mrkosivim bazaltnim zidinama, brodica nas dovozi do jednog snažnog utvrđenja, sličnog nekom okamenjenom brodu koji je upravo tog jutra izronio iz morskih dubina. Umjesto brodskih jarbola u nebesa strči nekoliko vitkih palminih krošnji, čineći prizor gotovo nestvarnim. Utvrda nosi adekvatan naziv -  Nan Dowas, "Trg ponosnih zidina"!

Zidovi utvrde uistinu djeluju impresivno. Visoki su više od devet metara i gotovo tri metra široki. Izgrađeni su od teških bazaltnih ploča i blokova, koji su uredno naslagani jedan na drugi i vodeći računa o njihovoj statici i neprobojnosti. Imaju jedan je­dini otvor s morske strane, kroz koji stupamo na takozvanu ''Kraljevsku stazu''. Uskoro se ogledamo u prostranom predvorju, koje je postavljeno kvadratično; svaki prstenasti zid dug je nekih devedesetak metara. Jedan dio ovog kiklopskog zida obraslog tropskom vegetacijom je, međutim, već oštećen i poprilično razrušen. Nije izdržao permanentno širenje spleta snažnog korijenja hljebnog drveta koje još uvijek strpljivo, milimetar po milimetar, razgrađuje drevne zidine. Tamo gdje su se s vremenom ukazale šupljine, tamo su odmah nikle puzavice, gusta mreža isprepletanih tropskih puzavica, koje prekrivaju zidine, čineći ih još misterioznijim.

Sve je u utvrdi Nan Dowas, kao uostalom i u cijelom Nan Madolu, nekako čudno, mistično i nestvarno. Čak i neugodna topla vlaga, neizvjesnost i mrak, dio su ambijenta koji vas cijelo vrijeme prati i u vama gasi znatiželju a budi tjeskobu, zebnju i strah. Bazaltne megalitne zidine djeluju kao da su niknule iz dubina mora ili da su jedne kišovite olujne noći spuštene s neba a ne građene ljudskom rukom neznanih neimara.

PITANJA BEZ ODGOVORA: Jedan kameni blok, koji predstavlja neku vrstu odbranbenog grudobrana što štiti prilaz unutarnjem krugu – izmjerio sam precizno - dug je 5,60 metara a širok pedeset centimetara. Njuegova težina je fantastična. Procjenjuje se da je teži od pedeset tona! Oko njega su petougaoni i šestougaoni bazaltni stubovi, skladno isklesani i naslagani jedan preko drugog, bez ikakvog veznog materijala. Nalikuju na goleme kamene cjepanice ili grede neke utvrde, koje su smišljeno i precizno naslagane jedna na drugu. Nijedna bazaltna greda nije lakša od pet tona, a neke su znatno teže. Ima ih nekoliko težih i od 25 tona, ali graditeljima, čini se,  to nijepredstavljalo nikakvu poteškoću da s njima manipuliraju i da ih ugrade na mjesto gdje imaju najbolju funkciju. Kako su ih graditelji prenosili s jednog mjesta na drugo i kako su ih konačno ugradili, to zna samo Bog!

Prazne prostore ispunjava porozna koraljna šljaka, vjerovatno donesena sa obližnjih koraljnih sprudova. Po njoj je veoma ugodno koračati. Nema sumnje, nepoznati projektanti i graditelji Nan Madola o svemu su vodili računa i iza sebe ostavili majstor­sko djelo, koje se s razlogom smatra istinskim graditeljskim čudom Pacifika. To, svakako, nisu mogli biti primitivni domoroci čiji su se životni sadržaji, pouzdano znamo, svodili na poljoprivredu, plovidbu, lov i ribolov!

Pa ko su oni? Ko su graditelji Nan Madola? Odakle su stigli i kamo su nestali?

Postoji mnogo teorija koje pokušavaju da odgovore na ova pitanja, ali žitelji Pohnpeina vjeruju samo u jednu – Nan Madol su izgradili džinovi koji su u drevnim vremenima nastanjivali ovaj pacifički otok!

Džinovi?!

Nisam li priču o džinovima već zabilježio i u nekim drugim krajevima naše planete na kojima postoje megalitske i druge gradnje o čijim se graditeljima i namjenama ne zna ništa?!...

U idućem nastavku: OVDJE ŽIVE DIVOVI!

Zadnje ažuriranje petak, 16 maj 2014 08:56

ULAZ U PODZEMNI LABIRINT RAVNE UŽIVO

 

http://www.youtube.com/user/BosnianPyramidsTV/featured?feature=context

 

https://soundcloud.com/bosnian_pyramid_of_the_sun_foundation

 

Video zapis iz Bosanske doline piramida 2014

Copyright © Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation. All rights reserved