Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation

English Bosnian Serbian Croatian German Arabic French French Swedish Italian Finnish UK Site

A+ A A-

PROKLETSTVO NAN MADOLA (9)

“Ako želiš da živiš sretno i u miru, ne budi duhove Nan Madola!…”

Pacifička poslovica

Prolazimo kroz otvor još jednog grandioznog zida i stižemo u unutrašnje dvorište, čije se tlo blago uzdiže do prostrane zaravni. Tamo, na kamenim podupiračima, miruje jedna teška bazaltna ploča, nalik nekoj rešetki nepoznate namjene, a mračna prostorija iza nje mistično zjapi ispunjena vlagom i mrakom. Djeluje ukleto prazna. Prema otočkim predenjima ovdje se nalazila blagom bogata grobnica kralja Saudeleursa (Chau-te-leur), onog istog basnoslavnog prvog vladara Pohnpeia, čije se porijeklo dovodi u vezu s vremenom u kome su na pacifičkim otocima živjeli džinovi, koji su navodno svojom fizičkom i mentalnom snagom, ali i čarolijama koje su poznavali, mogli sve što otočani nisu mogli, pa čak i da podižu vještačke otoke, kao što je Nan Madol. Ako bismo povjeraovali u ova predanja, mogli bismo mnogo lakše objasniti lakoću s kojom su građene ove veličanstvene zidine, vještački otoci, kolosalne utvrde, grandiozni slavoluci i kameni gorostasi na Uskršnjem otoku.

NOĆ UŽASA: Za ovu mističnu prostoriju prepunu hiljadugodišnje vlage i pomrćine, koja je služila kao kraljevska posmrtna odaja, kažu da je vezano strašno prokletstvo. Jedna od posljednjih žrtava tog prokletstva bio je Nijemac Victor Berg (Viktor), koji je naprasno umro 30. aprila 1907. godine. Berg nije bio bilo ko, već ugledna i uticajna ličnost visokog ranga, komesarski viceguverner Zaštićenog područja njemačke Papue Nove Gvineje za okrug Istočnih Karolina sa sjedištem na Pohnpeiu. Uprkos ozbiljnih upozorenja i oštrih protesta ozlojeđenih otočana, Berg je ne slušajući nikoga lakomisleno izdao zapovijest da se otvori kraljevska grobnica i izvade posmrt­ni ostaci kralja Saudeleursa i to je učinjeno.

Iste noći, kaže predanje, Nan Madol je pokazao svu svoju bijes. Otokom su navodno odjekivali krikovi duhova, a divlja oluja, kakva ovdje nije upamćena ni prije ni poslije tog događaje, lomila je stabla i nosila krovove i bila je propraćena silnim munjama i gromovima. Od silnog užasa more je proključalo, treslo se i uznemireno tlo i preplašenim otočanima se činilo da zora nikad neće svanuti.

Victor Berg je za to vrijeme umirao u strašnom bunilu. Njemački liječnik, koji je u to vrijeme služio na otoku, sutradan nije mogao utvrditi uzrok smrti viceguvernera, ali starosjedioci su bili sigurni da je njegova smrt uzrokovana prokletstvom Nan Madola. Kasnije se pričalo da su mu isčupali dušu duhovi Nan Madola!

TAJNI PROLAZI: Ali, povijest ovog tajanstvenog grada na vještačkom otoku pamti i tragedije drugih nesrećnika koji su se drznuli da pljačkaju i pustoše blago Nan Madola. Gotovo na isti način kao i tragični Victor Berg, život je okončao i jedan engleski arheolog. Riječ je o F.W. Christianu, koji je 1874. godine za vrijeme plovidbe vodama Maršalskih otoka doživio stravično nevrijeme. Christian je plovio brodom kojim je poljski antropolog Jan Stanislaw Kubary, autor značajnog djela „Etnografija Karolinskog otočja” slao stotine sanduka prepunih vrijednih artefakata izvađenih iz grobnica Nan Madola. Došlo je do havarije i zajedno s brodom, putnicima i njegovom posadom zauvijek je na morskom dnu završilo i arheološko blago neprocjenjive vrijednosti.

Nisu bili mnogo sretniji ni ostali pljačkaši Nan Madola. U to nas uvjerava naš vodič i gotovo  s ponosom dodaje kako niko ne zna niti je imao priliku da spozna sve tajne ovog misterioznog grada. To bi, po svoj prilici, moglo da bude tačno. Mnogi istraživači smatraju da grad ima tajne prolaze prema morskom dnu i da se ispod Nan Madola krije cijeli labirint hodnika, tajnih prolaza i mističnih odaja u kojima su skrivene najdragocijenije vrijednosti civilizacije Zemlje Mu. Kada bismo uspjeli otkrili te prostorije, smatraju oni, sazanali bismo znatno više i o tajanstvenim graditeljima o kojima danas kazuju šture legende. Jedna od tih drevnih predanja, koju je za vrijeme boravka na otoku, zabilježio tragično stradali F.W. Christian govori o prvim “crnoputim došljacima sa ravnim nosevima, koji su bili džinovskog stasa i držanja”, pa su ih nazvali zajedničkim imenom - Chau-te-leur!

GROB DVA KONATA: Rječi “chau” označava sunce, veličanstvo i liči polinežanskoj riječi "hau" ili "au", što znači "poglavica". Dakle, prvi Chau-te-leur, čovjek po imenu Olosopha, doplovio je na Pohnpei u jednom ogromnom drvenom kanuu iz nepoznatog mjesta na ju­gu Pacifika. Snažan, strog i ratnički raspoložen, on se sam proglasio vladarem i otok razdijelio u tri oblastil. Olosoph je poput čarobnjaka, posjedovao čudesne moći pa je za svoje kraljevsko sjedište samo u jednoj jedinoj noći izgradio utvrdu Nan Dowas.

Druga legenda kaže da su u vrijeme kada je iz niotkuda stigao Chau-te-leur na otoku živjeli patuljci. Bili su miroljubivi i zaljubljeni u prirodu i more, a njihov jezik i govor zvučali su kao čegrtanje ili šištanje slijepih miševa. Nestali su zauvijek, kada su na otok stupili Konat i Li-Ot, dva surova džina tamne kože i ravnih noseva.

Christian bilježi da je između sela Ronkiti i Anipen, na jugu otoka Pohnpeia, vidio snažan umjetni zid od zemlje, dug preko 400 metara, tri metra visok i šest metara širok, kojeg su otočani nazivali "Grob diva Konata". Prema predanju Konat je bio tako gorostasan da je njegovo mrtvo tijelo počivalo na kopnu dok su se njegove noge protezale daleko, sve do otočića Laiap i Kapara.

Arheolozi vjeruju da je “grob diva Konata” nekada služio kao obranbeno utvrđenje, a Nan Dowas kroz koji prolazimo najvjerovatnije je služio u vojne svrhe. U sjeveroistočnom di­jelu fascinantnih drevnih ruina naišli smo na kamenjem utvrđene šahtove u tlu koji pokazuju da se ispod nas nalazi niz mračnih, memlivih prostorija. Niko pouzdano ne zna čemu su služile ali se zna da su u vrijeme kolonijalne vlasti u njima bili zatvarani ratni zarob­ljenici i kriminalci.

ZABRANJENI GRAD: Nastavljamo plovidbu brodicom. Krećemo glavnim kanalom širokim tačno šest metara. Vodić nam objašnjava da se kanal naziva - Ulicom krokodila. Sjećam se jedne legende dostojne priča braće Grim (Jacob i Wilhelm Grimm), koju sam čuo u Koloniji od vlasnika pansiona u kojem sam odsjeo. U njoj se tvrdi da su svojim snažnim vatrenim dahtanjem glavni kanal u Nan Madolu izgradili veliki leteći gušteri i zmajevi!

Nema više zmajeva niti letećih džinovskih guštera, vratili su se u otočke legende, a posljednjih godina – kažu - nestalo je i opasnih morskih krokodila, koji su navodno znali dostizati dužinu veću i od sedam metara i lediti krv u žilama onih koji su imali nesreću da se s njima suoče.

Do svih vještačkih otoka danas se ne može doploviti brodicom, jer su ih odavno prekrile mreže isprepletanog korijenja mangovih stabala i tropskog rastinja, iako su okruženi potpornim zidovima od golemih kamenih blokova i neobrađenih gromada. Većina zidova je veličine sedamdesetak kvadratnih metara i danas su potpuno utonuli u zelenilo u koje su se ugnijezdile zmije i mnogima su već odavno oštećeni kameni blokovi i ivičnjaci. Neki su od razorne siline mora zaštićeni bazaltnim stijenama i stupovima visokim preko dvadeset metara, dok oni veći – na neka od njih bi mogla da stanu tri nogometna igrališta - djeluju oštećeno, krhko i ruševbi, poput davno napuštenih ruina.

Vodič nam kazuje kako je svaki otok imao tačno određenu funkciju i namjenu: Pahn Kadra ("Zabranjeni grad") bio je sjedište vladara i neka vrsta upravnog administrativnog središta, koji se počeo raspadati nakon smrti legendarnog kralja Iso-kele-kela čije ime u slobodnom prijevodu znači Sin Boga Grmljavine. Ispod sjenovitih palmi još uvijek se vide ostaci jednog hrama, koji je bio izgrađen na kamenoj platformi visokoj tri kata. Bio je posvećen bogu Thunderu a u njemu su, jednom godiš­nje, početkom juna, svećenici Nan Madola slavili Arbun-ge-lap, dan kada su se posvećivali novoizgrađeni ribarski brodovi i splavovi.

GRAD MRTVIH: Do monumentalnog hrama je bila podignuta veličanstvena kraljevska rezidencija sa 1.470 četvornih metara, pored koje je bio izgrađen široki bazeni za pijaću vodu, koja se dovozila sa kopna. Vjeruje se da je ovo mjesto ukleto i danas ga otočani zaobilaze u širokom luku, pogotvo noću, kada se ovdje navodno bude duhovi prošlosti i prolamaju stravični krikovi.

Na vještačkom otoku Kelepwelu živjele su kraljevske sluge, a na susjednom otoku Toronu, smještenom uz vještačko jezero, plandovalo je svećenstvo i vlastela. Tu, na obalama jezera, priređivane su i raskošne gozbe od južnomorskih delicija, koje su donosili skrušeni otičani Pohnpei hodeći kroz dva kilometra dugim tunelom koji je izlazio na obalu.

Plovimo dalje kroz ovaj jedinstveni arhipelag vještačkih otočica. Plovimo u pravcu otoka Pehikapa na kome su nekada postojali bazeni u kojima su se za vrijeme religiozne svećanosti uzgajale kornjače. Prolazimo pored dva ogromna, neobično formirana kamena, koja ukoso strče iz mora; legenda priča o dvije žene, koje je u kamenove pretvorio bog Le-pen-go, jer su mu zaboravile donijet žrtveno jelo. Za domoroce to su takozvani Tik-tik-En-Ani, oduhovljene slike domaćih bogova, o kojima pripovijedaju s velikim poštovanjem i snishodljivošću.

Primjećujem da je Nan Madol glavnom vodenom ulicom podijeljen u dva dijela. Na jugozapadu se nalazi Madol Pah, donji grad, grad živih, a na sjeveroistoku je Madol Powe, gornji grad, grad mrtvih. Protezao se na preko šesnaest kvadratnih kilometara, ali ga je s vremenom tropska vegetacija obgrlila u smrtonosni zagrljaj, tako da je moguće obići samo dijelić ovog jedinstvenog lokaliteta, možda svega jedan kvadratni kilometar. Odavno su već razorene i brojne ka­mene brane, koje su regulisale sistem kanala. Zahvaljujući tim branama bilo je moguće kontrolisati cjelokupni sistem i po volji otvarati ili zatvarati mrežu vodenih ulica i neovisno od plime ili osjeke uvijek održavati nivo vode na jedna­koj visini.

ŠTA SU POKAZALA ISTRAŽIVANJA: Sve što danas znamo o ovom fantomskom gradu, ostavili su nam radoznali putnici, misionari, istraživači i arheolozi, koji su u prošlosti imali hrabrosti da stupe nogom na otok duhova i da započnu svoja istraživanja!

Američki misionar Luther H. Gulick svjedoči o slavljeničkom ceremonijal u Nan Madolu kojem je prisustvovao 1854. godine u kojem su učestvovali otočani ploveći na svojim kanuima. Frederick W. Christian, koji je 1896. umro navodno od “prokletstva Nan Madola”, istraživao je grobove otočke vlastele i svećenstva i u njima nalazio nakit od koralja i školjki. Njemački arheolog dr. Paul Hambruch organizirao je 1908. ekspediciju i prvi je premjerio i iskartirao tajanstveni otok, te prikupio i zabilježio mnoge mitove i legende koje pripovijedaju o Nan Madolu.

Arheolozi i antropolozi iz Japana i SAD su istražili i objavili prve podatke o mogućoj starosti ruševina, koristeći se metodom C-14. U tu svrhu angažirali su uglednu laboratorija Smithsonian  Univerziteta u Washington, kojoj su na analizu poslali predmete nađene u grobnicama na otoku Itet. Različiti predmeti pokazali su različitu starost – jedan je navodno pohranjen 1180., drugi 1260., a treći 1430. godine. No, misterija nastanka Nan Madola time nije riješena!

KO SU GRADITELJI: Kada je 1595. godine, ploveći preko Tihog okeana, španjolski moreplovac Pedro Fernández de Quirós (Pedro Fernandez de Kiros) otkrio otok Pohnpei, Nan Madol se već smatrao ukletim. Njegove ruine su djelovale zlokobno puste a vodenim ulicama su gospodarili krokodili i morske zmije. Otočani su izbjegavali bilo kaku priču o njegovoj prošlosti, smatrajući da bi svaka priča na tu temu mogla da im donese prokletstvo. Mnogo kasnije, u ljeto 1979. godine, arheolog profesor J. Stefan Athens i njegovi studenti iz Pacifičkog instituta za studije Univerziteta u Guamu, pronašli su na dva otočića 779 glinenih zdjela, bradve od oštro izglačanih školjki, nakit od školjki, kamenje za mljevenje i bazaltne avane. Od svega najinteresantniji su bili ostaci keramike, jer se do tada vjerovalo da na Pohnpei, kao i na mnogim pacifičkim otocima, nije postojala ta tradicija.

Ko su graditelji Nan Madola?

Na ovo pitanje nema jasnog odgovora.

Možda nešto saznamo iz pacifičkih mitova i legendi.

Vratimo se s toga u daleku prošlost...

U idućem nastavku: U POSJETI DONJEM SVIJETU

Zadnje ažuriranje ponedjeljak, 26 maj 2014 13:51

ULAZ U PODZEMNI LABIRINT RAVNE UŽIVO

 

http://www.youtube.com/user/BosnianPyramidsTV/featured?feature=context

 

https://soundcloud.com/bosnian_pyramid_of_the_sun_foundation

 

Video zapis iz Bosanske doline piramida 2014

Copyright © Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation. All rights reserved