Logo
Print this page

ČUVARI PODVODNOG SVIJETA (13)

"Otočani Mikronezije isplovljevali su prošlosti daleko na more i tamo potapali bogate darove, jer više nisu znali mjesto gdje su se u prošlosti ostvarivali kontakti sa bogovima mora!...''

Vjerovanja sa otoka Yap

Ne volim mračne morske dubine još od mladosti, otkako sam za vrijeme svog boravka na Sinaju doživio dramatičan strah. Bio sam član JNA u misiji mira OUN daleke 1965. godine i tog dana sam se zadesio u Sharm el Sheikhu (Šarm el Šeik) u vrijeme kada je on bio samo jedna od pustinjskih oaza na obalama Akabskog zaliva. Tamo je naš Odred stacionirao svoju postaju čiji je bio cilj da nadgleda brodove koji su plovili prema luci Aqabi (Akaba). Bilo je to opako vrijeme pred sami izraelsko-arapski rat i ja sam stigao u Sharm el Sheikh kako bih pisao o životu naših vojnika. No, vrag mi nije dao mira pa sam se tog dana, ni dva sata po dolasku, bacio u more i zaplivao prema mirnoj pučini tražeći osvježenje od prevelike pustinjske žege. Volim topla mora i uživam u plivanju. Ali odjednom – ni sam ne znam kako i zašto - osjetio sam neku opasnost, nešto što je u mom tijelu izazivalo jezu. Zaronio sam da bih pogledao oko sebe, a onda sam ugledao taj stravični mrak koji mi se poput zloslutnog oblaka približavao i ja sam panično zaplivao prema obali. Činilo mi se da sam bio brži od Johnnya Weissmullera (Džoni Vajsmiler) iz njegovih najboljih dana.
Nekako sam izletio iz mora, trudeći se da nikome ne pokažem strah koji me je tresao. U tome sam poprilično uspio, ali od tada moji strahovi od tmina morskih dubina samo su se pojačavali. Pogotovo, kada sam saznao da sam se tog dana u Sharm el Sheikhu kupao u Zalivu morsklih pasa, kako taj dio mora nazivaju sinovi Sinajske pustinje – beduini.

PODVODNI SVIJET NAN MADOLA: S takvim mojim iskustvom i odnosom prema moru i njegovim dubinama, naravno, da nije bilo šanse da se ohrabrim i upustim u istrazivanja tajnovitih podvodnih prostranstava Nan Madola. Zbog toga sam potražio hrabrije od sebe i proanalizirao njihova iskustva.
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća snimatelji jedne japanske televizijske ekspedicije snimili su izvanredan dokumentarac o Nan Madolu i njegovim brojnim tajnama. Opremljeni najsuvremenijom opremom za ronjenje i podvodno snimanje krenuli su da istraže šta se krije ispod koraljnog grebena i da li uopće postoji mreže tunela koja navodno vodi u mistični Donji svijet. No, njihovo istraživanje, nažalost, nije dugo potrajalo. Evo izvještaja glavnog snimatelja Juna Onozave:
"Pred nama se pojavio čudesan podvodni svijet“ – zapisaol je Onozave. „Klizili smo kroz jedan akvarij bez zidova, okruženi milionima sitnih morskih živih stvorenja. Ispred nas se lelujaju gljivni koralji, velika travnata rogozovina sa glat¬kom, ljubičastom donjom stranom. Prošli smo pored jedne kolonije listu nalik kamenih koralja, dok njihovi žuti kraci svijetle inten¬zivno kao tek procvetalo proljetno cvijeće. Bezbrojne alge između skorenih pupoljaka rasipa¬ju pravi vatromet žarkih boja. Morske zvijezde, majušne krastavci i tritonske trube ug¬nijezdili su se u mekom, blago gibejućem tepihu što nas okružuje. U vidokrugu naših televizijskih reflektora okamenjuju se njihove razigrane hvataljke kao po komandi. Postaju paralisane i nijeme.

GREBEN KOJI RASTE: Nešto dalje od nas, kroz živopisni nepregledni koraljni vrt patrolira jedna ajkula nešto duža od jednog metra. Ona je, srećom, miroljubiva. Čak i ne obraća pažnju na nas, jer u ovom rajskom vrtu u kome se nude svi morski gurmanski specijaliteti ima svoj stalni bogati ulov na rubnom grebenu.
Ni škljocari i kraljevske ribe živopisnih boja ne daju se uznemiriti. Lijeno kormilare na dohvat naših ruku ne pokazujući nikakav strah ni interes prema našem prisustvu. U gustim šarenim jatima, poput malih oblačića, uguravaju se između razgranatih koraljnih gredica, gdje ih mami njihova slasna hrana. Sve im je tu, pred nosom – mogu se sladiti sa onim što im duša poželi.
Napokon smo doplivali do mjesta odakle vidimo masivne osnove Nan Madola: teški bazaltni kvadrati mrke boje, sastavljeni bez vezivnog materijala djeluju poput moćnih podvodnih utvrda. Leže nešto niže od dva metra ispod morske površine na grebenskoj koraljnoj ploči, koja ovdje blago pada i gubi se iz našeg vidokruga, dole, u mračnim morskim dubinama. Cijeli greben se sastoji od debelog krečnjačkog oklopa kojeg su milenijumima strpljivo gradile milijarde najfinijih građevnih kamenčića i nebrojni koralji-polipi. Prirodnjaci su izračunali da greben još uvijek raste, godišnje od jednog do tri centimetra!
Koliko je poznato, greben na kojem je podignut Nan Madol je debeo nekih trideset metara što govori da je star najmanje 1400 godina. A ako je to tačno, to bi moglo da znači da su arhitekti ovog sablasnog kamenog grada pred sobom možda imali već pripremljeno prirodno gradilište. Ali u to je teško povjerovati.

AJKULE I TROPSKE ZMIJE: Iznenada Noriaki, moj prijatelj i saputnik na ovom zadatku, prolazi jednim elegantnim švenkom preko koraljnih gromada što su se nadvile i djeluju kao neprirodne izbočine. U trenutku uspijevam da vidim gotovo dva metra dugu sivožutu sjenu, koja se postraničnim talsastim pokre¬tima povlači ka dolje, sklanjajući se ispred svjetla reflektora. Tropska morska zmija, jedan od uopće najopasnijih reptila u ovim pacifičkim vodenim prostorima! Kažu da se ovdje jednom godišnje okupljaju, vode ljubav i mrijeste se. Inače, najradije se zadržavaju u pješčanom tlu, među koraljima i ispod grebenske ploče. U Australiji su mi zoolozi pričali da je otrov pacifičke morske zmije četverostruko smrtonosniji od kraljevske kobre i izaziva kočenje tijela i smrt nakon samo sedam sekundi. Koga ugrize – nema mu spasa! Za samo mali broj vrsta pronađen je protuserum.
Ajkule i tropske zmije su, moglo bi se kazati, istinski čuvari tajanstveni podvodnih odaja Nan Madona!
Pošto smo se oporavili od prvog užasa, oprezno se krećemo u pravcu morske pučine. Svuda okolo nas u nepreglednom vidokrugu leže bazaltni ploče i stupovi, sa svjetlozelenim mrljama od nataloženih algi i gljiva. Nekoliko njih smo premjerili: dugi su između tri i pet metara i debeli nekih četrdesetak cantimetara. To niukom slučaju nisu bili temeljni blokovi, nego ruševine kuća ili zidova. Možda se prilikom nekog zemljotresa jedan dio grada rasturio i srušio u more. Pojedino kamenje moglo bi također da bude simbolično prinošenje žrtve za ajkule, koje su otočani ovdje donosili i bacali. Prema domorodačkom vjerovanju u duho¬ve, ajkula je bila medij u kojeg se oblaćio moćni Bog rata.

DALJE SE NE MOŽE: Na dubini od dvadestak metara, gdje greben ima još okomitiji na¬gib i gdje dnevno svjetlo postaje znatno slabije, izranjaju naglo tri masivna bazaltna stupa. Stoje potpuno uspravno jedan iza drugog i podsjećaju na telegrafske stubove ali ne uspjevamo da procijenimo čemu su služili i kakva im je namjena. Prvi je visok možda nekih pet metara, a drugi i teći su znatno veći, možda, deset ili čak petnaest metara, s prečnikom od najmanje jednog metra. Zaplivali smo bliže i vidjeli da su gusto obrasli spužvama i brojnim školjkama, morskim šumaricama i koraljima.
Strpljivo stružemo debelu koru koja ih prekriva i ustanovljavamo da je ispod stoljetnih morskih naslaga uistinu bazalt. Ali, dalje ne možemo. Dubina postaje sve veća a naša ronilačka oprema sve nesigurnija. Svjetlost reflektora guši zastrašujuća gusta tama. Možda se tek ovdje, u tajanstvenoj morskoj pomrčini kriju ulazi u Donji svijet, ma šta se podrazumjevalo pod tim pojmom!...''
Ni pokušaji drugih snimatelja i istraživača da provjere da li se ispod Nan Madola kriju tuneli koji vode do tajnih podvodnih odaja i riznica, koliko znam, nisu bili mnogo uspješniji. Uglavnom su se završavali na mjestu gdje započinju mračne dubine odakle vrebaju nepredvidive opasnosti u vidu famoznog prokletstva Nan Madola. Dole, pod morem, zahvaljujući i tamnosivim bazaltnim blokovima koji upijaju svaki zrak dnevne svjetlosti, kod ronilaca se javljaju strahovi koje je teško racionalno objasniti. To su strahovi od nepoznatog i mističnog, nešto što otočani podrazumjevaju pod izrazom „psoo-saan-hua“ – a što je teško precizno prevesti na zapadnjačke jezike!
Među sijaset teorija koje danas potenciraju razni istraživači i autori u svojim knjigama i dokumentarnim televizijskim serijalima, postoji i ona koja kazuje da je Nan Madol sagrađena na golemoj vapnenačkoj špilji koja se kasnije raspala usljed tektonskih poremećaja, silovitih zemljotresa i vulkanskih erupcija, koji su u prošlosti ovdje bili česti. Bilo je to u vrijeme paklenih destrukcija koje su promijenile lice Pacifika a njegove obale proširile duboko prema kopnu. U tom neviđenom kaosu, u kome su vladale sile uništenja i u kome je nestala legendarna Zemlja Mu, zauvijek su prekinute veze između žitelja Gornjeg i Donjeg svijeta. Ali, ostala su živa sjećanja na međusobne susrete i tradicionalne obaveze, koje još uvijek žive na mnogim južnim otocima.

GODIŠNJI DANAK: Mikronezija djeluje poput prelijepe ogrlice kojoj je priroda podarila sve ljepote juga. Ima 1458 bajkovitih otoka i otočića, večinom vulkanskog i koraljnog porijekla. Ti otoci i otočići su raspršeni preko čitavog zapadnog i sjeverozapadnog beskraja Tihog oceana, prostirući se na površini od gotovo 3500 km². Na mnogim od tih otoka još uvijek se poštuje prastari tabu godišnjih svetkovina u kojima se razmjena darova između Donjeg i Gornjeg svijeta.
Na nekim otocima, kao na otocima Yap, Moen, Ulalu, Ulithi i Voleai, taj nesvakidašnji običaj je vezan za takozvani ‘godišnji danak’, koji su otočani svakog ljeta, u isto vrijeme, morali da plačaju bogovima mora. On je sadržavao ozbiljne pripreme i bogate darove u južnim delicijama, morskim plodovima i nerijetko žrtvovanim životinjama. Nekad davno, još uvijek se pamti, umjesto žrtvovanih životinja, gospodarima Donjeg svijeta poklanjane su najljepše djevice otoka!
Danas u godišnjim svetkovinama učestvuju svi otočani. Slavlje traje dan i noć, a ujutru nakon besane noći bogate darove na svojim krhkim kanuima od palminog drveta na pučinu odnose najviđeniji otočki momci. Nekad su te plovidbe znale da traju danima, sve dok se darovi ne bi uručili bogovima mora, ali su sada postale poprilično simbolične i predstavljaju samo dio turističkih ponuda i sadržaja mnogih pacifičkih otoka.
S druge strane na otocima Polinezije i na pacifičkim obalama Srednje i Južne Amerike vjerovalo se da će se jednoga dana na njihovim obalama pojaviti bijeli bradati bogovi koji će im donijeti prosperitet, radost i sreću.
Nisu li siroti stanovnici Uskršnjeg otoka, te tragične Uskršnje nedjelje, 5. travnja/aprila 1722. godine, u trenucima dok su hrlili u nebrojnim kanuima prema brodu nizozemskog admirala Jakoba Roggoveena, upravo vjerovali da se jedno prastaro proročanstvo pretvara u stvarnost?!
Kakva zabluda!...

U idućem nastavku: TRAGOM MORSKE ČIGRE

Zadnje ažuriranje srijeda, 11 juni 2014 18:47
jm

Najnoviji članci od Administrator

Copyright 2005- © Fondacija--- “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation. All rights reserved