Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation

English Bosnian Serbian Croatian German Arabic French French Swedish Italian Finnish UK Site

A+ A A-

I DOĐE SUDNJI DAN!... (21)

"More je prekrilo zemlju da bi se zatim polako povuklo ka jugoistoku, ostavljajući iza sebe strašnu pustoš i glad...''

Svjedočanstvo iz drevne Kine

Plejade su kroz minula stoljeća i milenije budile maštu Zemljana i u značajnoj mjeri uticale na njihov svakodnevni život i vjerovanja. Gotovo da ne postoji civilizacija u prošlosti, koja u svoje tradicije nije smjestila i ovo blistavo zvjezdano jato. Posebna vjerovanja vezana su za sedam najljepših I najblistavijih zvijezda iz sazvježđa Bik - Maju, Meropu, Elektru, Tajgetu, Alkionu, Kelenu i Steropu, koje se po svom mitološkom ocu – gle čuda - zovu i Atlantide!

Njihova povezanost s tim potonulim legendarnim kontinentom prisutna je u drevnim astrološkim tumačenjima i tradicijama mnogih kultura Statrog vijeka. U staroindijskim vjerovanjima Plejade se povezuju s božanskim svojstvima u ljudima. Vjerovalo se da one iz ljudi istjeruju zle nagone i demonske strasti i čine ih moralnijim, boljim i plemenitijim. S druge strane, grčka mitologija se ne bi mogla ni zamisliti bez ovog zvjezdanog roja, kome su se sveukupno i pojedinačno pridavale božanske moći i osobine.

Plejade su imale suštinski uticaj i na majansku kulturu u Srednjoj Americi. Zahvaljujući planeti Veneri i zvijezdi Alkioni, koja poput dragulja blista unutar Plejada, Maje su formirale svoj čuveni kalendar, koji započinje 11. kolovoza/augusta 3115. godine stare ere.

MISIONARI SA PLEJADA: Sve ove podatke i mnogo više od toga dobro poznaje i moj peruanski domaćin, etnolog dr. Javier Cabrera Darquea (Havier Kabrera Darku), koji mojim prijateljima, članovima ekspedicije “Ande-Amazon” i meni, u svom Muzej graviranog kamenja (Museo de Piedras Grabadas) u Ici,  pokazuje nekoliko oslikanih kamenova na kojima se uistinu jasno razaznaju sedam najblistavijih Plejada.

- Na našoj planeti su u prošlosti živjela različita inteligentna humanoidna bića – ponavlja svoju teoriju dr. Cabrera. - Prva generacija tih bića pojavila se prije najmanje 405 milijuna godina i bila su savremenici dinosaurusa. Nastala su nekom vrstom genetskog inženjeringa koje su obavili misionari sa Plejada. Mi smo njihovi potomci!..

Fantastičnu priču o savremenicima dinosaurusa nije me mnogo iznenadila. Slična kazivanja sam sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kao novinar sarajevskog nedjeljnika “Svijet”, imao priliku da ispričam svojim čitateljima. Priča je bila vezana za senzacionalno arheološko otkriće nedaleko od mjesta Acambero (Akambero), u Meksiku. Glavni junak te fascinantne priče bio je njemački trgovac Waldemar Juisrud. On je jednog julskog/srpanjskog jutra 1944. godine, jahao padinama planine El Toro i igrom slučaja otkrio cijelu riznicu, više od 33.000 neobičnih glinenih figurica najnevjerovatnijih likovnih formi i veličina.

OTKRIĆE U ACAMBERU: Ispostaviće se da Waldemar nije bio običan trgovac, on je bio više pustolov, tragač za skrivenim blagom i arheolog-amater. Skoro cijeli svoj život vezao je za neobična arheološka otkrića. Godine 1923., zajedno s velečasnim Frayom Joseom Marieom Martinezom, otkrio je ostatke Chupicauro kulture o kojoj znanost do tada nije znala da je uopće postojala na tlu Srednje Amerike, a koja je cvjetala na prostorima današnjeg Meksika u vremenskom razdoblju između 500. godine stare ere i 500. godine nove ere. Ipak, to značajno otkriće Waldemaru nije donijelo gotovo nikakav publicitete. Slavu mu je donijela riznica neobičnih glinenih figurica, koje su kasnije po mjestu Acambero nazvane “Acambero figurice”.

- Savremena znanost bi voljela da moja zbirka graviranog kamenja ne postoji, jednako kao i acambero figurice. One su prst u oku arheologa, antropologa i historiografa, koji su do sada činili sve da ih ospore – žali nam se dr. Cabrera. – Ako se ikad oslikano kamenje i acambero figurice priznaju kao autentična svjedočanstva prošlosti, svijet će napokon prihvatiti činjenicu da su se na našoj planeti milionima godina ciklično pojavljivale, razuvijale i nestajale mnoge civilizacije o kojima danas ne znamo ništa.

Zbilja, kako objasniti da su u mnoštvu glinenih figurica nađeni likovni oblici različitih rasnih karakteristika – Azijati kosih očiju, Eskimi, Afrikanaci s krakterističnim debelim usnama, Mongoli, Kinezi, Polinežani ili bradati bijelci?!… Uz to, među figuricama su otkrivene i glinene ‘kopije’ predmeta koje su u ceremonijalnim obredima koristile različite civilizacije prošlosti - drevni Egipćani, Kinezi, Sumerci, možda Atlantiđani i visoki svećenici hipotetične Zemlje Mu.

Ali, ni to nije sve.

GALERIJA DINOSAURUSA: Pravo iznenađenje izazvali su prirodnjaci koji su među drevnim figuricama prepoznali mnoge vrste prapovjesnih životinja i gorostasnih dinosaurusa, kao što su Trachodon (živio prije 77-73 miliona godina), Gorgosaurus (prije 76.6-75.1 miliona godina), rogati Monoclonius (prije 76-73 miliona godina), Ornitholestes (prije 156-145 miliona godina), Titanosaurus (prije 80-65 miliona godina), Triceratopsus (prije 68 miliona godina), Stegosaurus (prije 155-150 miliona godina), Paleococincusus (prije 83-73 miliona godina), Diplodicus (prije 150 miliona godina), Podokosaurus (prije 210 miliona godina), Struthiomimos (prije 75 miliona godina), Plesiosaurus (prije 205 miliona godina), Rhamphorynchus (prije 154-137 miliona godina), Maiasauraus (prije 76.7 miliona godina), Iguanodon (prije 135-125 miliona godina), Brahiosaurus (prije 85 miliona godina), Pteranodon (prije 76-73 miliona godina), Dimetrodon (prije 295–272 miliona godina), Ichtyornis (prije 99.6-65.5 miliona godina), Tyrannosaurus Rex (prije 70-65 miliona godina), Rhynococephalia (prije 70 miliona godina) i druge nepoznate ili još neidentificirana vrsta prapovijesnih reptila.

Kako sve to objasniti?!

Upravo, otkrića kao su što crteži u Dolini dinosaurusa u Paraibi, oslikano kamenje iz Ice, glinene figurice iz Acambera, džinovski crteži i linije na peruanskoj visoravni Nazca (Naska), kameni ostaci u Tiahuanaku, Bosanske piramide…, sve nas ubjedljivije uvjeravaju da je prošlost naše planete znatno drugačija nego što smatraju današnji historiografi

GLOBALNE KATASTROFE: Nema sumnje, da su se s vremena na vrijeme – iz još neutvrđenih razloga – smjenjivali “smakovi svijeta”, koji su zatirali civilizacijske domete i tragove nasih civiliziranih predaka. O tome kazuju mnoga svjedočanstva i legende iz drevne prošlosti. I upravo je to ono što me svaki put nanovo jednakom snagom tjera na daleka putovanja, koja mi, nažalost, ne donose olakšanja...

Kako navodi u svom djelu "Tajne najdrevnije historije", ruski istraživač, znanstvenik i pisac Aleksandar Gorbavski, sjećanja na strašnu kataklizmu (ili više njih) sačuvali su u svojim narodnim tradicijama čak i indiosi što danas žive na području prostrane Amazonije. U to sam se i sâm uvjerio za vrijeme boravka u Mato Grossu i amazonskim gradovima Ikitosu (Iquitos), Porto Velju (Porto Velho) i Manausu.

Njihova predanja pripovijedaju da se iznenada razlijegla strašna rika i čula zaglušljiva tutnjava. Mrak je sve pritisnuo u po bijela dana, dok je tlo silno podrhtavalo, izazivajući među ljudima i u životinjskom svijetu strah i neviđenu paniku. Zatim se na Zemlju obrušio višednevni kišni prolom koji je sve sprao i - potopio cijeli svijet.

Očigledno je da su se u istom tom dramatičnom periodu odvijalo geološko pomijeranje, da su se na našoj planet obrazovali novi planiinski lanaci, nove doline i kanjoni, rijeke, jezera i mora. Indiosi iz plemana Haida sa Otočja Kraljice Šarlote (Queen Charlotte Islands), navodi Aleksandar Gorbovski, pričaju u svojim zanimljivim mitovima i predanijima, prema kojima izgled naše planete - sve do te užasne katastrofe - nije bio ni blizu kakva je danas i da do tada, navodno, na Zemlji uopće nije bilo visokih planinskih lanaca.

Istovremeno, ranije pomenuti "Kodeks Čimalpopka" (Codex Chimalpopoca) govori o ''crvenim planinama koje su se rastopljene ili prekrivene užarenom lavom i pepelom godinama strašno dimile''.

KATASTROFALNI TSUNAMI: Iz svih ovih dramatičnih svjedočanstava što su se zauvijek urezala u memoriju čovječanstva, nije teško zaključiti da se radilo o teškoj globalnoj katastrofi ili najvjerovatnije više njih u različitim vremenskim periodima, koje su u dravnoj prošlosti pogađale mnoge krajeve planete Zemlje. Na to podsjećaju i uzbudljiva vjerovanja koja su se zadržala i među pripadnicima nekih afričkih plemena i naroda. Njihove prastare sage također govore o nenadanoj velikoj katastrofi, koja je bila praćena vulkanskim erupcijama, zemljotresima, uraganskim vjetrovima, blatnjavim kišama i stravičnim bujicama i poplavama što su nosile sve pred sobom.

Istovremeno, kako se udaljavamo od mjesta hipotetičke kataklizme, dakle, od prostranstava u kojima je ne­kada cvjetala hipotetična civilizacija Zemlja Mu, narodna predanja gube na intenzitetu, u njima se manje pominju žestoke vulkanske erupcije, zemljotrsi, razorni morski valovi i sveuništavajući orkani, a večina svjedočanstva se svode na katklizmične poplave, koje su nerijetko dosezale čak i do najviših planinskih vrhova.

Tako, na primjer, u tradicijama starosjedilaca Aljaske, naročito među pripadnicima ple­mena Tlingit, ostalo je upamćeno kazivanje koje govori samo o velikom potopu a ne i o vulkanima i zemljotresima. Malobrojni ljudi, koji su se spasili od prvog i naj­žešćeg vodenog talasa, plovili su čamcima ili na krošnjama drveća i spas nalazili na vrhovima planinskih vijenaca. Pa ipak, malo ih je uspjelo preživjeti užasnu kataklizmu.

"...Jedni su tražili spasonosne visoke bre­žuljke, drugi su sjedali u čamce i veslali tamo gdje su još nedavno orali, treći su skidali ribe s vrhova drveća...", zabilježeno je u jednom grčkom epu.

TRAGOVI KATASTROFA: Što više idemo na istok, potop je sve blaži i manje dramatičan, a sjećanja sve blijeđa i manje uvjerljiva... Čuvena iranska sveta knjiga "Zend Avesta" tako navodi da su vode bile u visini čovječijeg rasta, a u predanjima drevne Kine ostala je zabilježena pojava kada je "more prekrilo tlo da bi se zatim polako povuklo ka jugoistoku, ostavljajući iza sebe strašnu pustoš i glad".

Prirodno je pretpostaviti, ističe istraživač Aleksandar Gorbovski, ako su na jednom dijelu Zemljine lopte bili ogromni talasi i priliv vode, da su negdje na suprotnoj strani, istodobno nastupile nezapamćene oseke. U Srednjoj Americi nivo vode je dostizao čak do vrhova planina, a u Grčkoj ne više od vrhova brežu­ljaka i vrhova drveća, a u Perziji, kako smo vidjeli, "samo" do visine ljudskog rasta.

Šta se to, zapravo, dogodilo sa Zemljom?

Šta je prouzrokovalo kataklizmu, koja je na našoj planeti čak uticala i na promjenu klimatskih prilika?

EKSKLUZIVNO: Ekspedicija ‘RAPA NUI’
http://www.bosnic.com/Pocetna-00010.html

U idućem nastavku: TAJNE RAJSKIH RIJEKA!

Zadnje ažuriranje ponedjeljak, 25 avgust 2014 15:15

ULAZ U PODZEMNI LABIRINT RAVNE UŽIVO

 

http://www.youtube.com/user/BosnianPyramidsTV/featured?feature=context

 

https://soundcloud.com/bosnian_pyramid_of_the_sun_foundation

 

Video zapis iz Bosanske doline piramida 2014

Copyright © Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation. All rights reserved