''...Ne pravi više vino od agave i počni dubiti deblo velikog čempresa i uđi u njega kada u mje­secu tozontli voda dostigne nebesa!...''

Poruka Boga Asteka

Nigdje nisam gledao tako prozračno nebo kao nad Mezopotamijom, biblijskom zemljom što se poput orijentalnog ćilima prostrla između rajskih rijerka Eufrata i Tigrisa. U ranom aprilskom/travanjskom jutru, kada se nad njom gotovo stidljivo pojavi golema sunčeva lopta i kada se s istočnog obzorja razliju zlaćane sunčeve zrake, još uvijek se poput primadone nebom šeće zvijezda Danica. Izblijediće i nestati u svojim nebeskim odajama tek kasnije, ali će nebo i dalje ličiti na beskrajni prozračni baldahin.

Mezopotamija je srce sumerske civilizacije i moja omiljena tema iz davnih reporterskih dana. Zbog toga sam joj često kretao u pohode. U nju sam najčešće ulazio kroz bučnu Basru i uvijek se nanovo divio beskrajnim plantažama datula i crvenim grozdovima ukusnih plodova što su me neodoljivo mamile. Ovdje je sve do iračko-iranskog rata uspjevala jedna trećina cjelokupne svjetske proizvodnje.

ZEMLJA IZ BIBLIJSKLIH LEGENDI: Plodnost i bogastvo Mezopotamije ušao je u svete knjige kao prostor hipotetičkog raja. Nakon Sumeraca ovdje su svoja carstva podizale mnoge sjajne kulture, ali sumerske graditeljske i civilizacijske domete i tradicije neće uspjeti da zbrišu ni ratne horde, ni vremenska bujica duga više od sedam hiljada godina. Gdjegod i danas ubodete lopatu gotovo je sigurno da ćete otkrit neki trag drevnih vremena.

Mezopotamija zapravo znači međuriječje – prostor između dvije rijeke. Na jugu, gdje se Eufrat iTigrissusreću i grle nastaje Shat al-Arab (Šat el Arab), močna riječna matica koji će se 120 kilometara niže utopiti i zauvijek nestati u Perzijskom zalivu. Zahvaljujući desnoj pritociKarun, koja sa iračkih brda donosi mulj, Shat al-Arab je zauvijek izgubila svoju bistrinu i sjaj. Njene obale su močvarne i nepregledne i na mnogim mjestima se ne mogu sagledati, jer su jedna od druge udaljene više od 800 metara.

Shat al-Arab, kao i njene pritoke Eufrat iTigris, pamte bezbrojne avanturiste i pljačkaše povijesnog i kulturnoumjetničkog blaga što su u svojim galijama stoljećima odnosili ka europskim lukama i kulturnim metropolama. No, zbog pretovarenosti krhkih brodova i iznenadnih oluja mnogi neprocjenjivo vrijedni tovari zauvijek su završili na riječnom dnu. To blago još uvijek leži u riječnom mulju, pa danas mnogi istraživači s pravom smatraju da se na dnu ovih rajskihrijekakrije najdragocijenija svjedočanstva minulih vremena.

A priča o narodima Mezopotamije više je nego fascinantna…

ZBUNJUJUĆE ČINJENICE: Civilizacija Sumerana trenutno se smatra najstari­jom razvijenom kulturom čovječanstva. Njeni su kraljevi osnovali biblijski grad Ur, u Kaldeji, a prema drevnim rukopisima i legendama, doživjeli su astronomsku starost. Samo prvih deset sumerskih kraljeva, tvrdi se u zapisima na glinenim plo­čicama, vladali su (i živjeli, dabome!) ni manje ni više - već 456.000 godina!

Kako je to moguće?

Da rukopisi ne varaju?!

Prije nego što potražimo odgovore na ova pi­tanja i razmotrimo ih u svjetlu današnjih znanstvenih dostignuća, pokušajmo saznati ko su, zapravo, bili Sumerci? Odakle su stigli? Otkud im nevjerovatno astronomsko, matematičko i tehničko znanje? Kako to da se njihov proračun Mjesečeve putanje razli­kuje od naših proračuna samo za 0,4 se­kunde? Kako su uspjeli da izračunaju da godina traje 365 dana, šest sati i jedanaest minuta, što se od današnjih proračuna razlikuje samo za - tri minuta?! Kako se može objasniti činjenica da su se već znali služiti s petnaestoznamenkastim brojevi­ma, kada je, recimo, i za stare Grke već pri deset hiljada započinjala beskonačnost? Naime, na jednoj glinenoj krhotini na brežuljku Kujundžik pronađen je rezultat nekog drevnog proračuna s brojčanom vrijednošću od -  195,955.200.000.000!

Hiljadama godina kasnije mnogi znanstvenici, od arheolo­ga i astronoma do matematičara i fizičara, pokušavali su da odgonetnu šta je tako fantastično velika cifra mogla da znači drevnim Sumercima. I, napokon, ma kako to zvučalo nevjerovatno, izgleda da je istinsko rješenje našao američki istraživač francuskog porijekla Maurice Chatelain (Moris Šatelen). U svojoj knjizi „Naši preci su došli iz svemira“ („Our ancestors came from outer space“, 1978.) Šatelen objašnjava:

FASCINANTNA ZNANJA: ''Sumerci, čije je porijeklo još nepoznato, bili su izvanredni astronomi. Poznavali su period revo­lucije i konjunkcije svih planeta. Čak Urana i Neptuna, i podijelili su solarni dan na 86.400 sekundi, dakle, 24 sata od 60 minuta sa po 60 sekundi.

Shvatio sam da misteriozni petnaestoznamenkasti broj sa Kujundžika mora da bude neki vrlo dug vremenski period iz­ražen u sekundama. Izračunao sam da broj pred­stavlja tačno 2.268 miliona dana od po 86.400 se­kundi svaki. To je već bio dobar početak, ali mi nije bilo jasno šta treba da znači tako dug vremenski period, više od šest miliona godina, dakle duži od čovjekovog postojanja na Zemljii. Srećom, sjetio sam se da su  Sumerci,  između ostalog,  znali za astronomski fenomen sada poznat pod nazivom 'unapredno pomjeranje ravnodnevnica', koji pokreće oso­vinu rotacije naše planete oko ekliptičnog pola za 9,450.000 dana ili oko 26.000 godina.

Tada sam doživio najveći šok u svom životu. Otkrio sam da 2.268 miliona dana sasvim tačno predstavlja 240 ciklusa unaprednog pomjeranja rav-nodnevnica sa po 9,450.000 dana svaki! Drukčije rečeno, sveti broj sa Kujundžika je predstavljao za tajanstvene Sumerce 240 ciklusa rotacije godišnjih doba oko zodijačkog kruga, ali izražen u sekunda­ma, umjesto u danima ili godinama, kako to čine današnji astronomi.

Tako sam shvatio da je ta više nego fantastična cifra od 195,955.200.000.000 sekunda upravo čuvena 'velika konstanta' našeg planetarnog sistema koju su astrolozi i astronomi pokušavali da otkriju tokom gotovo dvije hiljade godina, a koju su, nevjerovatno, njihovi drevni preci izračunali još prije - 64.800 godina!''

NEVJEROVATNE ČINJENICE: Ali, nije to jedino što već decenijama zbunjuje znanstveni svijet kada su u pitanju drevni stanovnici plodne Mezopotamije! Kultura Sumeraca prepuna je zapanjujućih zagonetka, koje će još dugo golicati maštu hladnokrvnih istraživača i arheologa.

Pretpostavlja se da su Sumerci napisali prve knjige na svijetu, da su znali za statički elektri­citet i električnu struju, služili su se galvanskim baterijama i galvanoplastikom. Poznavali su i mno­ga znanja iz oblasti optike, a pretpostavlja se da su čak znali i za mikroskop. Lako je moguće da su poznavali i tajnu savlađivanja gravitacije i lebdenja u vazduhu (?!) i da su se služili antigravitacionim in­strumentima!

I njihova znanja iz astronomije, po svemu su­deći, bila su više nego fantastična. Znali su da se naš prirodni satelit okreće oko naše planete, a Zem­lja oko Sunca. Znali su za Uran i Neptun, mada je ova prva planeta samo u vrlo rijetkim prilikama vidljiva golim okom, dok se Neptun nikada ne može vidjeti. Njihova učenja podsjećaju nas da Mars ima dva prirodna satelita, Jupiter četiri, Saturn sedam, a Uran dva i da komete dolaze i prolaze u pravilnim vre­menskim razmacima.

Sumerci su znali, a kasnije ćemo vidjeti da su to znali i Egipćani i Maje, da se sve planete i nji­hovi sateliti istog datuma i u istoj tački svakih 2.268 miliona dana, to jest svakih 6,300.000 godina od 360 dana nalaze u istoj ravni na nebu!

KRALJEVSKE LISTE: Među najinteresantnija otkrića arheologa koji su istraživali ruševine Ninive i Nipura, čija starost doseže do vremena u kome su živjeli Sumerci, spadaju kraljevske liste, šematične tabele, koje je po starim rukopisima izradio babilonski svećenik Berosos u trećem ili četvrtom stoljeću prije nove ere. Njihov sadržaj naprosto je zbu­nila savremenu znanost. Jer, kako objasniti njihov sadržaj što se odnosi na broj godina koje se pripi­suju vladavini prepotopnih sumerskih kraljeva. U njima doslovno stoji:

''Kada je kraljevska čast sišla s nebesa, Eridu je postao sjedište kraljevstva. U Eridu je Aliulim vladao 28.000 godina kao kralj. Alalgar je vladao 36.000 godina - dva su kralja vladala 64.000 go­dina. Eridu je bio napušten i njegovo je kraljevstvo bilo prenijeto u Badtibiru.

U Badtibiru, Enmenluanna je vladao 43.200 go­dina. Emengalanna je vladao 28.000 godina; Dumuzi, pastir, je vladao 36.000 godina - tri su kralja vla­dala 108.000 godina. Badtibira je bila napuštena i njeno je kraljevstvo prešlo u Larak.

U Laraku je Ensipazianna vladao 28.800 godina - jedan je kralj vladao 28.800 godina. Larak je bio napušten i njegovo je kraljevstvo prešlo u Sippar.

U Sipparu je Enmeduranna vladao 21.000 go­dina kao kralj. Sippar je bio napušten i njegovo je kraljevstvo prešlo u Šuruppak.

U Šuruppaku je Ubar-Tutu vladao 18.600 go­dina kao koralj... Sve skupa, pet gradova, osam kraljeva je vla­dalo 241.200 godina. I onda je Potop bio na Zemlji...''

TRAGOVI POTOPA: Tada nahrupi opći potop, zapisao je 1949. go­dine K. V. Keram u svom romanu o arheologiji 'Bogovi, grobovi i učenjaci'. Dogodi se novo stva­ranje ljudskog roda od plemena Ut-napištia. I kra­ljeve, što se sada spominju, kasniji babilonski uče­njaci, koji oko 2100. godine prije nove ere pišu svoje hronike, broje kao apsolutno istorijske lično­sti. Budući da se u redovima tih vladara nalazi više njih, koji u legendi, nastaloj u isto vrijeme, žive kao bogovi i polubogovi, i budući da se o prvoj di­nastiji nakon Potopa još tvrdi da njezina 23 kralja zajedno vladahu 24.510 godina, tri mjeseca i 3,5 dana, nije čudno, što zapadni istraživači dugo vremena nisu vjerovali kraljevskim listama.

Nije čudo naročito stoga, jer se sve do prošlog sto­ljeća arheolozima nije posrećilo da imaju i jedno kraljevsko ime prije osme dinastije poslije Potopa. Ali, kada je Leonard Vuli, engleski arheolog - ama­ter vlastitim očima vidio kako neprestano izlaze na vidjelo stari slojevi najstarije kulture, on je počeo sve više vjerovati zapisima sveštenika Berososa.

U brežuljku El Obeid kod Ura, u Kaldeji, Vuli pronađe hram boginje majke Nin-kursag, što sa stubovima, terasom, prednjom dvoranom, obilnim mozaicima, skulpturama lavova i jelena, bijaše naj­starija građevina na svijetu. U tom hramu nađe on i jedno zlatno zrnce. Na njemu je jasno pisalo A-ani-pada!

Međutim, nekoliko dana kasnije; engleski istra­živač pronađe i jednu ploču od vapnenca na kojoj je klinastim pismom bilo ispisano da je zgradu po­svetio 'A-ani-pada, kralj Ura, sin Mes-ani-pada, kralja Ura'.

ELIKSIR MLADOSTI: Ovo otkriće svojevremeno je izazvalo pravu senzaciju. Jer, ime Mes-ani-pada se navodilo i u kraljevskim listama za koje se dugo vjerovalo da su proizvod bujne mašte dokonog babilonskog sve­ćenika Berososa. Sada, poslije otkrića Leonanda Vulija, moralo se povjerovati da su kraljevske liste istinite, a kra­ljevi koji se u njima pominju - istorijske ličnosti!

Besmrtnost!

Eliksir mladosti!

Jesu li to samo puka želja i prazne riječi, što se tako često pojavljuju u rukopisima i mitologi­jama drevnih naroda? Ili su, možda, prastari geron­tolozi doista mogli izuzetnim ličnostima svog naroda podariti vječnu mladost i život dug nekoliko hi­ljada godina?

EKSKLUZIVNO: Ekspedicija ‘RAPA NUI’
http://www.bosnic.com/Pocetna-00010.html

U idućem nastavku: DOŠLI SU SA ZVIJEZDA!