''...Sledilo se od straha srce Adamovo.

- Jadan ja! - povikao je. - Zbog grijeha mo­jega ugasilo se svjetlo danje, i opet se svijet pre­tvorio u haos!...''

Citat iz Talmuda 

''...Tada Stephens (John Lloyd Stephens – 1805.-1852) vidje neku piramidoliku gra­đevinu. Progura se do širokih stepenica, koje su se iz nepristupačne i bodljikave guštare penjale uvis sve do visokih krošanja, te napokon izdizale iznad vrhova keiba stabala, gore, na neku terasu što bijaše preko trideset metara iznad zemlje. Stephensu se zavrti u glavi.

Kakav li je narod živio u ovim zidinama?!... Oda­kle je došao i kada je izumro?!... Prije koliko stotina godina je podignuta ova fantastična piramida utonula u prašumu? U koje vrijeme i kakvim oruđem, po čijem nalogu i u čiju čast su podignute sve te zbunjujuće građevine prekrivene mrežom lijana i zelenog rastinja?

Pitanja, pitanja... i samo pitanja!

ZAGONETNI NAROD: Stephensu bijaše jedno jasno: takvi graditelji i takve gra­đevine nisu mogli stvoriti samo jedan jedini grad; iza svega toga mora da je ležala snaga nekog veli­kog i moćnog naroda. I tada Stephens pomisli - ko­liko li sličnih gradova, možda većih i možda ljepših, o kojima niko još ništa ne zna, leži razbacano po mračnim i prostranim džunglama Hondurasa, Gua­temale, Yucatana...

Tog časa se iskusnom istraživaču usnuli ruševni grad učini kao kakva razbijena barka usred olujnog mora; jarboli joj izgubljeni, ime izblijedjelo, mornari potonuli, i niko ne zna odakle dođe, kome pripada, koliko dugo putovaše, kroz kakve oluje prolaziše i šta bijaše povod njenog samrtnog grča, njene propasti...

Maye!

Odakle dođe taj narod? Bijaše li zaista indijan­skog roda kao i drugi narodi, što žive na sjeveru i jugu, i nikada ne prestadoše biti nomadi? Ako su to bili, zašto se Maye razviše do tako fantastičnih vi­sina? Šta ih je podstreklo? Otkud su crpili tako fan­tastična znanja? Bijaše li uopšte moguće da na ame­ričkom kontinentu, odsječenom od velikog kulturnog toka u starom svijetu, nastane neka sasvim nova kultura?!...

Ko su, zapravo, Maye? Odakle dođoše?...''

ODAKLE STIGOŠE: Stoljećima su ova dva pitanja mučila istraživače i arheologe iz svih krajeva svijeta, tvrdi C.W. Ceram (1915.-1972.) u svom kultnom djelu „Bogovi, grobovi i učenjaci“ („Götter, Graber und Gelehrte”, 1949.). U svijetu znanstvene fantastike ova pitanja su proteklih decenija dobijala različita značenja i raz­rješenja... Jer, civilizacija drevnih Maya bijaše uistinu čudna i po mnogo čemu teško objašnjiva. Po­digli su je Atlantiđani?!... Izgradili su je stanovnici Lemurije?!... Možda Hiperborejci?!... Drevni Egipćani?!... Ne, ne, ne i ne!...

Možda je podigoše bogovi što su stigli sa zvijezda o kojima tako često pričaju mitovi i legende drevnih naroda?

Bogovi?!...

Stvar, međutim, postaje još uzbudljivija, kada se pročita knjiga “Zagonetka Maya - prvi svemirski putnici” dvojice američkih antropologa i arheologa, istraživača kulture Maya, braće Erica i Craiga Umlanda u kojoj autori veoma ubjedljivo dokazuju svoju tvrdnju da se još i danas na Zemlji, i među nama, mogu naći potomci vanzemaljskih lutalica!

MISIONARI IZ SVEMIRA: Braća Umland, dakako, misle na potomke zagonet­nog naroda Maya, u Srednjoj Americi, čiji se sada­šnji broj procjenjuje na dva miliona ljudi.

Prema toj zanimljivoj hipotezi, dav­našnji preci Maya nekada su predstavljali civilizovano društvo, koje je prije više hiljada godina živjelo najvjerovatnije na hipotetičkoj planeti Phaeton (Faeton), koja se - prema starogrčkoj mitologiji - na­lazila negdje između Marsa i Jupitera. Eric i Craig Umland su uvjereni da je nedostatak sirovina, na kraju, tu civilizaciju i čitavu planetu dovelo do ne­zapamćene katastrofe, do potpunog i definitivnog uništenja!

Kako to braća Umland objašnjavaju?

Dok su mnoge ekspedicije istraživača, slične našim misijama na Mjesecu, znatno opremljenije i sposobnije, zajedno sa svojim porodicama ili bez njih, na našoj planeti panično tragale za neophod­nim sirovinama, na zlokobnoj i zagonetnoj planeti se počelo, jer drugog izbora, izgleda, nije bilo, sa riskantnim bušenjem jezgra. I baš je to bilo kobno: došlo je do strahovite eksplozije i potpunog unište­nja planete. Tragovi te katastrofe, tvrde ovi autori, mogu se i danas vidjeti u obliku tajanstvenog po­jasa asteroida, čije je postojanje prvi dokazao čehoslovački znanstvenik Kazimierz Kordylewski (Kažimjež Kordilevski, 1903.-1981.).

Ostavši bez rodne planete, ekspedicije vanzemljana bile su prisiljene da prihvate našu planetu kao svoju novu domovinu. Međutim, kako su se prvobit­no bili stacionirali na Antarktiku; a približavalo se ledeno doba, svemirski gosti su bili prisiljeni da pokupe svoje instrumente i opremu i da krenu u zdravije i pitomije krajeve. U svojim vasionskim letjelicama tako su stigli u - Srednju i Južnu Ame­riku, u krajeve u kojima su mnogo kasnije Maye podigle svoje fantastične hramove, piramide i gra­dove!

ZVJEZDANA SELIDBA: Ovu fantastičnu selidbu sa Antarktika, valjda prvu u povijesti naše planete, dokazuju i mnoge eskim­ske legende i predanja, koje govore o neobičnim 'plemenima iz niotkuda' što su se u pradavnim vremenima selila u ogromnim metalnim pticama što su rigale vatru!

Iako su, zbog nesreće koja im se dogodila i nade da će jedinoga dana naći gostoprimljiviju planetu, u početlku izbjegavali svaki kontakt sa primitivnim stanovnicima Srednje i Južne Amerike, to ipak dugo nije moglo da potraje. Uvidjevši da drugog izlaza nemaju i da će zauvijek ostati na Zemlji, počeli su da se miješaju sa domicilnim stanovništem. Iz tog ukrštanja ro­đene su - Maye! Iste one Maye o čijoj misterioznoj civilizaciji znamo malo, a nagađamo mnogo!

Čitava ova priča ukratiko ispripovijedana zvuči, u najmanju ruku, kao teorija zanesenih fantasta. Možda ona to i jeste, ali prisjetimo se fantastičnih i gigantskih gradova, čiji ostaci se još uvijek nalaze u prašumama Yucatana, današnjeg Belizea i Guatemale. Prisjetimo se i svih zagonetnih arheoloških na­laza predmeta 'izvan svog vremena', što su svoje­vremeno ukrašavali hramove i mnogobrojne usnule monumentalne građevine, a čiju namjenu još nismo konačno utvr­dili i objasnili.

Ko ih je sagradio? Kakva im je bila namjena? Na koji način su podizani? Zašto i ko su im bili uzori i učitelji?!...

ZAGONETNI SIMBOLI: Prisjetimo se i zornih opisa, punih zbunjenosti i očaranja, koje su bilježili prvi sretni istraživači što su u neprohodnim džunglama otkrivali izgub­ljene gradove mayanske civilizacije:

''...Nesvjestica hvata posmatrača kada mu po­gled odluta po strahovitim kamenim figurama, lede­nim licima, groznim zmijskim glavama, avetinjskim likovima i jaguarima što, poput čovjeka, koračaju, koračaju, koračaju...

Kako prodrijeti u tajnu ornamenata i neobič­nih hijeroglifa, kako shvatiti da je čitava ta galerija zlohudih nakaza - sve te zbunjujuće figure, reljefi, crteži, sve te neobične skulpture i likovi, svi ti čudni znakovi i misteri­ozne poruke - u neprikosnovenoj i jedinstvenoj rela­ciji sa fantastičnim astronomskim proračunima i brojevima?

Dva krsta na obrvama jedne zmijske glave, jedna oštra jaguarska pandža na uhu boga Kulkulkana, neobični oblik jednih kamenih vrata, forma po motivu stepenica, što se uvijek iznova vraćaju: okamenjena čudovišta, zmije, ogromni filigranski obrađeni kamenovi - sve to, zaista sve to, izražava broj i vrijeme!...''

Otkud? Zašto? Kako?...

Kome je to trebalo?

FANTASTIČNA ZNANJA: Kada razmišljam o Mayama sve me više obu­zima osjećaj da nas još uvijek, kao Azteke i Tolteke, svoje primitivnije susjede, prije toliko stoljeća a možda i milenija, jed­nako zbunjuju svojim nevjerovatnim znanjem iz gotovo svih znanstvenih oblasti. Pa, ipak, zar je to mo­guće da Maye nikada nisu otkrile – točak?!... Zar je moguće da Maye nisu znale za – plug, za sistem vage?!...

Ali, Maye su imali predivne opservatorije. Njihovi učenjaci su registrirali kretanja planeta u našem planetar­nom sistemu, i mnoge druge astronomske događaje što se nisu mogli uočiti golim ljudskim okom; izračunali su da godina na Veneri traje 584 dana (savremeni znanstvenici su izračunali da traje 583,82 dana!), a znali su – zamislite! - i trajanje Marsove godine!

Ništa manje ne zbunjuje i činjenica da glavni gradovi Maya civilizacije, Chichen Itza (Čičen Ica) i Uxmal (Uksmal), ni­kada nisu bili povezani putnom mrežom(?!), a gradovi Maya u Srednjoj Americi, u meksičkom Yucatanu i Guatemali, podignuti su gotovo po nekom pravilu, u najnepristupačnijim dijelovima džungle!

Zašto? Kako je bilo moguće Mayama da se tamo nasele i da tamo izgrade svoje zadivljujuće gigantske kamene hramove, ako to nisu činili, recimo, sa neophodnim letjelicama?!... Otkud, konačno, jednom primitivnom narodu tako fantaktično znanje iz građevinarstva?

ZBUNJUJUĆE ČINJENICE: Logičan odgovor nude braća Umland:

„…Ko je bio u stanju da izračuna trajanje jed­ne godine do preciznosti od svega nekoliko sekundi“ - kazu oni – „sigurno je uvidio i neprocjenjivu vrijednost jednog točka. Međutim, pošto on nije bio korišten čak ni u tako složenim aktivnostima kao što je transport ogromnih kamenih blokova, najče­šće teških i po nekoliko tona, koji su bili neophodni za izgradnju hramova u Chichen Itzi, na primjer, naj­bolje ilustruje da je graditeljima ovog zagonetnog naroda na raspo­laganju stajao neki drugi, lakši, nama još nepoznat način, možda antigravitacioni uređaji, ili jednostav­no letjelice, fantastične letjelice, koje su bez po muke prenosile teret bez obzira koliko težio. Jedino su, čini nam se, na taj način Maye mogle da izgrade sve one gradove i hramove što su nam danas poznati!...

Da bi što upečatljivije dokazali svoju teoriju da su Maye, u stvari, potomci gostiju iz svemira, braća Eric i Craig Umland ističu i činjenicu koja je već doka­zana da Maye genetski nisu slične nijednoj ljud­skoj rasi na našoj planeti. Pripadnici ovog naroda su niski i zdepasti i u tome nije bilo varijacija. Ni jedan Maya nije bio manji ili veći od drugoga. Pod­sjećali su, reklo bi se, kao da ih je serijski proiz­vodila neka mašina, a ne rađala majka!

Dabome, svemu ovome treba dodati još jednu karakteristiku - spušteno čelo, što je bila njihova još jedna nesvakidašnja genetska osobina. Da bi održali tu svoju fizičku jedinstvenost, Maye su išle još dalje pa su preko glave svakog djeteta vezivali daščicu, kako bi je oblikovali da još više ističe ionako neobično povijeno čelo!

Ali, Maye, vidjet ćemo, nude i bezbroj drugih jednako neobjašnjivih zagonetki.

Kako, recimo, logično objasniti dva različita kalen­dara kojima su se oni služili? Otkud dva? Zašto su im trebala?

Odgovor na ova pitanja izgleda da je najtačnije dao američki istraživač i autor Maurice Chatelain (Moris Šatelen).

Ali o tome u sljedećem nastavku…

EKSKLUZIVNO: Ekspedicija ‘RAPA NUI’
http://www.bosnic.com/Pocetna-00010.html

U nastavku: NA ZVJEZDANIM STAZAMA