Welcome to the official web page of the 'Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun' Foundation / Dobrodošli na službenu web stranicu Fondacije 'Arheološki park: Bosanska piramida Sunca'al Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation

English Bosnian Serbian Croatian German Arabic French French Swedish Italian

A+ A A-

MISTERIOZNA OSTAVŠTINA (35)

''Na Zemlju će se spustiti pogi­beljna hladnoća, ona će donijeti jake mrazove... preživjet će samo najjači!...''

'Zend Avesta', knjiga drevnih Arijevaca

Ispod nas leži neobičan krajolik. Prostrana sasušena visoravan izbrazdana vododerinama koje su ko zna kada iza sebe ostavile plahovite planinske kišne bujice. Kao da je riječ o drugoj planeti a ne o prostoru smještenom između visokih Anda i pacifičkog beskraja, udaljenom tek nekih 350 kilometara od Lime, glavnog grada Perua. Pustošna visoravan se zove Nasca, i mnogi je znanstvenici i istraživači smatraju najzanimljivijim arheološkim i geološkim lokalitetom u Južnoj Americi.

ZAGONETNI CRTEŽI: Nasca je smještena ispod planinskog lanca, u negostoljubivoj pustoši, carstvu škorpiona, guštera i zmija. Na njeno usahlo i sprženo tlo već decenijama, a mnogi smatraju i stoljećima nija pala ni kap kiše. U obližnjoj dolini Ica (Ika), bujnoj vinogradarskoj oazi u kojoj se pravi najbolje vino u Peruu, El Ninjo još uvijek s vremena na vrijeme zna da izazove katastrofalne poplave i kišne bujice. Slično je i sa oazom u kojoj je smješten gradić Nasca. I tamo redovito padaju kiše. Ali na tlo spržene visoravni koju s čudjenjem promatram iz unajmljenog malog izletničkog aviona kiša je više nego rijetkost!

Zahvaljući upravo užasnoj klimi, ovu oblast su milenijima izbjegavali i zaobilazili ljudi. Sada je ona, međutim, dio nacionalnog parka u koji zalaze jedino učeni ljudi – arheolozi, geolozi, antropolozi... Na prostoru od stotinu četvornih kilometara, dolje, u sprženom tlu, neki je narod prije više hiljada godina ostavio zagonetne poruke – nepreglednu galeriju neobičnih crteža, čije sadržaje i namjenu do sada niko nije do kraja odgonetnuo i racionalno objasnio.

Šta predstavljaju te džinovske zagonetne pustinjske slikarije? Kome su bile namijenjene? O čemu govore i šta poručuju? Ko su njihovi autori i da li su imale neku praktičnu primjenu?!...

DŽINOVSKI KALENDAR: Misterijom Nasca bavim se na neki način više od trideset godina. Pominjao sam je u mnogim tekstovima o misterioznoj ostavštini prastare prošlosti. O njoj sam u prošlosti razgovarao sa mnogim uvaženim sagovornicima - istraživačima, znanstvenicima, čak i sa fantastima i maštarima. Čuo sam bezbroj zanimljivih teorija. Pa ipak, čak ni danas - dok ushićen letim iznad nje, promatrajući jedinstvenu galeriju na tlu - ne bih se mogao odlučiti koja bi teorija mogla biti najrealnija i najbliža istini. Da li ona koju je za života lansirala njemačka matematičarka Marija Rajhe (Reiche), koja smatra da misteriozni crteži nisu ništa drugo do svojevrsni astronomski kalendar godišnjih doba, zahvaljujući kojem su pripadnici kulture Nasca uvijek znali kada dolaze sezone sjetve, kada sezona žetve, a kada je vrijeme za godišnje ceremonijalne svećanosti.

Sa Marijom Rajhe sam se sreo 1990. godine za vrijeme novinarsko-istraživačke ekspedicije ''Ande – Amazon''.  Zajedno sa arheologom Enverom Imamovićem,  Borisom Kovačevićem i dr. Eldinom Karaikovićem, posjetili smo je skromnom hotelu za strance u kome je ostarila i onemočala odbrojavala posljednje dane života. Zidovi njene ljupke sobice, prepuni su priznanja i nagrada, koje je dobila za svoja istraživanja.

- Četrdeset godina sam svakodnevno istraživala crteže Nasce – pričala nam je gospođa Rajhe. – Na kraju, došla sam do zaključka da je riječ o svojevrsnom kalendaru. Nema logičnijeg objašnjenja!...

Možda!

Meni je ipak, najdraža teorija koju je prvi lansirao Erih fon Deniken (Erich von Däniken) i NASA-in konstruktor kozmičkih letjelica Jozef Blumrih (Joseph Blumrich). Ona govori da je Nasca u prošlosti služila kao kozmodrom našoj nepoznatoj svemirskoj braći koji su izgleda u prahistoriji, često posjećivali našu planetu, o čemu svedoče predanja i legende, koje sam zabilježio u mnogim krajevima naše planete. Većina tih usmenih kazivanja i svjedočanstava govore o drevnim misionarima iz svemira i prastarim kulturama, koje ne pominje moderna historiografija. Uz to, u mnogim krajevima svijeta, posljednjih decenija, otkrivaju se artefakti, koji pripadaju nekim drugim i drugačijim vremenima i kulturama, nerjetko stari i više miliona godina.

ZBUNJUJUĆA OTKRIĆA: Izvještaji o tim nevjerojatnim otkrićima obično dolaze iz znanstvenih ali i iz neznanstvenih izvora. U nekim slučajevima je nemoguće locirati same artefakte, jer nažalost nisu pravovremeno prošli znanstvenu obradu niti su pohranjeni u uobičajenim prirodoslovnim muzejima. Pa ipak, oni su više nego zbunjujući...

U svojoj knjizi ''Mineralogy'', grof Bournon (Jacques-Louis, Comte de Bournon, 1751 - 1825) zabilježio je intrigantno otkriće francuskih radnika iz druge polovice 18. st. Iskopavajući vapnenac u blizini Aix-en Provencea, radnici su prokopali jedanaest slojeva vapnenca međusobno odvojenih sedimentnim slojevima. Pri tome su u ilovastom pijesku, iznad dvanaestog sloja, kako se navodi u 'American Journal of Science and Arts' (sv. 2., str. 145-146, god. 1820.) “otkrili ostatke stupova i fragmente dijelom obrađenog kamena, koji je bio identičan onome iz obližnjeg kamenoloma. Osim toga, tu su pronašli i nešto što su najmanje očekivali – kovane novčiće, okamenjene ručke od čekića i druge alate ili komade okamenjenog drvenog oruđa.” Možda ovo otkriće i ne bi pobudilo toliku pažnju da artefakti nisu otkriveni u vapnencu koji potiče iz oligocena ('Pomerol', 1980., str. 172-173), što znači da u njima otkriveni predmeti mogu biti stari između 24 i 36 miliona godina!

Nevjerovatno!

Ali otkriće zlatnog lančića i jednog eksera, čiju je starost istraživao priznati britanski učenjak dr. A. W. Medd iz Britanskog instituta za geološka mjerenja, prevazilazi sva očekivanja: zlatni lančić je otkriven u kamenu, iskopanom iz dubine od 2,4 metra, u blizini Tweeda, koji potiče iz ranog karbona (prije 320 do 360 milijuna godina)! Jednako zbunjuje i otkriće eksera čvrsto okamenjenog u bloku pješčanika iz kamenoloma Kingoodie (Mylnfield), u sjevernoj Britaniji. Analiza je pokazala da taj pješčanik potiče iz “razdoblja donjeg starog crvenog pješčanika” (devon, prije 360-408 miliona godina)!

SJEĆANJA NA SVEMIRSKE GOSTE: Kada se sve ove činjenice imaju na umu, teorija Eriha fon Denikena da je Nasca nekada bila kosmodrom i da su džinovski crteži i piste koje promatram iz aviona mogle da posluže kao neka vrsta navigacione simbolike, doima mi se poprilično prihvatljivom. Ovoj fantastičnoj teoriji za života se priklonuo i već pominjani peruanski etnolog dr. Havijar Kabrera (Javier Cabrera) , bivši profesor na Sveučilištu u Limi, koji u svom malom muzeju posjeduje i neobične dokaze za tu nevjerovatnu tvrdnju.

- Ovdje, na prostoru Nasce nekada su svoju bazu imali nepoznati misionari iz svemira – tvrdio je dr. Havijar Kabrera. - Oni su za vrijeme svojih posjeta Zemljane poučavali mnogim korisnim znanjima iz svih oblasti života… 

Želio sam se ponovo susresti sa peruanskim znanstvenikom. Zbog toga sam se, planirajući putovanje na Rapa Nui, javio telefonom dr. Kabreri najavivši svoju posjetu, ali kada sam 3. januara 2003. godine stigao u Icu, sa žalošću sam konstatova da sa dr. Kabrerom više nikada neću voditi zanimljive rasprave o zagonetnoj prošlosti peruanske visoravni Nasca.

Dr. Havija Kabrera je iznenada umro i građani Ice, koji su ga neobično voljeli i cijenili, odali su mu dužne počasti. Sahranjen je u porodičnu grobnicu na gradskom groblju, a grad se vratio svom uobičajnom životu.

U privatnom muzeju dr. Kabrere ostala je zbirka od preko 20.000 oslikanih kamenova sa crtežima koji upućuju da je područje Nasce u prahistorijskim vremenima, u periodu između 10.000 i 60.000 godina, bilo naseljeno izvanredno naprednom civilizacijom, koju su povremeno posjećivali nepoznati misionari iz svemira. Nasca je služila kao kozmodrom, a gigantske piste i crteži na tlu kao svojevsrne markacije dobrodošlim svemirskim gostima!

To, smatrao je peruanski etnolog, potvrđuju i crteži oslikani na kamenim oblutcima. Upravo prema slikarijama sa tog kamenja, koje je - navodno - sasvim slučajno otkriveno u jednoj pećini, ispod Anda, moguće je pratiti znanstvene domete nepoznate civilizacije. Na jednom kamenu drevni je umjetnik zabilježio operaciju srca, na drugom se vidi astronom kako kroz teleskop gleda zvjezdano nebo, na trećem nepoznata džinovska životinja iz roda saurusa…

OPROŠTAJNA GENETIKA: Mnogi znanstvenici svijeta danas smatraju da se u neobičnoj zbirci peruanskog etnologa nalazi veliki broj falsifikata, crteža koji su oslikani posljednjih decenija a ne u prahistoriji. Dr. Kabrera je takvu mogućnost energično odbijao, pokušavajući dokazati upravo suprptno - da su oslikani kamenovi u njegovoj zbirci autentični i da dokazuju da je kultura Nasca najstarija na našoj planeti i da je svoje civilizacijske domete postizala zahvaljujući nepoznatim posjetiocima iz svemira.

Prilikom prve posjete, peruanski etnolog nam je pokazao i kako su izgledali gosti iz svemira. Prije nego što su se definitivno oprostili od planete Zemlje i zauvijek nestali u kozmičkim njedrima, svemirski misionari su zahvaljujući genetskom inženjeringu, proizveli jednu vrstu morske rakovice i pustili je u peruanske priobalne vode Pacifika. Pokazujući nam njen izgled dr. Kabrera nas je uvjeravao da su upravo tako izgledali i nepoznati svemirski posjetioci, koji su u prahistoriji održavali kontakte sa pripadnicima civilizacije Nasca.

Sa platforme Mirador, koja se uzdiže petnaestak metara iznad beskrajne spržene ravnice kroz koju vodi asfaltna traka prema Arekipi (Arequipa) i Čileu, pruža se pogled na aluvijalnu dolinu gdje su, mnogo prije nego što su se na Andama pojavile Inke, pripadnici nepoznate kulture ostavili cijelu jednu galeriju pod otvorenim nebom u kojoj je smješteno više od 3000 najneobičnijih crteža: 18 vrsta ptica, čovjekolike figure u skafanderima, spirale i geometrijski oblici, koji kao da su izvučeni uz pomoć kompasa i pantografa.

Ali, otkud kompas i pantograf narodu koji je u ovoj pustoši živio prije više hiljada godina?

OTKRIĆE PILOTA: Najmanji crtež je velik jedva četiri metra. Tu, u blizini  je i majmun sa spiralnim repom dugačkim 80 metara. Malo dalje, kondor širi svoja 140 metara golema krila. Njihove proporcije su savršeno precizne kao i tehnika izvođenja. Svi crteži su napravljeni jednostavno, skidajući tanani sloj sagorjelog kamena vulkanskog porijekla, a za njihovu očuvanost do danasnjih dana možemo zahvaliti pustinjskoj klimi koja vlada u ovom neobičnom području.

Tajanstvene crteže su 1938. godine slučajno otkrili neki peruanski piloti, a već od 1946. godine, kako rekoh, oni su predmet svakodnevnih istraživanja njemačke matematičarke Marije Rajhe. Više od 40 godina, ona je proučavala crtež po crtež. Bezbroj puta ih je snimala iz zraka, zatim ih je precizno premjeravala, analzirala i provjeravala... Tako je došla do zaključka da su Nasca-linije  samo dio ogromne zvjezdane mape, čiji smisao leži u preciznom određivanju sezone škrtih kiša, koje su u prošlosti imale presudan značaj za opstanak naroda koji je živio u ovoj oblasti.

- Onaj tko prvi put vidi figure iz zraka - kazivala nam je Marija Rajhe - nesumnjivo je zbunjen njihovom preciznošću. No, u stvarnosti nije teško zamisliti kako su se uz pomoć užeta i motke zabijene u zemlju s tolikom preciznošću mogle iscrtati sve te geometrijske figure. Dvostruka spirala, na primjer, iscrtana je uz pomoć dva užeta omotana oko tri čvrste tačke postavljene u trokutu. Ono, međutim, što iznenađuje jeste konstantnost mjera. Danas sam ubijeđena da je to jedinstvo bilo "lakat", isti onaj lakat kojim su se koristili u faraonskom Egiptu i drevnoj Judeji.

Marija Rajhe je prva ustanovila da su svi crteži iscrtani u jednoj neprekidnoj liniji koja se - po pravilu - uvijek vraća na početnu tačku. Pojedine likovne cjeline odgovaraju vremenskim intervalima od 365 dana u godini i 28 dana u lunarnom ciklusu!

Uz to, crteži su - tvrdi ona - koncipirani kao spektar neba i njihove su dimenzije sasvim logične.

Mnogi se crteži vide sa okolnih brežuljaka i predstavljaju dio jedinstvene stelarne mape. Ipak, među njima, zasigurno, ima i onih koji su namjenjeni nepoznatim bogove.

PITANJA BEZ ODGOVORA: Čak i figura koju piloti iz Naske tumače kao drevnog kozmonauta, u stvari je crtež čovjeka sa glavom svete ptice sove. Zbog svoje sposobnosti da može uvući vrat, ako je vjerovatni drevnim tradicijama, ova je ptica predstavljala simbol suprotnosti - dana i noći, sunca i mjeseca, prošlosti i budućnosti.

Ali, i pored mnogih uistinu logičnih zaključaka do kojih je došla njemačka matematičarka, sve linije i crteži ne mogu se dovesti u vezu sa astronomskim pojavama. Neke od prahistorijskih pista možda su nekada služile kao putevi kojima su se kretale ceremonijalne povorke. Trokutovi i druge geometrijske figure možda su, recimo, označavali žrtvenike ili važna ritualna obredna mjesta. Pa ipak, ostaje nerješena zagonetka crteža paukova, ptica, majmuna, insekata i drugih životinja...

Kako tek objasniti džinovske slikarije otkrivene posljednjih godina a koje su načinjene na brdima iznad Nasce, čiji se oblici jedva mogu sagledati tek sa visine od nekoliko hiljada metara? Kome su one bile namjenjene i kakve poruke u sebi nose?

Brojna pitanja ostaju bez odgovora, a teorije dr. Havijara Kabrere i Marije Rajhe zasigurno će u budućnosti doživjeti logičnije prosudbe. Do tada, Nasca će i dalje biti jedna velika enigma koja traži istinska objašnjenja...

EKSKLUZIVNO: Ekspedicija ‘RAPA NUI’

http://www.bosnic.com/Pocetna-00010.html

U nastavku: NESTALI U NIŠTAVILU (36)


 AKCIJA: JEDNA KNJIGA - 3,00 EURA

Kliknite na naslovnu stranu knjige!

Zadnje ažuriranje utorak, 20 januar 2015 21:28
Copyright 2005- © Fondacija--- “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation. All rights reserved