U većinu soba u hotelu prodire jeziva buka s ulica, pa sam se obratio nervoznoj recepcionerki s premalom plaćom. Iznenadila se mojom neumjesnom primjedbom konstatirajući da ovdje na spavanje nitko ne dolazi prije tri ili četiri sata ujutro, a tada već život na ulicama Grada Grijeha već zamire na nekoliko sati. Uostalom, kamo bi hoteli došli kada bi se gosti izležavali u sobama umjesto da gube dolare u prizemlju? Zato su i sobe u hotelima neobično jeftine, a ako procjene da ste high roller, dakle igrač spreman ostaviti uz rulet i gaće, mogu biti i besplatne!  U Las Vegasu je stalno dan, danju lijep i sunčan, a noću održavan bezbrojnim svjetlima u boji. I nesnosnom bukom sa zvučnika doslovce svih lokala kraj kojih prolazite. Kako nam pojašnjava Neno Rodin (39), Zagrepčan koji sedam godina živi i radi na Floridi, ta je praksa uvedena prije tri godine. Kao još jedna mjera protiv smrtnog neprijatelja Las Vegasa - spavanja. Umjetnici manipulacije i trgovci posljednjom nadom ovdje su usavršili model legalne otimačine do neslućenih razmjera. Ekskluzivne trgovine unutar kompleksa kockarnica, restorani, kafeterije, stolovi s ruletima, black jackom (naški rečeno "ajncom", op.a.), golemi ekrani s live infomacijama o svim mogućim sportskim i inim događajima, sve to radi sedam dana u tjednu, po 24 sata. Primjećujem da nigdje nema prozora, kao ni zidnih satova. To bi nas podsjećalo na to koliko je kasno i kako moramo na počinak. U podzemlju "Caesar's Palace"-a, legendarne vegaske kockarnice, prave pravcate ulice na čijim su krajevima uvjerljive replike slavnih europskih trgova s restoranima. Na stropu se vidi plavo nebo s oblacima pa imate dojam da sjedite na nekom europskom trgu, u podnevnim satima. Skupi hotel "Venetian" je ispred ulaza izgradio kopiju crkve sv. Marka u Veneciji, a u unutrašnjosti kanale s gondolama i malim mostićima, dapače čak i rekonstrukciju Krvavog Mosta. Dok se klatite tim virtualnim svijetom nije vam jasno tko je i kako mogao izgraditi ovako golemu građevinu. Dakako, uvijek završavate kod kockarskih stolova i automata kraj kojih stalno prolazite.

Ni policajca ne možete vidjeti nigdje. Tako da osjetite da ovdje nama nikakve opasnosti. Zaštićeni ste danju i noću, jer većina vratara i službenika koji mirno prolaze kraj vas ima u uhu onaj mikrofončić sa spiralnom žičicom. Uz kamere koje su svuda, u skrivenim dijelovima, daleko od očiju gostiju, skriva se ekipa za intervencije koja će se stvoriti na licu mjesta u par sekundi. Imajmo na umu da nikada nikome nije uspjelo opljačkati neku kockarnicu u Las Vegasu. Odvezete li se koji kilometar dalje, u uske uličice siromašnijeg dijela Las Vegasa, upozoriti će vas da se ovdje ne zadržavate niti izlazite iz automobila. Tu je sam rub najvećeg kockarskog raja na svijetu i on je stvaran i opasan. Stambeni su objekti prizemni, u stilu kakav je karakterističan za pustinju Nevade, a stanovnici su uglavnom oni koji opslužuju mašineriju za pelješenje smještenu na spomenutoj Aveniji Las Vegas ili, kako je popularno zovu - Stripu. I zračna je luka gotovo u centru grada, svega petnaestak minuta taksijem, kroz strahovitu gužvu osvijetljenog dijela Vegasa. Ni ne sletite a već vam se kroz prozorčić zrakoplova ukaže "Mandalay Bay". Tek vrhunci planina u pozadini i okolna pustinja ukazuju na to da se nalazite u izolaciji, daleko od briga i nedaća svijeta iz kojeg dolazite. Dakako, činjenicu da je okolna pustinja puna grobova žrtava mafijaških obračuna davnih dana smatrati ćete gotovo zabavnom. Kada gledate na ovo blještavilo u kojem već davno ne možete vidjeti kakva gangstera poput Bugsya Siegala, koji je s mitskim "Flamingom" započeo legendu zvanu Las Vegas, ne možete ne zamjetiti kako ovaj grad nije maćeha svojim žrtvama i nudi vrhunsku zabavu u vidu svakodnevnih koncerata megazvijezda poput Cher, Bette Midler, Celine Dione i Eltona Johna. Dionova je svojevrsni rekorder - čitave je dvije godine svakodnevno pjevala u jednoj od kocklarnica Las Vegasa! Ni jedna predstava ne počinje prekasno, da vam se ne bi spavalo pa biste možda pohitali prema sobi na odmor. Koja ionako obeshrabruje jer je najam pay per view filma na video uređaju čitavih 15 dolara, dakle više nego u kinima koja ionako nisam u Vegasu zamijetio. Ohrabrite se na to da se javite nekome, recimo, internetom, saznati ćete da cyber cafe ovdje ne postoji, tek možda kakav kompić u jeftinom lokalu. Cijena je minute korištenja takva kompjutera čitav dolar pa odustajete od prepiske. Nema smisla da iz sobe zovete, primjerice, svoju suprugu. Ja sam se drznuo pokušati i to i dobio, za dva razgovora od po 2 minute, račun od 95 dolara. Poruka je jasna. Nisam moga naći ni novine. Tko u Vegasu želi da se opterećuješ recesijom i grižnjom savjesti da si upravo sada ovdje i drobiš svoje zadnje dolare? Več totalno iskasapljen sam pokušao na Stripu pronaći ljekarnu sa tabletama za spavanje. Nakon čitavih šest sati lunjanja, nisam je pronašao. Kaže mi sveznajući Neno: za boga miloga, tko ti želi u Las Vegasu prodati sredstva za spavanje? Ovdje si zato da ostaviš novac u kasinima a svatko tko te u tome može pokolebati nije poželjan.

Stripom možete i šetati, pa prolazite kraj "Treasure Island"-a, ispred kojeg se svake večeri odvijaju simulacije pravih pravcatih pomorskih bitaka, ne bi li se zabavilo djecu koju roditelji ovamo dovode kada je nemaju kod koga ostaviti. Ovdje je "Mirage", unutar kojeg ćete vidjeti živog bijelog tigra i druge rijetke životinje ali i kutak posvećen Beatlesima s kojima je vlasnik očito opsjednut. Malo dalje "Bellagio", slavan po vodoskocima koji imaju svake večeri predstavu igre svjetla i vode koja privlači brojnu publiku. Pa "Luxor", "New York, New York", zeleni "MGM", "Palazzo", "Harah's", "Flamingo" i tako unedogled. Po cestama nema prostitutki ali ima klinaca, mahom Meksikanaca, koji dijele podsjetnice "prijateljica noći". Nema ni droge. Ta prljava navika kvari biznis, privlači policiju i FBI, a oni koji je uzimaju postanu prije ili kasnije davež. Nemaju ni novca jer ga uglavnom potroše na bijeli prah a onako slinavi i omamljeni nisu u stanju kockati. Oni bogatiji ionako ne trebaju ulične dostavljače. Stimulative donose sa sobom.

Zamjećujem još jedan detalj ovog nevjerojatnog scenarija. Sjedimo u jutarnjim satima u cafeu "Starbuck's" unutar jedne kockarnice. Budimo se kavom, a naša prijateljica na trenutak zatvara oči. U tren oka nam pristupa zaštitar koji ljubazno pojašnjava da ovdašnji kafići nisu za spavanje. Odnosno, zabranjen je bilo koji oblik odmora za potencijalne kockare. Osim u sobama u koje, kako mi je prišapnuo Nijemac Lothar, profesionalni kockar koji je sudjelovao na više od 1000 pokeraških turnira, navodno puštaju kisik! Naime, uz diskretnu pomoć ove vrste vam je više nego dovoljno četiri sata spavanja. Ako se slučajno već niste "navukli", treba vam dati što više vremena. Oni koje sam vidio kako sa spuštenim glavama bulje u karte u pokeraškom salonu ili mehanički bacaju kocke u čežnji za sedmicom, usluge spavanja koriste minimalno. Lothar pokazuje na neke od njih i tvrdi kako su ovdje neprekidno, čitavih 72 sata!

Las Vegas je nezaboravan doživljaj u kojemu se prešutno slažemo s obmanom kojoj smo izloženi neprekidno, slažemo se s gubitkom koji nam daje predah od onog što zovemo stvarnošću. Vegas je na glamurozni i legalan način nadomjestio nagdašnje sobice za pušenje opijuma koji su na Divlji Zapad dovlačili Kinezi. I mada su mi rekli kako je recesija smanjila promet kockarnica za čak 40%, svatko koga ćete sresti na Stripu reći će vam: Viva Las Vegas!