Svako razdoblje u povijesti znanosti donosi novu modu. Fizika je imala faze oduševljanja kvantnom teorijom, superstrunama, gravitacijom i Determinističkim Kaosom, a biokemija u jednom periodu tvarima nazvanima -feromoni. Kod insekata je ustanovljeno da je njihovo ponašanje u znatnoj mjeri određeno upravo ovim spojevima, čak do te mjere da mužjaci nekih vrsta mogu privući ženke na udaljenosti od čak 10 kilometara i to zato što luče sasvim određene feromone. Ovi su kemijski „signali" podijeljeni u one koji su zaduženi za alarm, seksualnu privlačnost i sposobnost pronalaženja hrane i, općenito, doima se da bi cijeli život na Zemlji mogao ovisiti o komunikaciji preko ovih molekula. Što ideju slobodne volje stavlja pod upitnik. Iako za više vrste, konačno i za ljude, nije potvrđeno da su u tolikoj mjeri predodređeni tjelesnim izlučevinama, javna je tajna da su proizvođači parfema u jednom trenutku eksperimentirali s ekstraktima vaginalnog sekreta, ne bi li korisnice  biokemijskim podražajima privukle partnera! 

Znanstvenici su od ranije znali da biljke u laboratorijima, za razliku od onih u prirodi, luče jedan oblik sredstva za smirenje boli nalik aspirinu - metil salicinat. Dulje se vrijeme sumnja da je razlog za to stres, što bi predstavljalo dokaz da biljke imaju neku vrstu svijesti. Time bi se potvrdila još uvijek kritizirana tvrdnja američkog stručnjaka za detektore laži, Clevea Baxtera. Da se podsjetimo: on je zapanjio znanstveni svijet kada je demonstrirao da je biljku moguće prestrašiti i samom lošom namjerom, kada joj se, recimo, prinosi upaljena šibica. Uređaji su jasno pokazivali svojevrsnu paniku koju je biljka pokazivala u trenucima izloženosti jakom stresu. Još su senzacionalna njegova istraživanja na bakterijama za koja je, kako smatra, potvrdio da „osjećaju". O tim se pokusima mnogo raspravljalo, čak je bilo riječi i o tome da je zapravo na djelu izmjena impulsa između istraživača i bakterija koje su ispitivane!

Najnovija istraživanja grupe istraživača s National Center for Atmospheric Research iz Bouldera u Koloradu, koji su postavili mjerne instrumente na orasima u kalifornijskom gradu Davisu, pokazala su da drveće u atmosferu luči isti taj spoj onda kada se nalazi pod stresom izazvanim neočekivanim noćnim hladnoćama ili naglim promjenama klime.

Dr Alex Guenther, član istraživačkog tima koji je svoja saznanja objavio u časopisu „Biogeosciences", uz sugestiju da kod biljaka postoji neki oblik svijesti, iznosi: „Metil salicilat ima dvije funkcije: poticanje procesa koji je posve nalik reakcijama imonosistema kod životinja i koji pomaže biljkama da se oporave,  a ujedno djeluje kao sredstvo za upozoravanje okolnog drveća na opasnost...". Voditelj cijelog istraživanja Dr Thomas Karl ide korak dalje i tumači da je ovo opipljiv dokaz da biljke međusobno komuniciraju, a kako se neke supstance luče samo kao rani znak bolesti ili prijetnje, time bi se mogli okoristiti i farmeri,  tako da ovakovim mjerenjem uoče opasnost za svoje usjeve u fazi dok ona još nije vidljiva na nikakav drugi način. Moglo bi se raditi o, za ekologiju, revolucionarnom istraživanju.

Možemo, dakle, reći da s biljkama možete razgovarati. One Vas u određenom smislu mogu „čuti".

Je li moguće da ulazimo u fazu idealne suradnje s biljnim svijetom oko sebe?

Sama ideja nije nepoznata ni u povijesti mistike. Indijanski su vračevi uvijek tvrdili da mogu „razgovarati s drvećem jer ono ima svog manitua (duha, op.a.)". Neki su južnoamerički curanderos tvrdili da im biljke komuniciraju svoja svojstva odnosno ukazuju na bolesti koje se njima mogu liječiti. Kasnije će neki ustvrditi da se radilo o oblicima lišća i stabljika koji su podsjećali na neke unutarnje organe. Oni su hrabriji vjerovali da se radi o feromonima biljaka koje su ljudi u stanju na nekoj razini osjetiti i prepoznati kao suvislu poruku. No, sva su ta saznanja došla u „izmijenjenim stanjima" svijesti, pod utjecajem ritualnih droga, kada šamani kažu da mogu doista doći u stanje u kojem razumiju što im biljke govore o sebi i svojim moćima iscjeljivanja. Neki su od njih išli tako daleko da su tvrdili kako biljke mogu, prije no što ih uberu, u određenom smislu nagovoriti da budu ljekovite. Sve počinje, doslovce, isprikom kojom šaman izražava žaljenje da biljku mora usmrtiti a završava njegovom molbom da ona pomogne osobi kojoj će je dati kao lijek.

Dakako, za neke su biljke pravi pravcati duhovni učitelji. Radi se o halucinogenim drogama za koje su fanatici iz hippyjevskog razdoblja vjerovali da postoje kako bi nadoknadile ono čega nemamo, a to su tzv. cerebralni vitamini zahvaljujući kojima vidimo onaj svijet oko nas koji je skriven našoj svakidašnjoj, normalnoj svijesti. Već su povijest ideolozi kemijskog prizivanja „unutarnjih svjetova" poput Dr Timothya Learya i Dr Richarda Alperta.

Evolucijska veza između biljaka i životinja najbolje se oslikava kroz činjenicu da je kemijska struktura hemoglobina, dakle najvažnijeg dijela ljudske krvi i klorofila koji daje biljkama zelenu boju i često ga nazivaju „biljnom krvi", vrlo slična. Zapravo ista ako izuzmemo podatak da je u centru hemoglobina atom željeza a klorofila magnezij. No, poznato je da se klorofilom može liječiti anemija kod ljudi dok su neki istraživači vjerovali da će „tekući klorofil" možda jednom moći davati umjesto krvi. Za sada to nije moguće, ali se ispostavilo da  se ljudima koji primaju transfuziju, krvna slika znatno brže poboljšava ako na usta uzimaju klorofil. I inače se klorofil smatra izvanredno ljekovitim za čovjeka, pogodan za uporabu kod čak stotinjak oboljenja.

Nije sasvim jasno da li se komunikacija između životinja i ljudi odvija na bazi izmjene feromona ili putem moždanih valova, ali je dokazana činjenica da životinje mogu izliječiti ljude. Primjerice, novija su istraživanja ukazala na jednu neobičnu mogućnost. Ugrožena vrsta sumatranski nosorog veliki je samotnjak i glasa se na neobičan, lako prepoznatljiv način. Stručnjaci vjeruju da je njegov pjev zapravo namijenjen uklanjanju depresije koju bi usamljenički stil života mogao potaknuti. Netko se sjetio puštati snimku glasa sumatranskog nosoroga ljudima koji su patili od depresije i uočio da im ova terapija doista pomaže. To se uglavnom tumači nekim frekvencijama u glasu životinje za koje se vjeruje da djeluju na čovječji živčani sustav. Iako to ne znači da je pojam depresije kod čovjeka isti kao i kod nosoroga, ovaj primjer potiče na vjerovanje da su svi životni oblici na Zemlji povezani na načine koje još uvijek nismo uspjeli do kraja shvatiti.

Malezijski liječnik Dr M. Mahadevan koji godinama liječi shizofrene bolesnike opisuje slučaj izrazito teškog pacijenta u ranim četrdesetima kojeg je odveo na farmu nedaleko Singapura, ne bi li vidio kako će čovjek reagirati na blizinu životinja. Rezultati su bili izvanredni. Shizofreničar koji je pola života proveo u ustanovama zatvorenog tipa oporavio se do te mjere da je upućen u dom za duševne bolesnike a uskoro se zatim zaposlio. Dakako, još uvijek uzima lijekove ali su dani beznadežnog ludila iza njega. Kako priča Mahadevan, njegov je pacijent doslovce prepričavao svoje probleme konjima koji su uzvraćali veselim rzanjem i nježnošću neobičnom za ove velike životinje. I kasnije će neki drugi tragači za ovakovim neortodoksnim rješenjima potvrditi ljekovitost druženja s konjima.

Osobito je značajno istraživanje Baker Medical Reasearch Institute iz Melburna u Australiji. Na čak šest tisuća ispitanika su tamošnji liječnici potvrdili da osobe koje imaju kućne ljubimce u prosjeku imaju niži tlak i razinu kolesterola u krvi, pa tako i smanjeni rizik od infarkta. Ustanovljeno je i da će osobe koje su pretrpjele srčani udar nakon godinu dana još biti žive mnogo vjerojatnije ako nabave neku životinju i druže se s njom. Ljubimci nas smiruju, kažu, pa ćemo tako lakše izbjeći nagle skokove tlaka a tako i rizik od novog udara. Neki misle da to nije sve, da između ljudi i životinja postoji još neka tajna veza. To su vlasti zamijetile i za vrijeme velikog potresa u japanskom gradu Kobeu, 1995. godine. Tisuće ljudi koje su ostale bez domova i bile smještene u prihvatnim centrima bile su daleko boljeg raspoloženja i oporavljale su se brže od šoka ako su uz sebe imale kakvu domaću životinju. Pokazalo se i da vlasnici kućnih ljubimaca bilježe oko 30% manje posjeta liječniku, a u prosjeku uzimaju manje lijekova kada ih usporedimo s osobama koje pate od istih bolesti ali nemaj podršku životinja. Zgodna su otkrića Jill Robinson koja je provodila akciju „Pas liječnik" u kineskom glavnom gradu Pekingu. U svojim spisima opisuje izvanredno djelovanje ove terapije na djecu koja su patila od Downovog sindroma. Najbolji čovjekovi prijatelji su se pokazali kao sjajni terapeuti, ali i dijagnostičari. Vjerovali ili ne, izgleda da psi mogu predvidjeti epileptični napadaj kod svog vlasnika. Poznato je da su golemi tanzanijski štakori zahvaljujući svom jakom njuhu  izvanredni otkrivači mina a mogu „namirisati" i tuberkulozu iz sline ispitanika. Sada ih uvježbavaju da „nanjuše" bolest raka u najranijem stadiju, ali to pokušavaju i s psima. Postoji mogućnost da jednom svaki sistematski pregled podrazumijeva i pregled tjelesnih tekućina koje će obaviti pas ili golemi afrički štakor. Možda bi psi kao kućni ljubimci mogli postati svojevrsni detektori promjena u tijelu svojih vlasnika.

Najsenzacionalniji primjer iscjeljujuće moći jedne životinje svakako je vučica Chayenne koju je posjetilo više od 20,000  mentalno i fizički oboljelih ljudi. Njen je vlasnik Mark Johnson govorio da ona ne liječi ljude već je katalizator za pokretanje nihovih samoiscjeljujućih potencijala. Računa se da se vučica koja je pokazivala svoj neobični dar već od trećeg mjeseca starosti emotivno vezala samo za neke ljude, njih 1500, kako računa Johnson. Posve je nejasno kako je ova ženka vuka svojim poljupcima zapravo pomagala ljudima ali se pouzdano zna da je u nekoliko slučajeva zavijanjem otkrila neprepoznati rak u organizmu onih koji su je obilazili. Zabilježena su poboljšanja i kod više dijabetičara a lista oboljenja kod kojih se ova terapija vučjim poljupcem pokazala efikasnom je podulja.

U Sjedinjenim Američkim Državama čak 55 milijuna ljudi drži kod kuće pse, a 60 milijuna mačke. Najnovija saznaja o potonjima iznenadila su znanstveni svijet.

Prvo je u časopisu Američke Udruge veterinara objavljeno zapažanje da mačke izuzetno rijetko obolijevaju od bolesti kostiju i zglobova, čak su kod njih mijelomi i osteosarkomi praktično nepoznati. Osim toga, nitko nije mogao objasniti slučajeva kada su mačke preživjele padove  s katova viših od desetog, a rekorderka čak s 45. kata. Tek će dr Elizabeth von Muggenthaler, specijalist za bioakustiku  zaključiti da su sve vrste mačaka obdarene čudesnim moćima obnavljanja kostiju i to zahvaljujući osobitim frekvencijama koje emitiraju svojim predenjem! Obavila je mjerenja s 44 vrste mačaka i ustanovila da se  frekvencije zadovoljnog mačjeg mumlanja nalaze u rasponu između 20 i 140 Hz, a te se vrijednosti za domaće mačke svode na 25 do 50 Hz. Otuda duhovita opaska veterinara: „Ako mačku zatvorite u sobu s hrpom polomljenih kostiju, kosti će zarasti...".

Tigrovi, pume, jaguari, leopardi i mačke općenito mogu svojim predenjem potaknuti i lučenje protuupalnih kemikalija u tijelu, a izgleda da iste djeluju i protiv bolova. Neobičan dar evolucije zadivljuje istraživače koji su na 20 minuta dnevno izvrgavali piliće stajanju na ploči koja je vibrirala frekvencijama mačjeg predenja i utvrdili da im kosti bolje zarastaju i brže cijele ako su slomljene. I gustoća je kostiju bila veća kod takvih pilića. U tijeku su ispitivanja na ljudima jer se vjeruje da mačje predenje može barem usporiti osteoporozu od koje danas pati većina starijih osoba.  Do sada su radovi Dr Clintona Rubina već pokazali da je to moguće, a nešto slično pokazuju iskustva nekih ukrajinskih liječnika.

Izgleda da mačke mogu utjecati i na rad svojih pluća. Na to upućuje podatak da su bolesti dišnih puteva i srca kod mačaka također nepoznate. Ili, bolje rečeno, svi problemi nastaju gotovo trenutno nakon što mačka počne presti. Dr T.F. Cook opisuje slučaj teško ozlijeđene mačke koju su htjeli eutanazirati jer je disala vrlo teško. No, odmah nakon što je počela presti, disanje se normaliziralo. Kako su kod poremećaja disanja u pitanju neke druge frekvencije, Muggenthalerova zaključuje da mačke poznaju način finog podešavanja frekvencija za vrijeme predenja i tako mogu prilagoditi tu prirodnu praksu problemu koji ih muči. I doista, pokazalo se da rane kod mačaka zacijeljuju brzo i bez prethodne nekrotizacije tkiva, a za to treba opet neka druga vibracija.

Dakako, najzanimljivije je pitanje: mogu li ljudska bića koristiti umjetno stvorene vibracije koje inače proizvode mačke predenjem, ili blizinu samih mačaka, kako bi se izliječili od raznih bolesti?

Sve je više argumenata koji govore u korist toga da su mačke istinski prirodno nadareni iscjelitelji. Ima onih koji kategorički tvrde da mogu i najjači napadaj migrene zaustaviti gotovo trenutno ako legnu glavom okrenuti prema mački koja prede. Mnogi izvještavaju o tome kako su se brzo oporavili nakon kirurških zahvata na zglobovima i kostima, samo držeći mačku u krilu. Svemirske agencije ne skrivaju interes za bilo koju metodu koja bi mogla spriječiti neizbježan gubitak na gustoći kostiju astronauta koji se događa u uvjetima bestežinskog stanja.

Rusi već godinama koriste ono što možemo nazvati vibracijskom terapijom predenjem u sportu, za podizanje gustoće kostiju kod natjecatelja. Za to koriste specijalne stimulatore koji emitiraju frekvencije poznate iz izučavanja predenja mačaka. Mnogo se očekuje i od učinka ovog fenomena na plućima. Naime, frekvencije koje deblokiraju dišne puteve kod mačaka mogle bi predstavljati rješenje za brojne astmatičare a i tu neki vide korist i za sportaše.

Ima li kraja iznenađenjima koja dolaze iz prirode i svakim nas danom podsjećaju da se neka od najboljih rješenja za probleme koje imamo u životu upravo i nalaze u toj prirodi na čiju moć često zaboravljamo?

 
(Quanah Parker, legendarni Komanči vrač koji je bijelce uveo u uporabu meskalina pod kojim je tvrdio da „razumije" biljni svijet)

 
(Quanah Parker)

(južnoamerički šaman skuplja ljekovito bilje koje mu „govori" o svojim moćima iscjeljivanja)

 
(Cleve Baxter koji je dokazao da biljke „osjećaju" u društvu slavnog medija Inga Swanna)

 
(leptiri mogu ženke osjetiti i na 10 kilometara, zahvaljujući tvarima koje zovu feromonima)

(Dr Alex Guenther - znanstvenik za kojeg mnogo vjeruju da je dokazao kako biljke imaju neki oblik svijesti)

(negdašnji harvardski profesor i kasniji „guru" halucinogenog pokreta - dr Timothy Leary)

(još samo 200 primjeraka sumatranskog nosoroga nalazimo u prirodi a neki smatraju da njegovo glasanje može ukloniti depresiju kod ljudi)

(pokazalo se da konji djeluju iscjeljujuće na duševne bolesnike)

(pokazalo se da su kućni ljubimci odlični terapeuti kod različitih bolesti)

(Gigantski afrički štakor postaje najbolji čovjekov saveznik u razminiravanju ali i ranom otkrivanju bolesti)

(Gigantski afrički štakor na poligonu za trening otkrivanja mina)

(Mark Johnson, stručnjak za divlje životinje, uzgojio je vučicu Chayenne koja je postala pravi iscjelitelj pomažući ljudima poljupcima)

(Elizabeth von Muggenthaler s instrumentarijem koji mjeri frekvencije mačjeg predenja)

 
(u najnovije se vrijeme na tržištu može naći CD s mačjim iscjeljujućim predenjem)

(analiza frekvencija mačjeg predenja)

(u Egiptu su mačku smatrali svetom životinjom)

 
(i moći bengalski tigar ima sposobnost samoizlječenja od upala, kostoloma i dišnih problema - predenjem)

 
(mačja vrsta ozelot pokazuje vrlo jaku sposobnost iscjeljivanja svog tijela predenjem)