Piše: Drago Plečko

Fizičari Neil Turok, Alex Pizzuto i Derek Fox vjeruju da mjerenja u sklopu projekta ANITA dokazuju da postoji paralelni svemir u kojemu Vrijeme teče unatrag!

NEUSPJEH JE NAJVEĆI UČITELJ – NAUČITE GA PRIHVAĆATI DA VAM NE UPROPASTI ŽIVOT

Zamislite najjaču oluju na oceanu s valovima visine 10 metara. I svu silinu te vode. Zaronite na dva metra dubine i vidjeti ćete da je tamo potpuna tišina i mir. Takav odnos morate imati prema sebi i kaosu vanjskog svijeta koji nikada neće biti drukčiji. Jer je u kaosu nastao i u kaos se vraća.

Um je predvidiv. Reagira prema naučenim obrascima. Kada naučite um da je neuspjeh bolna i neprevladiva prepreka tada će on svaki izazov i prijetnju neuspjehom doživljavati kao katastrofu i stvoriti zatvoreni krug iz kojeg se izlazi sve teže i teže. Scijentolozi, majstori manipulacije, i neki marketinški eksperti su ovladali tehnikama žongliranja umom koje su vrlo efikasne.

Primjerice, želite li blokirati nekog tko vas verbalno napada i u nešto uvjerava? Recite mu: Točno sam shvatio/la što mi želiš reći...U preko 80% slučajeva će atak prestati. Bez vidljivog razloga.

Netko stalno na poslu nad vama vrši bullying, maltretira vas ili ne trpi? Zatražite ga malu uslugu. Da vam posudi knjigu koju upravo čita, donese kavu kada ide na automat u hodniku, posudi novine ili olovku. U većini slučajeva će doći do promjene koja će vas iznenaditi.

Već je općepoznata činjenica da ako imate negdje kakvu prezentaciju da je najbolje da imate na sebi crvenu kravatu ili neki dio odjeće crvene boje. Očito je to netko već šapnuo Trumpu. Koji se u većini slučajeva pojavljuje u javnosti s crvenom karavatom.

No, mimo navedenih trikova koji mogu biti priručna pomoć u nekim situacijama puno je važnije razumijevanje priče o oceanu. Dakle, mislima upravljamo našom sudbinom, zapravo iz prostora između dvije misli koji definira slijedeću misao.
Tako je nastala ideja o „negativnom prostoru“ i to u sklopu japanskog umjetničkog koncepta „Ma“ prema kojemu praznina diktira oblik, glazbu pauze između nota a nas pauze između udaha i izdaha što je postalo jednim oblikom meditacije u ranom budizmu. Zanimljivo je da je na ideju sličnih vježbi na Zapadu došao širokoj publici malo poznati dio bečkog okultnog kruga s početka prošlog stoljeća. „Ma“ se opisuje kao „praznina puna mogućnosti, kao obećanje koje se treba tek ispuniti...“.

To je zapravo opis težnje za ostajanjem u sadašnjem trenutku, izvan Vremena. Onako kako to opisuju Eckhart Tolle, Ramana Maharshi, Papaji i čitav niz drugih filozofa i mistika. O tome kako to najlakše postići, malo kasnije.
Mada je u pitanju apstrakcija, vrlo je zanimljiva konstatacija dr Kevina Mahera da „ako postoji koncept negativnog Prostora to mora podrazumijevati i negativno Vrijeme...“. Ma kako god je to teško shvatiti očito su duhovnjaci došli na nevjerojatnu ideju koju sada iznose fizičari citirani u nadnaslovu ovog teksta.

Čak i Albert Einstein je rekao: „Razlika između sadašnjosti, budućnosti i prošlosti je samo tvrdoglava iluzija našeg uma..“. Još jedan nobelovac, Richard Feynman, spominje „čestice koje žive unatrag u Vremenu“. Posebno je duhovit Steven Weinberg, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, koji kaže: „Vrijeme je trik kojim se Priroda služi da bi izbjegla da se sve stvari događaju istovremeno...“. Vrhunskih mozgova koji su spoznali da je Vrijeme neki oblik iluzije ne nedostaje pa su među njima i Planck, Heisenberg, Bohr, Schrӧdinger, Böhm...svi dobitnici Nobelove nagrade.
No, za nas je najvažniji fizičar Peter Coveney koji komentira neke složene eksperimente na finim razinama materije. Fizičari su dokazali da se energetsko stanje atoma ne može promijeniti dok god ga KONTINUIRANO promatramo. Kad protok misli stane, staje i Vrijeme!
Tu dolazimo do identične tvrdnje iz Veda. Tumač drevnih Upanišada, Shri Shailendra Sharma, kaže: Čista misao dolazi od Vremena jer je to manifestacija, izraz Vremena samog, koje se pojavljuje posredstvom ljudskog mozga...

Vratimo se konkretnim životnim situacijama. Zbog ograničenog prostora i složenosti tzv. spiritualne fiziologije ću ovdje sve pojednostaviti. Imamo tri sjedišta uma, uvjetno rečeno, gdje boravi um, kako se to podrazumijeva u najširem smislu. Mozak je jedan, srce drugi a sakralni pleksus treći. Prvim pokušavamo stvari dokučiti mentalnim procesom, intelektualno. Drugi je sjedište emocija i koncept je spoznavanje pomoću univerzalne ljubavi. Treći je nakupina živaca iza mokraćnog mjehura, točno na pola puta između leđa i pupka. To je sjedište, energetsko, tijela. Moram ovdje napomenuti da su tradicionalne lokacije čakri i energetskih centara u kineskoj tradiciji kao dant'ien kod modernih ljudi nešto drukčije nego što to čitamo u drevnim spisima. Vjerojatno je to utjecaj niza vanjskih faktora kojih nije bilo u vrijeme kada su stari sveti spisi pisani.

Pokušavanje spoznavanja samog sebe intelektualnim putem je kao pokušaj da se dignete s poda sami snagom svojih mišića i uvijek završava u krugu, otvaranjem novih i novih nizova misli. Umjesto njihova gašenja. Upravo je to put u ovisnost o neuspjehu kao navici što neki nazivaju „luzerskim mentalitetom“.
Univerzalna je ljubav sjajna ideja. No, postoji problem da smo stvoreni takvima da iskrenom ljubavlju volimo samo one najbliže. Uvjetovani smo Evolucijom koja je to zahtijevala u trenucima borbe za opstanak. Prilično je grubo eklektički duhovni učitelj Paul Twitchell rekao da svaka vježba ljubavi mora početi od najbližih a što su nam drugi udaljeniji teže ćemo za njih razviti isti iskreni osjećaj. On je to smatrao nemogućim mada primjeri kršćanskih svetaca ponekad pokazuju da je to ipak moguće. Za odabrane. Za one koji to nisu taj pristup vodi u frustraciju.
Ostaje nam treći put koji je neizravan i zaobilazi analitički intelekt koji je najveća prepreka izravnom ISKUSTVU sebe kroz stanje bez misli. Otpor ljudskog ega isključivanju na samo jedan trenutak je tolik da je proces osvješćivanja one pauze između dvije misli gotovo nemoguć. No, kako se naš um spontano kreće prema stanjima veće sreće trebamo aktivirati taj centar čije buđenje prepoznajemo po ugodi koja postupno prodire na razinu svake stanice u tijelu i vodi sve većoj ekstazi koja raste reduciranjem misaonog procesa. Trenutak ulaska u željeno stanje je spontan i ponekad dramatičan, uz bljeskove bijele svjetlosti. I ono što jest bitno je da u dijeliću sekunde naprosto znate da je ovaj svijet onakav kakavog ste stvorili sami svojim mislima. Više ne tražite rješenje. Vi jeste rješenje. To je ta pauza između misli, tonova glazbe, udaha i izdaha, izvan Vremena...

Kako početi? Vrlo jednostavno, gotovo banalno...kada god se sjetite osjećajte dodir tkanine i vaše kože u području donjeg dijela leđa. Kada se pojavi ugodan osjećaj primjetiti ćete da se širi u unutrašnjost tijela. I dodiruje tu neku točku iz koje izvire ugoda, blaženstvo...Prepustite se nenaporno tom osjećaju i odgovori će vam početi stizati sami. To je prvi korak na putu od 1000 kilometara, rekao bi Lao Tse.

Pojave li se u donjem dijelu leđa trnci ili vrućina i počne li vam se tresti kičma – potražite kvalificiranog instruktora meditacije.

Slika 1: Ovo je ilustracija tzv. „vizualnog koana“ koji pokazuje da punina i praznina jednako definiraju oblike. Je li ovo vaza ili ljudska lica?
Slika 2.: Steven Wienberg – genijalni fizičar koji duhovito komentira da je „Vrijeme trik kojim se Priroda služi da bi izbjegla da se sve stvari događaju istovremeno...“
Slika 3.: Mikalojus Konstantinos Čiurlionis u svojim slikama traga za Vremenom, „četvrtom dimenzijom“.