Tek razumijevanjem složenih materijalno-energetskih i duhovnih dijelova ljudskog Bića možemo se nadati lijeku za najteže bolesti.
UTJECAJEM NA VEDSKE "KOSHE" SE MOŽE PROŠIRITI ARSENAL ZA BORBU PROTIV NAJTEŽIH OBOLJENJA
..Evo da javim prolazno vrijeme, cd se za sada u ovih cca 10-ak dana pokazao kao pun pogodak. Stvarno sam vam zahvalna, nakon slušanja, svaki dan se osjećam odlično, ako postoji neka boljkica bilo koje vrste nestaje momentalno, misli su mi na dnevnoj bazi puno mirnije, dakle um ne divlja kako je to inače kod mene, nekako sam ukupno mirnija i neke brige i strahovi su skoro pa nestali. Stvarno sam Vam zahvalna, i pišem dalje kad ću imati više informacija.. (T.I.)
Oduvijek ljudi pokušavaju složiti sliku ljudskog bića koja bi pokrivala njegovo materijalno, energetsko i duhovno tijelo. Dok moderna znanost gotovo posve ignorira ulogu tzv. energetskih i duhovnih "tijela", s vremena na vrijeme poneko istraživanje pokaže da su takovi dijelovi našeg cjelovitog bića realni.
No, i tu ima kontroverzi.
Primjerice, 1939. godine ruski bračni par Semjon i Valentina Kirlian su otkrili sada već svima poznatu "Kirlianovu fotografiju" koja bi trebala pokazivati zdravstveno i mentalno stanje pojedinca. Navodno određeni električni izboj kroz našu hipotetičku auru čini istu vidljivom i to u bojama a na bazi toga se tumači štošta vezano uz stanje ispitanika. No, dr Thelma Moss sa losanđeleskog UCLA je ukazala na pokus izveden u posve suhim uvjetima posebne komore a i tijelo testiranog čovjeka je osušeno. Kirlianova fotografija nije dala - ništa. Ni traga bojama, auri, slojevitom "energetskom polju"! To ju je dovelo do zaključka da kod električnog izboja dolazi do nastanka slike koju može zabilježiti i filmska emulzija ali zato što prolazi kroz vlagu koju tijelo stalno luči i kojom smo neprekidno okruženi. Uklonimo li tu vlagu, u suhim uvjetima, "aure" uopće neće biti.
Ipak do danas nije opovrgnuta autentičnost eksperimenta provedenog u Parisu uz pomoć izotopa Tehnecija99 kojime su snimljeni akupunkturni meridijani i neke točke. Francuzi su još 1920. godine uveli akupunkturu u praksu, prvi u Europi, i tamo je sklonost dokazivanju njene autentičnosti svakako veća nego kod nekih zapadnih skeptika.
Najsloženiji koncept dolazi s indijskog potkontinenta. Naime, tamo se smatra da se naše biće sastoji od pet slojeva/razina/principa koje se zovu k o s h e.
Prva je tzv. a n a m a y a kosha i to je fizičko tijelo i ono može imate različite karakteristike. Djelovanje na molekule ljudskog tijela utječe najviše na taj aspekt našeg organizma.
Druga se kosha zove p r a n a y a m a kosha a riječ je o prani, "životnoj sili" koja je dio cijelog kozmičkog života. Taj se princip nalazi svuda u nama i oko nas, u svemu što se kreće. To je dio kozmičkog života u nama, naša veza sa Svemirom u neku ruku. Tijelo koje umire raspada se zbog posvemašnjeg nestanka te energije.
Treća i najintrigantnija kosha je m a n o m a y a kosha a označava nešto najbliže pojmu "uma". Postoje čak deset stadija u evoluciji tog "uma", od biljnog svijeta do ljudskog, ali za nas su bitna tri: svjesni um, podsvijest i ne-svjesni um, naše nesvjesno. Percepcija, prepoznavanje i razumijevanje su osnovne kvalitete tog dijela nas a on je vezan uz vrijeme, prostor i uzročno-posljedične veze.
Četvrta, v i j n a n a m a y a kosha zadire u više sfere a odnosi se na svjesnost, unutarnju percepciju i iskustvo. Svako subjektivno iskustvo u snu, u meditaciji, vjerska vizija proizlazi iz te koshe koja je povezana s Univerzumom i Univerzalnim Umom. To je naš most prema najvišim spoznajama.
Konačno, postoji a n a n d a m a y a k o s h a , najviši stupanj zvan i a n a n d a koji se ponekad prevodi sa "blaženstvo" ili "ekstaza" ali se zapravo ne može prevesti jer je taj dio nas nad-dualan, niti je radost niti ne-radost i ne razlikuje ono što mi tradicionalno nazivamo "dobrim" i "lošim". Aktiviranje tog dijela nas je kraj naše duhovne evolucije bez obzira kroz koji sustav vjerovanja ili religiju do njega dođemo.
Kako su sve najteže bolesti danas nerješiv problem a očito prema drevnim, a i mojim, vjerovanjima ni neće biti rješiv ako znanost ne obrati pažnju dalje od molekularne razine u čovjeku i ostane na onome što Istočnjaci zovu anamaya kosha a mi "materijalno tijelo". Nameće se zaključak da bi, kada su bolesti u pitanju, trebalo pokušati ciljano djelovati barem na prve tri razine našeg bića. Da to nije lako pokazuje i činjenica da ni Ajurveda kojoj su ti principi teoretski dobro poznati danas nema ni približno odgovore pred izazovima koji stoje čovječanstvu na putu.
Potrebna je v r h u n s k a z n a n o s t u kombinaciji s genijalnim uvidima drevnih kroz milenije da se obuzda zlo koje se nezadrživo širi.
Napomena: Subliminalne poruke koje zagovaram, ako su podržane određenim vibracijama, trebale bi djelovati na drugu i treću razinu iz spomenutog sustava. Prirodni proizvodi poput ekstrakta žitarica, himalajskog korijena, salakhija, vacche, ali i drugih sličnih preparata, a pogotovo ispitani medicinski lijekovi i metode bi trebali utjecati na materijalno tijelo. Instrumentarij znanosti je toliko sofisticiran da j e d i n i može cijelom h o l i s t i č k o m pristupu dati pravu vrijednost.
1. slika: Kirlianova fotografija - prema nekima potencijalno sredstvo dijagnostike čiju je vrijednost ozbiljno uzdrmao pokus koji citira dr Thelma Moss sa UCLA
2. slika: Akupunkturni meridijani - prema pariškom pokusu sa Tehnecijem99 radi se o realnim energetskim tokovima oko ljudskog tijela preko kojih je moguće utjecati na zdravlje
3. slika: Vedske "koshe" - vrlo složen koncept s nizom detalja o tome kakva je veza Čovjeka s Univerzumom i uloga svakog od pet koncepata u odnosu na svijest, podsvijest, nesvjesno, energetiku ljudskog tijela kao i materijalni organizam, te zdravlje općenito. Još je 1984. Swami Satyananda Saraswati upozorio na to da bi razumijevanje prastarih učenja o Čovjeku moglo pomoći modernoj znanosti u borbi protiv bolesti.
4. slika: Uz dr Bhagwana Dasha koji je napisao preko 50 knjiga o istočnjačkim medicinama najviše sam o energetskim tijelima i tibetanskoj medicini koja je srodna ajurvedskoj razgovarao sa mlađim tutorom Dalaj Lame i mojim učiteljem Geshe Rabtenom koji mi je priznao da su tisuće spisa i u Indiji i na Tibetu nepovratno izgubljene pa danas više nitko ne zna kako se suprotstaviti teškim bolestima. Iz onog što je preostalo bi trebala moderna znanost izvući ono što je korisno za razumijevanje funkcioniranja ljudskog tijela kao cjeline.