Vjetar u krila vjerovanju da su stare civilizacije imale neka metalurška znanja dalo je i slučajno otkriće u Kini. Naime, u jednoj je grobnici pronađen pojas od kovina među kojima je bio i aluminij  a poznato je da aluminija bez elektrolize nema. Čudovata potreba ljudi za dovlačenjem gurua iz dubina Svemira kako bi se objasnio relativno banalni postupak dobivanja metala živi i danas. Od toga da su naše pretke podučili nekim tehnikama kao kompenzaciju za ono što su sa Zemlje donijeli do tvrdnji da su neki od njih jednostavno ovdje kod nas zaglavili i stvorili nužne preduvjete za minimalne tehničke postupke. O tome je početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća lansirana priča koja je zvučala kao savršeni podložak za scenarij nekog znanstveno-fantastičnog filma. Jedan je američki arheolog, koji će priču kasnije i objaviti, zaglavio u tibetanskom samostanu gdje se opravljao od upale pluća. Lunjajući podrumima lamaserije naletio je na pokretni kameni zid iza kojeg se krila grobnica nesvakidašnja sadržaja. Bila su tu tri lijesa. U dva su se nalazila neraspadnuta tijela dvoje bijelaca a u trećem malo biće odjeveno u skafander. Kako dalje ide ova zgodna pričica, uz lijes se nalazila i neobična sprava očito načinjena od nekakva metala. Čovjek međutim nije imao živaca dalje prekapati po mračnoj odaji već je požurio do poglavara samostana koji mu je pojasnio da se radi o posjetiocu sa zvijezda koji je neko vrijeme uspio na Tibetu preživjeti gledajući stalno prema nebu s kojeg je očekivao spasioce. Nisu nikada stigli. Navodno je tim zabačenim dijelom svijeta kasnije kružila mala lutka koja je predstavljala vanzemaljca a začudno je da ovu legendu spominje priličan broj zapadnih autora.

U svojim sam kontaktima s tibetanskim lamama pokušao potvrditi naveden događaj ali mi to nikada nije uspjelo. No, ispričali su mi da je napredna tehnologija obrade metala postojala na mitskom kontinentu Mu koji je nestao u neobjašnjenoj katalizmi a zabilježen je u drevnim spisima s „krova svijeta“. Istinsku senzaciju su izazvali ruski kopači zlata koji su u razdoblju između 1991. i 1995. godine na području rijeka Narada i Balbanju i dva potoka iskopali nešto što su kasnije nazvali nanospiralama. Na dubinama između 3 i 12 metara pronađene su metalne spirale čije su dimenzije bile između relativno velikih od 3 centimetara do nevjerojatno malenih koje su bile promjera svega 0,0003 milimetara! Ovo nano znači da je za izradu ovih sitnih predmeta bilo potrebno poznavanje nanotehnologije koja je danas svojevrsni hit u znanosti. Koristi se tek koje desetljeće a starost se ovih predmetića, obzirom na dubinu slojeva u kojima su nađeni, procjenjuje na fenomenalnih 100,000 godina! Štoviše, ne radi se o čistom bakru već leguri koja sadrži i molibden i volfram. Proporcije spirala odgovaraju čuvenom „zlatnom rezu“ a svi koji su se njima bavili ne sumnjaju da su imale primjenu za koju danas ne možemo ni naslutiti  što je bila.

Zanimljivo je da je talište spomenutog molibdena čitavih 2620 stupnjeva Celsiusa a u moderna ga vremena  nalazimo u slitinama vezanim uz raketnu tehnologiju. Uvećane snimke ovih spirala pokazuju da su morale biti izrađene izvanredno preciznim i profinjenim instrumentima. Objekti su istraženi i tzv. Augerovom spektroskopijom. Kako bi se vidjela uvećana površina spirala i time odbacile primjedbe nekih da se radi o otpadu iz ruskog svemirskog programa. Moskovske geološke institucije nisu željele inzistirati na tome ali nisu ni isključile da je riječ o „naprednoj i do sada nepoznatoj civilizaciji ili nekoj vrsti ostataka vanzemaljskog porijekla“. Zanimljiva je napadna sličnost sa tzv. selfikama, spiralnim narukvicama opskurne zajednice Damanhur iz talijanskih Alpi koja  propovijeda mogućnost sabiranja kozmičke energije pomoću takovih ukrasa a njeni pripadnici tvrde da imaju kontakte sa bićima koja se čini da su smještena na velikom asteroidu na samom rubu naše Galaktike. Dakako, talijanski mistici imaju daleko manje argumenata za svoje tvrdnje od ruskih geologa i istraživača. Zato fenomen nanospirala s Urala ostaje najvećom tajnom kada su metali u pitanju. Diljem se svijeta javljaju ljudi koji tvrde da su došli u posjed dijelova NLO-a ili drugih metalnih ostataka koje pripisuju vanzemaljcima. Tako se mnogo godina nakon navodnog pada NLO-a u Roswellu javio čovjek koji je s mjesta udesa pobrao komadiće letjelice koji sada krase jedan muzej koji se bavi ufologijom. U valu interesa za posjete iz međuzvjezdanog prostora u šezdesetim godinama prošlog stoljeća grupa Brazilaca donosi krhotine „letećeg tanjura“ za koje netko tada tvrdi da sadrže „neke metale koji nisu u toj formi mogli biti spojeni nikakvom nama poznatom metodom“. Ništa manji interes ne izazivaju svojevremeno tajne snimke nepoznatog letećeg objekta uz koji stoje sovjetski vojnici a očigledno je da je pao u nenastanjenim šumama istočnog dijela SSSR-a. Jasno je da se radi o objektu načinjenom od metala ali se nakon objavljivanja spomenutog filma nije o ovom incidentu više ništa čulo. Bilo je dosta sporenja oko autentičnosti snimke i mogućeg zemaljskog porijekla letjelice ali ni do danas nema točnog objašnjenja o čemu se radilo. Dr Marcel Vogel, ugledni kalifornijski kemičar i vlasnik čak 32 patenta svojevremeno je podigao poveliku prašinu izjavom da je ispitivao komadić metala koji mu je poslao kontroverzni stanovnik švicarskih planina, Eduard „Billy“ Meier. Naime, Meier je objavio stotine intrigantnih fotografija NLO-a i tvrdio da je s njima komunicirao godinama. Kao dokaz je priložio komadić legure za koju će Vogel kasnije reći ne samo da je nije mogao propisno analizirati jer je proizvedena na nama sasvim nepoznat način, već mu se, dok je hodao s jednog kata na drugi, jednostavno dematerijalizirala i nestala iz džepa!

Nepoznati metal iz Tapanuia na Novom Zelandu i snimke koje je objavila vijenamska vojska samo su misterij produbili. Naime, iz službenog se izvješća jasno razabire da postoji 14 krhotina nepoznatog letećeg objekta za kojeg neki tvrde da ga je oborila protuzračna obrana Vijetnama a drugi da je sam pao na jedan od otoka na domak ove države.

Slikarija s prikazom uređaja nalik „Bagdadskoj bateriji

(dijelovi „Bagdadske baterije“)

(presjek kroz „Bagdadsku bateriju“)

(čuveana izvorna snimka ostataka letjelice iz Roswella)

 
(kompleksna „selfika“ iz Damanhura, sastavljena od povećeg broja bakrenih spirala)


(hodnici podzemnog hrama u Damanhuru su konstrukcije fascinantne ljepote)

 
(bakrene spirale prikazane u raznim povećanjima, nađene u ruskim rudokopima uz riječicu Narada a računa se da je starost slijeva iz kojih su iozvađenje između 2000 i čak 20.000 godina)

http://www.303truth.com/planets/earth/spiral/nanospiral.jpg 
(fantastično mala nanospirala promjera svega 0,0003 mm za čiju je izrad bila potrebna sofisticirana tehnologija)

 
(Eduard „Billy“ Meier, Švicarac koji tvrdi da je sa vanzemaljcima komunicirao godinama)

 
(jedna of fotografija NLO-a koju je snimio Eduard Meier, nedaleko svog imanja u švicarskim Alpama)

 
(ovako je navodno izgledao komadić metala vanzemaljskog porijekla koji je Meier dao na analizu Dr Marcelu Vogelu)

 
(Dr Marcel Vogel, kalifornijski kemičar koji je bio fasciniran metalom koji mu je uručio Meier)

 
(jedan od 14 komada ostataka NLO-a koji je eksplodirao iznad jednog vijetnamskog otoka)

 
(ostaci navodnog „vijentnamskog“ NLO-a)

 
(ostaci NLO-a koji je 1974. godine ubio u Meksiku 24 vojnika)

 
(ostaci nepoznatog letećeg tijela koji sadrže 10% magnetiziranog željeza, 30% aluminija i 60% silicija a koji su nađeni kod kratera Tapanui na Novom Zelandu)

 
(prema nekima, ovo su ostaci „letećeg tanjura“ koji se srušio kod Roswella)