Evolucijski zakoni nam nameću kavez iz kojeg se, da bismo riješili svoje probleme i patnje i saznali tko smo stvarno – moramo osloboditi
NAŠI UMOVI PAMTE VREMENA KADA SU ATOMI NAŠIH TIJELA PLUTALI U SVEMIRSKOJ PRAŠINI A BUĐENJE TIH SJEĆANJA JEST PRAVO ŠIRENJE SVIJESTI
Postoje dva pokusa u prirodi koja su enormno korisna za ilustraciju onog bitnog u našim životima a da to toga nismo svjesni.
Stavite li roj muha u lonac i stavite na njega poklopac nakon dva sata kada ga maknete nijedna muha više neće izlijetati iz posude! Jer više ne može ni zamisliti svijet izvan onog zadanog dvosatnim programiranjem. U Indiji love majmune tako da stave orah u šupljinu u drvu. Majmun zgrabi orah. No tada ne može izvući ruku iz rupe. Da ga pusti lako bi pobjegao! Prilaze mu lovci i hvataju ga ali on ipak ne može reagirati protivno programu koji određuje njegovu stvarnost i domete i dalje čvrsto drži orah.
Ljudi su isti samo na jedan profinjeniji i potpuno nesvjesni način. Dugotrajna izloženost neuspjehu stvara program, poklopac lonca, a onda anksioznost i depresiju. Autorica je Harrya Pottera, planetarnog hita, bila odbijena od 56 izdavača! I na kraju uspjela. Iskočila je upornošću iz lonca!
Neki su se ubijali ili uništavali pa su njihove knjige postajale bestselleri nakon toga. Prema takovom destruktivnom pesimizmu osjećamo neku čudnu privlačnost jer intuitivno u tome prepoznajemo sebe.
Poklopac kod nekih ljudi kreira zaštitu jer neimanje izbora postaje izgovor za nemoral, krađu, zločine. To u javnom životu vidimo svaki dan i ma koliko nam to odvratno izgleda u konačnici je samo posljedica djelovanja inferiornih osoba koje se dobro snalaze u okolnostima nametnutog programa. Evolucija, njen životinjski dio, na djelu.
Tako da većina ljudi čiji život ne ide željenim smjerom vjeruje da nema sreće i nikada ne pomišlja da se radi o samonametnutim blokadama uslijed dugotrajne izloženosti – negativnim mislima. Predrasudama i zakonima okoline. Igri gena. Biokemiji. No, ono bitno pitanje ne postavljamo nikada. Manijakalno čitamo knjige o uvijek novim čudesnim tehnikama i savjetnicima, trenerima... No pravo pitanje je TKO je taj koji ima iskustvo ograničenja, gubljenja, razočaranja, bola, depresije, anksioznosti, neuspjeha? Dakle, TKO ga je stvorio? Mi sami! Problem se rješava na mjestu gdje je nastao.
Sve nastaje u našim umovima i tamo se jedino može razriješiti.
U životu vas Program traži da obavite dvije stvari. Prva, da se razmnožite ili pomognete onima koji su se razmnožili. Druga, da spoznate tko ste vi, odvojeno od Evolucije koja je, kako je odlično pokazao dr Donald Hoffman, u korist reprodukcije smanjila mogućnost viđenja što je stvarno ovaj svijet. Što manje znate o stvarnosti, bolje ćete preživjeti u vanjskom svijetu!
Što smo dakle mi i kako možemo saznati svrhu svog postojanja i poboljšati si život u ovome tijelu u granicama u kojima je to moguće? Puno smo više no što mislimo ali nam ova civilizacija ne daje dovoljno vremena i energije da bismo se posvetili traganju za smislom. Čak ni rješenjima naših životnih problema. Iz učenja drevnih kultura koje su, uz praksu nekada primitivnih i okrutnih rituala, posvetile stoljeća i istraživanju unutrašnjih svjetova i dometa uma koji su doslovce nezamislivi, čak bizarni.
Tako je prvi „priručnik za umiranje“ slavna Tibetanska knjiga mrtvih. Unutra je opis strukture naše svijesti manifestirane u ovom svijetu i točan način kako se ponašati kada započne proces umiranja. Kako bi naša svijest završila u „višim svjetovima“, „na nebu“, „u Raju“. Porijeklo te jedinstvene knjige nije sasvim jasno. Kažu da ju je ispisao legendarni Padmasambhava koji je na Tibet stigao iz Indije. O njemu kruže nevjerojatne priče pa neki nagađaju da je pripadao nekoj rasi koje više nema.
Jedno drugo djelo koje se pripisuje Patanjaliju (neki vjeruju da je to zajedničko ime više raznih autora, op.a.) šokira za ta davna vremena neshvatljivo naprednim znanjima o ljudskoj psihi ali opisuje i ono što zovu „siddhijima“ (moći koje danas zovu „nadnaravnima“, op.a.). Dr Dean Radin, istraživač iz Noetic Sciences Instituta ih je izbrojio 25. Po svemu sudeći su te negdašnje sposobnosti imali i onda rijetkih ljudi a s vremenom su zaspale u čovjeku. Očito je da je na nama da se oslobodimo iz tog kaveza.
Nedavno sam, nakon ugrađivanja impulsa za "siddhi" koji je opisan kao „viđenje kozmičkih regija“ u jedan CD, dobio povratnu informaciju od 18 osoba koje su doista na dramatičan način doživjele ono što definitivno postoji izvan njihovih tijela a na neki je način zabilježeno u onome što ja zove „retromemorijska zona“ u mozgu. Možda sjećanje na duboku tminu Svemira dok su atomi našeg današnjeg tijela plutali u svemirskoj prašini. U praiskonu, prije više milijardi godina.
Ovakovi uvidi imaju i terapijsku vrijednost što daje naslutiti da se radi o širenju svijesti izvan kaveza, lonca, rupe u drvetu.
...Lijep pozdrav, vidjela sam da tražite ljude koji su uz Vaš CD imali vidjenje zvijezda i unutarnjeg neba! Posljednjih petnaestak dana ponovno slušam Vaše CD-e i baš sam Vas htjela kontaktirati da pitam što je to? Dogodilo se da vidim nešto dok slušam, počelo je nedavno i ne svaki put , morala sam otvoriti oči jer nisam bila sigurna umišljam li! Ne znam točno opisati jer se ne dogodi svaki put ali osjećaj je neobičan i rekla bih kao da sam u Svemiru! Eto, to je moje iskustvo! (R.Z)
Nešto kasnije se ista osoba javlja ponovo što pokazuje da proširenje svijesti može imati i neke manje senzacionalne pozitivne posljedice:
...Pozz gosp. Plečko, samo da zahvalim da me slušanje Vaših CDova izvuklo iz depresije, od srca hvala! (R.Z.)
Slika: Albert Einstein, činovnik Ureda za patente u Bernu i čovjek kojeg nisu htjeli primiti na studij na poznati ETH u Zurichu, imao je u kratkom vremenu teško shvatljiv uvid u prirodne zakone koji je izmijenio cijelu fiziku. Kažu da je analiza njegova mozga koji je darovao znanosti pokazala da ima deset puta više glija (hrane neurone u mozgu, op.a.) nego običan čovjek.
