Još jedan Ličanin, prirodoslovac Ivan Krmpotić (1875-1944.), zabilježio je narodnu predaju o tamošnjim divovima Nemrima. Ivan Krmpotić rođen je u selu Barlete nedaleko Gospića (* 1). U ”Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena” objavio je, od 1900. do 1929. godine, niz napisa o prirodnim obilježjima, povijesnoj baštini, osobinama ljudi, narodnim običajima, gospodarskim osobitostima, pučkim predanjima, ... tadašnje općine (Lički) Osik. U to doba toj je općini, smještenoj sjeveroistočno od Gospića, uz desnu obalu Like i njezine pritoke Jadove, pripadalo i njegovo rodno selo. Između ostalih priloga, u tome ”Zborniku”, u knjizi 24 iz 1919. godine, objavio je i kratki zapis o narodnoj predaji o prastarim stanovnicima toga kraja. U bilješci pod naslovom ”Nemri”, prenoseći kazivanje mještanina naveo je: ”Bili su nekakvi stari Nemri - očajnici. Nisu umirali, već su bili ”skameneni”, ”ka ni drvo ni čoek”, ”ka drveni”. Nisu bili ni živi ni mrtvi, - ”kaže ti se 'nako, kad bi umrli, pa nisu”, štono rekao David (čovjek u selu). Nemri su nosili tkane košuljetine, goleme rukavetine, po prst debelu pređu i po prst debelu žicu; haletine bike od bijela sukna, crne rukave, a bijeli stan. Živjeli su u davna vremena, ”od bir-zemana”, a to je još onda, kad je svijet postao. Danas se tek spominu. Kadšto se i našim susjedima Paskašima kaže, da su oni Nemri - očajnici.”