Welcome to the official web page of the 'Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun' Foundation / Dobrodošli na službenu web stranicu Fondacije 'Arheološki park: Bosanska piramida Sunca'al Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation

English Bosnian Serbian Croatian German Arabic French French Swedish Italian

A+ A A-

Administrator

Beogradska umjetnica, violončelistkinja i profesorica ovog instrumenta, Natalija Tipsarević, prvi put u Bosanskoj dolini piramida je bila prije pola godine, a ovog petka smo je ponovo sreli u Kompleksu Ravne i kako nam je kazala ovo joj je već treći dolazak.

– Prvi put ovdje sam bila prije šest mjeseci kada smo s dr. Osmanagićem imali divan razgovor u kojem smo čuli kompletnu priču o piramidama i tunelima i već tada sam ostala zapanjena svime za što sam saznala da postoji u Bosni i to je bio lijep doživljaj. Nakon toga sam koristila svaki dolazak u Bosnu da dođem i ovamo u Visoko i ovo mi je treći dolazak u kratkom roku. Malo su se slegli i turistički utisci i sad sam se više okrenula sebi. – priča nam Natalija.

Obzirom da je umjetnica, muzičarka koja ima česte nastupe, potreban joj je mir i posebna priprema za svaki koncert i nastup, a prema onome što smo čuli, izgleda da je sve to pronašla u Visokom.

– Ono što me najviše fascinira pored visoke koncentracije negativnih jona za koje znamo koliko su dobri za ljudsko zdravlje, jeste ta tišina u tunelima Ravne. Mislim da smo svi preopterećeni u svakodnevnom životu i okruženi smo bukom koja loše utiče na psihofizičko stanje, tako da ta tišina koju lijepo odslušam u tunelima Ravne mi jako prija i sigurna sam da se održava na moje zdravlje, ali i umjetnički rad. – otkrila nam je Natalija.

Pitali smo je i o značaju lokacija u Visokom, ne samo za BiH, već i za cijeli region, a i tu smo dobili interesantan odgovor.

– Novak Đoković nije prvi na svijetu zato što igra najbolje tenis, možemo da primijetimo da su u tenisu, ali i mnogim drugim sportovima, glava, razmišljanje i naš um ono što nas vodi. Novak je obišao brojna mjesta na svijetu sa dobrim energijama, ali kaže da je ovo posebno mjesto za njega. Ali on nije jedini, tu su bili i brojni drugi vrhunski sportisti, a cijela ova priča gdje se okupljaju ljudi različitih profesija, ali sa jednom idejom, koja je ljubav prema prirodi, sebi i drugim ljudima, to je ono što mi se ovdje jako dopada. Na kraju, čula sam brojne komentare o bosanskim piramidama, a moja poruka ljudima je da dođu, da vide, pa da onda donesu sud o ovim lokacijama i njihovom značaju za Bosnu i cijeli region. Što se mene tiče, svaki dolazak u Bosnu ću koristiti da dođem i ovamo, a svakako planiram i sa prijateljima namjenski doći ovdje. – kazala nam je Natalija Tipsarević, violončelistkinja i profesorica ovog instrumenta, ali i djevojka selektora naše nogometne reprezentacije, Save Miloševića.

Video prilog pogledajte na Youtube kanalu Press službe Fondacije: https://www.youtube.com/watch?v=dTKqdCPu3lk

Nakon što je vrijedni tim Fondacije realizovao još jednu hvale vrijednu akciju uređenja pravoslavne kapelice koja se nalazi u naselju Ravne, RTV Visoko je pripremio i prilog vezan za ovu akciju.

Prilog je u programu RTV Visoko emitovan u emisiji Visoko info u petak 22.03.2024.godine, a prilog je moguće pogledati i na Youtube kanalu Press službe Fondacije na linku:

Piše: Dr Semir Osmanagić

U Nizozemskoj se nalaze 54 megalitne strukture koje arheolozi nazivaju ‘hunebed’. Oni nagađaju da je riječ o ‘grobnim prolazima’.

Ono što ja vidim znatno je drugačije u odnosu na par stotina godina istraživanja arheologa. Ne mislim da su divovi (‘hune’ – div) pravili ove megalitne strukture, niti da su služile kao grobnice (‘bed’ – grobnica).

Kao materijal za ove strukture korišten je granit. Njegovo porijeklo nije iz Nizozemske već hiljadu kilometara na sjeveroistok – Švedska i djelomično, Finska. Geolozi tvrde da su glečeri, ledenjaci donosili ovo kamenje južnije od Skandinavije.

Blokovi su redani uspravno, uvijek manji po dimenzijama, i horizontalno, redovito znatno masivniji. Dakle, riječ je o fenomenu poznatom kao dolmen. Ima ih širom Planete i pripadaju posljednjem megalitnom prozoru koji se dešavap u periodu 5.000 – 8.000 godina u prošlost.

Horizontalni blokovi su vrlo pažljivo naslanjani na potporne, jedva ih dodirujući. Dakle, nisu išli za statikom i sigurnošću, već za vještinom kreirajući balansirajuće stijene.

Noseći uspravni blokovi formiraju istu visinu na koju dolaze horizontalni. Vjerovatno je dolazilo do obrade ovih blokova što rađa logično pitanje o alatima koji su upotrebljavani. Ako imate jedan od najčvršćih materijala u prirodi (granit) onda morate imati još savršeniji alat (mi danas koristimo dijamnatski alat ili lasere za obradu granita).

Horizontalni blokovi su slagani u izvanrednom redu oblikujući vrlo pravilan prolaz ispod ‘tavanice’ koja ima istu visinu u odnosu na tlo. I premda ovi blokovi nisu pravilne geometrije (pravougaoni ili kvadratni, kružni ili obli) rezultat je zapanjujuće precizan. Nama bi trebalo jako puno vremena da se igramo s kranovima i viljuškarima da dobijemo ovaj rezultat.

To rađa slijedeće logističko pitanje: kako su graditelji manipulirali ovim blokovima?

Očigledno je da se ih morali donositi s neke lokacije. I, bez obzira, da li je udaljena kilometar ili hiljadu kilometara, pitanje transporta nema odgovara ako ga tražimo unutar neolitskih zajednica. Naravno, pitanje podizanja ovih blokova novi je izazov. I za transport i za podizanje potrebna je tehnologija. Mi koristimo kranove, ali neko drugi u prošlosti je podizao putem zvuka ili specifičnih frekvencija levitacije.

Najveći blok na lokaciji D50 ima masu od 18 tona, a na lokaciji D27 čak 23 tone prema mojim kalkulacijama. Ako čovjek može u prosjeku da podigne i nosi 50 kg, za ove blokove bi trebalo 360-450 ljudi da ga zajednički nose. To je fizički nemoguće unutar malog prostora. Dakle, morali su imati tehnologiju.

Orijentacija prolaza svih hunebeda u Nizozemskoj je uglavnom ista: priblićno istok-zapad. Međutim, pomnije mjerenje mi je pokazalo da je zapravo riječ o pravcu istok-sjeveroistok prema smjeru zapad-jugozapad. To se poklapa s kretanjem sunca tokom najvažnijeg dana za drevne narode, ljetnog solsticija, 21 juna. To je dan kada su sunčeve zrake najjače, dnevna svjetlost najduža, a naša Majka Planeta najsnažnija. Dan koji je trebalo obilježiti. Obilježavamo ga i mi u Visokom u Distriktru Ravne.

Granitni materijal ima visok udio kvarcnog kristala, dostižući 15%. Oaj mineral ima osobinu pojačavanja energije i transformacije energije iz jednog oblika u drugi putem piezzoelektričnog efekta. Ako su blokovi postavljeni iznad energetski potentne tačke (željezna ruda, podzemni vodeni tokovi, drugi minerali uključujući kvarcni kristal, ley lines i druge energetske linije), onda dolazimo i do prave svrhe ovih megalitnih struktura. One su pojačavale energiju prostora, služile su kao energetski pojačivači.

Dobijena energija se, potom, mogal koristiti za razvoj duhovnih čula, unaprijeđenje molekularne strukture vode i hrane, jačanje imuniteta, zaštitu zdravlja i slično.

Megalitne strukture nisu gradile izmišljenje primitivne zajednice kao ‘ceremonijalna, religiozna’ mjesta kao što to spekulišu arheolozi s fakulteta i instituta. Njih su gradile civiliaczije, s razvijenom socijalnom organizacijom i to kao mjesta znanja, energije, obrazovanja, astronomije, liječenja, kalendara… Vrlo praktične svrhe. Škole u prirodi. Centri okupljanja i saradnje. Građeni da traju čitavu vječnost.

Ili, barem, dok naša civilizacija ne dođe i počne ih sistematski uništavati jer ih ne razumije, a treba im zemlja za poljoprivredu ili gradnju kuća.

U Nizozemskoji ih je danas 54: ukupno 52 u Friziji i dva u Groningenu. Međutim, identične strutkure se nalaze i u Danskoj, Švedskoj, Njemačkoj, Norveškoj, Belgiji i širom srednje i zapadne Evrope.

 

Druga vremena, drugi koncepti o energiji, socijalnim odnosima, znanju i svrsi života.

Copyright 2005- © Fondacija--- “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation. All rights reserved