Je li svijet u prastaro doba bio uistinu urbaniziran sustavno, doznat ćemo u vrlo skoro vrijeme. Naime, otkriće plejadskog korijena tom zaključku nameće danas jedno vrlo ozbiljno pitanje na kojeg su moguća samo dva odgovora: prvo, drevni egipatski, indijski i ini izvori o donesenom znanju na Zemlju tijekom „silaska bogova“, kroz posljednjih 5.000-6.000 godina, a možda i više, u sebi sadrže ukupni modus operandi (korijen + operator), što se vidi iz geometrijske osnove rasporeda građevina platoa Gize (26.-25. st. pr. Kr.); drugo, odbacujući izvore, oni su preživjeli i bez poznavanja stvarnog korijena (plejadski matriks), što je vidljivo iz nalaza kao materijalnih dokaza (zemljovid – karta Leopardi, 16. st.; arheološki artefakt – crtež na rogu, 9. st.). U tom slučaju, pronađeni matrix Plejada, njihova primordijalna astrognozijska matrica, uistinu je jedinstveno otkriće. Na to odgovor mora dati svekolika svjetska znanstvena zajednica.

Dakle, ili u punoj istini, koja bi tada mogla biti poznata samo pojedincima, moćnim svećenicima i faraonima, ili putem matematičkih operatora prenošenih kod mapiranja iz jednog vektorskog prostora ili modula u drugi (jedan od važnih osobina operatora jest kontinuitet), to nas navodi na činjenicu da danas matrica geometrijske slike Plejada može biti i nepoznanica i otkriće. No, da ona u obje produkcije jasno funkcionira, potvrđuje najnoviji primjer sustavne povezanosti udaljenih krajeva i lokaliteta koje prepoznajemo kao nositelje drevnih kultura i naroda. Na jednak način već smo analizirali suodnos i utjecaj visočke pozicije na položaj Palencije u Španjolskoj.

Radeći sada na implementaciji mađarskog crteža iz 9. st. u realni geografski prostor, analiza nas je autonomno dovela do slovačkog grada Nitra (48º18'N 18º5'E). Informacija da se grad nalazi na Sedam brda, od kojih je najviše brdo Zobor, te da se radi o jednom od najstarijih gradova Slovačke s keltskim naseljem iz 4. st. pr. Kr., sama po sebi upućuje na provjeru pozicije s motrišta plejadske matrice i sustava trojanske eponimije. Tim više što najstariji arheološki nalazi datiraju oko 25.000 – 23.000 godina starosti. Po njima lokalitet je naseljen u svim povijesnim periodima najmanje unatrag 5.000 do 7.000 godina.

Međutim, okolica Nitre pravo je geografsko izobilje. Neposredno jugoistočno smješten je gradić Šurany (48º5'N 18º11'E) kojemu pripada i poznato arheološko neolitsko nalazište Nitriansky Hrádok (48º4'N 18º12'E), mađ. Kisvárad (protivno mađarskom povijesnom gradu Kisvárda), arheološkim rječnikom tel – uzvišenje sa zaravnjenim vrhom i blagim obroncima, mjesto ljudskog življenja, manufakture i trgovanja, tipizirano nastao ljudskom kreacijom, poslije kao zemljopisni položaj napušten i zaboravljen.

Stoga je mjesto postalo poznato pod imenom „slovačka Troja“, gdje je, između ostalog, pronađena i neolitska figurica „sjedeće žene“ – Hradocka Venuša ili Venera Hradok (Magna Mater), čija se starost procjenjuje na oko 3.000-4.000 godina pr. Kr. To našu tezu o predominantnoj ulozi kulta plodnosti i mater kulture unutar prirodno-simboličkog obrasca iskaza tijeka ljudske samosvijesti čini sasma realnom. Geoforenzična iskustva analize koju već 15 godina provodimo sustavno na to vrlo ozbiljno ukazuju.

Spram pozicije Visokog u BiH, smještenog na 43º59'N i 18º11'E, položaj Šuranyja opravdava uporabu alata spomenute metode. Odmah, naime, strši taj podatak, njegova geografska dužina (18º11'E) odgovara meridijanu Visokog, a time i Piramide Sunca u istoimenom gradu. To je još jedan od tisuća obrađenih „parova“ čiji geografski položaj proizlazi isključivo iz sustavno zadatih matematičkih parametara, što onda izrasta u kompleksnu sveobuhvatnu projekciju. Time je zacijelo nešto bliže realnosti teza o „planu Kreatora za Zemlju“. Koliko god kreacionizam inteligentne ruke bio nedo(s)hvatljiv za druge.

Što se pak tiče geografske širine, pozicija Šuranyja nalazi se gotovo pravilno 4º sjevernije od Visokog. U takvom je rasteru poznato najučestalije mapiranje geografske širine. Druga pak zanimljivost, kad je riječ o geografskoj širini, vraća nas na poziciju Nitre (48º18'N). Njena paralela precizno prolazi 4º sjevernije od paralele ninske Ljube i vrha Vlašića, planine koju Rimljani nazivaju Mons Matrix (hr. Vlašići = Plejade), što se izravno veže na matricu kojoj u osnovi leži pojam trojanske eponimije. Da je ta činjenica atestirana pokazuje i podatak da se pozicija Ljubina projekcijskog suplementa, francuskog grada Troyesa, nalazi upravo na toj geografskoj širini – 48º18'N. Stoga se podsjetimo: Ljuba je vrh istokračnog trokuta, dakle središte, na udaljenosti između meridijana bliskoistočne obale u ušću rijeke Orontes i središta Gibraltarskog prolaza. Visoko je pak vrh istokračnog trokuta, također središte, između meridijana najistočnije točke Crnog mora u Kobuletiju i ponovno meridijana Gibraltarskog prolaza.

Povezanost Ljube i Visokog, tada se očituje u činjenici da meridijan Visokog prolazi sjecištem dijagonala pravokutnika kojeg zatvaraju maloazijska Troja, Ljuba i drevna fenička Utica, s četvrtim uglom na povijesno izobiljnom poluotoku Cirenaika u Libiji. Sjecište je ujedno i točka kroz koju prolazi temeljna simetrala primordijalne astrognozijske kružnice zviježđa Plejada. Njihova je veza prirodna, uspostavljena odrazom neba na zemlju, što je bezuvjetno potvrdila svekolika geometrijska analiza primijenjena nizom implementacija diljem realnog geografskog prostora, od Arapskog poluotoka, preko afričkog Sjevera, do krajnjeg europskog Zapada i Baltika.

U tom će smislu, uz ostalo, mađarski artefakt iz 9. stoljeća, crtež oslikan na rogu jelena, kao jedan od najeklatantnijih prikaza u svijetu sustava Plejada u Biku, u sljedećim godinama postati ključem razumijevanja „plejadske kulture“ – „crtež koji postupno poprima oblik“. Jer, primijenjen u Ljubinu mjerilu, dakle s Ljubom u središtu, mjeri upravo paralelu Troyesa i Nitre, 4º sjevernije. Postavljen pak u visočku poziciju, mjeri meridijan Troyesa. Nevjerojatno, ali je tako! Iz suodnosa niče obrazac; tako se razvija teorija. Nakon španjolske Palencije ovo je novi izazov za Piramidu Sunca u Visokom i čitavo njeno okruženje.   

Zaključak: uzmemo li u obzir da je krajolik uvijek utjecao minimalno na izmještanje prave matematičke pozicije, onda se ovakve projekcije znanstveno mogu uzeti kao zakonitost. Tada će osobito dojmljivima zazvučati riječi velikana hrvatskog pjesništva, Tina Ujevića, koji je kazao: „Ako je duh stvarnost, onda na dnu leže geometrijske istine.“

Dr. sc. Igor Šipić

U Splitu, 7. ožujka 2016.