Igor Šipić
Travanj 2016.
28. travnja 2016. boravio sam na Braču u mjestu Pučišća. Između ostalog, u nevezanom razgovoru govorio sam o funkciji i utjecaju svjetla na čovjeka. Usporedio sam ljudski mozak, zarobljen u tami oklopa lubanje, sa tamnom sobom ili komorom. Ukoliko do njih ne dopire svjetlo obje situacije su bezizgledne. Na sobi zato otvaramo „škure“, mozak se pak napaja putem očiju. Dakle, funkcionira na isti način kao i tamna komora – moraš širom otvoriti oči, poput zastora na prozorima, da bi dobio svjetlo, prosvijetlio sve prolaze, hodnike, komore bio-kemijskih procesa koji vode do spoznaje. Nakon povratka u Split odlučio sam provjeriti ovu situaciju na crtežu Geba i Nut, te na Crtežu iz Šopronkohide („držač soli“). Htio sam propitati poziciju očiju u kontekstu geometrijske kompozicije samih crteža, što uključuje automatski i matricu Plejada.
