{nomultithumb}
Piše: igor Šipić
Na ovu me završnu karticu natjerala ugledna hrvatska pjesnikinja, kantautorica i etnologinja Lidija Bajuk. U svojoj doktorskoj disertaciji Odjeci slavenskog mita u nematerijalnoj kulturi Međimurja, u jednom od poglavlja postavlja tezu i pokušava je dokazati o povezanosti pojedinih nebeskih tijela (uključujući i Plejade) s antropomorfnim likovima iz naše usmene književnosti. Istodobno, u svom znanstvenom radu Od cvijeta do koplja (300. obljetnica slavne obrane Sinja 1715. godine (1715.-2015.), Zbornik radova, Sinj, 2018., 617-670.), na primjerima izravnog sučeljavanja simbola ženskog i muškog predznaka, a također i u tradicijskim obredno-običajnim praksama s naročitim oruđem i naročitim cvijećem postupno preoblikovanim u simboličko oružje, navodi i ovu rečenicu: „Neolitička statua iz Çatal Hüyüka prikazuje božicu Veliku majku iz čije vulve izlazi glava bika i ovna.“ (653) Arheološki lokalitet datiran je 7400.-5200. pr. Kr.
