PIŠE: Igor Šipić
Koliko to kasnimo kad čovjek sebi umišlja ekskluzivno pravo ruke nad upravljačem države, asvijetom se ruše statue robovlasnika, trgovaca robljem, čak, nezamislivo, i oca kolonija,onoga prema kojemu namještamo svoje ručne satove, mjerimo stupanj genocidnosti jednekulture, pa čak i sjaj i bijedu jedne žute kovine. Je li to taj znak, je li se počelo oglasilo?