Autor: Mate Puljak

BRIŽINE-MJESTO NA KOJEM SE RAĐA SUNCE

Kada sam obrađivao megalitni Gradac u Rastovcu, o kojemu možete naći nekoliko radova u mojoj kolumni, pogled mi je bježao na uzvišenje koje se u narodu zove Brižine. Ono se nalazi istočno od Zagvozda a markira ga velika površina zasađene borovine tzv. Gaj. Nebrojeno puta sam ukazao kako su jugoslavenske vlasti, u suradnji s povjesničarima, arheolozima i sl., na neka mjesta planski sadili borovinu kako bi sakrili istinu o Ilirima a održavali laž o dolasku Slavena. Vidjet ćemo što se to krije u Brižinama. Kada sam Domagoju Nikoliću otkrio megalite Gradaca, prvo što me upitao bilo je: “Što se nalazi na onom vrhu istočno od Zagvozda?” Sam vrh je, gledajući sa Gradaca, mjesto na kojemu 25. prosinca izlazi sunce. Dakle, Gradac i Brižine su u metafizičkom braku. Još jedna jaka simbolička i megalitna priča protkana predajnim rebusima.

Autor članka: Mate Puljak, kolumnist,  Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

Posredstvom svojih čitatelja i kolega Renate Pejković i Nikše Sviličića došao sam do fotografija iznimno važnog arheološkog otkrića. Riječ je o rijetkom novčiću iz vremena vladavine Filipa II. Makedonskog (Pela 382. pr.Kr. - Ega 336. pr.Kr.), oca Aleksandra III. Velikog (Pela 356. pr.Kr. - Babilon 323. pr.Kr.) poznatijeg kao Aleksandar Makedonski . Pronašao ga je pok. Ante Mihaljević u Tribnju iznad svoje kuće, zadnje s lijeve strane kada se iz Podhuma ide za Livno. Prije tridesetak godina darovao ga je svojoj unuci Cristine Škorjanec rođ. Mihaljević koja je tada živjela u Njemačkoj. Kontaktirajući nekolicinu ljudi iz struke te pregledavajući dostupne numizmatičke zbirke grčkog novca na internetu nismo ga pronašli te smo zaključili da se radi o iznimno rijetkoj i vrijednoj kovanici koja na aversu, umjesto glave vladara tipične za pronađene primjerke Filipova novca, ima još jednog konja kao i na reversu. Križ, koji se nalazi na štitu, predstavlja Zemlju (Geia) pa je vrlo moguće da se radi o memorijalnom ili trijumfalnom uzorku. Ono što me najviše zanima jest mogućnost povezivanja nalaza s pričom fra Bone Vrdoljaka i pok. Mirka Vidovića s kamenom iz Rešetarice ("Zarathustrine Gathe") stoga molim sve one koji ga mogu staviti u adekvatan kontekst a zbog kojih ovo i objavljujem (Glonga, Vinko, Goran i dr.) da razmisle i o tim relacijama. Ovaj novčić se po prvi puta javno prezentira stoga će svako njegovo objavljivanje bez navođenja vlasnice, pronalazača te napose autora ovoga članka biti procesuirano u skladu sa  zakonom.

Za fotke kliknuti naslov

Autor: Mate Puljak

Trovro je naziv jednog neobičnog uzvišenja u Kozičkim Poljicima (Vrgorska krajina) koje plijeni pozornost svojom izuzetnom pozicijom na tromeđi Imotske krajine, Vrgorske krajine i pograničnog dijela Hercegovine koji ih omeđuje. Na satelitu izgleda poput malog vulkana što, sa svojih 836 metara visine, dominira većim dijelom krajobraza. “Ilirski pentagon”, kako smo ga interno prozvali, na terenu je prava enigma. Ogroman trud da se opaše naizgled ništa. Kako se moram držati metafizičkog da rad slučajno ne bi prešao u znanstvene sfere, podloga za Trovro pripremana je mjesec dana. Na dan polaska imao sam loš predosjećaj. Osjećao sam kao da je bilo barem desetak boljih dana za krenuti. Do kraja istog bilo je jasno da će “Trovro” biti posvećeno rođaku Ivanu koji je isti dan poginuo prilikom padinskog jedrenja na planini Kamešnici.

Autor: Mate Puljak

Povodom 17. godišnjice smrti don Ante Škobalja.
Istočno od Žrnovnice pored Splita nalazi se nepristupačni i hordama neosvojiv brdsko-planinski masiv Mosora. Taj sekundarni niz gradina, kada gledamo od mora, nije istražen poput južnijeg pojasa kojim vlada Perun. Ovu skrivenu gradinu sam namjeravao posjetiti s pok. Marijanom Lozom. Nismo realizirali posjet jer nam je uvijek nešto polazilo po zlu. Na nagovor istraživača Gorana Glamuzine, koji me već duže vremena moli da odem gore vidjeti šta se to krije u gradini koja je i njega očarala, planirao sam posjet nekoliko puta. Uvijek bi se nešto izjalovilo pa i danas kada se penjanju nije uspio pridružiti kolega iz Dugopolja jer mu (relativno novije) auto nije htjelo upaliti. Išao sam, dakle, sam i jasno je bilo da postoji razlog. Ono što me vodilo gore nije htjelo da itko ide sa mnom.

Autor: Mate Puljak

“Nisam došao da mi služe, nego da služim.” ( Matej 20, 28)

UVOD
Zbog velikog broja upita o crkvi koju je istraživač Domagoj Nikolić spominjao u jednoj od emisija “Na rubu znanosti”, bilo je nužno objaviti par riječi i pokušati ovu izuzetnu građevinu, na neki način, približiti ljubiteljima ciklopskog stila građenja. Jer, što imamo od konstantnog spominjanja ako ne objavljujemo fotografije s lica mjesta? Pa svi mi znamo da ju je don Ante Škobalj obradio u svojoj knjizi “Obredne gomile” (1970.) Živimo u 21. stoljeću, protok informacija i njihovo djeljenje, pogotovo fotografija, moraju ići brže inače zaostajemo za svijetom. S tim na umu, uz sjećanje na don Antu i slavljenje jednog međusobnog odnosa dvoje pustolova, pokušat ćemo ovom povijesnom lokalitetu dati neki novi, manje uštugljeni, pečat.

Autor: Mate Puljak

“Sve što sada želim”, grupa Markiz, moćni glas Ines Mlinarić...Repeat, otvoren prozor, svježi biokovski zrak...Ostavio sam tri jutra za sebe ali produženih popodneva zbog rokova koji mi se približavaju. Treba od nečega i živjeti. Spuštam se u Zagvozd. Znate ono, kada vam je dosta posla i samo želite raditi ono što vas opušta. Prvi dan, kratko jutro, brzi obilazak sjeverne strane Šuvarove gradine. Drugo jutro, temeljiti obilazak njene istočne strane. Treće jutro...ono što Bog providi. A providio je super priču kao i uvijek. U njoj ćete vidjeti kako je jedna od nekoliko skupina kriminalaca, koji su sudjelovali u izgradnji autoceste, devastirala relativno nepoznatu i zabačenu nekropolu stećaka. I to nije sve, kosti i nalaze su odnijeli sa sobom jer je, kako kaže svjedok događaja, jedan od kostura bio “malo veći”. Mogli su ostaviti ostale...pari da će narasti. Šta vi mislite? Neumorno sklanjaju... nesvjesni da je vrijeme istine blizu i da je svaki trud uzaludan.

Autor: Mate Puljak

UVOD
Poznavao sam davno starijeg čovjeka imenom Stjepan Dundić. Bio je jedan od onih čobana koji su znali narodne predaje i mnoge lokalne tajne. Prije smrti mi je većinu njih i povjerio iako sam uvjeren da je najveće priče odnio sa sobom u grob. Pričalo se da je jedan čovjek iz njegovog sela uhvatio vilu. Ta predaja će kasnije odrediti i Stjepanov život, do smrti obilježen neobičnim događajima. Nije se ženio jer mu je bilo zabranjeno. Na počinak je odlazio s nožem pod jastukom a da nitko nije znao zašto. Narodnu predaju o vili pamti i moja majka kojoj su priču pričali njeni djed i baka. Događaj se zbio na pragu 20. stoljeća. Dakle, što je bitno odmah naglasiti? Ovo je istinita priča koju pamti cijeli Goričaj i Grabovac. Nije nikakva fikcija. Na Goričaju od nje ne bježe niti skeptici koji će pridošlici rado prepričati ono što se dogodilo. Postojalo je na stotine svjedoka koji su svoja viđenja i iskustva s jedinom uhvaćenom vilom prenijeli na svoju djecu i potomke; “... da se nikada ne zaboravi”. Moj pokojni djed je priču čuo od svojega oca, svjedoka događaja koji se zbio upravo u njegovo vrijeme. Dakle, svjedok je moj pradjed s majčine strane. Izašao sam na teren kako bih vam približio samu priču na kojoj sam i ja odgojen. Ona je, kao što ćete vidjeti, fenomenalna.

Autor: Mate Puljak

UVOD
Kaldejci i Asirci. Tumači snova i sudbine. Zvjezdoznanci, čarobnjaci, mudraci, vječni pratitelji kraljeva i svećenika. Kakve veze imaju s Ilirima? S druge strane stećci, spomenici Ilirske civilizacije, kao umjetnička ideja nastala između 1500.-1200. pr.K. s kontinuitetom gradnje i “razgradnje” sve do kasnog srednjeg vijeka dokazuju miks asirsko-babilonskih i grčko- egipatskih iskustava koja su na ove prostore stigla mnogo prije helenskog razdoblja i bez direktnog utjecaja helenske kulture jer je postojala jedinstvena teologija diljem svijeta. Stećci na Crljivici nedaleko Ciste Velike ušli su pod zaštitu Unesco-a kao srednjovjekovni (kršćanski) spomenici iako su skloni tzv. “vlaškoj magiji”. Apokaliptična jedna slika kojoj se, iz nekog nepoznatog razloga, svi raduju. Ovaj esej pobija etiketu isključivog srednjovjekovlja. Izvorni stećci su prapovijesni spomenici i fundamentalistički nemaju osobite veze s kršćanstvom. Tau križevi upućuju jednako na istok kao i na Stari Zavjet (knjiga Ezekijelova). Oni koji se referiraju na prikaze križa (Crux) moraju napokon naučiti što taj prikaz znači u tamo zatečenim okvirima ali bez izvlačenja iz konteksta. Nekropola još obiluje swastikama, drevnim arijanskim simbolima, prikazima zviježđa, horoskopima, simbolima Zodijaka...To je zvjezdana predstava, preslika neba...
koliko pokojnika toliko različitih zvjezdanih priča...Ukratko, imamo sve od čega se kršćanstvo oduvijek distanciralo i ograđivalo. Imamo sve što je kršćanstvo smatralo konkurencijom objavi Božjoj! Unatoč tome, stećke “struka” svrstava pod kršćanske spomenike. Ovaj članak nastavlja dokazivati da su astrologija i drevna astronomija ključevi stećaka te da je priča znatno starija i kompleksnija. Spomenike najsličnije stećcima nalazimo u Armeniji, zemlji Arijanaca a tamo ih znakovito zovu “bešike”. Samo...oni su, dokazano, znatno noviji od naših.

Autor: Mate Puljak
“Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i Žene, između roda tvoga i roda njezina. On će ti glavu
satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.” (Post.3,15)

UVOD
“Ja, Čuang Cu, sanjao sam da sam leptir, leptir koji leprša ovamo i onamo, sa svim željama i mislima što ih ima leptir. Znao sam samo to da slijedim običaje koje slijedi leptir i bio sam posve nesvjestan svoje ljudske prirode. Odjednom sam se probudio i ležao u krevetu. I sada više ne znam jesam li bio čovjek koji je sanjao da je leptir ili sam sada leptir koji sanja da je čovjek.”
Čuang Cu, kineski filozof (399.-295.pr.K.)

Autor: Mate Puljak

UVOD
“Vrimena su se prominila.”- kaže baka Milenka i nastavlja: “Nekad prije bi okrenila krupa kad bi pomica stećke a danas toga nema. Danas ih možeš i razbit neće se ništa dogodit. A ja se sićan nevrimena kakva se ne pamte a dogodila bi se svaki put kad bi se diralo u nji’ i gomile. Sastavilo bi iz neba i zemlje. Danas oni nemaju taku moć...druga su vrimena...Jedno je takvo nevrime zadesilo selo kad su podigli jednu veliku ploču. Imali su šta i vidit. Šljuci veliki ko dva naša...”