Autor: Mate Puljak
travanj 2022.

Mene su stari učili da se s normalnim čovjekom sve može dogovoriti, no ako je čovjek „nesreća“ od toga nema ništa. Stoga uvijek pozivam pojedince iz struke na suradnju. Nažalost, nitko se ne odaziva. Neki od njih šalju poruke i prijetnje putem kurira, ili mi moji ljudi unutar institucija dojave što misle, pričaju ili šire o meni. Dakle, dogovora nema. Sada se, konačno, moram osvrnuti i na temu „gradine za neznalice“, prvenstveno se to odnosi na neznalice unutar struke koji iste uporno žele prikazati kao utvrde i osmatračnice. Nikolića gradina je prapovijesna ilirska gradina u zaselku Nikolići, nadomak Lovreća u Imotskoj krajini. Zaštićeno je kulturno dobro. Kao i drugdje, riječ je o kultnom mjestu, tj. hramu na otvorenom. Vrijeme nastanka, prema nalazima keramike (sondiranja vršili pok. Marijan Lozo i Mate Puljak, a zaključke preuzeli neki tamo uhljebi) može se datirati između 2000/1900. pr. Kr. do 200/100. pr. Kr. Uzvišena kultura autohtonog ilirskog naroda bronce jedva se izborila za preživljavanje. Nakon jednog mirnog razdoblja bez ratova, uslijedilo je mračno doba koje nazivamo željeznim. Upadom okupatora u njihov teritorij, i njihove živote, naučili su živjeti kroz ratove, glad, bolesti i prisilne asimilacije. Ti snažni i duhovno jaki ljudi uspjeli su na životu održati svoje brojne legende i priče. Prenošene kroz mnoge generacije, govore o bezvremenskim porukama mira, života, smrti i sklada s prirodom i zvijezdama. U posljednje vrijeme svjedočimo poražavajućem odnosu povjesničarske struke prema našim starim pripovjedačima i našim izvornim legendama. Samo ograničen čovjek, ili čovjek koji mrzi, rđa i nesreća, može negirati važnost istih. Zbog takvih se bavim ovime, i uvijek ću ukazivati na taj „otpad“ od našeg naroda i naše kulture.