Sintra (Portugal): Simbolička ideologija masonerije javno prezentirana

Nova rubrika vezana uz putopise koju osobno započinjem bit će, nadam se, podstreh da i ostali čitatelji portala počnu slati vlastite dogodovštine vezane uz putovanja.

Kako sam ovog ljeta malo putovao po Europi, jedna od destinacija bio je i mistični grad Sintra u blizini atlantskih obala Portugala. Mjesto je 1995. dospjelo na UNESCO-v popis svjetske baštine, a najfascinantniji dijelovi zapravo su prilično novijeg datuma nego što to na prvi pogled izgleda.

'Mjesto vječite magle'

Sintru su osnovali sjevernoafrički Mauri još početkom devetog stoljeća osnivanjem utvrde na vrhu brda nazvane 'Castelo dos Mouros'. 'Mjesto vječite magle', kako mu je tepao arapski geograf Al-Bakri, službeno je osnovano 1154. godine, sedam godina nakon osvajanja od strane Alfonsa I., kralja Portugala, i njegove izgradnje crkve Sv. Petra.

Maurska utvrda je i danas najprepoznatljivija točka Sintre, te kruži legenda kako je upravo nju prvotno uočio Kristofor Kolumbo pri povratku iz Amerike 1493. godine. Kasnije dogradnje dolaze od ruku Diogoa Boitaca koji je dao izgraditi samostan Nossa Senhora da Pena, a dvadeset godina kasnije, 1527., arhitekt Nicola Chanterene gradi oltar u samostanu za Manuela I. Portugalskog.

Byronovo 'najljepše mjesto na svijetu'

Povijest kasnije pamti i tzv. 'Sintrsku konvenciju' putem koje su poraženi Francuzi slobodno mogli napustiti Portugal bez sukoba. Godinu dana kasnije Sintru posjećuje poznati engleski pjesnik Lord Byron koji je tada napisao da se nalazi u 'najljepšem mjestu na svijetu'. U ovom kratkom osvrtu ću se najviše posvetiti lokaciji 'Quinta da Regaleira', nastalom po zamisli Antónia Augusta Carvalha Monteira, te po masonskoj ideologiji.

Monteiro je mjesto kupio 1892. u sklopu posjeda vlastite obitelji baruna Regaleire, te je odlučio stvoriti živu sliku vlastite ideologije. Uz desnu ruku, talijanskog arhitekta Luigija Mainija, izgradio je veliko imanje na četiri hektara zemlje - uz čudne građevine vezane uz alkemiju, duboke masonske tajne s najviših stupnjeva, pronalaske vitezova Templara i ružokrižarsku ostavštinu.

Masonska ostavština

Gradnja je završena 1910. i danas predstavlja vrhunski prikaz i kombinaciju rimske, gotičke, renesansne i manuelinske arhitekture. Sam Monteiro rođen je u brazilskom Riju, te je naslijedio veliko bogatstvo iz obiteljske trgovine kavom i dragim kamenjem. Danas je poznat po velikoj kolekciji drevnih knjiga, simbola i ikonografije, a ostavština mu je već spomenuto masonsko imanje, kao i Leroy 01, poznat kao 'najkompliciraniji sat na svijetu'.

Nakon smrti sahranjen je na groblju dos Prazeres, te se simbolički otvara istim ključem na vratima s ključanicom u obliku lubanje, baš kao i Palača Regaleira i dvorac u Lisabonu u ulici Rua do Alecrim. Ulaskom posjetitelj uviđa grob na lijevom boku uz pogled prema istoku i tipičan izgled utemeljen na masonskom hramu. U prostoriji se može vidjeti i marljiva pčela, vino i kruh, kao i sove, već dobro poznat masonski simbol.

Simboličko čudo

No, vratimo se na građevinu u Sintri. Imanje 1942. prelazi u ruke Waldemara d'Oreya koji je koristi u stambene svrhe i jedan dio sadržaja renovira, a sve prelazi u ruke korporacije Aoki 1987., da bi deset godina kasnije ušlo u gradsko vlasništvo koje ga otvara za javnost pod opaskom 'javnog dobra'. Osim same palače koja ima pet etaža i veliki broj soba i prostorija uz alkemijski laboratorij, posjetitelj na imanju može vidjeti i rimokatoličku kapelicu koja je vješto prekrivena i masonskim simbolima.

Park je pak prilično sličan nekakvoj džungli uz brojne skrivene simbole i građevine. Tako pronalazimo labirinte, tunele, pećine poput Leda, koja simbolizira put tame i svijetla, smrti i uskrsnuća, kao i 'bunara inicijacije' s podzemnim tunelima. Ukoliko želite krenuti u potragu za mističnim iskustvima ili pak skrivenim simbolima tajnih društava, ovo je 'must see' mjesto u Portugalu. Svakako ga preporučujem, uz vodstvo stručne i kritički nastrojene osobe.

PUTOVAO, FOTOGRAFIRAO I NAPISAO: Ratko Martinović