Mi JESMO ubojice, nasilnici, perverti, psihopati, dobročinitelji, ljubavnici, genijalci, umjetnici – samo je pitanje doze. Upravo nas taj Kaos gura da napredujemo i rastemo
NIJE STVAR U TOME DA GLEDAŠ U SVJETLO NEGO U TOME DA RASVIJETLIŠ SVOJU TAMU – AKTIVNOM IMAGINACIJOM
C. G. Jung nije volio Istok, ni meditaciju ni jogu. Smatrao je da se istočnjačka psiha toliko razlikuje od zapadnjačke da malo ljudi može kroz manipulaciju „čakrama“ i podizanjem kundalini nešto postići.
Nakon raskida s Freudom je otkrio nešto što je nazvao Sjenom. Tamni, nesvjesni dio naše ličnosti s kojom trebamo početi razgovarati kao s OSOBOM ukoliko ne želimo da nam ona u jednom trenutku počne uništavati život. Upravo iz tog podsvijesnog dijela dolaze impulsi koji nas tjeraju da radimo stvari koje ćemo kasnije gorko požaliti. Na neki je način vjerovao da je to tamni tunel prema Višoj Sili ili Bogu, iako to naravno nije rekao otvoreno. Do zadnjeg intervuja koji je dao BBC-u. Kada je znakovito rekao „Sada znam“.
Jung je predvidio dolazak Hitlera i rat a koliko je moćna Sjena kod pojedinaca i čitavih društava vidimo iz suludih krvnih delikata i bizarnih ubojstava djece u porastu, kao i ratova i ratnih zločina bez ikakvih naznaka kajanja. Srljamo u novu propast a da to izgleda nikome nije jasno.
Prvi je puta Jung započeo takvu komunikaciju s vlastitim nesvjesnim dijelom psihe 1913. godine. Metodu kojom se koristio je nazvao „aktivna imaginacija“. Iako to danas neki tumače na svoj način, on sam je rekao da se radi o dubokoj opuštenosti, hipnagoškom stanju između sna i jave u koje je relativno lako doći. Za to nisu potrebne istočnjačke tehnike, naglasio je. Odgovori i putokazi dolaze u snovima. Snovi su govor duše. Jer duša, naša esencija, je slikar koji uvijek govori samo u slikama. Kroz snove je dobivao odgovore a shvatio je da sve religije svijeta povezuje neka vrsta podudarnosti, preko Kolektivnog nesvjesnog, i nju je nazvao „arhetipom“. Proces je analize vrlo delikatan, potreban je vodič i dugotrajan je analiziraju li se snovi pažljivo. Navodno je samoanalizu završio negdje oko 1930.
Njegovo je dugogodišnje samopromatranje koje je zapisivao u tzv. „crne bilježnice“ rezultiralo slikama koje je naslikao i pratećim tumačenjima funkcioniranja naše složene psihe. To je stavio u sada već legendarnu The Red Book („Crvenu knjigu“).
Prijateljevao sam s mnogim švicarskim jungovskim terapeutima poput Dore Kalff (direktna učenica Junga koja je stvorila terapiju Sandplay), njenim sinom dr Martinom Kalffom a ponajviše s Evom Sigg koja je psihoanalizu provodila i na meni. To je uvelike djelovalo na moj put i istraživanja.
Već sam tada shvatio da je Sjeni teško prići svjesno i da je za to potrebna ili „aktivna imaginacija“ kada se smanjuje otpor naše svijesti ili neka slična metoda. Tako sam otkrio vrijednosti jednog posebnog oblika autogenog treninga i – subliminalnog deprogramiranja.
Sinulo mi je da je razlog Jungova oklijevanja oko objave svojih dnevnika to što je vidio da se Sjena stalno iznova valja cijelim svijetom a tu ništa nije mogao. Jer, moć je Vraga u tome da ne vjerujemo da on postoji. On je skriven u tami.
Iskustva jedne osobe iz moje prakse koja sluša CD synchro za duhovni razvoj, pokazuju širenje svjesnosti na Sjenu prilično očito.
“…Moram reći da su se stvari drastično promijenile. Shvaćam odmah, barem ono malo situacija koje su se zasad dogodile. Prezadovoljna sam. I osjećam se stvarno dobro. San: ležim i muž dolazi i podiže pokrivač, a onda umjesto njega neka nebeska snaga drži pokrivač gore. Osjetila sam strah i vrisnula iz sveg glasa. …Ujutro sam se osjećala preporođeno, puna snage i elana. Jednostavno preporođena! Ovo je nešto novo. A bit će i bolje. Vi ste genije i žao mi je što više ljudi ne vjeruje u moć podsvjesti… Pozz. (G.)”.
Ovo je sjajan primjer susreta s jezgrom svoje osobnosti koja se odražava kao „nebeska snaga“. A i pohvala meni je laskava što valjda isto tako ima terapijski učinak. Na mene.
Eva Sigg mi je pojasnila metodu rada s elementima, a učinci su bili impresivni. Zavezanim očima je od gline trebalo napraviti rukama 3D lik „demona“ iz svoje psihe. Bila je to eksternalizacija Sjene a neki su tu kreaturu nakon seanse simbolično razbijali. I tako se riješili pokojeg problema.
Igranje u pijesku (Sandplay, Sandspiel) se baziralo na tome da se klijent pola sata igrao sa nekima od čak 7000 igračaka i od njin napravio neku scenu. To se slikalo odozgo i onda su se slajdovi proučavali. Nikada neću zaboraviti scenu koju sam napravio. Na jednom brdu vojnici, naoružani, između njih rijeka a na drugoj strani na brdu razne životinje. Eva je odmah rekla: nesvjesno ti poručuje da će se negdje blizu tebe dogoditi nešto strašno!
Bila je jesen, 1989. godine.
Jasno se sjećam jednog stjuarda, zgodnog i smirenog mladića, koji je bio gej. Nije ga to smetalo ali je došao na terapiju kod Eve jer je, kako je rekao „ipak htio imati obitelj i djecu“ (tada nije bilo istospolnih brakova ili posvajanja djece, op.a.). Tu se nije radilo o Sjeni već odnosu „ženskog“ i „muškog“ principa u psihi čovjeka. Dolazio je uporno, čak 49 puta, i slajdovi su stalno pokazivali znakovite simbole i promjene. Iznenada se pojavio i rekao da se ženi i osjeća da se promijenio. Naravno da me zaintrigirala ta promjena. Zadnji slajd snimljen odozgo je jasno pokazivao krajolik od igračaka, malog drveća, brda i pijeska u obliku – vagine! Čega on nije bio svjestan. Njegovo nesvjesno je dalo znak da se promjena dogodila.
Da se razumijemo, ništa nemam protiv LGBT populacije i svačije je pravo da se opredjeljuje za spol koji želi. Ovo je samo uvid u jedan postupak koji me šokirao.
Premalo je ovdje prostora za priču o geniju koji se zvao Jung i njegovu nevjerojatnom opusu. Nastajao sam to stisnuti u kratki tekst i pojednostaviti i ograničiti se na vlastita iskustva.
Slika: U snovima se Jungu pojavljivao starac, mudrac Filemon kojeg je naslikao u Crvenoj knjizi.
