Piše: Dr. Semir Osmanagić

Šest godina poslije moje prve posjete, a nakon dvogodišnjih dogovora, ponovo sam na svetom planinskom vijencu u Mađarskoj: Piliš planinama.

Prije šest godina vrijeme me nije poslužilo: magla, snijeg i hladnoća. Ovaj put neuobičajeno toplo vrijeme s odličnom vidljivošću. Na sjeveru sam Mađarske, tik uz granicu sa Slovačkom, koje dijeli rijeka Dunav.

Piliš ima svoj južni, sedimentni dio i sjeverni, vulkanski. Redovi brda, udolina i planina. Za neke je ovo gorje “pupak Europe”, za druge njena duša. Meni privlače pažnju tvrdnje mojih domaćina da imamo potencijalne piramide pod naslagama zemlje i šume.

Iskustvo me je naučilo da samo otvoreni ljudi mogu dobijati nove informacije ili se “prisjećati” starih, drugačijih znanja. Stoga ne čudi što u mom društvu nema programiranih arheologa ili geologa. Janoš Burecz radi u kancelariji gradonačelnika i brine se za prirodni okoliš, Gergely Roman je inžinjer školovan za kontrolora leta i pilot manjih aviona, a Zoltan Bota je prevodilac i bankarski službenik.

Svima njima uzor je otkriće bosanskih piramida.

Dan smo započeli proučavanjem uzvišenja Szemon u blizini mjesta Asztergom. Vrh je na nadmorskoj visini od 295 metara, a po tvrdnjama Janoša samo njen krajnji završetak od manje od dvadeset metara je piramidalna tvorevina.

Priča je za njih krenula sa slikama i ilustracijama s krunidbe niza mađarskih kraljeva, između XII i XV stoljeća. Zvanična verzija je da su kraljevi krunisani u Szekeszehervaru, koji je potpuna ravnica, bez brda unaokolo. Ali, na platnima srednjevjekovnih umjetnika uz proces koronacije, uvijek je prikazano piramidalno uzvišenje.

U potrazi za odgovorom Janoš i Gergely su pretražili očigledan izbor: Piliš planine i brda.

Prvi izbor pao je na uzvišenje Szemon. Gergely je tokom svojih preleta cesnom uočio pravilnu geometriju ovog uzvišenja. Sa obližnjeg brda, to se ne vidi jasno, zbog šume.

Međutim, pogled na topografsku mapu me je zainteresirao. Uočljive su četiri strane, s donekle oštećenom južnom stranom i bridom. Skala s jednim metrom rasta pokazuje identičan nagib na svim stranama, kao i prisustvo bridova.

Za moje domaćine mjesto krunisanja je bilo vrlo bitno. Nakon što smo savladali strmi prilaz, došli smo do prirodne stijene koja se uzdizala nad liticom. Sjajan pogled na grad, rijeku, Slovačku s druge strane Dunava (nekada dio Ugarske kraljevine) i sjevernu Mađarsku. Isturena stijena je odavala osjećaj moći. Janoš je tvrdio da su tu vjerovatno dovodili kraljeve, a da im je u pozadini bila piramida.

Napravili smo nekoliko fotografija da ih kasnije mogu u miru pregledati i uporediti s naslikanim platnima iz Srednjeg vijeka.

(Analiza se nije složila s njihovim tvrdnjama, jer uzvišenje nije toliko izraženo sa ove distance.)

Bazilika u daljini se uzdiže iznad Dunava. Janoš kaže da vrh piramide i kupola bazilike formiraju liniju koja blokira radio signale. Te informacije je saznao radeći u kancelariji gradonačelnika, a o njima javnost ništa ne zna. Stoga su telekomunikacione kompanije morale stavljati odašiljače sa obje strane ove zamišljene barijere.

Vratili smo se na vrh brda odakle smo posmatrali ovu panoramu. Tu, u šumici, je bila statua Djevice Marije s malim Isusom u naručju. Marija je prikazana s pogledom okrenutim ulijevo tako da tačno gleda na vrh piramidalnog uzvišenja. Prema tvrdnjama mojih domaćina, autor Marijinog kipa je znao za piramidu i to je razlog zašto je tako okrenuta.

Moj komentar je bio da to može biti koincidencija te da je logično da se zbog djeteta u lijevom naručju pogled blago okrene ulijevo, jer dijete gleda udesno. Na taj način vide jedno drugo. Ipak, ako postoji niz “koincidencija” onda to može voditi ka većoj, značajnijoj slici.

Nakon toga smo džipom krenuli prema uzvišenju Szemon. Janoš mi je u podnožju piramidalnog uzvišenja pokazao prelaz od tamne ka svjetloj glini, tvrdeći da je samo za ovo uzvišenje upotrebljavana ova vrsta gline. Obišli smo sve strane. Stratigrafija pokazuje slojeve gline i pijeska. Janoš tvrdi da je pijesak ovdje donešen s dna obližnjeg Dunava. Smjena slojeva djeluje kao provodnik i neprovodnik, a sve skupa kao veliki kondenzator. Elaboriraju dalje:

“Ovaj veliki kondenzator je služio za generiranje određenih frekvencija. U Srednjem vijeku su kraljevi znali za energetsku moć uzvišenja i koristili su je da istaknu svoju ulogu iznad naroda.”

Na par mjesta, gdje su bili rupe nastale radom malih životinja, vidi se i crvena boja. I, ponovo, po tvrdnji mojih domaćina, to svjedoči o prisustvo željeza, odnosno željezne rude koja je ovdje donešena. Njena svrha bi bila pojačavanje energija uzvišenja.

Na par mjesta se vidi da je materijal odnešen sa strane uzvišenja i da je prvobitna geometrija narušena. Tokom razgovora mi pokazuju mape šireg regiona s istaknutim vrhovima uzvišenja i nizom srednjevjekovnih objekata (crkve, utvrde) koji imaju korelaciju sa zvjezdanim konstelacijama Oriona i Sirijusa. To bi nas vodilo sličnosti s rasporedom piramida na platou Gize.

Međutim, blokova bilo koje vrste nema. Tragovi gradnje izostaju, također.

S druge strane, kompas mi je pokazao da bridovi ovog uzvišenja imaju vrlo pravilnu orijentaciju prema stranama svijeta. Obično su stranice okrenute prema stranama svijeta, ali ovdje je uzvišenje zakrenuto 45 stepeni. Takvu situaciju sam sreo u Monte Albanu (Meksiko) gdje je jedna piramida okrenuta bridovima prema kardinalnim tačkama, ali i u slučaju Bosanske piramide Ljubavi u Visokom koja također bridovima gleda prema osi sjever-jug.

Da li je neko u prošlosti prenosio nekompaktni materijal (pijesak, glina) na vrh prirodnog brda da bi napravio piramidalni završetak?

Slijedeći logičan korak bio bi da se ispitaju energetska svojstva ovog uzvišenja. Možda jednom u budućnosti i organizujem tim.

Naš slijedeći cilj je bio da odemo do drugog potencijalnog mjesta krunisanja srednjevjekovnih mađarskih kraljeva. Ostajemo u istom lancu planina, ali se vozimo 40-ak kilometara na istok. Ovdje se Piliš planine mijenjaju iz sedimentnih u vulkanske. Najbliži gradić je Dobogoko. I ovdje sam bio 2009., ali sve je bilo prekriveno gustom maglom. Danas je sunčan dan, vidljivost odlična. Sa vidikovca se pruža prelijepi pogled na niz Piliš planina s Dunavom koji se kreće kroz klisure u daljini.

Moji domaćini mi skreću pažnju na dva pravilna uzvišenja u daljini. Prvi je Arpad-Hegy, potpuno prekriven borovom šumom. Daleko je, ali topografija koju su mi pokazali na mapi mu je izrazito pravilna, s četiri stranice. To je bilo atraktivno mjesto u historiji; podizane su utvrde, crkvice, danas se, s obližnjim jezerom, koristi za rekreaciju.

Drugo, neimenovano uzvišenje je znatno niže, s jednom izraženom, ogoljelom, trokutastom stranicom. Ostatak je prekriven šumom.

Čini se da ću morati ponovo prema Mađarskoj, ovaj put s instrumentima.