Piše: dr. Semir Osmanagić

Januar 2016.

Samo je jedan grad na Planeti sveto mjesto za tri monoteističke religije: Jerusalem. Abrahamovi potomci - jevreji, kršćani i muslimani – stoljećima se bore za prevlast nad jednim kvadratnim kilometrom teritorije u srcu Judeje. 

Za jevreje je Jeruzalem početak i, budućnost. U današnjoj muslimanskoj četvrti nalazi se zlatna kupola ispod koje je sveta stijena. Prema jevrejskoj tradiciji, ova stijena, u središtu brda, predstavlja temelje, početak čovječanstva. Tu je kreiran Adam. Odatle je Abraham služio Bogu. Prvi i Drugi sveti hram su ovdje podignuti. Zavjetni Kovčeg s dvije kamene ploče na kojima je uklesano Deset zapovjesti je bio smješten u Solomonovom hramu. Ukratko, Jeruzalem je mjesto kojeg je Bog odabrao za svoje prebivalište.

Vihori historije su udaljili jevreje od ove stijene i najbliže što joj danas mogu prići su zapadne zidine grada. Odatle se mislima obraćaju svetom kamenu, mole, stoje u tišini, šalju želje nadajući se da će biti ispunjene. Ujedno, svi iščekuju ispunjenje proročanstva da će doći vrijeme kada će Treći hram biti podignut na njihovom svetom mjestu.

Zlatna Kupola je danas dio džamijskog kompleksa s Al Aksom. Originalno je napravljena kao zaštita vjernicima od hladnoće i bila je od zlata. Vremenom je materijal promjenjen u bakar, zatim aluminijum, da bi, donacijom jordanskog kralja Huseina, ponovo u njenu površinu bile utkane zlatne ploče. Sa ovog mjesta je, po islamskoj tradiciji, prorok Muhamed otišao na putovanje u nebo, u društvu anđela Gabrijela. Na putu je sreo Mojsija, Abrahama i Isusa. Vratio se na krilatom konju, a danas se na ovom mjestu čuva dlaka iz njegove brade.

Stari grad Jeruzalem ima površinu manju od jednog kvadratnog kilometra, unutar zidina koje je 1538. podigao Sulejman Veličanstveni. U tom utvrđenju nije samo jedna, već dvije kupole identičnih dimenzija.

Moja izraelska prijateljica Zeev iz Jeruzalema mi je pisala u januaru 2016:

“Moj otac je najbolji poznavalac historije Jeruzalema, Bio je rektor Hebrejskog univerziteta. Moja majka je jedna od vodećih arheologa u gradu. Najvažnija energetska linija u Jeruzalemu je ona koja povezuje Svetu grobnicu sa Zlatnom kupolom i Brdom maslina, dakle mjestom uskrsnuća. Ovaj pravac je idealne istok-zapad orijentacije. Dvije kupole imaju namjerno iste dimenzije. Jeruzalem je jedina lokacija u ovom planinskom vijencu koja ima oblik zdjele, kaleža, i stoga je izabran kao lokacija grada. Dodamo li tome pravilnu orijentaciju prema stranama svijeta, dolazimo do principa arhitekture svete geometrije”.

Treba nam tri sata vožnje autobusom od mediteranske obale Izraela do Jeruzalema, u unutrašnjosti zemlje. Gradovi na obali nesumnjivo imaju zapadni duh. U unutrašnjosti se osjeća spoj nemirne, često i nasilne prošlosti i modernog tehnološkog razvoja.

To me i ne čudi. Jeruzalem je u prošlosti bio dva puta u potpunosti uništen, gotovo da nije ostao kamen na kamenu. Pod dugotrajnom opsadom se nalazio 23 puta, 52 puta je napadan, osvajan, zatim 44 puta prelazio iz ruku jedne u ruke druge armije.

Službeno, na ovoj lokaciji naselja su postojala barem prije pet hiljada godina. Namjesnik iz faraonskog Egipta je govorio o gradu kojim se upravljalo u provinciji. Prema biblijskoj tradiciji, jevrejski kralj David je osvojio grad i proglasio ga glavnim središtem Ujedinjenog kraljevstva Izrael. Njegov sin, kralj Solomon, tu je izgradio Prvi hram prije tri hiljade godina. I mada je jedini izvor za te tvrdnje Stari Zavjet (jevrejska Biblija) i nema nikakvog uporišta u arheološkim istraživanjima, priča o Prvom hramu je živa u mašti svakog jevreja.

Slike o najvećim vladarima starog svijeta se smjenjuju. Za vrijeme faraona Ramzesa II Jeruzalem je doživljavao procvat; kraljevi Judeje su tu gradili kiklopske zidine; Asirijci su ga osvajali, a Babilonjani kasnije uništili (586. g.p.n.e.). Za vrijeme perzijskog imperatora Darijusa Velikog, gradi se Drugi hram. Aleksandar Veliki postaje prolazni vladar Jeruzalema, da bi ga zamjenila faraonska dinastija Ptolomeja. Kralj Herod Veliki odavde vlada prije dvije hiljade godina. Rimski car Hadrijan u potpunosti uništava Jeruzalem nakon revolta jevreja do te mjere da “ništa nije ostavljeno iznad zemlje što bi upućivalo da je ovdje nekada bio grad.”

Na putu prema Jeruzalemu vidim veliki dio granice Izraela i Zapadne Obale u kome živi palestinsko stanovništvo. Desetine kilometara betonskih i žičanih zidova u kombinaciji, dijeli dvije kulture, dvije religije, dva svijeta.

Palestinci su 1948. izgubili zapadni Jeruzalem kojeg su Izraelci vremenom aneksirali bez namjere da više ikada bude dio palestinske države. Istočni dio je osvojio Jordan da bi ga izgubio od Izraelaca u ratu 1967. Stoga danas Izrael upravlja kompletnim gradom. Stari grad je podijeljen na četiri cjeline: armenska, kršćanska, jevrejska i muslimanska četvrt.

Jeruzalem je danas milionski grad s dvije trećine jevrejskog stanovništva. Karakteristične kape, odore, brade, sreću se na ulici. Panoramom grada dominiraju Brdo maslina, hramovi i crkve koje su podizale različite kulture i onda zidine u kojima su smještene četiri četvrti. Obilazak započinjem sa zapadnom, jevrejskom. Masivan zid, nekoliko puta dograđivan, vrvi od turista, ali i jevreja kojima je ovo poseban dan. Mjesto za molitvu je 57 metara dugačka sekcija zida, mada je, formalno, zapadni zid gotovo 500 metara dug.

Lijepi dan, četvrtak. Pred zidom stotine ljudi. Čuje se graja, pljesak, čestitanja. Na platou je ograda koja dijeli žene od muškaraca, a ispred mene svečano obučen dječak od 13 godina u pratnji roditelja i prijatelja. Ovo je poseban dan za njih. Kada napune 13 godina imaju priliku da prvi put javno čitaju Toru (Stari zavjet) i postaju moralno odgovorni za sebe. Bar mitzvah. Nakon što su se mjesecima pripremali za ovu priliku, uz čestitanja, krecu ka Zapadnom zidu. Nakon njih još jedna povorka, I još jedna.

Pred zidom mnogi koji nijemo stoje, glava prislonjenih uz kamene blokove. U dubokom transu, meditaciji, obraćaju se svojim precima. Između kamenih blokova mnogobrojne poruke. Neke su od jevreja razasutih po svijetu. Od njih zapravo i dolazi kolokvijalni naziv za ovaj zid, “Zid plača”. Ovo doduše nije mjesto za plakanje, ali je mjesto prema kojem su brojni iseljenici okretali glavu tokom molitvi i pri tom pustili koju suzu zbog nostalgije.

Četiri velike civilizacije su simbolično ostavile svoj pečat u Jeruzalemu. Jevreji su svoj prvi hram okrenuli prema istoku. Nakon toga su Rimljani svoj hram okrenuli za 90 stepeni i orijentirali ga prema sjeveru. Kršćani su postali vladajuća religija u Rimskom carstvu i iz Jeruzalema su gradili s pogledom prema zapadu – Vatikanu, na temeljima paganskih hramova. Kada je islam preuzeo vođstvo u ovom gradu, osovina je pomjerena za novih 90 stepeni, ovaj put prema jugu i svetom gradu Meki. Na taj način veliki točak, sa četiri strane svijeta, je zatvoren. A misija gradnje se tačno poklopila s najmoćnijom podzemnom energetskom linijom o kojoj mi je pisala Zeev.

Prolazak kroz “Zapadni tunel” me vodi iz jevrejskog u muslimanski, zatim kršćanski i na koncu armenski dio. Ako je Pontijus Pilat ovdje osudio Isusa, da li je onda blizu istini maršruta kojom je on nosio svoj križ, a o kojoj pričaju vodiči na brojnim svjetskim jezicima? Mjesto gdje je prvi put posrnuo pod težinom drvenog križa. Mjesto gdje je zamalo pao i rukom se uhvatio za zid da se pridrži (naravno, turistička atrakcija za brojne strance koji se slikaju pored ulegnuća u kamenu). Drugi pad, brisanje znoja i krvi sa lica, mjesto gdje su tri križa podignuta, gdje je spušten, proboden mačem (njegova peta rana), privremeno sahranjen, uskrsnuo…