Logo
Print this page

ČETIRI ENERGETSKA VORTEKSA SEDONE U ARIZONI

Piše: dr. Semir Osmanagić

Sedona, Arizona, SAD, maj 2016.

Spiralno kretanje vode, zraka ili energije formira vorteks. Prirodni vorteksi su tornada ili voda koja se spušta niz cijev. Energetski vorteksi se mogu kretati ispod zemlje i dizati na površinu.

Obicno je rijec o suptilnim energetskim pojavama, a ne o lako mjerljivoj elektro ili magnetnoj energiji. Doduše, i kod energetskih vorteksa mogu se mjeriri male promjene u magnetnim poljima na mjestima njihovog nastanka.

Najpoznatiji prirodni energetski vorteksi na Planeti nalaze se na sjeveru američke države Arizone, u gradiću Sedoni.

Ovo je moj peti dolazak u Sedonu i bilo je krajnje vrijeme da odradim četiri vorteksa Sedone. Ovaj put došao sam sa sinom Darijem. Očekuju nas uzbudljiva tri dana.

Ne bez razloga, Sedona se smatra energetskim centrom Amerike. Također, i spiritualnim glavnim gradom SAD. Već decenijama, Sedona je najpoznatiji centar pokreta “Novog doba” (“New Age”). Meni je najljepši grad u Americi, s prelijepom arhitekturom koja se perfektno uklapa u okoliš. Sve je u crveno-smeđoj i smeđe-sivoj vulkanskoj boji.

Čini mi se da nema starih, oronulih i zapuštenih kuća. Desetak hiljada stanovnika. Kuće su rasute na velikoj površini, većina ih je ispod krošnji drveća, neupadljivo. Zgrade u centru gradića su se sve uklopile u krajolik, po boji i po visini.

Ako se možemo sloziti da postoje energije koje dolaze ispod zemlje na površinu, onda bi daljim razlaganjem došli do zaključka i da te energije djeluju različito na nas, podržavajući ili pojačavajući određene sposobnosti.

Priča o spiralnim podzemnim energijama u Sedoni sastoji se od četiri vorteksa. Prvi je muški, drugi ženski, treći je vorteks balansa, a četvrti pojačava prethodna tri.

Nestrpljivo smo krenuli na prvi vorteks, zovu ga “Aerodromski vorteks”(“Airport Vortex”).

U Sedoni postoji mali aerodrom, ali nije za komercijalnu upotrebu. Na putu za aerodrom, dočekuju nas znakovi da se približavamo uzvisini s lijepim pogledom na Sedonu te kružnom toku za aerodrom. Nijednog znaka koji pokazuje da je tu i “Aerodromski vorteks”.

Između dvije uzvisine dolazimo do mjesta sa sjajnim pogledom na čitavu dolinu u kojoj se smjestila Sedona. Nekoliko drugih posjetilaca je tu, fotografski aparati škljocaju (doduše, ovo je stari izraz za fotografiranje, danas se svi služe mobilnim telefonima). Čudno ali niko ne govori o vorteksu.

Penjemo se na crveno kameno uzvišenje s lijeve strane. Usput nekoliko stabala smreke. Po deblima su izrazite linije na kori koje se spiralno savijaju. Ako se obrati pažnja, vidi se da su zapravo sve grane na smreki čudno uvijene.

Postaje jasno da su podzemne energije uzrokovale nepravilan rast ovog drveća. Umjesto da debla rastu ravno prema gore, ona su se spiralno uvijala. Ista stvar je s granama. Nema pravih grana, već se kora uvijala onako kako je bila izložena podzemnim energetskim strujanjima.

Što su uvijanja izrazenija, jača je i energija. Očigledan dokaz da se približavamo vorteksu, središtu podzemnih strujanja.

MEDITACIJA

Pri vrhu uzvišenja, nalazim mjesto u zavjetrini. Sjedam, ukrštenih nogu. Zatvaram oči. Primam poruke:

“Ovim kanjonima su mnogi prolazili, a rijetki ostajali. Manje grupice ljudi bi ostajale. Crveni krajolik im je uvijek bio privlačan. Živjeli su po sredini visine kanjona, išli po vodu u nizinu. Kada su se penjali na vrh kamenih uzvišenja, nisu govorili o vorteksima, već su im ta mjesta bila generalno s jakim energijama. Obično su pratili smreku, dodirivali je, posmatrali kako se deblo uvija. Instinktivno su znali za podzemne energije. Razne grupe se nisu međusobno sukobljavale. Govorili su raznim jezicima i živjeli u miru.

***

Otvaram oči. Ispruzio sam ruke, jednu okrenuo prema dole, drugu prema gore. Kao da sam u energetskoj zraci. U oba smjera osjećam težinu na rukama, kao da energija ima “težinu”. U rukama mi  trnci, dlanovi su mi ugrijani.

Muška energija, koju bi trebao ovaj vorteks da razvija u nama, simbolizira snažan osjećaj samopouzdanja, sigurnosti u sebe. Ona nosi odlučnost, uzimanje životne sudbine u svoje ruke. Ako je imamo previše i nije balansirana s ženskom energijom, onda postajemo dominantni i manipuliramo drugima. Ako je imamo premalo, onda smo nesigurni u sebe, podložni da nas drugi kontroliraju.

Pitam Darija:

“Na skali od 1-10, koliko ti je samopouzdanje?”

“Dvadeset”, odgovara.

Posmatram druge posjetioce. Niko ne pominje energiju, vortekse, svi se penju na vrh kao da je to samo sebi svrha. Pokazujem na uvrnutu koru smreke jednom američkom paru.

“Pogledajte ovo”, govorim.

“O, lijepo izgleda drvo”, odgovara mi momak.

“Pogledajte kako se grane spiralno uvijaju, izlozene su podzemnim energijama”, nastavljan.

 Ljubazno su se nasmiješili i nastavili dalje.

Naše slijedece odredište je spektakularno kameno brdo kojeg su nazvali “Stijena – Katedrala”. Svojm dimenzijama i uspravljenim stijenama zbilja podsjeća na građevinu.

Na parkingu znakovi koji ponovo ne spominuu da idemo ka vorteksu. Mjesta da parkiramo auto nije bilo, pa smo serencem otišli par stotina metara dalje te parkirali na proširenju.

Penjanje je trajalo 90 minuta. Lagana šetnja uzbrdo, suhi kamen, mjestimično dosta strmo. Ali, sve je suho, tako da se ne kliže. Oko nas su ponovo uspuhana lica, svi žure da dođu do nekog vrha, odredišta. Nemaju vremena da uživaju u prizoru, putu, bojama i predivnom nebu.

Prijatno me je iznenadila činjenica da tokom tri dana nijedan prelet chemtrailsa nije zabilježen. Nebo je izvanredne plave boje, pokoji prirodni oblak me podsjeća na ono čisto i jasno nebo prije nekoliko decenija.

Prilikom penjanja, u jednom momentu mi se javila misao: “Obrati pažnju na energiju”. Gotovo istovremeno, osjetio sam strujanje u rukama. Kao potvrdu, pogledom tražim smreku. I, naravno, prva smreka, ima uvrnuto deblo i spiralne grane.

Na jednom mjestu, u tlu, između dvije stijene, drvo smreke je napravilo spiralnu pletenicu.

Ženska energija simbolizira suosjećanje, strpljenje, brigu za drugoga.

MEDITACIJA

Hodao sam dok nisam došao do najstrmijih kamenih vrhova. Kod jedne smreke sam sjeo i utonuo u meditaciju.

Čujem glasove mladog para, dječaka i djevojčice. Redovno su se, od mladih dana, penjali ovim putem. Za njih ovo nije bilo mjesto za beznačajne, površne razgovore. Imali su poštovanje prema njemu. Energije ovog brda su duboke i značajne. One utječu na emocionalni organizam.

***

Srećemo ostale penjače. Četiri mlađe žene pričaju o svojim muževima i bračnim ugovorima. Jedna druga gospođa govori suprugu kako se teže spuštati nego penjati. Treći momak pominje šta je jeo u restoranu brze hrane dan prije.

Stvarno, koliko beznačajnih komentara. Crvene, zaobljene stijene, nas primaju. Umjesto da iskoristimo energiju mineralnog svijeta, mi živimo na površini našeg, i ne vidimo ništa.

Moji dlanovi mi govore da je energija ovog mjesta lagana, ali mi ispunjava i posljednji atom. Ništa ne ostavlja nepokriveno.

Ova energija bi trebala svakog smekšati, izazvati osjećaj saradnje i poštivanja drugih. Ako pošaljemo na “Katedralu” ljude koji se godinama ne podnose, ovdje bi se trebali lijepo pozdraviti i pružiti ruku jedni drugima.

Na povratku, pozdravljam svakog posjetioca. S nekima malo popričam, ohrabrim one starije u njihovim penjačkim nastojanjima, s nekima se našalim. Na početku staze je jedna bara. Paru koji dolazi, odgovaram na pitanje kojim putem da idu:

“Morate pregaziti ovu moćnu rijeku”, pokazujući na baru.

Oni se nasmijaše i odlaze dalje.

Dario i ja nastavljamo. Treća stanica nam je “Boynton Canyon Vortex”. Energija ovih stijena bi trebala da nam balansira upravo pojačane muške i ženske energije, yin i yang u nama.

Nekoliko kilometara hodanja od parkinga su nas doveli do crvenog kamenog brda. Gotovo istovremeno s pojavljivanjem prvih uvrnutih smreka osjetio sam strujanje energije u rukama. Rekao sam Dariju:

“Ovdje ćemo stati”.

U hladu smrekinog drveta sam sjeo. On je znao da ga čeka desetominutna pauza.

MEDITACIJA

Fokusirao sam se na period prije Yavapi i Apači indijanaca u ovom kraju. Riječ je o manjim grupama ljudi. Obilazili su sve kanjone i crvena brda. Svako uzvišenje je imalo malo drugačije energije. Ovo brdo nisu zvali mjestom balansa. To je određenje došlo dosta kasnije. Međutim, Zemlja podržava taj naš opis ovih energija. Žao joj je što samo mali broj ljudi koji dođu ovdje, poštuju to energetsko određenje.

***

Sedona je prepuna prodavnica umjetnina, galerija, indijanskih suvenira, iscjelitelja, čitaca dlana, snimanja aure, spritualne literature, masaža, prodavnica kipova... Ovo je pravi artistički i turistički gradic, prepun (skupih) hotela i odličnih restorana.

Pred jednom od najvećih prodavnica “New Age” literature, srećem starca zavaljenog u fotelju iza kuće. Znao sam da ćemo se upoznati. Prilazim mu. On me pogleda duboko i fokusirano. Uzvraćam mu istim pogledom, zjenice nam zaiskriše i oči nasmijaše.

Ustaje se. Pita me:

“Otkada si ti duhovno probuđen?”

Kreće razgovor. U kratkim crtama upoznajemo se sa svojim životnim putanjama. Bio je u Los Angelesu, imao prodavnice duhovne literature. Pije tri litra vode na dan. Prije 40 godina su ga ljekari otpisali, davali mu samo mjesec dana života. Sam se izliječio biljkama. Otada živi u Sedoni, zadovoljan.

Pozivam Darija, upoznajem ih. Viktor mi kaže da ga Dario podsjeća na njegovog sina.

“Dario voli zdrav život, nutricionizam i kako organizam reagira na hranu”, govorim mu.

Viktor odgovarea:

“Apači indijanci su razgovrali s biljkama. Tako su doznavali njihova svojstva i kako ih koristiti protiv različitih bolesti”.

Vrijeme je da krenemo prema četvrtom vorteksu. Nesumnjivo, najljepšem i najimpresivnijem: “Bell Rock” – “Zvonik”.

To je zaštitni znak Sedone. Trijumf geologije nad dosadnim prirodnim prostranstvima. Ovdje skidam kapu eroziji, vjetru, povremenim olujama, željeznoj rđi koja je obojila ovo brdo.

Na stazi prema Zvoniku najčešće srećemo Kineze. Interesantno, nijedan se ne pozdravlja. Namjerno okreću glavu kad se susreću s bijelcima. Šteta. Bio sam spreman svakoga pozdraviti, ali eto nisu mi dali šansu. Očigledno da su preskočili posjetu “Katedrali” i ženskoj energiji.

Zvonik je najviše fotografiran prirodni fenomen u Sjedinjenim Američkim Državama. S razlogom. Kada smo zaobišli brdo, s druge strane nalikuje floti brodova koji se kreću naprijed. S prednje strane, izlgeda kao niz obješenih crvenih zvona koji samo što nisu zasvirali.

Savijena smreka mi je znak da stanem i uvučem se u njenu hladovinu.

MEDITACIJA

Pojavljuje mi se slika trokutastog prostora, omeđenog s dvije stijene koje se dodiruju, naslanjaju jedna na drugu. Ispod njih je mali prolaz, za drenažu vode. Ovaj prostor je otvoren i naprijed i nazad, ali ispod stijena je idealna zaštita. U ovaj prostor su dolazili na meditaciju/komunikaciju s prirodnim entitetima. Smatrali su to mjesto kao nešto zaštitničko, gotovo kao majku. Zahvaljujući njemu, tu su razvijali svoja spiritualna čula. Naše današnje tvrdnje da ovo mjesto pojačava balans, ali i mušku i žensku energiju, Zemlja može prihvatiti ali samo pod jednim uslovom: da prvo komuniciramo s prirodom.

Četiri vorteksa Sedone su ostavila dubok dojam na mene.

Galerija slika

{gallery}10806{/gallery}
Zadnje ažuriranje srijeda, 25 maj 2016 06:44
jm

Najnoviji članci od Administrator

Copyright 2005- © Fondacija--- “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation. All rights reserved