Piše: dr. Semir Osmanagić
Tomsk, Sibir, Rusija, august 2016.
Kompleks modernih ruskih piramida u Tomsku mi je bio na listi prioriteta za obilazak već tri godine. Napokon sam dogovorio posjet gradu, duboko u Sibiru, za august 2016.
Iz St. Petersburga, preko Moskve, letimo za Sibir. Tomsk je četiri vremenske zone udaljen od glavnog grada Rusije. Noćni let u 1:00 sat po ponoći, put od četiri i po sata, i u Tomsku je već devet sati ujutro. Mali aerodrom.
Autor i dizajner kompleksa piramida u Tomsku, Valery Uvarov, mi priča da se klima u ovom gradu promjenila u protekle četiri godine otkako je izgrađena prva, najveća piramida. Zimske temperature su prije dostizale do minus 65 stepeni, a ljetne nisu nikada prelazile četrnaest stepeni u prosjeku. Sada zimske temperature ne padaju ispod minus 18, a ljetne dostižu 30 stepeni. Zbilja, to jutro nas je dočekala na aerodromu temperatura od 25 stepeni.
Valeryja i mene je čekao automobil na izlazu. Kaže mi da je Vlad posebno zadovoljan što mu dolazim u posjetu piramidama, koje je on finansirao.
“Ti ćeš biti prvi stranac koji će posjetiti sibirske piramide!”, govori mi Valery.
Prepričava mi situaciju kada je jedan Amerikanac došao u Tomsk i nazvao Valeryja:
“Ja sam u Tomsku. Želio bih vidjeti piramide.”, rekao mu je.
“Žao mi je, nemate dozvolu”, kratko mu je odgovorio Valery.
Ovaj kompleks je privatan. Vlasnik ima ključ od vrata piramide. Jednostavno je tako.
Vozimo se Tomskom. Grad od 750.000 stanovnika. U glavnoj ulici četiri univerziteta i najbolji sibirski politehnički univerzitet. Ukupno devet univerziteta u gradu. Gotovo 200.000 studenata tokom godine. Ulična reklama želi dobrodošlicu studentima iz 35 zemalja.
Vlad je prije 30 godina osnovao firmu pod nazivom “Lama”. Nije bio siguran čime će se baviti. Danas ima lanac od 57 prodavnica hrane u Tomsku, od toga tri velika tržna centra. Kaže mi da zapošljava 4.500 ljudi. Računam u sebi. U Americi svaki zaposleni godišnje donosi 100.000 dolara. Ako je ovdje četiri puta manje, onda ima promet od 100 miliona dolara.
Vlad vodi računa o ishrani, vježbanju, u odličnoj je kondiciji. Pilotira svojom cesnom, vozi Land Rovera, stalno je u pokretu.
U njegovoj smo kancelariji, skromnoj. Uzima planove i crteže i rasprostire ih po konferencijskom stolu.
“Ovdje mislim da se širim. Napraviću rezidencijalno naselje za 10.000 ljudi. U blizini će biti aerodrom. Većinu parcela sam kupio. Još nisam pokrajinskoj vladi rekao koji mi je plan. Ruska pravoslavna crkva je primila anonimnu prijavu da hoću s kompleksom piramida da formiram sektu…”
Tipično. Neznanje, nekultura, zavist. To mi je već poznato na vlastitom primjeru. Dajem mu savjete o tome šta smo mi radili u proteklih 11 godina. Sviđa mu se ideja da pozove patrijarha i vođstvo pravoslavne crkve. Također, da pozove pokrajinskog premijera i gradonačelnika i izloži im svoje planove.
Sve je to još strogo povjerljivo, jer nije okončao proces kupovine zemljišta. Ali, sviđaju mi se njegove ideje. Imaće najveći kompleks modernih priamida u blizni stotina hiljada studenata čime će podsticati njihovu kreativnost, otvorenost i duhovnost. Tu je budućnost Rusije, a njemu je stalo da ova velika zemlja ima kvalitetno obrazovanje i otvorene mlade ljude.
Ulazimo u terenca, kaže svojima iz osiguranja da ga ne moraju pratiti. Nakon 15-ak minuta stižemo pred kapiju ispred koje je ogromna travnata dolina. Iz zelenog tla dižu se bijele, pravilne piramide. Vozimo se po neravnoj zemlji. Stižemo do prve piramide.
Valery je vrlo pažljivo odredio dimenzije koristeći elemente sakralne geometrije. Za sada je izgrađeno devet piramida. Četiri manje piramide formiraju veliki kvadrat, četiri srednje veličine formiraju manji, unutrašnji kvadrat, a najveća piramida je u centru ova dva kvadrata. Plan je da se nastavi s manjim piramidama koje će formirati najveći kvadrat. Parcele su već kupljene. Ideja je da piramide energetski komuniciraju među sobom, dajući najveću snagu upravo piramidi u središtu.
Najmanja piramida ima kvdratnu osnovu od 5,808 metara x 5,808 metara. Visina je 3,5 metra. Ispod nje je podzemna prostorija od 100 kvadratnih metara. U prostoriju se ulazi nekoliko metara ispred piramide. Sve je trenutno prekriveno zemljom, samo ventilacioni otvor viri iz zemlje.
Piramida je lijepe bijele boje. Za njenu izgradnju Valery je koristio bijeli kvarcni pijesak. Onaj sivi kojeg mi koristimo ima slabiju moć vezivanja za cement i lošije je kvalitete. Ovaj bijeli se lakše veze i dugotrajniji je. Može izdržati ekstremne temperature. Na livadi vidim gomilu ovog bijelog pijeska. Vlad kaže da je kupio desetine hiljada tona. Ima spreman materijal za buduće piramide.
S piramide jasno vidim dijagonalnu liniju u prostoru na kojoj leže još četiri piramide.
Vozimo se Land Roverom do srednje piramide. Izgledaju nestvarno ovdje, u Sibiru, ovog toplog ljetnjeg dana.
Dimenzije srednje piramide su 11,618 x 11,618 metara. Preciznost je bila u centimetar. Visina je sedam metara, dakle kao dvospratnica s potkrovljem. Ispod nje je izgrađena podzemna prostorija od 200 kvadrata.
Posmatram uglove. Nema devijacije do samog vrha. Odličan građevinski posao je ovdje odrađen. Vlad preuzima vođenje, objašnjava tok gradnje, planove. Onda krećemo prema centralnom objektu, najvećoj piramidi kompleksa. Bijela ljepotica ima dužine stranica od 23,239 metara, a visinu od 14 metara. Iznad zemlje su vidljiva četiri nivoa. Kasnije ću saznati da je ispod zemlje prostor od 1.200 kvadratnih metara.
Piramida je vrhunski izgrađena, glatka, nema uvijanja stranica, spoj je ravan, bez greške. Ali, na nekoliko mjesta površinski sloj je popucao. Govore mi kako će ga renovirati uskoro. Poslije saznajem da pucanje nije od niskih temperatura, već od rezonance piramide.
Pravimo sedam krugova oko piramide prije ulaska. Već nakon trećeg kruga osjećam da mi se ruke žare. Nakon toga energetsko polje čitavog organizma kao da komunicira s energetskim poljem piramide. Dok hodam osjećam “težinu” aure. Kao da je energija piramide pobudila.
Završavamo sedam krugova. Razgovor, fokus odluta negdje drugdje i magija energetskog polja nestaje. Vlad nas vodi u improvizirani, natkriveni ulaz. Otključava ga. Podiže sklopku, diže osigurače, svjetla se pale ispred nas. Spuštamo se drvenim stepenicama nivo ispod. Dva ulaza ispred nas. Desno je ogroman skladišni prostor. Vlad pokazuje hiljade boca s vodom koje izlaze energiji piramida. U drvenim kutijama su tone i tone kvarcnog kristala. Ova betonska prostorija mu je laboratorija budućnosti u kojoj će poboljšavati kvalitet hrane koju prodaje u lancu svojih prodavnica.
Izlazimo iz ove ogromne prostorije, i ulazimo u novi hodnik. Skidamo cipele, navlačimo papuče. Na podu crne keramičke pločice. Nakon petnaestak metara dolazimo pred dvanaestougaonu piramidu. Prolazimo kroz niski otvor.
“Ovo je energetski izvor piramide”, govori Valery Uvarov.
Ogroman komad kristala viri iz betona.
“Ovo je samo vrh kristala, ostalo je u betonu”, pokazuje Valery.
U mračnoj prostoriji, stojimo nas trojica, piramidalni krov iznad nas, kristal u sredini. Valery započinje s izgovaranjem ‘Om”, Vlad nastavlja, ja im se pridružujem. Glasovi odzvanjaju prostorijom. Ova mantra traje i traje. Prostorija modulira svukove, mi tražimo koji najbolje odzvanja i pojačava se. Uskoro nas trojica proizvodimo zvukove kao veliki hor. Tonovi se kreću prema vrhu prostorije i nakon što smo ih prestali proizvoditi. Kao da imaju svoj život, kojega pospješuje kristal i piramidalni oblik prostorije.
Ovo iskustvo mi bukvalno odzvanja u glavi i nakon što smo izašli iz prve prostorije. A avantura je tek započela.
***
Prije četiri godine sam sreo Valeryja Uvarova na jednoj konferenciji u južnoj Njemačkoj. To je bio dugo iščekivani susret. On je znao za moj rad, ja sam čitao njegove knjige. Činilo se da su se srela dva brata, decenijama razdvojena. Tih dana smo imali dosta zajedničkih tema. Na konferenciji je Valery govorio o “Projektu 12”. Tada sam saznao da priprema izgradnju kompleksa piramida u Tomsku.
Sumerani i Grci su znali za dvaneast zvjezdanih konstelacija pored kojih prolaze naše Sunce i Mjesec. Na Olimpu je bilo dvanaest bogova. Dvanaest vitezova Okruglog stola bili su u potrazi za Svetim Gralom. Simbolika broja dvanaest se nastavila i u Valeryjevom “Projektu 12” i njegovom globalnom značaju:
- Edukacija i razvoj fenomenalnih sposobnosti
- Nova generacija zgrada za stanovanje
- Medicinski centar
- Agrikultura
- Pčelarstvo
- Uzgoj biološki aktivnih aditiva hrani
- Piramidalni kompleks
- Energija vode
- Botanički vrt i zoološki vrt
- Hotelski i rekreacijski kompleks
- Rezidencijalni kompleks
- Energija Sunca i vjetra
Ovaj ambiciozno zamišljen projekt je srećom našao svoj dom na jugu Sibira.
***
Penjemo se na slijedeći nivo velike piramide u Tomsku, drvenim stepenicama. Vlad mi priča o počecima:
“Prolazio sam s prijateljem pored ovog terena prije pet godina. Rekao mi je da je usnio čudan san i da ću u budućnosti ovdje izgraditi piramide. Niti ja, a niti moj prijatelj nismo nikada pokazivali interes za piramide. Nakon toga sam čitao literaturu o piramidama. Shvatio sam da nose mnoge moći i da imaju uticaj na zdravlje, psihologiju, hranu. Odlučio sam da nađem najboljeg stručnjaka u Rusiji za piramide. I tako sam našao Valeryja. Dogovorili smo sastanak u St. Petersburgu. Prvo što mi je rekao bilo je da su piramide vrlo kompleksne i da nije samo stvar u tome da se napravi građevina. Potrebno je znati koje elemente uključiti da bi se dobila energetska mašina koja funkcionira.”
***
(Prisjećam se elemenata koje je Valery ugradio: željezo kao izvor elektromagnetizma, kristali pojačavaju energije, podzemne vode kao izvor ionizacije, prolazi za pojačavanje energija, rezonantne komore, perfektni oblik piramide kao najmoćniji geometrijski oblik kada je riječ o energijama, orijentacija prema stranama svijeta koja izaziva kretanje energije unutar piramide… sve ono što mi imamo u slučaju bosanskih piramida)
***
Na drugom nivou je velika kristalna kugla, radijusa 108,42 cm.
“Još jedan energetski izvor piramide”, govori nam Valery.
Drugi objekt u prostoriji je ogromno zvono mase 450 kg. Vlad nas poziva ispod zvona. Raspoređuje nas na tri strane. Zamahuje debelim užetom na čijem je kraju metalna kugla. Iz druge mu uspijeva da kuglom udari u zvono. Strašna vibracija i zvučni udar na mozak. Mislio sam da će tu stati. Vlad nastavlja. Drugi put, treći. Nadam se zadnjem udaru na broju dvanaest, no on je uporan. Izdržali smo trideset udaraca u zvono.
Vlad govori:
“Bio sam ispod zvona od četiri tone. Kada udari kugla u to zvono, koža na glavi se zateže, usta se otvaraju i dugo vremena se više ništa drugo ne čuje od zvonjave u glavi.”
Funkcija zvona u piramidi je da balansira vibraciju piramide.
Posmatram zidove u unutrašnjoj prostoriji. Popucali su. Gipsani materijal nije bio spreman za ovu vibraciju. Iz ove prostorije vode niski prolazi u osam piramidalnih prostorija sa strane. Mračne su. Idealne za meditaciju.
Napuštamo drugi nivo i penjemo se na treći. Na sredini prostorije veliki bračni krevet.
“Ovdje se relaksiram. Često provodim noći. Nekada sam, nekada sa suprugom,” govori Vlad.
Pitam ga za iskustva prvih nekoliko noći.
“Znam na šta misliš. Čitao sam o Napoleonu i njegovoj provedenoj noći unutar Keopsove piramide. Ja sam imao osjećaj da me neko prati u ovoj sobi. To prisustvo sam osjećao danima. A onda sam odlučio da uklonim kristale koji su bili na sva četiri zida. Nakon toga je prestao osjećaj da nisam sam u ovoj prostoriji. Spavam bez problema i ujutro se budim svjež i odmoran.”
Iz ove prostorije su jos niži prolazi (mora se proći na koljenima) koji vode u dodatnih osam piramidalnih prostorija. Sve su povezane kanalom koji je predviđen za kretanje vode i generiranje negativnih iona.
Bilo je vrijeme da se popnemo na četvrti nivo, u “Komoru Proroka”. Uska piramidalna prostorija predstavlja sami vrh piramide. Na špicu završetak od debelog stakla tako da ulazi malo sunčeve svjetlosti. Tek toliko da osvjetli prostoriju.
Na podu su platnene ležaljke. I jedan jastuk. Liježem prvi. Vlad odlazi po dva jastuka i još jednu ležaljku. Sva trojica smo na betonskom podu. Na vrhu piramide. Još nekoliko rečenica i u zraku više ni glasa. Osim jedne muhe koja bezuspješno pokušava naći izlaz na staklenom vrhu. Njeno zujanje me ponukalo da kažem:
“Ona misli da ima izlaz. Dok postoji nada, ona živi. Slično kao i mi ljudi.”
Valery je počeo duboko disati. Utonuo je u san. I ja sam zatvorio oči. Vlad mi je s lijeve strane. Čujem da nas mobitelom fotografira. Ubrzo i on počinje duboko disati. Još nekoliko trenutaka i ja im se pridružujem.
Vlad se prvi pridigao. Čuo sam ga. Valery za njim. Otvaram oči. Prošlo je tačno sat vremena otkad smo legli. Kao trojica prijatelja u dječijoj kućici na drvetu.
Potpuno sam odmoran. Kao da nisam izgubio noć u putu, bez sna.
***
Valery, Vlad i ja smo proveli tri dana intenzivno se družeći. Vlad nas je vodio kod svojih prijatelja: jedan ima kameni labirint, drugi pernate životinje komforno smještene u kućicama. Posebno je iskustvo ruske “Crne banje”, neke vrst saune, ali bez odvoda za dim. Visoka temperatura, onda udaranje snopom brezovog lišća. Cirkulacija ubrzava, koža se oslobađa otrova.
Dogovorili smo ponovni posjet velikoj piramidi. Radujem se. U podzemnom skladištu pronalazim komad kvarcnog kristala. Unosim ga u prvu piramidalnu prostoriju s velikim kristalom. Ovaj put ostajemo znatno duže. Proizvodimo tonove koji najduže traju. Kvarcni kristal pojačava zvuk.
I ponovo se penjemo na sami vrh, u posljednju komoru. Bez riječi, liježemo, nasmijani, kao ona dječica koja se u kućici na drvetu skrivaju u svoj svijet.
Ponovo smo odrijemali sat vremena. Komentiramo kako nas boravak u piramidi vraća u balans i smiruje.
Dogovaramo se da najesen 2017. dovedem prvu grupu stranaca u posjet piramidama u Tomsku. Na taj način ćemo ih otvoriti za svijet i nova industrijska grana, turizam, će kročiti u ovaj sibirski grad.