Piše: dr. Semir Osmanagić
Indija je zemlja modernih piramida. Samo na jugu ove, druge najmnogoljudnije zemlje na svijetu, podignuto je deset hiljada (10.000) piramida u posljednjih deset godina. Iza ove inicijative stoji duhovni vođa, Grand master Brahmarshi Patriji (Patriđi) iz Bangalorea (Bengaluru).
***
Na aerodrom u Bangaloreu sam stigao u dva iza ponoći. Za one s američkim i pasošima drugih zapadnih zemalja pisalo je da se “e-viza dobije na aerodromu”. Ono što je zapravo trebalo provjeriti je, da bi se dobila e-viza, mora se aplicirati barem četiri dana prije dolaska u Indiju.
Ja sam u Frankfurtu, imam još dva sata do leta prema Indiji, i saznajem za tu činjenicu. Pregledaju mi ručnu prtljagu i polazim prema šalteru na kome pregledaju vize. Službenik lista moj pasoš i ne vidi vizu. Kaže da ne mogu proći bez vize. Ja ga pitam mogu li poći na internet. Kaže da mogu, ali u tom malom međuprostoru.
Vadim lap-top. Pokušavam upsostaviti konekciju. Bezuspješno. Prilazi zaštitar i kaže da tu ne mogu ostati.
U tom momentu prilazi drugi službenik, i govori mi na našem jeziku “Bosanske piramide”. Naravno, vidio je šešir. Ja mu se nasmijem. Prepoznao me je. Tuzlak, već 40 godina u Njemačkoj. Kažem mu da trebam na internet. Vodi me kroz, do maloprije, neprolaznu barijeru, dobacuje policajcima da je u redu, smješta me za stol gdje lako hvatam signal za internet.
I onda shvatam da sam definitvno morao tražiti vizu prije četiri dana. Zovem indijski konzulat u Frankfurtu, oni mi kažu da treba tri dana za vizu ako lično dođem. Do tada ce mi Kongres završiti. Nema dobrog rješenja. Službenik mi kaže da će me vratiti s indijskog aerodroma istim avionom natrag.
Dolazi Vera iz Bugarske, prepoznaje me, i ona ide za Indiju na isti Kongres. Kaže mi “probaj ući u Indiju, ne mislim da će tebe vratiti. Ipak si ti predavač na Kongresu.” Od nje uzimam broj telefona Ajape, koji je u organizaciji.
Pozivaju na ukrcaj. Odlučujem se da rizikujem. Imao sam dva znaka da trebam probati, Tuzlaka i Veru. Ulazim u avion bez dodatnog pregleda vize. Ovo je već treći znak. U avionu smišljam kako proći bezbolno na graničnom prijelazu. Plan je jednostavan: otići kod najstarijeg službenika (oni mladi slijede pravila) i poslati energiju da me pusti.
Tako je i bilo. Izlazim iz aviona među prvima. Od četvorice sluzbenika za šalterima za e-vize izabirem onog najstarijeg. Lista mi američki pasoš, ne nalazi vizu. Ja mu kažem da sam kreirao aplikaciju. Zovem Ajapu, dajem mobitel Indijcu, oni razgovaraju. Indijac kaže: “Dobro, popunite imigracijski formular.” Ubrzo, udara pečat, pušta me u zemlju. I to bez vize i 60 dolara.
Kada sam došao u “Dolinu piramida” danima se prepričavalo kako sam ja bio prvi slučaj u indijskoj historiji da je neko bez vize ušao u zemlju.
***
Prije petnaest godina Patriđi je izabrao parcelu i zamislio da tu podigne Mega piramidu. Uz njega su bila dva njegova sljedbenika koji su zajedno imali svega 300 dolara. Od vizije i fokusirane snage intencije nije prošlo dugo. Donacije su pristigle za kupovinu zemljišta, započeli su građevinski radovi i danas je kompleks “Doline piramida” (“Pyramid Valley”) pravo čudo. Uz impresivnu piramidu, tu je niz manjih piramidalnih objekata, značajni smještajni kapaciteti, parkovi, fontane, jezero s velikom statuom Gandija, restorani u kojima se dnevno besplatno hrane stotine… U kompleksu trenutno živi oko stotinu ljudi koji volontiraju.
Grand master Patriđi je postao poznat u Indiji kao začetnik jednostavne metode meditacije. Danas ga zovu “swamiji” (“svamiđi”), duhovni vođa u hindu folozofiji, s milionima poklonika. Želio je napraviti najveću svjetsku piramidu, “Mega-piramidu”, isključivo za meditaciju. I, uspio je.
Patriđi vidi meditaciju kao rješenje svih ovozemaljskih izazova. Meditacija je put ka duhovnosti, a nezamjenjiv element je vegetarijanstvo. Po Patriđiju, mora se prestati s ubijanjem drugih živih bića (životinja, ptica i riba) kako bi se stekli uslovi za duhovnu čistoću. Samo u takvom tijelu se može prakticirati meditacija koja ušutka podražaje iz vanjskog svijeta i na taj način čuva našu duševnu energiju koju možemo koristiti za dobro zdravlje, spokoj i životnu mudrost.
Izgradnja Mega piramide započeta je 2014. godine Cilj Mega piramide u Bangaloreu je bio da bude replika nagiba Keopsove piramide: dakle 51,84 stepeni. Osnova je kvadratna: 48,5 x 48,5 metara, s visinom od 32 metra. Unutar piramide se može udobno smjestiti da meditira pet hiljada (5.000) ljudi !
U centralnom dijelu piramide, spiralne metalne stepenice vode na veliku platformu gdje ima mjesta za meditaciju pedeset ljudi. Ispred stepenica znak: “Samo oni koji prethodno meditiraju 30 minuta mogu se popeti u Kraljevu komoru”. Ona se nalazi na jednoj trećini visine piramide. Dakle, na mjestu gdje je izložena uticaju kružnog kretanja energije piramide. Identično kao i kod Kraljičine komore u Keopsovoj piramidi.
U dva navrata sam meditirao u ovoj Komori. U zraku, bombardiran suptilnom energijom piramida, lako je otputovati bilo gdje u prostor i vrijeme.
U prizemlju se nalazi prodavnica suvenira, naravno sve u znaku piramida. Sa strana su scene iz života Bude izlivene u metalu. Stepenice vode na prvi nivo gdje se odvijaju meditacije, ali i konferencije, izložbe i slicno. Svjetlo dolazi kroz otvore na ovom prvom nivou. Iznad njih su filteri kroz koje struji aklimatizirani, ohlađeni zrak. Ova ogromna prostorija je, s limitiranim svjetlom, gotovo u mraku. Za potrebe Kongresa na kome sam govorio, donesena je obimna oprema za svjetlo i zvuk.
Interneta nema. Pušenja nema. Cipele se ne smiju nositi. Povišenih tonova nema. Samo osmjeh, naklon i mrnoća.
U kompleksu je još jedna piramida većih dimenzija. U njoj su smještene tri sale, najveća sa 200 mjesta. Manji eventi se tu održavaju.
Nekoliko novih objekata je u obliku kineskih pagoda, ali i onih s piramidalnim krovom. Smještajni kapaciteti se šire svake godine.
Učesnici “9. Kongresa spiritualnih naučnika” su koristili novootvoreni restoran s nekoliko stotina mjesta. Svi kuhari i poslužitelji bili su u bijelom, uredni, čisti. Ispred njih posude s vegetarijanskom, začinjenom hranom.
Do ovog restorana je drugi u kome se dnevno služi sotinu ili ponekad dvije stotine besplatnih obroka onima koji nemaju novca za hranu. Ova činjenica, da godišnje posluže desetine hiljada besplatnih obroka, od mene traži apsolutno poštovanje za Patriđija i sve one oko njega. Ovdje riječ profit ne postoji. Svi volontiraju. Turisti i gosti koji dođu u obilazak ostave onoliko koliko smatraju da treba ostaviti, ili koliko mogu.
U “Laboratoriju kvantne energije” koji se ujedno naziva i “Laboratorijom meditacije”, proveli su me, detaljno objašnjavajući opremu i instrumente koje imaju na raspolaganju. U jednoj prostoriji je “Infracrvena sauna” bez vode, ali IC oprema nas oslobađa svakodnevnog stresa i agresije. U drugoj su ležaji sa smirujućom muzikom i naočalama s LED svjetlima koji me podsjećaju na “Ajna lights” koji izazivaju prijatne spritualne fenomene. Tu sam proveo 33 minuta u opuštanju. U jednoj od prostorija je mali bazen, s vodom koja je zasićena mineralima tako da se ne može potonuti. Tijelo pluta, kao u bestežinskom stanju. Instrumenti za snimanje aure, emitiranje frekvencija piramide na daljinu, mjerenje trenutnog fizičkog stanja kroz puls …
Filozofija ovog kompleksa je da se tijelo ne truje lijekovima koje proizvodi farmaceutska industrija. Jede se i živi zdravo. Energetskim metodama se djeluje preventivno. Oslobađa se od stresa. Nema trke za novcem i materijalnim.
Pokazali su mi parcelu sa zasađenim paradajzom. Jedna sekcija je pod piramidalnim okvirom od bakra i biljke paradajza tu najbolje rastu. Druga sekcija je pod uticajem posebnog instrumenta, zovu ga SE-5. Nešto je sporiji rast. Treća sekcija je pod utjecajem frekvencija virtualne piramide I to na daljinu. Naime, imaju aparat koji zabilježi energiju piramide i onda tu frekvenciju šalje na daljinu. Biljke rastu nešto sporije nego pod fizičkom piramidom, a shvatili su i zašto. Naime, slali su energiju biljkama tokom noći, kada odmaraju. Savjetovao sam ih da to rade ujutro, kada su biljke budne i kada najviše upijaju energije sunca. Četvrta sekcija je kontrolna sekcija, bez ikakvih posebnih energetskih uticaja i ona ima najniže biljke.
U malom laboratoriju imaju uzorke paradajza. Jedan primjerak je bio 140 dana star i bio je pod malom piramidom. Nije pokazivao znakove propadanja i truljenja. Uzeli smo ga, razrezali, unutra je bila lijepa tekstura, vani lijepa crvena boja. Uzeo sam jedan komad. Kao i svaki paradajz po ukusu. Mislim se, naš paradajz traje nekoliko dana i to je to. Ali, ovaj je još bio na sobnoj temperaturi, dakle 30 stepeni, već 140 dana! I ostao je svjež. Dakle, energija piramide djeluje.
Primjerci paradajza koji su bili ispod pune, drvene piramide su počeli da trule. Razlog: nema sunčeve svjetlosti, nema provjetravanja, nema kretanja zraka.
Intersantni eksperimenti. Dogovorili smo saradnju. Instrumentom koji radi na daljinu, uzeće frekvenciju Bosanske piramide Sunca i Ljekovite komore iz podzemnih tunela Ravne i odašiljati ih na neke od sekcija.
Tko bi povjerovao da je izvan ovog kompleksa realan svijet, s više od milijardu vrlo siromašnih ljudi, koji žive u krajnjoj bijedi, neimaštini, prljavštini i totalno nehigijenskim uvjetima. Da je više Patriđija u Indiji, ali i širom Planete, ovaj svijet bi bio puno sretnije mjesto za život.
U kompleksu su kreirali jezero s malim otočićem u sredini. Tu su podigli statuu Gandija. Duž svih puteva i staza su fotografije mudraca iz prošlosti i njihove izreke vezane za duhovnost, prosvjetljenje, vegetarijanstvo, nenasilje. Preovladava nasmijano ili zamišljeno lice Patrijija s njegovim izrekama na engleskom i hindu jeziku.
Prilikom svakog susreta s njim (Singapur, Kairo, Dahab, Bangalore) zagrli me čvršće i drži stisnutog duže i duže. Sklopi ruke, nakloni mi se, i zove me “svamiđijem”, “grand masterom”. Uvijek želi da sjedim u centru sale, za počasnim mjestom za stolovima, da dođem na binu s njim… Ja takve ponude otklanjam. Barem, kada mogu.
Za ručkom mi priđe, sjedne ispred mene, i onda digne ruke u zrak, i pocne se naguravati s mojim dlanovima. Kaže:
“Svamiđi, jači si od mene”.
Ja mu odgovaram:
“Master, naklon svemu što ste uradili.”
