Piše: dr. Semir Osmanagić

Kipar se generalno smatra tranzitnim područjem već hiljadama godina. Idealno je lociran između Turske (65 km), Sirije (97 km), te mediteranskih sila Feničana, Grka, Perzijanaca, Egipćana, Hitita i drugih imperija kroz vrijeme.

Stotinu godina su Britanci prenosili artifakte i bogatu zlatnu ostavštinu sa otoka iz doba uticaja antičke Grčke, Rima, Perzije i Egipta u muzeje i privatne kolekcije u Velikoj Britaniji. Čak i ono što je preostalo, a mogao sam vidjeti u bogato opremljenom Nacionalnom muzeju u Nikoziji, je vrlo impresivno.

Smatralo se da prije dolaska okolnih pomorskih sila prije pet hiljada godina, života na malom Kipru nije bilo.

Najedamput, arheološka iskopavanja na lokaciji poluotoka Akrotiri (1987.-1990.) dovela su do otkrića ljudskog boravka u većim zajednicama na otoku u periodu od 12.000 godina unatrag. Kiparska arheologija je okrenuta naopačke. Ne samo da je čovjek boravio na otoku, već je tokom dužeg perioda zaslužan za iskorjenjivanje nekoliko životinjskih vrsta: minijaturnog slona i minijaturnog nilskog konja.

Na proto-keramičkoj neolitnoj lokaciji Agia Varvara pronađena je, zasada, najstarija reprezentacija ljudskog lika. Riječ je o kamenoj figuri, pronađenoj u sloju starom najmanje 11.000 godina.

Šta je slijedeće?

Šteta što nema sistematskog arheološkog napora da se otok podrobnije istraži. Ali, nagađanja historičara i arheologa da povijest kreće sa Sumerom prije 7.000 godina, definitivno su stvar prošlosti.