Welcome to the official web page of the 'Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun' Foundation / Dobrodošli na službenu web stranicu Fondacije 'Arheološki park: Bosanska piramida Sunca'al Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation

English Bosnian Serbian Croatian German Arabic French French Swedish Italian

A+ A A-

RIJEŠENA MISTERIJA KORALJNOG DVORCA NA FLORIDI

Piše: dr. Semir Osmanagić

“Otkrio sam tajne piramida, pronašao kako su Egipćani i drevni graditelji u Peruu, Jukatanu i Aziji, samo primitivnim alatima, podizali i ugrađivali višetonske objekte”, pisao je graditelj Koraljnog dvorca na Floridi Edward Leedskalnin 1930-ih.

Privučen tim tekstom i impresivnim megalitnim parkom, prvi put sam pisao o Edovim dostignućima prije gotovo dvadeset godina. Moj tekst je tada nastao kao plod istraživanja izvora na internetu. Među njima su i tvrdnje da je “Ed pronašao način da usmjeri gravitacionu silu koristeći zemaljski magnetizam, pri tome koristeći hiperdimenzionalnu fiziku.”

Zbilja, bilo je teško naći racionalno objašnjenje kako da jedan čovjek, visine 150 cm s 55 kg tjelesne mase, može da obradi, prenese i formira megalitni park s više od hiljadu tona materijala.

Početkom 2017. sam se, u pokušaju da nađem rješenje za ovu misteriju, napokon i našao na licu mjesta. Posjetio sam Koraljni dvorac kojeg je, od 1923. do svoje smrti 1951., gradio Ed Leedskalnin.

Nisam siguran da li je Ed pronašao tajne gradnje piramida, ali mi se čini da za Edov podvig postoje sasvim racionalna objašnjenja.

***

Edward Leedskalnin je rođen 10. augusta 1887. u Latviji. U tridesetoj godini života zakazao je vjenčanje, neposredno uoči migrantskog puta u Ameriku. Međutim, dan prije vjenčanja, nesuđena supruga, šesnaestogodišnja Agnes Skuvst (prema drugim podacima Hermine Lusis), odbija da se uda za njega riječima da je “prestar za nju”.

Ed dolazi u Ameriku 1913. slomljenog srca i za kratko vrijeme promjenio je nekoliko država. Iz Kanade je otišao za Kaliforniju, pa Teksas i Oregon. U Portlandu (Ohio) su mu dijagnosticirali tuberkulozu i preporučili da zbog klime ode na Floridu. Tu se skrasio do kraja života.

U gradiću Florida City je kupio ekru zemlje (4.000 kv.m.) za 12 dolara. I započeo sa životnim projektom: izgradnjom megalitnog parka posvećenog svojoj nesuđenoj ljubavi koja mu nikada nije došla u Ameriku.

Svi oni koji su pisali o Edu ili ga poznavali, slažu se u jednom: niko ga nikada nije vidio dok radi, obrađuje kamen, prenosi ga, uspravlja i montira na željenu lokaciju. Stoga su mnogi govorili da Ed ima nadljudske moći, ako je u stanju da prenosi višetonske kamene blokove bez ičije pomoći i bez kranova ili druge mehanizacije. Ed bi jednostavno rekao da je on “znao za tajnu graditelja piramida, i ako je on njome ovladao, to može bilo ko drugi.”

Ed je izgradio svoj kameni park 1923. i nazvao ga “Edovo mjesto”. Naplaćivao je ulaz po deset centi. Međutim, Florida City je bio najjužniji američki kopneni gradić, zabačen i s malo posjeta.

Trinaest godina kasnije, Ed odlučuje da se preseli sjevernije, u današnji grad Homestead, južno od Majamija. Prema jednoj verziji, razlog za selidbu je bio planirana izgradnja naselja neposredno uz njegov park, čime bi bio prisiljen da prestane s gradnjom novih eksponata, jer nije želio da ga vidi nitko dok radi. Prema drugoj verziji, park mu je jednostavno bio zabačen, van glavnih komunikacijskih puteva te je nedovoljno zarađivao.

Ed kupuje 12 puta veću parcelu i to samo za deset dolara. Tada zapuštena, ubrzo je postala vrlo atraktivna, jer se našla na samom početku auto-puta u izgradnji - US-1.

Ed se našao pred velikim izazovom. Trebao je preseliti kompletan kameni park sa jedne lokacije na drugu. Pri tome nije želio pomoć, mehanizaciju niti da itko bude prisutan dok radi. Preseljenje je započeo 1936. i trajalo je punih godinu dana.

Svjedok preseljenja bio je Orval Irwin, Edov susjed iz tog vremena. Tada četrnaestogodišnjak, vozio je kamion. S Edom se dogovorio da mu prebaci sav njegov alat i opremu sa jedne lokacije na drugu. Orval je kasnije napisao knjigu (“Mr. Can’t Is Dead”) u kome detaljno opisuje ono što je znao o znamenitom Latvijcu.

Preseljenje alata je trajalo dva dana. U mnoštvu alata kućne izrade isticali su se metalni i drveni dijelovi koje je Ed sam pravio. Među njima bili su čekrci, valjci, koturovi, poluge, pile… Najveći komad opreme je bilo masivno deblo bora prerezano na jedan metar visine, ostavljeno zajedno s korijenskim sistemom. Ovo je Edu služilo kao oslonac za podizanje tereta.

Orval je pomogao Edu da alat utovari i istovari. I to je bila jedina poznata pomoć Edu u njegovim aktivnostima. Kada su završili, Ed je isplatio Orvalu dogovorena dva dolara. Obojica su bili zadovoljni. Ed je mogao nastaviti s izgradnjom drugog parka, a Orval je, nakon što je odbio 20 centi za gorivo, imao profit od $ 1.80 dolara što je bio ekvivalent dvije dnevnice odraslom čovjeku.

***

“Edovo mjesto” je mijenjalo ime u “Kamena kapija”, da bi danas bilo poznato širom svijeta kao “Koraljni dvorac”. Još do 1923. napravio je većinu svojih instalacija. Obrađivao je krečnjak nastao taloženjem koralja na floridskom tlu. Nekada davno, Florida je bila na dnu mora i kada se Atlantik povukao, zemljište je bilo prepuno koraljnog kamena.

Ed je radio po noći, uz svjetlo lanterne. Obzirom da je njegov kraj bio bez javne rasvjete, niko mu nije ni dolazio po noći.

Na ulazu u njegov kameni park bio je trotonski blok u obliku trokuta. Lijepo obrađen sa svih strana, stajao je nekoliko centimetara iznad zemlje i zatvarao ulaz u park. Iznad njega je bilo zvono. Kada bi posjetioci pozvonili, a Ed je imao vremena za njih, sišao bi do kapije, pozdravio ih i pozvao da uđu. Pomaknuo bi metalnu prepreku s kamenog bloka i zamolio posjetioce da gurnu blok. Oni bi se pripremili da svom snagom guraju kamenu grdosiju, međutim blok bi se pomjerio bez ikakvog otpora. Nakon sto bi usli, Ed bi zaustavio višetonski blok samo malim prstom. To je bio odličan uvod u čuda koja su ih očekivala u parku.

Ed je, naime, probušio blok tačno po sredini, provukao cijev (osovinu od Fordovog modela T), postavio je na flašu od koka-kole i tako perfektno balansiranu, mogao je bez velikih napora da pokreće.

U svom prvom parku Ed je ulaz naplaćivao deset centi po gostu. Nakon preseljenja, sugerirao je donaciju od 25 centi.

Upitan zašto je izgradio kameni park, odgovarao bi: “Zbog svoje slatke šesnaestogodišnjakinje”. Kasnije, preseljenjem, tematika parka se donekle promjenila i postala je više turistička atrakcija, a manje čežnja za izgubljenom ljubavi.

Ed je tvrdio da mu ne treba osiguranje za kameni dvorac. Naime, u njemu nije bilo ništa što je moglo izgoriti. A što se tiče posjetilaca, izvjesio je znak: “Budite pažljivi. Sve što radite je na vaš vlastiti rizik.”

Koraljni dvorac zbilja nalikuje na pravi dvorac. Od hiljadu tona blokova napravljene su zidine, toranj, kameni namještaj i kamene umjetnine. Kada se uđe u dvorište, dočekaju vas dvije kamene fotelje, svaka mase po 500 kg. Na njima nisu vidljivi tragovi obrade dijetlom i čekićem. Čini se kao da ove fotelje izrastaju direktno iz zemlje. Kada sjednete u jednu, počnete se ljuljati. Riječ je o foteljema za ljuljanje gdje je Ed ponovo pokazao svoju sklonost ka perfektnom balansu.

U nastavku su tri kamene fotelje za čitanje. Postavljene su na tri strane svijeta pod uglovima od 90 stepeni, jedna prema drugoj. Budući da Ed nije imao struju, koristio je dnevnu svjetlost za čitanje. Kako se sunce pomjeralo na horizontu tako se on premještao sa jedne fotelje na drugu. Fotelje su udobne i univerzalnih dimenzija koje je postigao polukružnim oblikom. Jedino se središnja fotelja izdvaja po dvije kamene prečke na koje bi Ed naslonio stopala. One nas podsjećaju da je bio vrlo sitan, samo metar ipo visine. Fotelje su oblikovane svaka iz po jednog komada kamena.

Slijedi veliki stol s kamenim foteljama za ljuljanje oko njega. Stol ima oblik države Florida. U donjem dijelu je izbušio rupu koja predstavlja najveće floridsko jezero Okeechobee. Prilikom tura, Ed bi zaljuljao prvu fotelju, onda bi išao redom i sve ih zaljuljao. Pred zadivljenim posjetiocima bi pokazivao na čelnu fotelju i govorio:

“Ovo je fotelja za Guvernera Floride, a ostale su za senatore. Dok bi se ljuljali u foteljama mogli su smišljati kako da podignu poreze u državi.”

 Ed je često navraćao u lokalnu biblioteku, čitao knjige o astronomiji, matematici, fizici, geografiji. Stoga ne čudi da ima instalaciju “Polaris teleskop”. Ova se instalacija sastoji od dva kamena bloka. Onaj veći se nalazi šest metara izvan zidina Koraljnog dvorca. Blok ima visinu od osam metara i masu od 18 tona. Na njemu je uklesan broj “1940” prema godini kada je ovaj megalit završen i uspravljen. Pri vrhu bloka je kosa rupica u kamenu. Prvi blok ovog teleskopa, koji se nalazi u zidu dvorca, također ima rupu. Kada se kroz ove dvije rupe fiksira nebeski svod, u njima se pojavljuje zvijezda Sjevernjača (Solaris). Dužim posmatranjem, Ed je uočio da se Sjevernjača pomalo kreće na nebu. Ukrstio je dvije žice, formirajući četiri kvadratića. Sjevernjača se u različita godišnja doba kretala unutar ta četiri polja. Ed je pažljivo posmatrao kretanje Sjevernjače na noćnom nebu.

Zahvaljujući ovom unikatnom teleskopu, Ed je mogao da odredi i kretanje Planete Zemlje. To mu je poslužilo da napravi još jedan sjajan i originalan kameni izum: Sunčev sat. Bio je kalibriran prema podnevu tokom zimskog i ljetnog solsticija.

Naime, u udubljenom kamenu je nacrtao izdužene elipse, a u njima je ugravirao dnevne sate od 9:00 ujutro do 16:00 popodne. Ed je smatrao da je ovo period kada čovjek treba da radi, te ga drugi sati, prije i poslije ovog perioda, nisu zanimali te ih, stoga, i nema na Sunčevom satu. Poluelipse su predstavljale pune sate i bile su označene brojevima; druga polovica ovih elipsi nije bila označena i predstavljala je polovinu sati. Iznad ovog kamenog udubljenja je postavio metalnu pločicu (“indikator”) u drugi kameni blok. Sjenka koju je ova pločica bacala na Sunčev sat pokazivala bi tačno vrijeme. Bez mnogo vježbe, svako može odrediti tačno vrijeme na ovom satu. Ed je tvrdio da mu je Sunčev sat bio precizniji od bilo kod sata njegovih posjetilaca i često bi ih korigirao u tačnom vremenu.

Prva kamena koraljna stolica za ljuljanje koju je Ed napravio, mase od 350 kg, izdvaja se svojom elegancijom. Ova stolica je Edu bila posebno prirasla za srce te ju je postavio na kameni blok iznad Sunčevog sata, u samom središtu Koraljnog dvorca da je svako može vidjeti.

Najčešće fotografirane skulpture iz Edovog dvorca su one s motivom Mjeseca. Naime, Ed je oblikovao tri bloka: jedan u obliku mjesečeve prve četvrtine, s druge strane je postavio zadnju četvrtinu Mjeseca, a ove dvije skulpture imaju masu po 18 tona svaka. U sredini je puni Mjesec s impresivne 23 tone. Ispod ovih skulptura, Ed je postavio bazen s ribicima. Na jednoj strani bazena bio je viši zid, za visoke ljude da se naslone i slikaju, a na drugoj strani niži zid za djecu i niže osobe. Danas je tu bazen u koji se ubacuju novčići i zažele želje. Novac ide u humanitarne svrhe.

Vrlo poznati motivi iz dvorca nalaze se na istočnom zidu. Riječ je o planetama koje je Ed oblikovao. Jedna od njih je Mars na čijem kamenom vrhu je zasađena biljka. Edu je to simbolično značilo da ima života na ovoj planeti. Slijedeća je Saturn sa svojim prstenovima. Na koncu je još jedan (polu)Mjesec, visok šest metara i ponovo 23 tone. Ed ih je originalno napravio u Florida Cityju i prebacio ih u Koraljni dvorac.

Ed je smatrao da je kuća tron svakom čovjeku. Stoga je i napravio prijestolje sebi (dvotonski blok), svojoj zamišljenoj dragoj, kolijevku za bebu i vrlo neugledan i mali stolac za “punicu”. To je bila najneudobnija kamena fotelja u dvorcu. Čini se da se uloga punice ne mijenja kroz vrijeme i epohe.

Pored toga što nije imao struje, Ed nije imao ni vode. Iskopao je bunar, u “živom” kamenu. Napravio stepenice, ogradio ih pokretnim kamenim krugom. Donje nivoe bunara Ed je koristio za skladištenje i hlađenje, kao frižider. Iz bunara je Ed uzimao vodu kojom je ujutro punio malu kadu u kamenu. Do popodne bi se voda ugrijala na floridskom suncu i tu bi se kupao. Dimenzije kade su me ponovo podsjetile na Edov nizak rast i ovaj veličanstveni izazov koji je sam sebi nametnuo gradnjom ovog megalitnog parka. U blizini je šupljina u kamenu, ispunjena vodom,  njegovo ogledalo nad kojim bi se brijao.

Posebno impresivna je osmotonska kapija koja nije bila u funkciji prilikom moje posjete 2017. Naime, gotovo pet metara dugačak blok, debeo pola metra i širok dva ipo metra mogao se pomicati samo jednim prstom. Ed je odlično znao principe balansa i niveliranja. Locirao je ovaj blok između zidova na udaljenosti manjoj od jednog centimetra i pomjerao ga bez ikakvog napora. Kroz sredinu je umetnuo usku metalnu cijev, a na dno postavio automobilski zupčanik.

Kako je postigao perfektan balans ovog neravnomjernog bloka, ostaje misterija. Kada se kapija “pokvarila” 1986. šest ljudi i kran nosivosti od 50 tona su pomakli blok i ustanovili da je rđa, koju je puštao željezni zubčanik, uzrokom zastoja.

Najviši blok u čitavom dvorcu je Obelisk. Stoji 13 metara iznad zemlje, dva metra u zemlji, i ima masu od 26 tona. Rupa blizu vrha je oblikovaa kao Latvijska zvijezda. Nekoliko uklesanih godina govori o datumima kada je Ed rođen, preselio u Ameriku, oblikovao ovaj blok i preselio ga u Homestead.  I, ponovo, otvara se pitanje kako je ovaj sićušni čovjek, gotovo goluruk, oblikovao, premještao i uspravljao ovakve kamene gromade?

U Riplijevoj zbirci “Vjerovali ili ne” nalazi se i Edov Ljubavni stol. Masom od 2.300 kg ovo je najveći ljubavni kameni stol na svijetu u obliku srca. Ovdje se nalazi već 80 godina, a danas povremeno služi za vjenčanja za Valentinovo.

Ovdje se ne završava lista Edovih čuda. Tu su i dvosmjerne fotelje (partneri bi sjedili jedan nasuprot drugom), kameni roštilj, ugao za neposlušnu djecu, spavaća soba, fotelje za obitelj medvjeda iz priče o Zlatokosoj i Tri medvjeda, kišobran fotelja i drugi.

Na spoju dva zida, na jugoistoku, je dvospratni toranj. Ukupna masa korištenih ugradbenih kamenih blokova je 243 tone. Pojedinačni blokovi koji obrazuju zidove su između četiri i devet tona. Ovdje je Ed koristio cement kao vezivo, da bi ojačao strukturu u slučaju hurikana. U prizemlju mu je soba s alatima, a na spratu prostorija u kojoj je stanovao.

Šesnaest stepenica vodi do njegovog stana (podsjećanje na njegovu šesnaestogodišnjakinju?).  Krevet napravljen od drvenih dasaka mu je bio na lancu, tako da ga je mogao dići nakon upotrebe. Originalni predmeti u ovoj prostoriji su i staklenke koje je koristio, komadi odjeće, police na kojima je ostavljao stvari, stolica za ljuljanje. Pravougaona kutija sa žicama je njegov ‘kućni radio”, kojeg je sam sastavio. Do štednjaka, koji visi u zraku, vodi cijev, koja je u sredini bila namočena u kerozin. Razlog: ako bi se insekti pokušali spustiti metalnom cijevi do hrane na štednjaku, utopili bi se prethodno u kerozinu.

***

U odgovoru na pitanje kako je Ed Leedskalnin oblikovao, pomjerao, podizao i montirao više od hiljadu tona blokova tokom svog života, koristim tri elementa: originalne alate koji se nalaze u njegovom tornju, zapise njegovog prijatelja Orvala Irwina (knjiga ”Mr. Can’t is Dead!”) i djelomično otvorene sekcije kamenoloma lociranog odmah do zidina Edovog Koraljnog dvorca.

Među alatima Eda Leedskalnina bili su, kao što sam pomenuo čekrci, valjci, koturovi, poluge, pile. Metalnim pilama Ed bi polako i precizno rezao kamene blokove. Polugama i slaganim kamenima bi ih polako dizao i nastavio precizno sjeći. Kada bi ih odrezao, uspravljao bi ih čekrcima, lancima i polugama. Kako bi pomjerao blokove tako bi postavljao manje kamenje sa strana.

Iznad blokova i lanaca bi postavljao masivne, čvrste i visoke drvene tronošce. Oni su imali ulogu kranova. Kombinacijom nekoliko lanaca i čekrka bi višestruko povećavao kapacitet/nosivost. Lokacije lanaca naizmjenično bi premještao s jedne na drugu stranu blokova, dok ih je pomjerao u željenom pravcu.

Danas se u Edovoj sobici za alat i opremu nalazi manje od 10 posto onoga što je Ed imao između 1920-ih i 1950-ih godina. Preostali alati bi mogli stali u gepek malo većeg auta. Kada ih je originalno prenosio iz Florida Cityja u Homestead, trebale su mu dvije kamionske ture.

Prije kupovine lokacije u Homesteadu Ed se uvjerio da ispod zemlje ima dovoljno kamenog materijala za obradu. Gotovo čitava južna Florida se sastoji od krečnjaka nastalog na bazi koralja. Zbilja, 30 cm ispod nanosa zemlje i danas se nailazi na koraljni kamen.

Ed bi pažljivo rezao kamen i uspravljao ga formirajući zid oko svojih kamenih eksponata. Nije koristio nikakav vezivni materijal. Ipak, blokovi prianjaju perfektno jedan uz drugi. Sunčevi zraci ne prodiru između blokova. Hurikan “Andrew” iz 1982., najviše kategorije 5, direktno je pogodio Koraljni dvorac, ali se niti jedan kameni eksponat nije pomaknuo iz svog ležišta.

Orval Irwin je u svojoj knjizi o Koraljnom dvorcu napravio niz ilustracija koji napokon otkrivaju tajnu njegove gradnje. Ručno napravljeni alati i oprema bili su samo pomoćno sredstvo, iza kojeg je stajala Edova genijalnost, upornost, strpljivost te pažljiv i mukotrpan višedecenijski rad.

***

U 64. godini Ed se razbolio. U novembru 1951. postavio je znak “Otišao u bolnicu” na ulazu u svoj kameni dvorac i autobusom se prevezao u “Jackson Memorial Hospital” u Majamiju..

Nakon 28 dana, u decembru 1951., Ed je preminuo od zatajenja bubrega.

Na obdukciji mu nisu pronađeni tragovi tuberkoloze. Pogrešno su mu je dijagnosticirali u mladim danima i zbog krive dijagnoze je završio na Floridi.

Koraljni dvorac je upisan u Nacionalni registar historijskih lokacija na Floridi 2011. godine.

Zadnje ažuriranje utorak, 07 februar 2017 08:48
Copyright 2005- © Fondacija--- “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation. All rights reserved