Logo
Print this page

ISTARSKA ZAMBRATIJA, SIPAR I MOTOVUN

1.ZAMBRATIJA

Uvala Zambratija, pored Umaga, je na krajnjem zapadu Hrvatske. U plitkom moru su 2008. otkriveni ostaci malog broda starog 3.200 godina, koji su se nalazili uz potopljeno naselje čija je starost procjenjena na šest hiljada godina.

Očigledno da se nivo Jadranskog mora mijenjao. Do prije 12.000 godina, tokom Ledenog doba, svjetske vode je vezao led tako da veći dio Jadranskog mora nije ni postojao. Moglo se pješice preći od Zadra do Italije. Otapanjem leda, Jadran se momentalno podigao 650 metara, a pod vodom je bio veći dio današnje Bosne i Hercegovine. Doline su potopljene, planinski vrhovi su postali otoci. Između njih je uspostavljena trgovina brodovima. Postavljene su velike alke za vezivanje tih brodova, od materijala koji nije rđao.

Te alke, kao dokaz preostalog, a danas zaboravljenog znanja o neobičnim legurama, su sistematske skidane iz BiH tokom rata 1992-1995. UNPROFOR-ove jedinice su helikopterima dolazile do mjesta s alkama visoko u klisurama. Danas više nijedne alke nema, mada se o njima govorilo 1970-ih i 1980-ih.

Vode su se počele povlačiti. Nivo Jadranskog mora je opet opao. Prije 8.000 godina, osnivaju se mala neolitska naselja, kako se stanovništvo povećava.

Na sjeveru Jadrana formirano je i malo naselje u Istri, u današnoj Zambratiji prije 6.000 godina. Ugodna klima i plodna zemlja pogodovali su razvoju zajednice.

Nove globalne katastrofe, prije više od 4.000 godina dovode ponovo do povećanja nivoa mora.  Zambratija se našla nekoliko metara na dnu mora. Na njenom mjestu su počeli ploviti ribarski brodovi.

Tek 2008. otkriveni se ostaci neolitskog naselja:

“Tijekom ispitivanja otkriveno je da Zambratija krije brojne arheološke nalaske na površini od preko 10.000 četvornih metara na dubini od 2,50 do 3,20 metara te da su ti ostaci pripadali prapovijesnom naselju koje je bilo sačinjeno od drvenih kućica koje su stajale na pilonima od hrastova kako bi se izbjeglo utonuće u muljevito tlo. Uz ostatke naselja su pronađene različite životinjske kosti i brojni ulomci keramičkih posuda. Radiokarbonskim datiranjem utvrđena je starost naselja između 4.230 i 3.980 godine prije nove ere.” (web portal Ancient Origins).

Uz naselje otkriven je i brodić čija je starost procjenjena na 3.200 godina.

“Do sada je iz muljevitog dna, na svjetlost dana izašlo osam madira (platica) brodskog korita napravljenog od brijesta i jedna korba (rebro) od jele, dok su ostali dijelovi rađeni i od johe. Na rubovima madira se nalaze ukoso izbušene rupe kroz koje je obavljeno šivenje uz pomoć konopca, preko šava je stavljana drvena letvica koja je služila kao brtvilo.” (Ancient Origins).

 

 

 

 

 

2. SIPAR

Na uvalu Zambratija se nadovezuje poluotočić Katoro, odnosno lokacija kaštela Sipar. Nalikuje mi uskoj plaži, širokoj 15 metara, a dugačkoj stotinu metara, koja se pruža kao jezičak u more. Djelomična rekonstrukcija zidova i temelja upozorava na nekadašnju građevinu, “kaštel”, palaču, a možda i odbrambene zidove.

Pretpostavlja se da građevina datira iz doba antičkog Rima, koja je korištena, popravljana i dograđivana za Bizanta, Venecije, pa je služila kao svjetionik, da bi je Njemci 1943. artiljerijom konačno uništili.

“U povelji obitelji Benedetti može se pročitati da se za velikih oseka kod Katora pojavljuju u moru oku vidljivi podovi mozaika, soba, kupališne zgrade i slično. Još je živa predaja s legendarnim primjesama prema kojoj su kaštel Sipar osnovali Bizantinci, kasnije nastanili gusari, a u sadašnjim ruševinama žive duhovi i čuvaju skriveno blago.” (www.glasistre.hr)

Mali, neotkopani hum na kraju rta nedvojbeno krije ostatke nekadašnjih građevina.

Gusari iz doline Neretve su 876. godine, pod vođstvom bana Domagoja, Sipar porušili i spalili. Rast nivoa mora te nedovoljna zaštita pred navalom barbara, uzrokom su da se stanovništvo pomjera južnije, prema Umagu.

Uz ovaj kaštel vežu se legende, a jedna od njih govori:

“U srednjem vijeku Sipar je bio moćna utvrda, gospodar cijelog kraja, od mora do terasa vinograda, u zaleđu. Vladari Sipra bili su toliko moćni i bogati da su se kupali u zlatom optočenim bazenima. Mlada i prelijepa Rosamunda, kći gospodara Sipra, na jednoj od svojih šetnji podno bedema, upoznala je siromašnog, ali stasitog i mudrog pastira. Planula je među njima iskrena ljubav. Bijes i osveta obuzeli su starog gospodara Sipra kad je doznao za tu ljubav, te je Rosamundu prisilio da dane i noći provodi u svojim odajama, a pastir je protjeran u najudaljeniji kraj siparskog posjeda. Rosamunda oboli i ni najbolji liječnici, ni najskupocjeniji darovi, bezbrojne zabave i balovi nisu pomogli da ozdravi. Venula je i tugovala za pastirom pa je strogi otac bio primoran, za spas kćeri, pozvati pastira i iskušati njegovu mudrost.

Pastir je u Sipar doveden pred veliki mozaik gdje je morao među tisućama raznobojnih kamenčića pronaći dva potpuno iste boje. Na veliko čuđenje prisutnih dvorjana, pastir je brzo pronašao čak četiri istobojna kamena. U tome mu je pomogla vila ljubavi, svima prisutnima nevidljiva. Otac, vlasnik Sipra, bio je primoran udati kćer za pastira. Svadba je prošla u raskoši i veselju, a pastir je nakon smrti Rosamundina oca postao vlasnikom čitavog imanja.”

 

 

 

 

 

 

 

 

 

3. MOTOVUN

O Motovunu Marko Pogačnik piše kao energetski najmoćnijem mjestu u Istri. Po, njemu, tu je raskrsnica tri zmajeve linije ili tri zmajeve brazde kako ih naziva.

Riječ je o podzemnim energetskim linijama. Za njih su znali drevni narodi koji su na energetski potentnim mjestima podizali svoja naselja, megalitne/astronomske građevine, tumuluse.

Pretpostavlja se da je riječ o mjestima s pozitivnom, balansiranom energijom, koji izazivaju osjećaj opuštenosti, bolje koncnetracije, jasnoću, kreativnost, tolerantnost.

Spuštanje starim putem u Istru sa zapadne strane dovodi me do Motovuna koji je izgrađen na kupolastom uzvišenju. Komandni položaj utvrde, koju sam posjećivao za filmskih festivala, izdvaja se od okoline. Blagi osjećaj ushićenja samo od pogleda na Motovun.

Smjenjuje se prostrana dolina, koja je nekada zasigurno bila pod morem, s osjećajem mirnoće, spokoja, blagosti; za njom su uzvišenja, koja energetski komuniciraju. Nakon toga kanjon, s brzim, dinamičnim energijama,

I, ponovo dolina, u koju uplovljavamo i utapamo se u prirodni mir.

Ako se fokusiramo, osjetimo promjenu energija okoline.

 

 

 

Zadnje ažuriranje četvrtak, 30 mart 2017 11:48
jm

Najnoviji članci od Administrator

Copyright 2005- © Fondacija--- “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation. All rights reserved