Piše: dr. Semir Osmanagić

Begliktaš je prahistorijsko megalitno sveto mjesto. Locirano je na krajnjem jugoistoku Bugarske, na Crnom moru, u blizini granice sa Turskom. Dugo vremena je bilo zatvoreno za javnost jer je desetina hektara šume i obalnog pojasa bilo dijelom posjeda višedecenijskog bugarskog komunističkog vladara Todora Živkova koji je tu imao svoj ljetnikovac.

Arheologinja Tsonia Drazheva je započela kampanju iskopavanja 2002. koja je producirala interesantna saznanja. Prvo, ovdje je riječ o prahistorijskom megalitnom svetilištu. Drugo, ovu lokaciju su znatno kasnije koristili Tračani u brončanom (1.300 godina prije nove ere)) i ranom željeznom dobu (1.000 godina p.n.e.). Pretpostavlja se da su upravo Tračani preuredili i oblikovali prirodne magmatske stijene i koristili za svoje religiozne ceremonije.

U obližnoj prirodnoj pećini pronađena je keramika iz ranog željeznog doba (3.000 godina unatrag). Sunčev sat je formiran od megalita koji je pokazivao vrijeme na ulazu u pećinu.

Danas je Begliktas definiran kao najstarije i najveće Tračansko megalitno svetilište na Crnom moru koje se prostire na 12 hektara. Svaki blok predstavlja neki od životnih elemenata i izazova. Formirali su brojne vodene bazene i kanale u kamenu, stepenice i šupljine. Centralna instalacija su dva kamena kruga formirana od ogromnih stijena. Pretpostavlja se da su Tračani prinosili bogovima poklone u vidu voća, cvijeća, žrtvovanih životinja, vina, mlijeka, meda, maslinovog ulja…

Moji bugarski prijatelji, predvođeni Asenom Asenovim, ispunjavaju mi želju da posjetim ovu važnu megalitnu lokaciju. Nakon vožnje zemljanim putem, ispred nas je prostrana ravna livada, koja završava velikim vulkanskim stjenama. Neke su oble, neke ravne, vidi se da su nekada bile dio većeg kompleksa. Leže na kamenoj podlozi.

Originalno, ove megalitne stijene se tvorile krug. Obilazim svaku. Razliciti oblici, dimenzije.

Idealno mjesto za opuštanje i meditaciju. Postavljam si pitanja u vezi svrhe ovog mjesta. Dobijam slike koje bi mogle dopuniti objašnjenja vezana za Begliktas.

MEDITACIJA

Milionima godina stare vulkanske stijene, oblikovale su prirodne sile, duhovi prirode. Formirali su krug da pojačaju dejstvo podzemnih energija. Dodali su dva manja kamena kruga. Tok energija je izgledao kao vrtlog, spinovao i iz sredine se dizao u nebo. Mnogo prije dolaska čovjeka, lokacija je većim dijelom uništena, “onesposobljena”.

Dolazak ljudi desio se u periodu prije 8.000 godina.  Prva faza je prolazila uz ljude koji su bili spiritualni i znali su cijeniti energetske karakteristike ove lokacije. Dodatna energija im je omogućavala da lakše dođu do duhovnih dimenzija u kojima su mogli putovati kroz vrijeme i prostor i dolaziti do znanja. Različite stijene su omogućavale različite sposobosti: astralne projekcije, inicijacije, ekstrasenzorne mogućnosti, jasnost misli.

Druga faza karakeristična je po spoju duhovnosti sa svakodnevnim životom. Sveštenstvo je bilo u stalnoj vezi s poljoprivrednim stanovništvom. Prije sjetve veliki broj ljudi se okupljao na platformi, djelomično pod travom (kombinacija kamene i travnate površine, ali bez drveća koja postoje danas). Na prednjoj ravnoj stijeni, stajao je vrhovni sveštenik. U jednoj ruci imao je sjeme, u drugoj krv upravo žrtvovane koze. Iz malog bazena ispod njegovih nogu mješavina krvi i sjemena bi išla kanalima ka zemljanoj površini simbolično nagovještavajući plodnu sezonu.

Kasnije je ova tradicija polako blijedila. Kao i sjećanja na stara vremena. Krugovi su uništeni, stijene razbacane.

Između dvije paralelne stijene ubačen je kamen. Nalazi se tačno na pravcu jug-sjever. Sunce u podne baca sjenu kroz otvor. U ovisnosti od položaja sunca između zimskog i ljetnog solsticija mogu se pratiti godišnja doba.

Lokacija je još uvijek energetski jaka, drveće je voli, priklanja se stijenama tokom rasta. Grupa uspravljenih stijena je bilo mjesto gdje su ljudi, okupljeni u četiri grupe, formirali četiri reda i pjevali visoke tonove. Uz pomoć kamena, zvuk se prenosio čitavom dolinom i išao ka nebu.

Kao da je pokušavao dostići putovanja njihovih predaka.