Welcome to the official web page of the 'Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun' Foundation / Dobrodošli na službenu web stranicu Fondacije 'Arheološki park: Bosanska piramida Sunca'al Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation

English Bosnian Serbian Croatian German Arabic French French Swedish Italian

A+ A A-

MOJA TIBETANTSKA PUSTOLOVINA (2)

USUD GUGI KRALJEVSTVA

Piše: dr. Semir Osmanagić

Zapadni Tibet

Maj 2017.

Let Lasa-Ngari (Ali), iz istočnog u zapadni Tibet. Nepregledna prostranstva, kamene pustinje oivičene planinskim vijencem Himalaja, vječno pod snijegom. Ponegdje jezera, ali zelenila nema.

Ngari je na 4.600 metara nadmorske visine. Novi aerodrom, nema nijednog aviona. Silazimo niz stepenice, dočekuje nas sunčano vrijeme, ali je pet stepeni ispod nule. Zrak je rijedak, rijedak. Pluća udišu brže, traže kisik.

Meni, Tsenku i Borisu pregledaju pasoše i četiri dozvole. Kopiraju ih. Napokon nas preuzima vodič Ɖang Čup (Jang Chup). Ima 38 godina, Tibetanac je. Živio je u Indiji, naučio pet jezika (engleski, hindu, nepalski, butanski, mandarinski). Neostvarena mu je želja bila otići u Europu. Ima kinesku legitimaciju, ali ne i pasoš. Iz Indije prelazi na Tibet mimo graničnih prijelaza. Do 2015. živio je u blizini Nepala s majkom, suprugom i sinom. Nakon katastrofalnog zemljotresa, preselio se u zapadni Tibet.

Petosatna vožnja se odvija paralelno s Himalajama. Dugi su koliko i horizont. Ne vidi se početak niti završetak. Znamo da je skroz na zapad Pakistan, a južno ispod njih Indija. Na vrhu vijenca izdvaja se planinska kupola visine nekoliko stotina metara. Pravilna, kao da je izvajana. Hang Mon planina je zovu. Tibetanci kažu Abi Kali planina, “sveta planina”.

Tsenko mi kaže kako povremeno prima informacije iz spiritualnog svijeta. Ispod Himalaja su živjele civilizacije, ne u fizičkom obliku kao naša.

Stajemo na jednoj uzvisini, vrlo lijep pogled na kamene kanjone. Fokusiram se na kupolastu planinu, zatvaram oči.

MEDITACIJA

Pojavljuje mi se slika zelene, rožnate, zmajeve glave. Tamne oči, svjetlucavih, žutih zjenica. Pružam ruku u smjeru kupolaste Abi Kali planine. Odjednom, kao da se stvara stakleni zid, barijera. Samo bijeli vrhovi planina. Duhovni pristup nije dozvoljen.

***

Govorim Tsenku o svom iskustvu. Vrlo, vrlo stara civilizacija, je ispod te planine. Međutim, kontroliraju duhovni pristup i ne dozvoljavaju ga nama, ljudima.

Kaže mi to je isto i on osjetio, ali sam ja to bolje opisao.

***

Tholling je lokacija najčuvenijeg budističkog manastira u Ngariju. Osnovao ga je Yeshi-O početkom X stoljeća. Ne samo da je jedan od najstarijih budističkih manastira na Tibetu, već i jedan od najcjenjenijih. Nekada je imao mnoštvo zlatnih budinih statua, 108 budinih zemljanih tornjeva i brojne murale s likovima u prirodnoj veličini.

Manastir je zapravo kompleks u čijem je centralnom dijelu hram u obliku mandale, sa još sedam hramova s brojnim crtežima, kipovima i muralima.

Početak Maove kulturne revolucije 1967. godine doveo je do razaranja religijskog, duhovnog i kulturnog nasljeđa koje nije bilo u skladu s rigidnim komunističkim normama. Tibet je, zbog svojih dubokih duhovnih korijena, bio osobito na udaru.

Kompleks u Thollingu je najvećim dijelom uništen. Mandala hram je iznutra potpuno devastiran, kipovi, murali, slike. Sistematsko uništavanje trajalo je sve dotle dok ovaj kompleks više nije bio prepoznatljiv.

Nekada je u Thoolingu živjelo 200 budističkih monaha, danas ih je trinaest.

Ulazim u jedini preostali otvoreni hram. Samo jedan monah pomalo govori engleski. Sitni tridesetogodišnjak pokazuje na mjesto gdje su nekada bili kipovi. Danas ih više nema. Na zidovima ostaci slika, većim dijelom su izbrisani.

“Ovo je originalno, staro hiljadu godina, ovo je staro 800 godina. Ovo 500 godina. Ovaj kip je nov, poklonili su nam ga, ovaj je također nov…”, govori.

“Na ovoj fotografiji je deveti Lama, ovo je deseti, a ovo trinaesti”, nastavlja.

“Gdje je četrnaesti, Dalaj Lama?”, pitam.

Stišava glas.

“Ne, ne, zabranjeno je.”

Stišće ruke u pesnice, pruža ih naprijed, prekriži ih. Jasno mi je, završio bi u zatvoru da postavi fotografiju Dalaj Lame.

*** 

Tužan izlazim iz hrama.

“Čime li su Tibetanci, budisti, zaslužili ovu karmičku kaznu?”, pitam se.

*** 

Oko manastira podignuto je selo, s nekoliko stotina stanovnika. Provjeravamo tri “hotela”. Desetak vrlo skromnih sobica, jedan toalet na spratu. Interesantno je da nemaju zaseban WC, ali svaki ima internet i mobilni signal. U selu, u glavnoj ulici, najljepši ured ima China Telecom. Kanalizacija je diskutabilna, tople vode uglavnom nema, grijanje je mislena imenica tako da je temperatura u sobama jednaka vanjskoj (po noći minusi). U malom mjestu su čak dvije kasarne s vojskom u glavnoj ulici i policijska stanica s džipovima koji stalno krstare.

Treba biti objektivan. S kineskom okupacijom Tibeta (doduše, Kinezi govore da je Tibet uvijek bio njihov teritorij), došli su i elementi civilizacije. Danas vidimo da je sve elektrificirano, s grijanjem i kanalizacijom u Lasi, vodom, putevima, poštom, komunikacijskim sredstvima. Tibetantska sela rijetko imaju toalet u kući; ide se u baštu za nuždu. Higijenske navike su na nivou srednjevjekovnih.

Dva dana u Thollingu bili smo osuđeni na rižu s jajima i čaj. Internet signal je bio solidan, ali u Kini nema pristupa youtube kanalu niti Googlu i ostalim tražilicima. Dakle, ako ukucate bilo koji termin, nećete dobiti rezultate pretraživanja.

Za mene je ovo bio period aklimatizacije na 3.600 metara nadmorske visine.

*** 

Sjedište Gugi kraljevstva (Guge Kingdom) je samo dvadesetak kilometara od Thollinga. Prvi Gugi kralj je preuzeo liderstvo u regiji zapadnog Tibeta od susjednog Shan Shu kraljevstva u X stoljeću. Počeo je širiti novu religiju – budizam. Na strmom, kamenom uzvišenju, odmah iznad rijeke, počeli su kopati pećine, praviti prve strukture, onda su došli hramovi na red. Kraljevstvo je raslo, u njihovoj prijestonici je bilo deset hiljada stanovnika. Vladali su velikim prostranstvima.

Čitavih sedam stoljeća Gugi kraljevstvo je bilo stub odbrane Tibeta od upada neprijatelja i zaštita budizma. Sve do 1630. godine kada vladar Gugi kraljevstva šalje vojsku u rat kojeg gubi. Od tada ovo kraljevstvo zauvijek prestaje postojati kao sila.

Ono sto je bilo sačuvano do dolaska kineske Crvene armije bilo je impresivno. Brojni hramovi, statue, murali, crteži, kamene skulpture, rukopisi… Kulturna revolucija 1967. dovela je kineske vojnike koji su redom uništavali unutrašnjost hramova i sve što je bilo vrijedno u njima.

Ogroman kanjon, veći od Velikog kanjona (Grand Canyon) u Koloradu, nas dovodi do prijestonice Gugi kraljevstva. Milione godina unatrag ovdje je bilo veliko jezero što se jasno ocrtava na neprekinutoj horizontalnoj liniji na kamenim klisurama, zatim je došao period kada je voda oticala i ovdje se formirao ogroman vijugavi riječni tok. Sada smo u zadnjoj fazi kada mala rječica podsjeća na geološke smjene. Ali, i to je bilo dovoljno da se oko vode formira velika zajednica.

Prolazak kroz kapiju nas uvodi u grad koji se sastojao od naseljenih vještačkih pećina, kućica od cigle od blata i hramova. Prvi hram je “Bijeli hram”. Otključavaju katanac, ulazimo, zabranjeno fotografiranje. Murali na zidovima djelimično uništeni. Postolja, na kojima su bili budine statue, zjape prazna. Ispred ograde fotografije iz 1925. koje je engleski fotograf napravio prilikom svoje posjete. Prikazuju kako su statue izgledale prije nego su ih kineski vojnici uništili.

Središnja statua Bude također uništena. Manja, zamjenska je postavljena ispred postolja. Teško je opisati nevjericu i tugu u tim momentima. Jednostavno ste nemoćni da bilo šta smisleno kažete ili date rješenje.

Odlučujem se za fokusiranu meditaciju;

MEDITACIJA

Vidim izlazak konjanika kroz kapiju. Mnostvo zastava. Doba slave i uspona. Nametali su budizam u regiji i nasilno brisali ranije vjerovanje. To je bilo vrijeme s više sile i manje spiritualnosti.

Moja telepatska poruka će se čuti. Samo uvijek moram pokazivati iskrenost i skromnost.

***

Nastavljamo uspon. Penjanje na 3.800 metara nije jednostavno. Trošite se dvostruko brže, a dobijate dva puta manje kisika. Stoga, bez žurbe.

Slijedeći je “Crveni hram”. Ista slika. Osakaćena je duhovna tradicija.

Od “Crvenog hrama” se krećemo prema vrhu. Pećine su uglavnom u donjem dijelu. Obično su bile pravljene za vojnike, jednu osobu. Neke su veće, za više osoba, siromašnije obitelji. U zidovima su uklesani prostori za police, niše. Spavanje na tvrdoj zemlji. Kroz vrata im je ulazio hladan zrak veći dio godine.

Zidana gradnja se sastoji od cigli od blata u kombinaciji s kamenom, koji bi tvorili zasebne redove. Prostori su uvijek skromne površine, ali bolje zaštićeni nego pećine.

Približavamo se vrhu. Stepenice vode kroz uske otvore kako bi bio onemogućen prolaz neprijateljima prema kralju. Međutim, ovaj grad nikada nije osvojen. Bio je jako dobro utvrđen, na strmini.

Napokon izlazimo na vrh. To je ustvari veća zaravan, koja se sastoji od još jednog hrama, kraljeve kuće i većeg ograđenog prostora.

Vodič Ɖang kaže da je to bila štala za konje. Ta rečenica mi je zaparala uši. To bi bilo vrlo nepraktično.

“Jeste, 100 posto, to je bila konjušnica. Tako mi je rekao prodavač karata.”, uvjerava me Ɖang.

Ograđeni prostor je 30x20 metara. Ima troje uskih vrata i jedan širi ulaz.

Sjedam i zatvaram oči.

MEDITACIJA

Prvo mi dolazi misao “ljetne ceremonije”.  U ovom ograđenom prostoru vladar je primao u audijenciju strane vladare s delegacijama. Ovdje su održavane razne svečanosti povodom praznika. Dolazili su ugledniji pripadnici Gugi kraljevstva iz udaljenijih krajeva. Tu su održavane zabave za više staleže iz glavnog rada kraljevstva.

Gugi kraljevstvo je donijelo budizam na Tibet, ali istovremeno je njegovim nametanjem sebi odredilo karmu. Hiljadu godina kasnije, Kinezi su upali na Tibet.

O spoju Bosanske piramide Sunca i svete piramidalne planine Kailash će se čuti i vidjeti gdje treba. Moja telepatska misao bit će upućena u pravcu Kine. Omekšati ih, ublažiti stav prema Tibetu i Tibetancima. Kinezi će sve više preuzimati budizam. Kinezi koji putuju svijetom doći će u priliku da saznaju o pravoj historiji Tibeta i ulozi njihove vlade prije šest decenija. Kina će početi finansirati rekonstrukciju hramova.

Tibetanci će dobiti historijsku šansu da se vrate na svoja ognjišta. Ali, bit će do njih da li će sačuvati tradiciju i željeti da je produže.

*** 

Malom društvu prenosim informacije dobijene meditacijom.

“U Gugi kraljevstvu postojala je vojska. U njoj zapovjednici, generali. Umjetnici. Sveštenstvo, imućni trgovci i ugledni članovi iz ovog, ali i drugih gradova. Oni su dolazili u svoj glavni grad i ovdje, u ovom ograđenom zatvorenom prostoru, održavane su svečanosti. Ples je pratila muzika.

Povremeno bi dolazile delegacije iz udaljenih krajeva. Oni bi ulazili na mala vrata, saginjući glavu. Kralj bi sa svojom svitom i osiguranjem ušao na poseban, najveći ulaz, koji je bio direktno spojen s njegovom rezidencijom.”

Ɖang me sluša, prevodi što govorim budističkom svešteniku. I, onda daje svoj komentar:

“Potpuno se s tobom slažem. Ti se moraš vidjeti s našim budističkim sveštenicima u hramovima koji izučavaju prošlost i znanje. Ti si profesor, ti imaš znanje, oni znaju, i vi biste našli dodirne tačke.”

***

Dalaj Lama svojom miroljubivom politikom, svojom blagošću i ljudskom toplinom, širenjem duhovnosti i poštivanjem svih, daje primjer Tibetancima. Nadam se da će slijediti njegove poruke i da će biti formiran drugačiji, povoljniji kontekst za novi Tibet.

Zadnje ažuriranje ponedjeljak, 08 maj 2017 07:15
Copyright 2005- © Fondacija--- “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation. All rights reserved