Piše: dr. Semir Osmanagić

Haulapai planine su najviši vrhovi u sjeverozapadnoj Arizoni. Dostižu visinu od 2.500 metara što je više od najviše planine u BiH, Maglića. To je bio moj cilj istraživačkog pohoda na ovoj planini koja je nekada bila dom Hualapai indijancima. Njihovo ime se prevodi kao ‘ljudi s visokih borova’. Zbilja, sjeverne strane planina su prepune visokih borova.

Hualapai indijanaca više nema ovdje, dobili su rezervat 200 km dalje na sjever. Na planinama su ostali usamljeni medvjedi, planinski lavovi, jeleni…

Moju pažnju ka ovoj destinaciji je privukao njen sastav. Naime, Hualapi planina je građena od granita. Svuda izviru komadi sivog i ljubičastog granita, kao da sam u Asuanu u Egiptu. Višetonski komadi su se skotrljali niz padine i našli svoje utočište. U početko je to izgledalo sasvim slučajno, po obliku i položaju.

Najedamput, na jednom uzvišenju vidim karakterističan prizor – dva bloka su položena jedan naviše drugog. Zatim obli granitni blokovi na poziciji gdje ne bi trebali biti. Granitna ploča – ‘stol’ s nekoliko manjih potpornih stijena.

Moje osvajanje vrha Haulapai planine se pretvara u obzervaciju mogućih ostataka zagonetne megalitne civilizacije. Zašto bi neko, u dalekoj prošlosti, postavljao granitne blokove od 50 ili 400 tona, jedan na drugi?

S površine granita kvrcni kristali odašilju svjetlosne poruke koje ne umijemo da pročitamo.

Kada bi barem bili na istoj frekvenciji i primili njihova znanja o prošlosti.

Praćen snijegom ali i suncem, plavim nebom i vjetrom u lice, osvajam Haulapai vrh. I ponovo, umjesto odgovora, nova pitanja.