Welcome to the official web page of the 'Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun' Foundation / Dobrodošli na službenu web stranicu Fondacije 'Arheološki park: Bosanska piramida Sunca'al Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation

English Bosnian Serbian Croatian German Arabic French French Swedish Italian

A+ A A-

Autor: Mate Puljak

Nedjelja, 24.03.2019., u rano jutro započinjem uvod u novi pdf: “Nakon 23 godine popisivanja usmenih narodnih predaja u starim granicama Imotske krajine, između 2200 naslova priča i pjesama, samo je jedan povezan s obredom egzorcizma. Bilo je dosta predaja o zaklinjanjima vila, vještica, vukodlaka, gusjenica, skakavaca itd., ali klasičnog obreda egzorcizma kao da nije bilo ili je spadao u tabu temu pa se o njemu nije govorilo. Sotona je ljude morio okolnim putem jer su imali više vjere nego danas kada djeluje direktno i psihofizički je vidljiv. Nakon smrti oca Gabrielea Amortha, jednog od najmoćnijih egzorcista u povijesti, Zlo je odahnulo. Gabriele je vjerovao u međugorsko ukazanje i tvrdio da sotona ne ide ondje gdje je Marija. Smatrao je budalama one koji nisu vjerovali u tamošnja Gospina ukazanja, bez obzira da li se radilo o kleru ili laicima. Ako tolika veličina od čovjeka, koji je Sotonu pobjedio preko 70 000 puta, nije sumljao- zašto mi sumljamo? Ovdje ćete pročitati o jedinom zabilježenom posjednuću koje se dogodilo u općini Lovreć sredinom 20.st. Kako se boriti protiv sotone i kako ga držati dalje od sebe?” Ni slutio nisam da ću netom iza ručka, s obitelji krenuti u Međugorje, kamoli svjedočiti obredu egzorcizma u podnožju brda ukazanja. Nije bilo dvojbi da se taj dan sve posložilo poradi mene. Potvrdu su dobile i Amorthove česte riječi; “Sotona neće tamo gdje je Marija.”

srijeda, 08 maj 2019 07:58

Autor: Mate Puljak

Daždevnjak je maleni gušter crne boje sa žutim pjegama. Pojavi se najčešće iza kiše. Stari narod Imotske krajine čuvao je mnoge predaje o toj životinjici. Ima tu i pravih legendi što upućuje na veoma bitno mitološko stvorenje koje je nekako ostalo zapostavljeno. Kažu da ih Noa nije htio primiti u arku, da su oni “pali anđeli”...Donosim izrazito vrijedne i rijetke narodne priče koje su na vrijeme zapisane i tako spašene od potpunog zaborava.

srijeda, 08 maj 2019 07:54

Autor: Mate Puljak

Pred vama je još jedna veza našeg naroda sa zvijezdama. Nakon što sam ukazao na činjenicu kako su prikazi na stećcima povezani sa Zodijakom, kako su tetovaže naših baka i djedova prikazivale Sunce, planete i zvijezde, kako su na našim loparima  (na kojima se mijesio kruh) izrezbareni dani, mjeseci, godišnja doba, te kako naše zovnice i narodne nošnje sadrže simbole povezane s nebeskim pojavama i ciklusima; Bog evo providi i mapu iz zaseoka Milanovići-Litre (Gala) kod Sinja. Kako je promakla struci? Informaciju mi je poslao čitatelj Igor Podrug.

Kada mi je došla "pod ruku", animirao sam nekolicinu ljudi koji su stručni u dekodiranju takvih kompliciranih predstava. One su najčešće uklesane da obilježe određeni datum, međutim, nismo imali posebnog uspjeha. Tumačenje predstave je jednako otežano kao i datacija. Iako podsjeća na neke rimske stele iz novijeg perioda carstva, ovaj nalaz je mnogo čudniji i kompleksniji. Rimljani su bili reprezentativni primitivci i najčešće se nisu trudili skrivati značenja koja bi inače trebalo skrivati. S druge strane, Iliri su bili narod svjetla tj. Sunca koje je, vrlo moguće, glavni motiv mape tj. najveći krug. No, ostaje i pitanje može li centralni motiv ustvari biti planet Zemlja. Čvrsto vjerujem da ćemo uskoro moći objaviti da smo probili kôd kako bismo mogli reći nešto više o njoj. Za sada se čini kako je njezina desna strana identična lijevoj. Iznad "Zemlje" se nalazi polumjesec sa zvijezdom, motiv često prisutan na stećcima. Da su Iliri zaista bili narod Sunca, pravo svjetlo, govore nam mnogi spomenici koje su ostavili iza sebe, prvenstveno stećci. Svi oni svjedoče o civilizacijskom dosegu naših predaka koji su štovali Jednoga, (koji je Gore, iznad zvijezda) i Njegovu snagu prizivali u svoj život. Posljednjih 27 000 godina trpjeli smo ratove, buru, zimu. Jedino što smo loše podnosili bilo je jugo i sve izvedenice od te riječi. Ilirija je naš okvir za postojanje na ovoj zemlji i ne smijemo dići ruke od nje. Moramo se izboriti da u našim dokumentima, tamo gdje se traži narodna pripadnost, imamo pravo upisati ono što jesmo- Iliri. Kada svi prihvatimo da smo Iliri, nestat će razloga za političke i druge međusobne sukobe. Svijest o nama kao potomcima domorodačkih plemena treba svima ostalima svijetliti kao uzor u borbi za život dostojan življenja.

Celestijalna mapa iz Gale uspomena je na dio znanja koju smo nekako zaboravili.

POGLEDAJTE FOTOGRAFIJE U PRILOGU!

Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

srijeda, 20 mart 2019 10:57

Piše: Mate Puljak

Svetišta i hramovi Nikka, zajedno s njihovim prirodnim okruženjem, stoljećima su bili sveto mjesto poznato po arhitektonskim i ukrasnim remek djelima. Radi se o jedinstvenom kompleksu sa 103 vjerska objekta unutar dvaju Shinto svetišta i jednog budističkog hrama.

Iz Japana su mi se 13. ožujka 2019. javili čitatelji Anamaria Marović i Marko Herman, poznati sportski i avanturistički par iz Splita. Uz poslovne obaveze našli su vremena za obilaske drevnih lokacija i hramova. Na moje iznenađenje fotografirali su megalitnu zidinu građenu ciklopskim poligonalnim stilom za koju nisam znao. Veoma sam dobro upućen u tu tematiku i ovo je bilo pravo iznenađenje.

"Na putu sam u Japanu i čim sam vidio sitio sam se tebe. Pogledaj ove zidove. Svi bulje u raskošne hramove koji su tu, a ja buljim u zidove. To je gradić Nikko, oko 120 km sjeverno od Tokyja. Hramovi su od 8. do 17. stoljeća..." - Marko Herman

Vjerski objekti započeti su na planinskim padinama u 8. stoljeću. Tijekom povijesti kompleks je proširivan i nadograđivan, te su vršene mnoge restauracije. Vrhunac gradnje je 17. stoljeće. Neumorno se radi na očuvanju i zaštiti izvornog izgleda kompleksa svetišta za koje se zauzeo i UNESCO. Očit je i sklad prirode i zgrada što je svojstveno tradicionalnim japanskim vjerskim svetištima.

Zahvaljujem se dragim prijateljima na fotografijama i želim im siguran povratak u domovinu.

Pogledajte fotografije u prilogu.

srijeda, 20 mart 2019 10:53

Mate Puljak

"Tisuće znanstvenika danas radi na spašavanju oceana koji se gase, životinjskih vrsta koje nestaju, suzbijanju enormnog porasta ugljičnog dioksida, metana, razbijanju predrasuda o svijetu oligarhijske politike kao nositelju svekolikog razvoja života na zemlji u korist čovjeka. Moje geoforenzičke studije samo su mali prinos nastojanju da svijet u kojem živimo učinimo boljim, dostojnijim čovjeka i humanog obitavanja na našem planetu uopće. Znam da postoji u svemiru silicij, postoji i itrij, platina, zlato, ali postoji i Bog." (Igor Šipić; Ključ- Za bolju budućnost, Studije II.,str.96.)

Igora sam upoznao tek nedavno, iako smo se tri godine dopisivali, razmjenjivali podatke i debatirali putem maila. Transakcije su odavno prešle troznamenkasti broj. S obzirom da sam mnogo mlađi od njega, i da su mi nekada brži konji nego samari, često sam mu govorio da njegovo djelo ima dosta proročkog u sebi, da je ono ispred ovog vremena, te da zaslužuje katedru. On nije mislio tako. Pokazalo se da sam bio u pravu. U svoj toj nadljudskoj skromnosti i borbi s narušenim zdravljem, ohrabren mojom ludošću, koju je iz nekog razloga zvao genijalnošću, klipali smo k'o dva brata na jednom konju.

Sjećam se kada sam prvi puta pokušavao razumjeti Matricu koliko sam truda uložio kako bih pohvatao barem nekakve osnove. Bez kvalitetnih računalnih programa, satelita i karata to ne ide. Onda sam shvatio da Matricu nikada neću razumjeti sve dok njezine tragove ne pronađem u svom vlastitom životu. Kada sam počeo pomnije pratiti znakove, preda mnom su se prostrla beskrajna prostranstva livada i međa, drevnih ruševina...sve mrtvih ruku trudi. Jasnije sam uočavao i rojeve zvijezda, ko mejaše koji mirno počivaju na oranicama naših didova. U zemlji je sva istina. Ona nas sve zove jer nas mrtvi zovu. Zovu nas požutjele slike baka s krunicom u ruci, kopanja, oranja, vršidbe žita, derneka, gange, mirkanja cura...Zovu nas narodne predaje, sav taj svijet čarolija koji je usnuo jer nam je srce zatvorilo škure. Svjetlost koja je grijala naše stare, nas ne grije. Rekoše nam da je bolje u njemu užgati svijeću- svitlo ko svitlo, glavno je da obasjava. I mi smo pristali na taj zatvor. Zbog toga nam nikada više ništa nije bilo moguće; izgubili smo moć, oboljeli srca, uvjerili sebe da smo bezvrijedni i da Bog ne prebiva u nama.

Igor je kao dječak ležao na ledini, u hladovini, s travkom u ustima i sanjario o svojoj Romantici s velikim R. Htio je vidjeti svijet jer je mislio da u svojim Vedrinama nema dovoljno izazova. Do ove zbirke će naučiti da se jedino u Vedrinama vedri, a drugdje da se oblači. Već je tada promatrao noćno nebo ne znajući za Plejade koje će ga, mnogo godina kasnije, baš poput vila, oteti surovoj betoniranoj stvarnosti.  Zvijezde ne umiru, dok je svakome od nas, po njegovoj mjeri upisan i njegov kraj.

Svi vi, koji ovo čitate, u sebi nosite neutaženu i neugasivu čežnju za životom i srećom. To je nešto što pripada vašoj naravi. Tko vam može dati radost, sreću, mir i sve ono za čim srce čezne? Samo onaj koji vas je u ovaj život i pozvao, a to je Bog, vječno , neizmjerno i sveznajuće Biće. Pa je li potreba onda pitati tko je skrojio Matricu? Tko misli da jest, neka odmah prestane čitati ovaj tekst. Ja neću ulaziti duboko u tezu, samo ću reći svoje mišljenje: Igorovo otkriće je važno jer potvrđuje postojanje Boga! U svoj toj znanstvenoj zavrzlami postoji i teološki karakter s kojim svi drugi aspekti priče postaju sekundarni.  Zbog toga je ovo VELIKO! Igor direktno dokazuje da ništa na kugli zemaljskoj nije nastalo slučajno i da je sve dio velikog plana!  Pitao sam se koja je njegova tajna, je li on jedan od onih čudaka kojima se nakon kliničke smrti ili udara groma otvore neki uspavani dijelovi mozga? Dijeleći istog konja, shvatio sam da je Igor jednostavno posvećenik. Bio mi je svjetonazorski blizak i održavao je veliku pobožnost prema Djevici Mariji. Meni dovoljno da mu vjerujem i da ga slijedim. Zašto se to poznanstvo dogodilo baš u vrijeme kada sam probio tajni kod stećaka? U kakvom to vremenu živimo? Što ako njegovi radovi nisu za vremensku kapsulu već ih moramo razumjeti i prihvatiti sada?

Tko je mogao vjerovati da će, nakon teških i mučnih trenutaka, njegov život krenuti drugačijim putem? Je li Igor preživio tešku operaciju srca da bi nam prenio poruku kako Bog nije zaboravio svoj narod? Je li Bog birao ponovo ili je ilirski narod Njegov stari izabrani narod!?

Nedavno smo pisali o obitelji, a pisati o obitelji za Igora znači pisati o velikoj životnoj svetinji, o prvoj i najvećoj životnoj školi. Obitelj je za njega bila i ostala glavni i najvažniji životni zadatak, kutak raja u ovoj suznoj dolini, njegovo kapitalno djelo, svetište i ognjište, preslika beskrajne i beskrajno nesebične Božje ljubavi. U tom rasadištu života, lako je mogao stvarati svoja djela. Nije pretakao iz šupljeg u prazno ko neki koji su krali od njega jer nisu imali svoje.

Ljudi moji, život je lijep onoliko koliko znate maštati, a nas dvojica, šibani mnogim kušnjama, ranama, puni ožiljaka, nikada nismo otišli s one ledine na kojoj smo sanjarili dok su nas drugi nazivali lijenčinama. Nas su čekale veće stvari od motike. Možda smo se unaprijed odmarali svjesni da kad krenemo, više neće biti prilike za odmor.

Igor je na mene ostavio doživotni trag kada se u jednom od radova zapitao tko je sve prošao kroz njegovu sobu u Vedrinama dok njegove stare kuće još nije bilo. I danas mi je to najjača slika s kojom ga vežem. Možda i vi nađete neku svoju sliku u njegovoj zbirci.

Predstavljanje zbirke Studije I. i Studije II.- "Vlašići i mali narodi", održat će se 28. veljače 2019. u 18 sati, Hrvatska matica iseljenika, Trg Stjepana Radića 3, Zagreb.

INFORMACIJE I NARUDŽBA:

Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

utorak, 26 februar 2019 12:00

A well-kept secret

Megalithic site of Urska kula

The remains of the megalithic cyclopean wall at Gradina Osoje

Cista Velika - Imotska krajina - Republic of Croatia

Ancient civilization of the Illyrians

Settlement and acropolis

Mid to late bronze age

Destroyed around 1200 BC

So called scientists and scholars kept this in secret for about 16 years during the excavation, exploration and money exploitation of the early Christian religious site called Mandarića Crkvina located bellow the Osoje hill.

The wall, 90 meters long, 3.5 meters wide and 0-3 meters high, was presented to the public in April 2015, at the web site of the Archaeological park: Bosnian pyramid of the Sun foundation by Semir Osmanagić, discoverer of the Bosnian pyramids, and Mate Puljak, independent researcher, wall discoverer and excavator of the wall section.

After six years of passive and ten years of active cover up, the wall was finally published in the media.

Last three years Puljak is trying to get the attention of the public and government for this amazing discovery.

"The presentation will continue until we dig out the whole megalithic structure that is buried under the collapsed Iron age wall."- Mate Puljak

THE TRUTH IS OUT THERE:

WE ARE THE ILLYRIANS!

NOT THE PRIMITIVE TRIBES,

BUT THE CIVILIZATION!

Discoverer and excavator:

Mate Puljak, Msc in Marketing researcher and columnist www.piramidasunca.ba

Prehistoric recognition:

+ Marijan Lozo, archaeologist

First presentation:

Semir Osmanagić, PhD

Article: Čuda Imotske krajine  www.piramidasunca.ba

Music:

"Duduk of the north"

Hans Zimmer & Jivan Gasparyan

Producer:

Mate Puljak

THE PRODUCER OWNS COPYRIGHT TO THE VIDEO.

Dedicated to all my readers, followers and friends.

srijeda, 20 februar 2019 14:58

Autor: Mate Puljak

Danas, kada najnovija znanstvena istraživanja DNA potvrđuju da smo Iliri koji više od 25 000 godina obitavaju na prostoru Istre, Like, Dalmacije, Bosne i Hercegovine, suvišno je uopće govoriti o montiranim teorijama povjesničarske “struke”. Kada naiđem na jedan ovakav arheološki nalaz, nepoznat struci i široj javnosti, ne mogu skriti oduševljenje da je upravo meni povjereno da podignem svijest o Ilirima, “Narodu Svjetla”. Kroz povijest smo uvijek bili potiskivani; s istoka od Slavena, sa zapada od Rimljana, da ne nabrajam one koji su stizali sa sjevera...Vidimo da se ništa nije promjenilo ni u današnje vrijeme. Prije nekoliko dana predsjednik evropskog parlamenta Antonio Tajani javno izvikuje da su Istra i Dalmacija talijanske. Ta pretendiranja na naš teritorij traju već više od dva tisućljeća. Zašto? Zato što smo jedan od dva najstarija naroda Evrope. Pogledajte sunčev medaljon koji je pronađen u dalmatinskoj zagori (lokaciju ne želim javno otkriti). Veoma sliči sunčevim diskovima i kalendarima drevnih naroda diljem zemaljske kugle. Objavljujem ga svjestan duhovnih i ljudskih potreba moje braće Ilira koji, nakon niza krivih povijesnih, kulturnih, političkih, zemljopisnih i društvenih predodžbi, napokon shvaćaju koliko su bili izmanipulirani i zlostavljani. Iskorjenjivanje nejednakosti među Ilirima temeljna je misao mojega rada. Služeći jedni drugima, liječit ćemo rane svekolike nepravde koja nam je stoljećima nanošena.

VIŠE >>>

srijeda, 20 februar 2019 14:37

Autor: Mate Puljak

Kao što sam bezbroj puta napisao, stećci nisu samo srednjovjekovni spomenici, postoji kontinuitet njihove gradnje od duboke prapovijesti (2000.-1800.pr.Kr.) do kasnog srednjeg vijeka. Mnogi su prepravljani i nadopisivani. Prizori na njima ustvari su simboli koji, uglavnom, prikazuju stanje neba na dan smrti pokojnika. U svojim ih radovima nazivam astroglifima. Nikada nema datuma rođenja jer je datum smrti bio jedini pravi datum rođenja. Slike su dijelovi Zodijaka, a rozete predstavljaju Sunce i planete. Postoji jedan stećak u Dubrovačko- neretvanskoj županiji koji me (od 2015.) privlačio zbog nekakvog neobičnog znaka na sebi. Bio sam fokusiran na nj toliko da nisam primjetio vrlo važnu predstavu. Što fenička (kartaška) božica TANIT i grčki mitološki lik Ganimed rade na “srednjovjekovnom” stećku? Izazivam struku da nam svima ponudi odgovor? Tko je u srednjem vijeku na ovim prostorima štovao feničku božicu TANIT i boga BAAL HAMONA? Zašto se na stećku nalazi prapovijesna nebeska mapa? Zašto je tu prikaz “ Bikove noge” kojeg identičnog nalazimo na prapovijesnim slikama u Egiptu? Je li ovim radom došao i kraj potrazi za mitološkim entitetom znanim kao Crna kraljica? Prostor Dubrovačke republike i općenito istočne Hercegovine kolijevka je Ilirske civilizacije. Naša mitologija počinje na tim prostorima. Iz te kolijevke krenula je ideja stećka kao nadgrobnog spomenika domorodačkog naroda. Fenički princ Kadmo (Hermes) donosi znanje, matematiku i red. Tu počinje priča o stećcima. Dolaskom Rima taj narod doživljava svoju osobnu Apokalipsu koja još uvijek traje. Ovo je početak kraja strukovnih laži o stećcima.

ponedjeljak, 04 februar 2019 14:43

Autor: Mate Puljak

U široj splitskoj okolici sačuvano je mnogo predaja o caru Aureliju Valeriju Dioklecijanu. Njima su se bavili stručnjaci i alternativci. Ovaj moj rad svojevrsni je doprinos svima koji će znati cijeniti nova saznanja i drugačija razmišljanja. Dioklecijan je jedna velika enigma i to će vjerojatno zauvijek ostati. Da li je vrijedan tolikog spominjanja i veličanja, sasvim sigurno da nije. Tragom jedne legende o tom kontroverznom povijesnom liku, koja nije iznešena u nijednom do sada poznatom radu, ponovo se potvrdila teza kako slučajnosti ne postoje. Na što sam ovaj put naišao, pogledajte u novoj priči. Ali prije toga rekao bih samo jedno. S krajem Grčke počeo je kraj svijeta. Rimljani nisu sagradili Dioklecijanovu palaču. S Rimom je nestala duhovnost drevnih naroda koji su živjeli skupa u jednoj svetoj slozi. Rim je svijet osvojio podmetanjem i podjelama. To je bio njihov modus operandi. Da ih nije bilo svijet bi nastavio ići u pravom smjeru. Sve ovo što vidimo danas posljedica je tih vremena u kojima smo naučili ratovati, mrziti, pljačkati i ubijati. Stoga ću pokušati biti maksimalno objektivan jer nisam od onih koji ga žele promovirati iako sam svjestan da ovo jest promocija.

ponedjeljak, 04 februar 2019 14:32

Autor: Mate Puljak

NOVO

Nastavljamo s našim serijalom ”Neistražena prošlost”. Donosimo intervju s Matom Puljkom u kome progovora o ciklopskom bedemu u Cisti, stećcima i mnogim drugim zanimljivim temama

Mate Puljak u alternativnim krugovima slovi kao neumoran i samozatajan borac za istinu o Ilirima Imotske krajine. Prvi je iznio tezu da se delmatsko uporište Delmion nalazilo u Imotskom polju. Njegova teorija o kontinuitetu izrade stećaka od prapovijesti do kasnog srednjeg vijeka vjerojatnija je nego aktualna. On tvrdi da stećak nije primitivan spomenik već da se na njemu nalaze zvjezdane predstave ucrtane simbolima koje sam naziva astroglifima. Prvi je prezentirao bedem u brdu Osoje (Cista Velika) , megalitno čudo u svjetskim gabaritima. Godinama odbija davati bilokakve izjave i gostovati u radio i TV emisijama. Jedini portal za kojega je pristao razgovarati, upravo je naš portal Dalmacija News.

VIŠE >>>

srijeda, 23 januar 2019 07:22

Autor: Mate Puljak

O megalitima Bandalove kose do sada nije napisano ništa vrijedno spomena. Radi se o atipičnoj gradini, kada kažem “gradini” onda mislim na pravo značenje te riječi, tj. na mjesto molitve i zahvale Bogu, mjesto oltara ( žrtvenika), a ne ono što nas konstantno uvjeravaju da znači. Nijedna naša “Gradina” nije izvorno bila niti grad, niti utvrda, niti ograda, niti bilo što svjetovno. To su postale naknadno kada je u kasnoj bronci počeo nestajati mir. Obrnimo riječ “mir” i dobit ćemo ono što je zauvijek zamelo preostale tragove te drevne idile, Rim. Riječ “ Gradina” vuče debeo korijen iz sanskrita i predstavlja obredni prostor na kojemu se zahvaljivalo i žrtvovalo Stvoritelju, Velikom Upravitelju i Pokretaču nebeskog mehanizma. Bedem na Bandalovoj kosi sagradio je domicilni narod koji je od nepoznate civilizacije preuzeo devastiranu megalitnu “Salonu” i osposobio je za život većeg broja ljudi. Bedem nije na nikakvom vrhuncu, već na padini i skrovitu mjestu gdje sunce baš i ne poviruje. Jasno je da je ovoj gradini bitniji zapad tj. zalazak sunca. Na poziv prijatelja došao sam pregledati bedem i okolinu. Sve dok nisam “podigao” razinu mora, nisam uspio ništa osjetiti. A onda sam se vratio na lokaciju i otvorio stara vrata, ito upravo ondje gdje su i nekoć bila. Bilo kako bilo, trag će ostati, mislim na trag u ljudima, za druge tragove me ne briga. Želim da ove slike uđu u stanično sjećanje svih vas koji me čitate, živo mi se fućka za znanstvenu zajednicu i trag koji tamo, tobože, neću ostaviti.

VIŠE >>>

ponedjeljak, 17 decembar 2018 09:09

Autor: Mate Puljak

Staru megalitnu “Salonu”, ogromnu luku i grad, potopila je prirodna kataklizma koja je uzrokovala podizanje razine mora. Iako ju struka datira u 3./2.stoljeće pr.K., riječ je o mnogo starijoj priči i civilizaciji kojoj ne znamo ime. Ona je svoj kraj doživljela oko 1200 g. pr.K. . Taj datum se dokazano može vezati uz propast mnogih civilizacija na Mediteranu uključujući i Troju. Je li upravo taj naraštaj, negdje pred sam kraj, dovršio izgradnju tzv. Dioklecijanove palače , spomenika koji nema nikakve veze s Dioklecijanom, osim što ju je očistio od mulja, popravio i stavio u funkciju, ili je palača sagrađena od ostataka razvalina stare “Salone” negdje u Kirovo vrijeme, ostat će, za mene osobno, vječita dilema. Ta napredna civilizacija koristila je blokove koji mogu parirati egipatskima. Jesu li oni postavili u nju i sfinge? Do sada ih je pronađeno osam, plus ulomci koji dokazuju još četiri, dakle, sveukupno 12 sfingi. Jedna je glava pronađena čak u Solinu. Teorija struke, prema kojoj je Dioklecijan dovukao egipatske stupove, sfinge i dr. artefakte nekih nepoznatih i nebitnih vladara da bi sebe izdigao iznad njih je, u najmanju ruku smiješna. To smo mogli pročitati u skupnom znanstvenom radu; “Egipatski spomenici u Dioklecijanovoj palači”. Ne treba biti lumen za pobiti te nelogične teze jednostavnim logičkim zaključkom o tome tko je ustvari bio Tuthmoses III. , faraon kojemu pripada jedna od najpoznatijih splitskih sfingi, ona koja se nalazi na Peristilu.

VIŠE >>>

 

ponedjeljak, 17 decembar 2018 09:01

Autor: Mate Puljak

BiH struka kaže da je veliki vođa Baton Dezitijatski rođen u Župči kod Breze u BiH. Nijedan dokaz za to nemaju osim nekakve rimske ploče koja se čuva u Visokom. Iz nje nije jasno radi li se baš o tom Batonu, ali to nije ni potrebno potvrditi jer naši povjesničari imaju “diplomu”. Koliko vrijedi ta diploma ako je sve što su učili krivo? Očito je Batona bilo k’o danas Ivana. S druge strane, tko može otkriti tajnu “Grada na Gracu” pokraj Posušja? Pokušali su, nije da nisu, ali jednostavno nije išlo. Svaki kontekst je umjetan, nategnut, besmislen... Dalo se toliko objašnjenja, a nijedno nije zadovoljilo. Ima li on veze s Batonom? Taj jedinstveni monumentalni graditeljski poduhvat na brdašcu, u narodu znanom kao Bartulova gradina, danas stoji zaboravljen. Ukralo ga vrijeme, sakrila ga priroda, svima koji nisu bili u stanju uhvatiti se u koštac s enigmom. Nekada je tu stajao hram sličan Ateninu na Akropoli. Bilo je na njemu i korčulanskog kamena. Otkud kamen s Korčule na Posušju, je li bio u većim količinama i gdje je danas? Ono što povjesničari ne znaju objasniti nekako uvijek turnu pod tepih. Nakon mnogih teza i tezica nazvali su ga rimskom utvrdom. Što će jedna tako velika priča baš tu? Kako shvatiti o čemu se radi? Je li to vojna utvrda, logor, kapitolij, svetište, forum..? Nitko ne zna jer grada naokolo, naočigled, nema, ali svi znaju da je rimsko i da ga je sagradio Rim! Tako ga je predstavila i TV ekipa BHRT (Nova avantura 2014.). To je fascinantno kod naših tzv. stručnjaka i njima sklonih medija. Veličanje Rima i sva ta nostalgija za Rimom poprima zabrinjavajuće razmjere. Trebalo se vratiti Oreču, Fiali, Patschu, Dodigu i svima koji su istraživali ili pisali o ovom arheološkom lokalitetu, te iz njihovih izvještaja iskopati detalje, a zatim otići na teren. Povijest je zamućena, ali dolazi vrijeme bistrijih voda. Pijesak pomalo pada na dno. Prokletstvo će zadesiti i današnji Rim. Apokalipsa, kao sastavni dio naše mitologije i neizbježne nam budućnosti, započeti će u Italiji. Brodovi izbjeglica krenuti će prema nama i preplaviti naše luke i uvale. Italija će biti toliko udarena da će to biti majka svih katastrofa i konačni kraj Rima. Tko će nas tada spasiti nove “rimske” invazije?

četvrtak, 15 novembar 2018 09:09

Autor: Mate Puljak

Svijet predaja u kojemu živim već 22 godine, odavno me preuzeo. U ovom realnom kao da sam na nekakvoj posudbi, i teško je više biti dio stvarnosti, te mariti za banalnosti. Otvaraju se drugačiji vidici, istina poprima opipljiviji oblik, svako sklapanje očiju se čini gubljenjem vremena, svaki rukopis predstavlja vid jedne oporuke. U subotu, 13.10.2018., dvoje gradišćanskih Hrvata iz Mađarske, dr. Franjo Pajrić i njegova kći Silvana, stigli su u Imotsku krajinu kako bi se, na svom putu kroz Hrvatsku, upoznali s našim povijesnim znamenitostima. Posjetu su se pridružili moja dva prijatelja; ugledni hrvatski književnik, znanstvenik, kolega kolumnist dr. Igor Šipić, te naš vjerni čitatelj ing. Igor Podrug. Neki ljudi su, stjecajem okolnosti, morali odustati, drugi nisu mogli dobiti slobodan dan. Iako pod teškom upalom pluća, proveo sam ih dijelom krajine, dok se za obilazak muzeja i prezentaciju muzejskog postava pobrinuo moj prijatelj, muzeolog Branimir Leko. Slučajno ili ne, posjet se poklopio s obljetnicom smaknuća posljednjih templara. Ima li simbolike u tome što se nije poklopio petak 13., već smo se našli u subotu; na isti datum, a opet dan nakon..?

četvrtak, 15 novembar 2018 09:08

Autor: Mate Puljak

LEGENDA O NEMRLOM

Ovaj rad nagovještava pripremu za jedno moje otkriće koje ću pokloniti svojim vjernim čitateljima. U mjestu Grabovac (Imotska krajina) postoji već zaboravljena legenda o divu “Nemrlom”. Pričao mi ju je pok. Stipan Dundić, posljednji pravi predavač iz Grabovca tj. Goričaja. U Grabovcu je nekada stajao veliki ilirski grad Mejingrad (kasnije STRIDON). Imao je ulice, kuće, trgove, narod...Danas ničega nema osim predivnih puteva koje, apsolutno svi mještani, još uvijek, znakovito zovu “ulice”...Legenda veli da je stradao zbog opačina neke poganije (Rim?) i razvrata koji nije poznavao granice, a sve su obnoć pobili anđeli koje je bezuspješno pokušalo spriječiti mitološko biće “Nemrli”. Gomila o kojoj ću Vam pričati časti se na Markovo kada povorka s križem obilazi sva sela i važna kultna mjesta. Kazao bi Stipan: “To je misto na koje su snili velika kamenja od vrata drugoga svita.”

četvrtak, 15 novembar 2018 09:08

Autor: Mate Puljak

U blizini Gruda pronađeni su ostaci ljudskog kostura. Prizor nije bio ugodan za vidjeti i nije jasno kako do sada nitko nije reagirao. Netko je kartonom prekrio lubanju, netko tko u tom trenutku nije znao što bi drugo. I na tom privremenom rješenju mu hvala. Nakon dojave jednog čitatelja, sastavio sam ovu kratku objavu jer nisam mogao ostati prekriženih ruku. Najjednostavnije je ići linijom lakšeg otpora, gledati što će tko zamjeriti i čekati da netko drugi nešto poduzme. Osoba koja mi je javila informaciju nije mogla prijeći preko stanja u kojem se grob trenutno nalazi. U skladu s etičkom i moralnom odgovornošću, zamolila me da poduzmem
neke konkretne korake. Priča je otkrila nevjerojatnu podudarnost.

utorak, 28 avgust 2018 08:59

Autor: Mate Puljak

Anji
O “dalmatinskoj piramidi” pisali su mnogi internetski portali. Unatoč ogromnom interesu nikada nije pronađena. Ucrtana je na dvije stare karte iz 16. i 17. stoljeća. Na njih me uputio poznati splitski fotograf i pustolov Jurica Galić - Juka. Potraga koju sam pokrenuo trajala je gotovo četiri mjeseca. U njoj je, direktno i indirektno, sudjelovalo oko četrdeset ljudi. Svi su oni doveli do zaključaka koji su omogućili da se sve iznova revidira i po tko zna koji put pogleda izvan kutije, što smo kroz cijeli ovaj proces nastojali i činiti. Bila je to danonoćna potraga. Kontaktirali smo sve profile ljudi, upoznali se s mnogim selima i mjestima, zavirili u svaki kutak šibenskog zaleđa. Između ostalih, angažirani su i hrvatski branitelji, te je konzultirana i struka. Trebalo je proći cijeli mukotrpni proces da bi se slika iskristalizirala i da bih prošlu subotu objavio rad pod naslovom “Misterij dalmatinske piramide 1.”. No, javilo se nekoliko predstavnika “strukovne zajednice”, jedan lokalni političar i dva privatnika koji se bave turizmom, a kojima rad mrsi račune. Zbog toga je uklonjen iz moje kolumne i ovo je nova, izmjenjena i dopunjena verzija.

subota, 21 juli 2018 20:20

Autor: Mate Puljak


U ovom ćemo radu proći kroz jednu od najljepših zbirki epitafa sa stećaka u Bosni. Ljudi, koji su ih stvarali, potomci su preživjelih Ilira koji su se, pod svaku cijenu i u velikim povijesnim turbulencijama, borili da sačuvaju temeljne istine i fragmente prapovijesne arijanske duhovnosti, makar stopljeni s Kršćanstvom, religijom najsličnijoj onoj kojoj su oduvijek pripadali. Iz ovih tekstova ćete vidjeti kolika je to borba bila. U svoj toj nadrealnoj poeziji osjetit ćete jako štovanje dualizma i to željno iščekivanje uskrsnuća, kao i Spasitelja koji treba doći. Kroz svoje starije radove sam upućivao na potrebitost iščekivanja i jednog i drugoga. Kroz njih sam i nebrojeno puta istaknuo da je Vatikan ljudska tvorba i najveća prijetnja Kristovoj ideji. Nedavno sam dobio mail jednog crkvenog dužnosnika u kojemu me optužuje da promoviram, citiram; “...ilirsko poganstvo, na štetu Svete rimske Crkve.” S tim je sve lijepo rečeno - “rimske”. Mi nismo ni Slaveni ni Rimljani. Mi smo Iliri! Naša religija počiva na zoroasterijanskim korijenima. Nismo nikada bili pogani! Jedini pogani na ovom tlu bili su Rimljani, a kršćanstvo smo primili već u apostolsko vrijeme. Svi oni koji se, poput mene, usude javno dići glas protiv te elite, javno proglasiti ljudima da su od istih napušteni, da Boga i Krista traže u sebi, kroz svoju životnu priču i priče ljudi koje svaki dan susreću, riskiraju da ih se izopći ili marginalizira. Ovim putem poručujem onima koji me prate da me mogu izbaciti iz svega onoga što su oni stvorili, ali nikada me neće moći izbaciti iz Božjeg plana, niti utrnuti Svjetlo kojim svijetlim izvaranom i iskorištenom narodu. Upravo u tom smjeru idu i neki epitafi , pogotovo jedan koji kaže da, ako zastanemo kraj stećka i odlučimo se pomoliti, to učinimo za sebe, a ne za njega. S tim je sve rečeno. Što si napravio za života, napravio si. Nema popravka u smrti. Sve one mise koje mi plaćamo, koriste samo crkvenoj riznici. Prema epitafima, onaj koji je legao, čeka uskrsnuće. Netko će ga dočekati, netko će i dalje čekati, nadati se i gledati očima stećka. Baš kao i mornari iz podmornice. Uzaludno ili ne, Bog je taj koji ima posljednju riječ. On daje život i uzima ga. I kad ga uzme u stanju ga je obnoviti i vratiti jer je svemoguć. Ne treba očajavati, a još manje sumljati.

subota, 21 juli 2018 20:16

Autor: Mate Puljak


Zbog velikog broja upita i oskudnih internetskih podataka o “ Kamenu s Rešetarice” , te nedostupne fotografije istog, nisam htio pojedinačno slati slike već sam ih odlučio objaviti. Iako u stručnim krugovima pronalazak fra Bone Mate Vrdoljaka, odnosno tumačenje pok. Mirka Vidovića da se radi o stihu iz Zarathusthrinih “Gatha” (43,11C) “Dainušij rayo iišiiš” ( ...” s nadahnućem u raj ići...”), nije prihvaćeno, smatram da je sve skupa nužno staviti pod jedan kratak file, pa neka ljudi dalje istražuju i sami donesu zaključak. Pok. Mirka sam osobno poznavao, tako da je bilo teško ponovo listati stare mailove. Ali evo, što je tu je. Za Božić i Uskrs sam dobio čestitku od Zdravka Vampovca i Emila Čića, između ostalih članova HAZUDD-a. Sjećamo se našeg Mirka koji je, uistinu, s nadahnućem otišao u Raj.

subota, 21 juli 2018 20:08

Autor: Mate Puljak


Davnih godina moj stric Stjepan pronašao je na predjelu “Knjež dub” (Knežev dub) nedaleko mjesta Dobrinče (Imotska krajina) jedno rimsko koplje. Odlučio sam ga objaviti jer postoje mnogi koji kažu da na području Dobrinča nije bilo rimskih nalaza. Nažalost, jest. Navodno je na istom mjestu naknadno pronađen i nekakav bodež. Nije poznato gdje se danas nalazi i je li sačuvan. Osim ta dva nalaza, kod mene je zoomorfna fibula s prikazom psa pronađena na Velikoj gradini. Nju ćemo posebno obraditi. Koplje je, prema mojoj dojavi evidentirano od strane Konzervatorskog odjela Imotski. Fotografirao ga je arheolog pok. Marijan Lozo, a kopču kustos MHAS-a prof. Ljubomir Gudelj koji ju je datirao u 4. st. Od ostalih nalaza iz Dobrinča vrijedno je spomenuti brončanu dugmad s Gradine ( moj nalaz i “vlasništvo”) , kameno sječivo slično nožu (očev nalaz) , te zagubljenu kamenu sjekiru (nalaz Zlatka Skendera). Vratit ćemo se sa Stjepanom do mjesta na kojemu je našao koplje i suočiti se s narodnom predajom koju mi je ispričala jedna starija žena, te vidjeti samo koplje.

subota, 21 juli 2018 20:04

Autor: Mate Puljak


Nekropolu stećaka kod sela Peze (Lokvičići - Berinovac) upoznali ste u mom radu “Podrtle-Magija Žene”. Taj naslov mi je donio mnogo dobrih ljudi. Nekropolu čine 33 bloka čija je ukupna težina oko 50 tona. Najveći stećak s postamentom prelazi 2.5 metra i teži oko 10 tona (s postoljem) . Nebrojeno puta sam ponovio koliko mi je osobno bitna ta nekropola. Za mene je ona bila inicijacijsko mjesto za sve ovo što mi je Bog poslao u zadnje tri godine otkako pišem za fondaciju. U “Magiji Žene” nisam ulazio duboko u narodne predaje. Imao sam sreću što je majka očeva vjenčanog kuma bila iz Peza. Umrla je prije nekoliko godina u dubokoj starosti. Ono što mi je ispričala prava je priča o ovoj nekropoli. Smatram da je zapadno lice najvećeg stećka naknadno priklesano, što nije problem dokazati jer se ne radi o istom majstoru. Osim toga, mač nije dovršen. No, unatoč tome, ovdje je ponovo jasno vidljiva veza s Templarima kao i na obližnjoj nekropoli kod sela Zovke.

subota, 21 juli 2018 19:56

Autor: Mate Puljak


O utvrdi Čačvini je dosta toga napisano i objavljeno. Uglavnom, radi se o srednjovjekovnom zdanju, danas ruševini, koju vidite s desne strane kada iz Trilja vozite prema graničnom prijelazu Kamensko. Kažu da je podignuta na kasnoantičkoj utvrdi. Spominje se 1371. u posjedu Ivana Nelipića. Ja ću vam pokazati drugu, zanemarenu, stranu priče i da se radi o velikoj prapovijesnoj gradini tj. posebnom naselju koje je održavalo stanoviti kult posvećen Suncu. Je li Čačvina bila gradina na kojoj su boravili svećenici asketi? Obrambenih bedema u cijeloj priči uopće nema. Kad je zadnji put vladala takva harmonija? U srednjoj bronci?

subota, 21 juli 2018 19:53

Autor: Mate Puljak

NOVO
Jankovina je uzvišeno područje blizu naselja Mrnjavci kod Lovreća, Imotska krajina. Posebno je po sačuvanom odru tj. žrtveniku, na kojemu se i danas pale vatre. Osim njega, u obrednik spada bunar (lokva) u kojemu se pralo tijelo, dva geoglifa od kojih jedan čini prapovijesna gradina. Pokojni Rupčići, koji su sebe smatrali plemićima, pričali su mi o tom svetom mjestu. Godine 2009. sondirao sam s pok. Marijanom Lozom i našli smo ukope u žare. Žare su bile slične amforama sa špicastim dnom. Zbog velike starosti one su pretežno u komadićima. Čisteći nekoliko poslaganih smrvljenih žara, među ostacima keramike vidjeli smo obilni sloj pepela i fragmente kostiju što upućuje na to da ostaci nisu u potpunosti sagorjeli. Pokojni Lozo ih je datirao u kasnu broncu i ustvrdio da keramika nije ilirska već uvozna italo-grčka. Jankovinu je obišao i slobodni istraživač Domagoj Nikolić koji je svoj nalaz objavio u emisiji “Na rubu znanosti”. Radi se o geoglifu žene koja u ruci drži dijete. Podsjeća na prikaze Bogorodice. Što kažu narodne predaje?

subota, 21 juli 2018 19:31

Autor: Mate Puljak

“Prekinuti snovi” naziv je filma koji se 09. travnja prikazivao na HRT 2. Izvrsna Dakota Fanning u romantičnoj drami o djevojci koja boluje od leukemije i radi popis stvari koje želi obaviti
prije smrti pokušavajući uživati u svakom preostalom danu. Film je snimljen prema romanu “Before I die”, Jenny Downham. Iako sam nakon bratove smrti prestao gledati jednog od omiljenijih “istraživača” dr. House-a, jer me sve vraćalo na njegov boravak i tužan kraj u bolnici, pogledao sam Tessinu borbu s leukemijom, prvi film takve tematike nakon devet godina. I
sve je bilo dobro dok joj krv nije potekla iz nosa. U tom sam trenutku osjetio zujanje u uhu i izgubio svijest. Kad misliš da si se oporavio i krenuo naprijed, odjednom te dohvati ta vječno
prisutna sjena koju držiš zaključanu negdje u podsvijesti i shvatiš da si trajno oštećen i da više nikada nećeš biti dobro.

subota, 09 juni 2018 20:43

Autor: Mate Puljak

Ovo je treći i posljednji planirani uradak na temu Jastreb glavice i povezanosti iste s Ilijadom. Dugo sam čekao s objavom jer sam želio proći put od Vruje (Dubci) do zavjetnog svetišta
Čerovice, te snimiti Vruju izbliza. Osim toga, potrudio sam se oko fotografiranja manjeg dijela onoga što je pronađeno u bližem podmorju. Onima, koji će znati što s ovom građom, poručujem
da je vrijeme došlo. Ukoliko propuste priliku, bit će to, onda kada bude, još jedan pokušaj u nizu. Temelj je udaren. Metafizički, Grad zna da smo blizu. U prvom radu smo se upoznali s
predajama o Jastreb glavici za koju su stari predavači smatrali da se radi o kopiji drevnog grada koji je potonuo u Dubcima. Zvali su ga Ilijin grad (Ilij?). U drugom sam radu objavio predaje
koje Jastreb glavicu povezuju i s jednom kršćanskom pričom. Usputno sam se dotakao usmenih predaja primoraca kao najavu posljednjeg uratka. Oni potvrđuju predaje naroda zabiokovlja. U trećem, posljednjem obećanom dijelu, vidjeti ćete što se smatra svetištem izgubljenog grada te se suočiti s arheološkim nalazima u njegovoj blizini. Postavlja se pitanje zašto nije moguće naći trojanski Ilij? Je li zbog toga što je danas pod morem?

subota, 09 juni 2018 20:32

Autor: Mate Puljak

Ovo je jedna usmena narodna predaja o čovjeku koji je malim ljudima donio znanje i napredak. Radnja je vezana uz jednu prapovijesnu gradinu i stećak dimenzija cca 200 x 100 x 100
cm. Oboje se nalaze u Dobranjama, naselju nešto sjevernije od Ciste Velike. Mnogi od Vas me pitaju zašto sam se uhvatio Imotske krajine. Postoji nekoliko razloga. To je moj kraj i htio sam
najprije počistiti ispred svojih vrata nadajući se da ću na to potaknuti i druge. Granice stare Imotske krajine protezale su se od Cetine do Neretve zauzimajući i dio Hercegovine. To je
najstariji teritorij Delmata. Same Daorse nužno je pomaknuti s onu stranu Neretve. Otprilike, u centru tog teritorija nalazio se Delmion tj. današnji Imotski s okolnim naseljima.

subota, 09 juni 2018 20:25

Autor: Mate Puljak

Pozdrav svima! Ja sam Hrvat, potomak Ilira Delmata! Moj narod organizirano truju, ubijaju i odvode u roblje. Bojim se za život svoje djece. Više nisam siguran koliko svojim odlukama utječem na zdravlje i kvalitetu njihovog života. U tome je strava cijele ove priče koja nam se događa pod tihom opsadom EUrimljana. Pustili su nas da sami provodimo njihov demonski plan dok prekriženih ruku, iz kožnih fotelja, gledaju posljednje ispraćaje mladih što masovno umiru od autoimunih oboljenja, i onih drugih što, pritisnuti ovrhama i siromaštvom, s obiteljima napuštaju rodni dom. No, prije nego nas počiste, prije nego oslobode teritorij za sebe i
svoje ortake; “EL ELYON” im presudio, u Njegove ruke dopali, hotijući naše sve svoje izgubili, dušmani im se zemljom razmnožili, sve što su nam odnijeli neuživali. I svi naši koji su im pomagali, na isti način, zajedno s njima propali! Neka Svevišnji ne gleda kraj svoga naroda, neka još jednom pokaže svu svoju Slavu i Moć! “Neće li se urazumiti svi što bezakonje čine, koji proždiru narod moj kao da jedu kruha? Ne zazivlju ime Jahvino, jednom će drhtati od straha, jer je Bog s rodom pravednim.”- Ps. 14,4-6

utorak, 24 april 2018 09:34

Autor: Mate Puljak

Lančirevac je dolac povezan s mnogim legendama o divovskoj “bijakovskoj zmiji”. Otišao sam tragom usmenih narodnih predaja “u po’ Bijakove” kako bih konačno, nakon osamnaest godina čekanja, vidio to mjesto. Inženjeri koji su bili uključeni u projekt gradnje državne autoceste prenijeli su mi zanimljiv podatak; najviše zmija duž cijele dionice autoceste uočeno je upravo između Šestanovca i Vrgorca. Prilikom miniranja i formiranja trase nagledali su se prizora od kojih su nekima ostale i trajne traume. U ovom radu rasvjetljujem ulogu zmije u narodu zabiokovlja. Imotska krajina tj. zabiokovlje nije siva zona kako su nas uvjeravali povjesničari proistekli iz bivših sistema. Ovaj je kraj simbolički i u naravi dom zmije, a zmija je simbol spoznaje, znanja, gnoze... Ovdje su bili sagrađeni najveći i najvažniji gradovi kroz povijest. Jedan od njih je i Delmion.

utorak, 24 april 2018 09:26

Autor: Mate Puljak

U planini Bijakovi ( oni koji nemaju dodira s predajama zovu je Biokovo), postoji lokalitet Gravišće. Za njega vežemo predaje o vilama, vješticama, prikazama, zmiji, Sv. Juri... Bijakova dominira cijelim zagvoškim krajem. Moglo bi se reći da je svjetionik starih granica delmatske povijesne pokrajine s Imotskim kao glavnim uporištem Delmionom. Bijakova je Zagvožđanima značila život. Mještani su u planini sagradili staje i formirali plodnu zemlju jer Zagvozd nije imao polje. Gore su bila ljetna prebivališta većine seljana. Zemlja i stoka su uvijek bili mjerilo bogatstva. Upravo su i njive oko zaseoka Brnasi predstavljale malenu oazu u tom škrtom i surovom kamenjaru. Nešto zapadnije od njih, na obroncima planine, nalazi se jedna spilja. Otišao sam vidjeti o čemu se radi i što je toliko užasavalo ljude da su se u starini bojali Gaja i Gravišća.
Jesam li našao drevno svetište s karakterističnim “falusom”? Prosudite sami jer meni te teze baš i ne drže vodu. Mater je bila sve, a ne Ćaća, zato su Bijakovu okrenuli u neodređeni tj. srednji rod - Biokovo. Konvencija prije Istanbulske...

utorak, 24 april 2018 09:19

Autor: Mate Puljak

UVOD
U članku o Zaranč ploči iz Zagvozda objavio sam fotografije dvije neobične grobne rake (ciste). Vjerujem i da je treća devastirana grobnica također bila cista te da mora biti još jedna. Nisam se previše zadržao na tumačenju jer je bilo potrebno uraditi poseban članak. Tko je bio pokopan u njima i kako? Otići ćemo do drevne Tebe i ponovo, po tko zna koji put, nabasati na Kadma. Zašto u Zagvozdu imamo “tebanske” ciste, “grčke” kacige, štitove, mačeve..? Zašto na zagvoškim stećcima imamo prikaze s tebanskih posuda? Zašto zagvožđani nekropole zovu grčkim grobljima a za Gradac (Varkaševu gradinu) kažu da su na njoj pokopani Grci? Postoji li naša Teba i što je uistinu logor Burnum?

utorak, 27 februar 2018 10:24
Copyright 2005- © Fondacija--- “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation. All rights reserved