Autor: Mate Puljak

O putevima je toliko toga napisano da je veliki problem izreći nešto novo, a da ne miriše na nešto sto ste već negdje čuli. Ovo je prigoda da se osvrnem na neke o kojima još nemate saznanja ili su ista površina.

Autor:Mate Puljak

Zariza ili rozaljka je drveni štap raznih veličina i oblika po kojemu su stari, naizgled nepismeni ljudi urezivali različite znakove prema kojima su bilježili i pamtili svakodnevne stvari te molili Boga. Štap je morao biti od čvrsta drveta kako bi vlasniku poslužio da se na nj, prema potrebi, osloni. Prema usmenim narodnim predajama Imotske krajine izgleda da je štap u početku bio izvorno pastirsko djelo nastalo iz puke dosade, međutim proučavajući sadržaj dolazimo do zaključka da to nije u potpunosti točno, a ni izbliza tako jednostavno. Postojalo je nekoliko vrsta tih štapova te ih je narod izrađivao iz potrebe i prema svome nahođenju. Nerijetko bi znakovi bili urezivani i na tanje pruti kao što je lozovina. Takve štapove nalazimo u predajama Lokvičića a povezani su sa njihovim kaskadnim vinogradima. Prema svemu sudeći štap je bio jednostavno sredstvo bilježenja poput današnje bilježnice.

Autor: Mate Puljak
Rekognizacija: pok. Marijan Lozo

UVOD

Selo Medov Dolac nalazi se u Splitsko – dalmatinskoj županiji, na krajnjem jugozapadu imotske krajine u općini Lovreć. Smješteno je između 450 i 650 metara nadmorske visine. Naselje se sastoji od nekoliko zaselaka koji su ujedno i prezimena. (Matkovići, Mustapići, Vrdoljaci, Šimundići, Raosi, Brstili, Šćurle i Čaglji.) Površina mu je oko 12 km2. Najpoznatija osoba iz Medova Doca je književnik Ivan Raos. Na tom prostoru postoje tragovi življenja od neolitika pa sve do danas. Nabrojati ću samo najvažnije povijesne lokalitete.

- Gradina Oltar ili Altar (rana bronca) sa srednjovjekovnim ukopima
- Gradina Zagradac (rana bronca, željezno, kasna antika i rani srednji vijek)
- Gradina Grad (pravokutna utvrda, rana bronca)
- Gradina kod Brstila (rana bronca)
- špilja s neolitskim nalazima (tajna lokacija)
- ukopi u škrip s megalitom kod Čagalja
- ciklopski bunar Ržine i ostali bunari
- stara crkva sv. Roka 1760. sa nekropolom stećaka kojih danas nema
- stećak kod Šćurla
- stećak na Sedlu
- stećci na prijevoju "Stećak"
- trasa prapovijesnog puta (kolotraci)
- trasa mletačkog puta
- mnoge prapovijesne gomile
- ostaci srednjovjekovnih naselja

Autor teksta: Mate Puljak

Autor stihova: Tomislav Pavić

Da li žive ljudi iz prošlosti,

Koji su davno umrli?

Kako da žive kad su umrli,

Kad su dio prošlosti.

Ne žive, al ja mislim da nisu mrtvi.

Oni samo snivaju,

Oni zoru čekaju.

Da nastave gdje su stali,

Da ne umru više nikad,

Ako nisu pali.

( Kratak san )

AUTOR: Mate Puljak

Suvremena književnost klasificira usmena narodna predanja kao forme skromnih stilskih obilježja nerijetko im oduzimajući bilokakve stilske vrijednosti uz etiketu jednoepizodnih kratkih slika koje nemaju skoro pa nikakvih literarnih vrijednosti što ni iz bliza nije točna konstatacija. Najkvalitetniji pristup i najadekvatnije tumačenje definicije usmenih narodnih predanja nalazimo kod Vlajka Palavestre, autora knjiga o bosanskim narodnim predanjima. Definiciju usmenih narodnih predanja nije lako izreći i ona još uvijek ostaje otvorena. Lošoj slici pridonosi veoma skroman opus literature koja ih obrađuje tako da književne osobine narodnih usmenih predanja još uvijek nisu do kraja istražene niti je definirano kojoj književnoj vrsti one pripadaju iako nema dvojbe da se radi o književnoj vrsti pripovjetke čiji se sadržaj pretežno može okarakterizirati kao povijesni.

Autor:Mate Puljak

Ja sam jedan od onih kojima je draža opasna sloboda nego mirno i sigurno ropstvo,reče netko. Moje članke možete čitati u rubrici „Iz mog ugla“. Zajedno nas očekuje još mnogo pustolovina i neispričanih priča koje treba razotkriti. Ovidije je rekao: „Konj koji dugo stoji, loše trči“. Unatoč protivljenju raznih interesnih skupina i pojedinaca naš zadatak je postao misija. Otkrivanjem onoga što se zataškava mi utiremo puteve pisanju nove povijesne istine o Balkanu.

Mate Puljak

Mjesto Grabovac nalazi se u općini Šestanovac, Splitsko – dalmatinska ţupanija. Tipično mjesto zabiokovlja; zapostavljeno, iseljeno te sustavno uništavano poradi pripadnosti starohrvatskim ţupama Radobilji i Imoti te općenito Imotskoj krajini kroz povijest. Već sam u članku o Delmionu
pokazao kako se oduvijek postupalo s Imoćanima. Ništa bolje nije niti danas. Da sve nebi bilo crno kako političke elite ţele, dići ću glas za osvjetljavanje lica mjestu Grabovac sa kojim sam povezan i rodbinskom vezom. Naime, mati mi je rođena u Goričaju , selu koje spada pod Grabovac. Dobar dio djetinstva sam proveo u tom kraju te na vrijeme zapisao mnoga usmena narodna predanja.

Mate Puljak

Gornja Brela je jedno od dva naselja u općini Brela, Splitsko-dalmatinska županija. Spominje ga bizantski car Konstantin VII.
Porfirogenet (905-959) u djelu „ De administrando imperio“ (O upravljanju carstvom). Novije naselje Donja Brela leži na obali mora i središte je općine. Naselje Gornja Brela podjeljeno je na pet zaselaka: Subotišće, Škrabići, Carevići, Zaveterje i Gornja Mala. S obzirom da je mene zanimao arheološki dio priče o Brelima, u periodu od dvije godine postepeno sam obišao sve povijesne lokalitete. Ovo područje je iznimno bogato poviješću poradi strateške važnosti koju je ovaj kraj imao od duboke prapovijesti pa sve do danas.