Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation

English Bosnian Serbian Croatian German Arabic French French Swedish Italian Finnish UK Site

A+ A A-

Životno djelo i ciljevi genija zla Georga Sorosa

Ocijenite članak
(2 ocjena)

“Da, imam vanjsku politiku: moj cilj je postati savjest svijeta”, 2002. je izjavio George Soros.

Nažalost, ovo u njega nije bio slučaj akutnog narcizma, nego primjer kako George Soros pridonosi širenju američke hegemonije u svijetu. Sorosove institucije i njegove financijske makinacije su djelom odgovorni za uništavanje socijalizma u istočnoj Europi i bivšem Sovjetskom Savezu, kojeg je vidio kao smrtnog neprijatelja. Također se fokusirao i na Kinu i sudjelovao u svim operacijama koje su dovele do raspada Jugoslavije, nakon čega su njegove nevladine udruge nastavile provoditi zadaću sijanja mržnje među državama i stvaranja podjela unutar naroda koji žive u republikama nastalim na razvalinama SFRJ.

Predstavljajući se kao filantrop, uloga milijardera Georgea Sorosa je učvrstiti ideologiju globalizacije i Novog svjetskog poretka, što mu osigurava ogromnu financijsku dobit. Sve Soroseve komercijalne i “filantropske” operacije su ilegalne, kontradiktorne i koaktivne. Što se tiče gospodarskih aktivnosti, sam priznaje kako on nema savjesti, jer je kapitalizam apsolutno amoralan. Majstor nove prevare sustavno obmanjuje svijet, uz pomoć državnika koji ga slušaju. Bilo je blizak Henryu Kissingeru, Vaclavu Havelu i poljskom generalu Wojciechu Jaruzelskom. Podržava Dalaj Lamu, čiji institut se nalazi u Presidiu u San Franciscu, gdje se nalazi, između ostalog, zaklada koju vodi Sorosev prijatelj, bivši sovjetski vođa Mihail Gorbačov.

Soros je vodeća figura u Vijeću za inozemne odnose, Svjetskom gospodarskom forumu i Human Rights Watchu (HRW). 1994. godine, nakon susreta sa svojim filozofskim guruom Karlom Popperom, Soros je svojim tvrtkama naredio da ulažu u komunikaciju u srednjoj i istočnoj Europi. Federalna uprava za radio i televiziju Češke Republike je prihvatila ponudu za nastavak rada i financiranje arhiva Radija Slobodna Europa. Soros je svoju arhivu preselio u Prag i potrošio više od 15 milijuna dolara za svoje nastupe. Zajedno s Washingtonom,  Soroseva zaklada sada vodi Radio Slobodna Europa / Radio Liberty, koji je svoje pipke proširio sve do Kavkaza. Ponovimo i da je Soros osnivač i financijer Instituta Otvoreno društvo.

On je stvorio i podupire Međunarodnu kriznu skupinu (International Crisis Group) koja, između ostalog, djeluje na Balkanu nakon raspada Jugoslavije. Soros otvoreno radi s Američkim institutom za mir, tijelom kojeg službeno nadzire CIA.

Kada su snage koje su se protivile globalizaciji u veljači 2002. prosvjedovale na ulicama u blizini Waldorf-Astorije u New Yorku, George Soros je bio unutra i držao govor pred Svjetskim gospodarskim forumom. Dok je policija prosvjednike zbijala u metalne kaveze na Aveniji Park, Soros je hvalio vrline “otvorenog društva”, pridruživši se Zbigniewu Brzezinskom, Samuelu Huntingtonu, Francisu Fukuyami i drugima.

Tko je taj “čovjek”?

George Soros je rođen u Mađarskoj 1930. Od  židovskih roditelja, tako daleko od svojih korijena da su nekada ljetovali u nacističkoj Njemačkoj. Sorosevi su živjeli pod nacističkim režimom, ali su u trenutku trijumfa komunista 1947. emigrirali u Englesku. Tamo je na Londonskoj školi ekonomije (London School of Economics) na njega utjecao je filozof Karl Popper, antikomunistički ideolog polaskan što njegova učenja čine temelj političkih trendova Sorosa. Teško je naći govor, rad ili članak Sorosa u kojem se ne hvali i ne vidi utjecaj Poppera. 1965. je Karl Popper izumio slogan “otvorenog društva”, koje će kasnije biti temelj Soroseve zaklade i Instituta Otvoreno društvo.

Popperovi učenici njegove riječi ponavljaju kao pravi vjernici. Popperova filozofija savršeno utjelovljuje zapadni individualizam. Soros je napustio Englesku 1956. i pronašao posao na Wall Streetu, gdje je ’60-ih godina stvorio prve “hedge fondove”, koje vode vrlo bogati pojedinci i sa sredstvima uglavnom tajnovitog porijekla. “Hedge fondovi”, poznati i kao lešinarski, obično služe za poslovanje na udaljenim mjestima i proizvode astronomske profite.

George Soros je 1969. godine stvorio Quantum Fund i počeo manipulirati valutama. Tijekom ’70-ih su njegove financijske aktivnosti bile alternacija između dugoročnih i kratkoročnih ulaganja. Soros je ostvario dobit ulažući i na rast sektora nekretnina i na ulog u njegov naknadni kolaps.

Tijekom dvadesetogodišnjeg poslovanja je Quantum godišnje ostvarivao senzacionalnu dobit u prosjeku od 34,5%. Soros je osobito poznat po manipulaciji valutama. 1997. je ostvario ogromnu zaradu na manipulaciji nacionalnom valutom Malezije, zbog čega ga je čelnik države, Mahathir Mohamad, javno prozvao zlikovcem. Pomoću takvih spekulativnih napada na nacionalne valute su se financije Sorosa počele brojati u milijardama dolara. U to vrijeme njegove tvrtke kontroliraju nekretnine u Argentini, Brazilu i Meksiku, banku u Venezueli i pojavljuju se u najprofitabilnijim monetarnim transakcijama, stvarajući opće uvjerenje da su mu njegovi moćni prijatelji pomogli u financijskim avanturama, i to iz političkih i ekonomskih razloga.

George Soros je optužen za devastaciju tajlandske ekonomije 1997. godine. Tajlandski politički aktivist je izjavio: “Smatramo Georga Sorosa za neku vrstu Drakule. On siše krv ljudima.”

Kinezi ga zovu “krokodilom”, zbog njegovih ekonomskih i ideoloških napora u Kini, koji nikada nisu bile dovoljno učinkoviti, ali su mu njegove financijske spekulacije na Tajlandu i Maleziji donijeli stotine milijuna dolara profita.

Soros ne štedi ciljeve. Tako je, na primjer, samo u jednom danu zaradio milijardu dolara spekuliranjem s britanskom funtom. Optužen “da se, svaki put kada je spekulirao britanskom funtom, služio novcem poreznih obveznika”, odgovorio je: “Kada spekulirate na financijskom tržištu, nemate moralnih problema koje bi morali imati u usporedbi s običnim biznismenom.”

Soros je shizofreno nestabilan kada je u pitanju bezgranično osobno bogaćenje i ima patološku želju da ga ostali smatraju dobrim.

“Kod trgovaca valutama, koji sjede za svojim radnim stolovima i kupuju i prodaju valute zemalja Trećeg svijeta u velikim količinama, učinak fluktuacija tečaja na ljude koji žive u tim zemljama ne utječe na njihov duh. Ne bi to više trebali učiniti, ali oni imaju posao. Ako se zaustavimo i razmislimo, moramo se zapitati pitanje trebaju trgovci valutama kontrolirati živote milijuna ljudi”, rekao je Soros, prvi među jednakima u ovom prljavom poslu.

George Soros je spasio kožu Georgea W. Busha kad je uprava njegove tvrtke za istraživanje naftnih derivata trebala bankrotirati. Soros je bio vlasnik korporacije Harken Energy i kupio je dionice u padu neposredno prije sloma Busheve tvrtke. Budući predsjednik je dobio gotovo milijun dolara. Soros je izjavio da je tako postupio kako bi imao “politički utjecaj”. Soros je također partner zloglasne grupe Carlyle. Službeno osnovana 1987. godine, grupa Carlyle je najveća privatna tvrtka u svijetu dionica, koja upravlja s više od 12 milijardi dolara i udarna je šaka bivših republikanskih vođa, od bivšeg čovjeka CIA-e Frank Carlucci do bivšeg predsjednika Georgea Busha.

Filantropski špijun

Soros je 1980. godine počeo koristiti svoje milijune za borbu protiv socijalizma u istočnoj Europi. Financirao je pojedince za koje je znao da će vjerojatno surađivati s njim. Svoj prvi uspjeh je ostvario u Mađarskoj. Tamo napada mađarski obrazovni i kulturni sustav, demontirajući socijalistički državni sustav cijele zemlje. Otvorio mu se kanal izravno do mađarske vlade.

Sljedeća zemlja kojoj se okrenuo je bila Poljska, gdje je dao veliki doprinos operaciji Solidarność, koju je izvorno financirala CIA, a iste godine je proširio svoje aktivnosti na Kinu. SSSR je na red došao kasnije. Nije slučajno da je CIA provodila operacije u svim tim zemljama. Ciljevi CIA-e i njegove zaklade Otvoreno društvo su bili isti – demontaža socijalističkih država. U Južnoj Africi je CIA je obučavala antikomunističke disidente. U Mađarskoj, Poljskoj i Sovjetskom Savezu su kroz otvorenu intervenciju Nacionalna zaklada za demokraciju, AFL-CIO, USAID, druge institucije i CIA podržavali i organizirali antikomunističke skupine i pojedince, iste one koje su regrutirani od strane Sorosevog Otvorenog društva. CIA ih je zvala svojim “asom u rukavu”.

Kao što sam Soros kaže: “U svakoj zemlji sam identificirao skupine ljudi, neke od istaknutih ličnosti i druge manje poznate koji podržavaju moja uvjerenja.” Sorosevo Otvoreno društvo organizira konferencije s antikomunistima iz Češke, Srbije, Hrvatske, Rumunjske, Mađarske, BiH i Kosova. 1989. je njegov rastući utjecaj iznjedrio sumnje da radi u okviru američkog obavještajnog sustava. The Washington Post je 1989. godine objavio tvrdnje vladinih dužnosnika i podnositelja zahtjeva iz 1987. godine kako Sorosev Fond za reformaciju i otvaranje Kine ima  veze s CIA-om. Podsjetimo, on je kontaktirao i regrutirao ljude s ovih prostora davno prije nego je itko mislio  da će biti rata, što je podatak koji se ne smije previdjeti i zaboraviti, a neki od njih su i danas politički vrlo aktivni.

Na red dolazi Rusija

Nakon 1990. godine se Soros okomio na ruski obrazovni sustav i osigurao udžbenike za cijelu naciju, kroz koje je koristio propagandu da indoktrinira rusku mladež. Soroseve zaklade su optužene za orkestriranje strategije usmjerene na osiguranje kontrole nad ruskim financijskim sustavom, privatizacijskim planovima i procesima stranih ulaganja u zemlju. Rusi su ljutito reagirali na Sorosevo miješanje u njihovo zakonodavstvo. Kritičari Sorosa su rekli je da je cilj tih manevara bio spriječiti Rusiju da postane zemlja s potencijalom da bude svjetska supersila. Rusi su počeli sumnjati da su Soros i CIA međusobno povezani.

Boris Berezovski je jednom prilikom rekao: “U trenu sam okrenuo očima čim sam saznao da je George Soros godinama agent CIA-e.”

Berezovski je smatrao “da su se Soros, kao i Zapad općenito, bojao da će ruski kapitalizam postati prejak”. Ako se američke gospodarske i političke institucije boje ruske gospodarske konkurencije, postoji li bolji način da ga se kontrolira nego dominacijom ruskih medija, obrazovanjem, istraživačkim centrima i znanstvenim područjima?

Nakon što je potrošio 250 milijuna dolara za “reformu obrazovanja, humanističkih i ekonomskih znanosti u srednjim školama i sveučilištima”, Soros godinu dana kasnije ulaže 100 milijuna dolara za stvaranje Međunarodne znanstvene zaklade.

Ruska Federalna protuobavještajna služba (FSK) optužuje Sorosove zaklade u Rusiji za “špijunažu”. FSK podnosi izvješće u kojem navodi kako Soros ne djeluje sam i dio je mašinerije u kojoj su, između ostalog, ljudi iz Zaklade Ford, sa sveučilišta Harvard, Duke i Columbia, a svi dobivaju izravnu pomoć Pentagona i američkih obavještajnih službi. FSK je ogorčen što Soros u svojim rukama drži oko 50 000 ruskih znanstvenika i pretpostavljaju da Soros prvenstveno gleda svoje interese i osigurava nadzor nad tisućama znanstvenih otkrića i novih ruskih tehnologija, čime prisvaja državne i poslovne tajne.

Rusi su 1995. bili jako ljuti zbog uplitanja agenta State Departmenta Freda Cunya u sukob u Čečeniji. Cuny je pomoć izbjeglicama koristio kao pokriće, ali priče o njegovim aktivnostima u međunarodnim zonama sukoba u kojima djeluju FBI i CIA, pojašnjavaju njegove veze s američkom vladom. U vrijeme nestanka Cuny je radio pod ugovorom s jednom od Sorosevih zaklada.

U Americi malo tko zna da je sukob u Čečeniji, pokrajini koja smatra srcem Rusije, iako to geografski nije, rezultat kampanje političke destabilizacije koju je organizirao Washington. Rusi optužili Cunya da je agent CIA-e i da je jedan od vođa obavještajne podrške čečenskoj pobuni. U to vrijeme je Sorosevo Otvoreno društvo je još uvijek bilo vrlo aktivno u Čečeniji, kao i druge organizacije koje sponzorira američki milijarder. Ne treba puno za zaključiti čije je djelo bila islamistička pobuna i Čečeniji, posebice ako se u obzir uzme podrška zapadnih medija militantima i rad Sorosevih organizacija na terenu.

Rusija je bila pozornica barem jednog zajedničkog pokušaja da se napuni Sorosev proračun, pokušaj koji je imao veliku diplomatsku pomoć Clintonove administracije.

Državna tajnica Madeleine Albright je 1999. godine blokirala kreditno jamstvo od 500 milijuna dolara kojeg je američka Export-Import Banka trebala dati ruskoj tvrtki Tyumen Oil, tvrdeći da je riječ o američkim nacionalnim interesima. Tyumen je htio kupiti američku opremu za naftu i usluge kompanije Halliburton Dicka Cheneya i ABB Lummus Global Bloomfielda iz New Jerseyju. George Soros je bio investitor u tvrtki koju je Tyumen pokušao kupiti. Soros i BP Amoco su vršili pritisak da se spriječi ova transakciju, a Albright mu je učinila uslugu.

Diskurs lažnog “ljevičara”, antisocijalista i antikomunista

Sorosa se često pogrešno naziva ljevičarom, što je apsurd, ali je ljude bilo lako zbuniti zbog njegovog koketiranja s “ljudskim pravima” i lažne filantropije. Otvoreno društvo je pružilo svoje pipke na svako područje. Upravni odbor su doslovno pape Novog svjetskog poretka. Paul Goble je direktor komunikacija,  a bio je glavni politički komentator kuće Radio Free Europe. Herbert Okun je služio kod Nixon kao savjetnik za obavještajnu djelatnost  s Henryjem Kissingerom. Kati Marton je supruga Richarda Holbrookea, bivšeg veleposlanika u UN-u kojeg je Clinton uputio u bivšu Jugoslaviju.

Marton je lobirala u korist radio stanice B-92, koju financira Soros i usko je povezana s Nacionalnom zakladom za demokraciju, još jedan očiti ogranak CIA-e koji je rušio jugoslavenske republikei i na kraju saveznu vladu.

Kada je Soros utemeljio Zakladu Otvoreno društvo, tražio je da je vodi istaknuti liberal Aryeh Neier. U to vrijeme je Neier vodio Helsinki Watch, organizaciju za ljudska prava koja nije skrivala svoj antikomunistički kurs. 1993. godine Zaklada Otvoreno društvo postaje je Institut Otvoreno društvo. Helsinški Watch postaje Human Rights Watch 1975. godine, a Soros je tada bio u Savjetodavnom povjerenstvu  odbora Amerike za istočnu Europu i središnju Aziju, koje je financirala njegova zaklada.

Soros je tijesno povezan s organizacijom Human Rights Watch (HRW), a Neier je pisao kolumne za časopis The Nation, bez spominjanja da ga plaća Soros.

Soros je blisko uključen u rad udruge Human Rights Watch, iako radi sve kako bi to sakrio. On kaže da daje samo sredstva, a HRW sam sastavlja program i djeluje neovisno. Ali akcije HRW-a se ni na koji način ne razlikuju od filozofije onih od kojih dobiva sredstava. HRW i Institut Otvoreno društvo su vrlo bliski i  njihove vizije se ne razlikuju. Naravno, i druge zaklade financiraju ove dvije institucije, ali time ne sprečavaju Sorosov utjecaj na njihovu dominantnu ideologiju. Aktivnosti Georgea Sorosa su konstrukcijska shema razvijena 1983. i najavljene od Allena Weinsteina, utemeljitelja Nacionalne zaklade za demokraciju.

“Velik dio onoga što radimo danas je tajno provodila CIA prije 25 godina”, rekao je Wainstein, što znači da Soros djeluje točno unutar granica špijunskog kompleksa. Ono po čemu se CIA malo razlikuje od njegovog instituta i galaksije nevladinih udruga je da se američka obavještajna služba bavila krijumčarenjem droge u Laosu ’60-ih ili suradnjom s mudžahedinima koji trguju s opijumom, koji su se ’80-ih za SAD borili protiv socijalističkog Afganistana.

Međutim, njegov način stjecanja kapitala je učinkovitiji od onih koje je imala CIA. Njegova sloboda djelovanja leži u učinkovitoj kontroli profita, kojim se služi za legitimiranje strategija vanjske politike Sjedinjenih Država. Većina Amerikanaca koji se danas u političkom smislu smatraju središnjom ljevicom, bez sumnje su pesimistični da će ikada doživjeti socijalističku transformaciju društva. Zbog toga prihvaćaju Sorosev model “decentralizacije” ili postupnog pristupa “negativnom utilitarizmu” u pokušaju da se smanjiti količina bijede i siromaštva, što je filozofija Karla Poppera. Dakle, sve ide dobro, više ili manje.

Soros je financirao istraživanje Human Rights Watcha koje se koristilo za podršku ublažavanja zakona o drogama u državama Kalifornija i Arizona. Njegova podrška zakonu o drogama je način da smanji privremeno smanji svijest o vlastitoj bijedi. Soros korumpira ljude i podržava koncept jednakih mogućnosti.

Višoj skali na društveno-ekonomskoj razini pripadaju socijaldemokrati koji prihvaćaju Soroseva sredstva i vjeruju u građanske slobode u kontekstu kapitalizma. Za ove ljude su zle posljedice komercijalnih aktivnosti Sorosa, koji osiromašuje cijele narode, ublažene njegovim “filantropskim aktivnostima”. Isto tako, lijevo-liberalni intelektualci, kako u inozemstvu tako i SAD-u, zavedeni su filozofijom Otvorenog društva, a njegove donacija nije potrebno ni spominjati.

Američka Nova ljevica je socijaldemokratski pokret. Bio je otvoreno antisovjetski, a kada su se Istočna Europa i Sovjetski Savez raspali, malo njih se u Novoj ljevici suprotstavilo uništenju socijalističkih sustava. Nova ljevica nije ništa rekla niti je prosvjedovala kada je stotine milijuna stanovnika istočne i srednje Europe izgubilo pravo na rad, stambeno zbrinjavanje i zakonsku zaštitu, besplatno obrazovanje, zdravstvenu i socijalnu skrbi, niti je išta rekla kada je pokrenut plan uništenja njihove kulture.

Mnogi su umanjivali činjenicu da su CIA i neke nevladine organizacije, poput Nacionalne zaklade za demokraciju ili Otvorenog društva, aktivno sudjelovale u uništavanju socijalizma. Ti ljudi su imali dojam da odlučnost Zapada da se uništi SSSR iz 1917. nije povezana s kolapsom Sovjetskog Saveza. Za te ljude i takvu “ljevicu” socijalizam je nestao isključivo zbog toga što je sam to htio, zbog vlastitih nedostataka i poraza.

Jednak stav su imali prema revolucijama u Mozambiku, Angoli, Nikaragvi i Salvadoru, koje su ugušene silom i snagama koje je podupirala CIA ili na prilično upitnim “izborima”.

Nova ljevica nikada nije učinila ništa i uvijek je skretala pogled na drugu stranu. Ponekad se činilo da je Nova ljevica namjerno ignorirala postsovjetske makinacije američke vanjske politike.

Bogdan Denitch, američki sociolog našeg porijekla, koji je imao političke aspiracije u Hrvatskoj, bio je aktivan u Institutu Otvoreno društvo i od njega je dobio sredstva. Denitch je ’90-ih podržavao intervencionizam NATO pakta na ovim područjima, čak je zagovarao pa kopnenu invaziju krnje Jugoslavije.

Isti Bogdan Denitch je bio osnivač i predsjednik Demokratskih socijalista SAD-a, nadmoćne skupine liberalno-lijeve struje u Sjedinjenim Državama. Bio je i dugo vremena predsjednik Konferencije prestižnih sveučilišnih socijalista, zahvaljujući kojima je lako mogao manipulirati umovima mnogih i učiniti ih aktivistima koji će podržavati širenje NATO pakta.

Ostali koji su dobili potporu Sorosa su udruge Refuse and Resist, Američka udruga za građanske slobode i cijeli niz drugih liberalnih skupina. Soros je stekao još jedan trofej i mjesto na New School of Social Research u New Yorku, koja je dugo bila glavna akademija lijevih intelektualaca. Danas isti sponzoriraju njegov program za istočnu i srednju Europu. Reći da je George Soros “ljevičar”, kao i udruge, stranke i aktivisti koji ovise o njegovom novcu, za svakoga tko iole poznaje političke znanosti je blasfemija koja graniči sa zdravim razumom.

Mnogi ljevičari koji su bili inspirirani revolucijom u Nikaragvi su zbog lukavo osmišljene propagande, nažalost,  prihvatili izbor Violette Chamorro i poraz “sandinista” 1990. Nakon toga su gotovo sve mreže podrške u Nikaragvi ovim opcijama prestale raditi. Možda je Nova ljevica mogla naučiti neke lekcije iz zvijezde u usponu Michela Kozaka. Čovjek je bio veteran Washingtona koji je želio u Nikaragvi, Panami i Haitiju postaviti poslušne vođe, te potkopati Kubu, gdje je u Havani radio za američke interese. Nakon organiziranja pobjede Chamorro u Nikaragvi, Kozak je krenuo putem da postane američki veleposlanik u Bjelorusiji, radeći na pristupu internetu i programu obuke IATP pod pokroviteljstvom Sorosa, a djelovao je na “proizvodnji budućih lidera” u Bjelorusiji.

U isto vrijeme je ovaj program nametnut Armeniji, Azerbajdžanu, Gruziji, Kazahstanu, Kirgistanu, Turkmenistanu i Uzbekistanu. IATP se provodi uz potporu američkog State Departmenta. U slučaju Bjelorusije, mora se dodati da su protjerani i Kozak i njegova bulumenta iz Otvorenog društva i američkog State Departmenta.

Vlada Aleksandra Lukašenka je otkrila da je Kozak, četiri godine prije nego što se doselio u Minsk, organizirao financiranje bjeloruske oporbe s desetinama milijuna dolara. Michel Kozak je radio kako bi ujedinio oporbenu koaliciju, stvorio internetske stranice, novine, polarizirao mišljenja i nadgledao pokret otpora studenata sličan Otporu u Srbiji. Kozak doveo je lidere Otpora da uputiti disidente u Bjelorusiji kako djelovati. Uoči 11. rujna 2001. godine su SAD pokrenule kampanju demoniziranja predsjednika Aleksandra Lukašenka, ali je prekinuti i odgođena zbog činjenice da se Washington usredotočio na “rat protiv terorizma”.

Prodorom Otvorenog društva i HRW-a, Soros je bio jedan od glavnih sponzora beogradske radio postaje B-92. On je osnovao Otpor, organizaciju koja je dobila kofere novca kako bi provela Obojenu revoluciju 5. listopada 2000. godine i svrgnula ne samo Miloševića, nego cijelu vladu krnje Jugoslavije i političke dužnosnike koji su imali veze s bivšim “režimom”. Nešto kasnije je Human Rights Watch bio aktivan u procesima na Haaškom tribunalu, kojeg, što je prilično zanimljivo, ne podržava gotovo nijedna od strana u sukobu u bivšoj Jugoslaviji. Louise Arbor, koja je radila kao sudac u Haagu, trenutno se nalazi u Sorosevom Vijeću za međunarodni dijalog. Hobotnica koju čine Otvoreno društvo i Human Rights Watch je radila i radi u Makedoniji, gdje provodi “civilizirajuću misiju”. Kako trenutno stvari stoje u Makedoniji, čini se da “spašavanje” te republike jednog dana može dovesti do njezine dezintegracije, baš kao što se dogodilo s Jugoslavijom. Na svijetu gotovo da ne postoji zemlja u kojoj su aktivni Otvoreno društvo, HRW, NED, USAID i njihove lokalne plaćeničke nevladine udruge, a da u njoj nema svađa, svjetonazorskih, političkih, vjerskih, sektaških i svakih drugih podjela, koje vode u destabilizaciju i dezintegraciju zemlje u kojima su aktivni.

“Moje poslovanje je amoralno, ali je moja filantropija moralna”

Soros je rekao da svoju filantropiju smatra moralnom i svoj posao upravljanja novcem amoralnim. Kako god bilo, oni koji su vode nevladine organizacije koje financira Soros imaju jasan i stalni program. Jedna od Sorosovih najutjecajnijih institucija je Međunarodna krizna skupina, utemeljena 1986. godine. Njome upravljaju pojedinci iz samog središta političke moći i poslovnog svijeta. U upravnom odboru skupine je, među ostalima, bio pokojni Zbigniew Brzezinski, bivši američki državni tajnik Morton Abramowitz, bivši vrhovni čelnik NATO pakta za Europu Wesley Clark i bivši američki nacionalni savjetnik za sigurnost Richard Allen. Valja spomenuti da je Allen, čovjek je napustio Vijeće nacionalne sigurnosti pod Nixonom, jer su mu se gadile liberalne sklonosti Henrya Kissingera, regrutirao Olivera Northa za Vijeće za nacionalnu sigurnost pod Reaganom i koji je pregovarao o razmjeni talaca u skandalu “Iran-Contra”.

Za ove pojedince, “kontrolirani sukobi” su način preuzimanja kontrole nad narodima i resursima cijelog svijeta. Tijekom ’80-ih i ’90-ih, pod okriljem Reaganove doktrine, američke su tajne ili otvorene operacije provedene u Africi, Latinskoj Americi, Karibima i Aziji. Soros je bio aktivan na većini tih mjesta, korumpirao potencijalne revolucionare i sponzorirao političare, intelektualce i bilo koga tko bi mogao doći na vlast kada završi “revolucionarni period”.

Prema Jamesu Petrasu, “krajem osamdesetih su ključni sektori neoliberalnih vladajućih elita shvatili da njihovi politički ciljevi polariziraju društvo i generiraju široko društveno nezadovoljstvo”. Neoliberalni političari su počeli financirati i promovirati paralelnu strategiju “odozdo prema gore” i promicanje organizacija koje su se na određeni  način “otuđivale od baze”, ali su zadržavale sposobnost kanaliziranja otpora u željenom smjeru, tamo gdje nije mogao škoditi vladajućoj eliti. Od “antidržavne ideologije”, koja je mogla intervenirati u potencijalnom klasnom sukobu, stvorila se “društvena tampon zona”. Ove su organizacije bile financijski ovisne o neoliberalnim izvorima i bile su izravno uključene u suzbijanje društveno-političkih pokreta kojima su preotele lojalnost lokalnih vođa i militantnih oslobodilačkih skupina. Tako su se s uspjehom neutralizirali brojni pokreti koji su imali potencijal da svojim narodima vrate uni suverenitet i gospodarenje nad vlastitim resursima.

Devedesetih godina se ove organizacije, opisane kao “nevladine”, počinju brojati u tisućama i primaju na milijarde dolara širom svijeta.

U svom djelu “Podrška demokraciji”, Soros se diči “amerikanizacijom istočne Europe”. Prema vlastitim željama, zahvaljujući svojim obrazovnim programima počeo je borati i odgajati mlade vođe. Ovi mladi ljudi, koji su prolazili obuku Soroseve zaklade, spremni su odraditi zadaću onih koji se obično nazivaju “agentima utjecaja”.

Zahvaljujući njihovom tečnom poznavanju jezika i ulasku u birokraciju u nastajanju u ciljanim zemljama, ti novaci su na filozofskoj razini olakšali prodor zapadnim multinacionalnim korporacijama.

Diplomat Herbert Okun, koji je u društvu Georgea Sorosa u Europskom odboru Human Rights Watcha, održava bliske odnose s čitavim nizom institucija povezanih sa State Departmentom, od USAID-a do Trilateralne komisije koju financira Rockefeller. Od 1990. do 1997. godine, Herbert Okun je bio izvršni direktor organizacije pod nazivom Odbor volontera financijskih usluga, iznad kojeg je bio USAID. Cilj ovog tijela je bio “napokon pomoći da se u bivšim komunističkim zemljama uspostave financijski sustavi slobodnog tržišta”. George Soros u potpunosti je suglasan s tim da u okupiranim zemljama strani kapitalisti preuzmu kontrolu i tako sve dok ne zavladaju svjetskim gospodarstvom.

Profitabilnost neprofitnih organizacija

Soros se ne voli baviti filantropijom u zemljama u kojima manipulira nacionalnim valutama, ali je često imao koristi od svojih odnosa kako bi oplodio ključna ulaganja. Naoružani studijom međunarodne krizne skupine  i iskorištavanjem podrške Bernarda Kouchnera i čelnika misije UNMIK na Kosovu, Soros je pokušao ugrabiti najunosniji rudarski kompleks na Balkanu. U rujnu 2000. godine, u žurbi da se dokopa rudnika Trepča prije izbora u tadašnjoj Jugoslaviji, Kouchner je izjavio da zagađenje iz rudarskog kompleksa podiže razinu olova u okolišu. To je nevjerojatno, posebno kada to kaže čovjek koji je pljeskao bombardiranje NATO pakta istog područja 1999. godine, kada je cijelo Kosovo kontaminirano osiromašenim uranom, dok je u kampanji bombardiranja na cijelu zemlji u zrak, vodu i tlo bačeno više od 100 000 tona kancerogenih tvari. Ali Kouchner je tvrdio kako rudnici moraju biti zatvoreni iz “zdravstvenih razloga”. Soros uložio 150 milijuna dolara u želji da stekne kontrolu nad zlatom, srebrom, olovom, cinkom i kadmijem Trepče, koji ovom objektu daju vrijednost od 5 milijardi dolara.

Kada je Bugarska pala u kaos “slobodnog” tržišta, Soros se bacio na posao da stekne što je više moguće na ruševinama bugarske ekonomije. Reuters je početkom 2001. izvijestio kako je Europska banka za obnovu i razvoj uložila je 3 milijuna dolara u tvrtku RILA, bugarsku tvrtku specijaliziranu za vodeće tehnologije. To je bila prva tvrtka koja je koristila novi kredit od 30 milijuna dolara za podršku visokotehnoloških tvrtki u srednjoj i istočnoj Europi. Ali tih tri milijuna dolara  je dolazilo je iz američkih privatnih investicijskih fondova Argus Capital Partners, pod pokroviteljstvom kuće Prudential Insurance Company of America koja djeluje u srednjoj i istočnoj Europi. Soros, koji je uložio oko 3 milijuna dolara u spomenutu bugarsku tvrtku, uz milijun kojeg je uložio 2001. godine, postaje njen većinski vlasnik.

Njegova filantropija je zapravo način da stekne moć oblikovanja međunarodnog javnog mnijenja i tijekom društvenih sukoba odrediti tko su žrtve, a tko su zločinci i agresori. Kao i druge udruge, Human Rights Watch, glasnogovornik Sorosa kada su u pitanju ljudska prava, sustavno izbjegava ili zanemaruje većinu organiziranih i neovisnih borbi radničke klase i fokusira se na prava odabranih manjina.

Na primjer, nitko od njih ne štiti radničke čelnike u Kolumbiji, koji su često žrtve ciljanih likvidacija paravojnih postrojbi koje djeluju u dogovoru s vladom, a koja zemljom upravlja po nalozima iz Washingtona. Zbog toga što ti sindikati suprotstavljaju neoliberalnoj ekonomiji, HRW ne podiže pretjeranu buku oko tih ubojstava. José Vivanco iz HRW-a je pred američkim Senatom svjedočio u korist “Plana Kolumbija”.

“Kolumbija ostaje lišena ljudskih prava i demokracije. Treba pomoć. Human Rights Watch ne vidi drugu mogućnost od one da Kolumbiji tu pomoć pruže SAD”, rekao je José Vivanco.

Osim toga, HRW akcije kolumbijske gerile, koja se borila da se ljude oslobodi od ugnjetavanja, državnog terora, siromaštva i eksploatacije, stavlja na istu razinu kao represiju oružanih snaga koje financiraju SAD i one paravojnih eskadrona smrti AUC. HRW je priznao bivšu vladu Andrésa Pastrane Aranga i njegovu vojsku, čija je uloga bila zaštita imovinskih prava i održavanje gospodarskog i političkog statusa quo. Prema HRW-u, 50% smrti civila su djelo skupina koje je tolerirala vlada. Točan postotak je u stvari 80%. HRW je tada potvrdio izbore u Kolumbiji, kao i one kada je pobijedio Uribe, savršeni nasljednik latinoameričkih diktatora koje su u prošlosti podržavale SAD, iako nisu bili izabrani od nikoga. HRW nikada nije komentirao činjenicu da je većina stanovnika Kolumbije bojkotirala izbore.

Na Karibima je i Kuba, još jedan protivnik neoliberalizma kojeg demonizira Human Rights Watch. Na obližnjem Haitiju je Soros financirao aktivnosti kojima je suzbijao težnje koje su ipak dovele do okončanja diktature Duvalier, ali je ubrzo destabilizirana vlada prvog demokratski izabranog lidera ove siromašne zemlje, Jeana-Bertranda Aristidea.

Ken Roth i HRW su odlučno podržali američke optužbe kako Aristide vlada “nedemokratski”. Da pokažu svoju ideju “demokracije”, zaklade američkog milijardera su na Haitiju pokrenule operacije kao što je promicanje osoba povezanih poznatim eskadronima smrti pod pokroviteljstvom CIA-e i nakon pada  Duvaliera je proširio strah među stanovništvom zemlje.

Na svojoj internetskoj stranici HRW i ravnatelj organizacije Roth kritiziraju SAD što se nisu oštrije suprotstavili Kini i pruža se ogromna podrška tibetanskom pokretu za slobodu. Organiziraju se koncerti, putujući propagandni projekt na kojem u Sjedinjenim Državama sudjeluju velike rock zvijezde, pozivajući mlade da podrže Tibet u borbi protiv Kine, a kao što je poznato, Tibet je godinama omiljeni projekt CIA-e.

Pogreške u procjeni

Kada nevladine udruge iz galaksije Otvorenog društva, HRW i drugi moraju zbrojiti “dva i dva”, redovito se izgube. Human Rights Watch je rekao da je 1999. 500 ljudi, a ne 2000, stradalo od NATO bombardiranja tadašnjeg ostatka Jugoslavije. Rekli da je samo 350 ljudi, a ne 4000, ubijeno u američkim napadima u Afganistanu. Kada se bombardirala Panama 1989. godine, HRW je u svom izvješću naveo “kako je uhićenje Manuela Noriege i dolazak na vlast demokratski izabranog predsjednika Guillerma Endare ulio velike nade Panami”. Izvješće je propustilo spomenuti broj žrtava. Human Rights Watch redovito priprema tren za  NATO agresije, koristeći se svim vrstama lažnih optužbi. Ova taktika stvaranja političke histerije, nužne za Washington u provedbi svojih planova, upotrijebljena je 1999. u našoj regiji, ranije Sadamovom pokušaju zauzimanja Kuvajta, kasnije s Gaddafijem, Assadom i brojim drugima koji su određeni kao meta napada.

Sva Soroseva blebetanja o vladavini prava prestaju kada počne bombardiranje. SAD i NATO su nametnuli svoje zakone, a Sorosove institucije služe da se ti zakoni poštuju.

To je bio i važan dio kampanje američkog Vijeća za inozemne odnose nakon 11. rujna 2001. Taj put je izbrojano 2801 poginuli u World Trade Centru. Vijeća za inozemne odnose se sastalo 6. studenog 2001. godine i usvojilo plan “velike javne diplomatske kampanje”. Stvorena je “Nezavisna krizna ćelija američkog odgovora na terorizam”. Sorosu su se pridružili Richard C. Holbrooke, Newton L. Gingrich, bivši zapovjednik Združenog stožera John M. Shalikashvili i drugi utjecajni pojedinci. Kampanja je osmišljena tako da se napadi na World Trade Centar pretvore u instrument američke vanjske politike. Izvješće Vijeća za inozemne odnose je olakšalo pokretanje rata protiv terorizma. U ovoj kampanji svugdje možete pronaći otiske Georgea Sorosa.

“Američki visoki dužnosnici moraju poticati prijateljske arapske i druge muslimanske vlade ne samo da javno osuđuju napade 11. rujna, već i da podupru razloge i ciljeve američke borbe protiv terorizma. Ako njihove vlade budu šutjele, moramo uvjeriti narode Bliskog istoka i Južne Azije u legitimnosti našeg cilja. Moramo im pomoći da izbjegnu povratne informacije takvih izjava, ali ih moramo uvjeriti da se glasno izražavaju. (…) Treba ohrabriti i poticati bosanske, albanske i turske muslimane da stranu publiku podsjete na američku ulogu u spašavanju bosanskih muslimana i Kosova 1995. i 1999, tako da naši odnosi s muslimanima diljem svijeta budu bliskiji i dugotrajno. Angažirajte intelektualce i novinare u tim zemljama da preuzmu riječ i da nameću njihovo stajalište. Kako biste potaknuli brze odgovore, redovito obavještavajte regionalni tisak u stvarnom vremenu. (…) Inzistirajte na potrebi da se govoreći o žrtvama uvijek naglasak da na naše razloge i ciljeve”, stoji u zaključku Vijeća za inozemne odnose sa sastanka održanog 6. studenog 2001.  Ukratko, čak i greške u izračunima trebaju hvaliti i braniti američku vanjsku politiku.

Međutim, posljednjih godina je primjetno da je George Soros jako ljut zbog propadanja svjetskog kapitalističkog sustava i s tim u vezi očajnički želi nešto učiniti.

Nedavno je rekao: “Već prepoznajem pripreme za konačnu krizu. (…) Nacionalni politički pokreti će se vjerojatno smatrati sposobnima za eksproprijaciju multinacionalnih tvrtki i povratak vlasništva nad nacionalnim  bogatstvom.”

On predlaže svijetu plan ozbiljne potpore Ujedinjenim narodima. Predlaže da “demokracije u svijetu trebaju uzeti uzde u svoje ruke i formirati svjetsku mrežu saveza koja bi mogla raditi sa ili bez Ujedinjenih naroda”. Moglo bi se reći da su to riječi psihotičnog čovjeka u akutnoj krizi, ali je on izjavio “kako su Ujedinjeni narodi ustavno nesposobni da ispunjavanju obećanja sadržana u preambuli Povelje”, što su razmišljanja reakcionarnih institucija što su American Enterprise Institute. Iako se konzervativci i Soroseva mreža različito odnose prema pitanju pripadnosti Sjedinjenih Država u Ujedinjenim narodima, “gospodin” George Soros je na istoj valnoj dužini s ljudima poput Johna Boltona, trenutno jednog od najbližih suradnika predsjednika Trumpa, ranije državnog podtajnika za kontrolu naoružanja i međunarodnu sigurnost, koji misli kako UN nema nikakve vrijednosti i da cijeli sustav međunarodnih odnosa treba mijenjati, naravno, tako da koristi američkim interesima. Oko tog pitanja se Soros, Bolton, McCain, Graham i ostali nikada nisu sukobili.

Ranije je američka desnica desetljećima vodila kampanju protiv Ujedinjenih naroda, a danas taj orkestar vode Soros i njegovi suradnici. Na nekoliko njegovih internetskih stranica možete pročitati kritike Ujedinjenih naroda u kojima se navodi  da je organizacija previše bogata, kako ne želi podijeliti svoje podatke ili da je UN toliko oslabljen da ne može voditi svijet u “pravom smjeru”.

Kolumnisti koji  pišu za The Nation, kojima je toliko napuhana reputacija da bi ih se trebalo smatrati sveznajućim bogovima, pod utjecajem su Sorosevih ideja. William Greider, na primjer, utvrdio je vrijednost Soroseve kritike ujedinjenih naroda i rekao kako “inferiorne diktatore i totalitarne vladare ne bi trebalo tretirati kao ravnopravne partnere”. Naravno, to nisu despoti kuće Al-Saud ili vladari Bahreina, niti predsjednici zamaskiranih latinoameričkih hunti, nego u tu skupinu spadaju Putin, Xi, Rohani, Assad, Maduro, Ortega i drugi.

Ova vrsta eurocentričnog rasizma je jedna od ključnih karakteristika Sorosa. Kada kaže da SAD mogu i moraju voditi svijet, on zagovara globalni fašizam. Predugo su zapadni “progresivci” Sorosu davali “carte blanche”. Vjerojatno Greider i drugi smatraju da je aluzija o fašizmu pretjerana, neopravdana, čak uvredljiva. No, sjetite se što je Soros rekao 2002. godine u Brazilu: “U starom Rimu samo su Rimljani glasali. U modernom svjetskom kapitalizmu samo Amerikanci glasaju. Brazilci, ne.”

No, manipuliranje ne može trajati u beskraj i na kraju mora izazvati reakciju. Ona se odvija pred našim očima i sve više zemalja protjeruje američke vladine agencije, navodno međunarodne nevladine organizacije, Institut Otvoreno društvo i zabranjuje rade nevladinim udrugama iz njegove galaksije. To je osnovni preduvjet za vođenje suverene politike bez stranog uplitanja i, na kraju, da se povrati izgubljena ekonomska neovisnost.

IZVOR >>>

Copyright © Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation. All rights reserved