Još kao student sam sudjelovao na spiritističkim seansama koje su se odvijale po klijetima u blizini Samoborskog gorja. Zazivali smo neke poznate osobe a sjećam se posebno šokantnog doživljaja kada je to bio Shakespeare. Stol bez metalnih dijelova za kojim smo sjedili, nas šestoro (u to vrijeme se vjerovalo da je za ovakovu seansu najbolje uzeti šest ili devet ljudi ali se više ne sjećam radi čega, op.a.), počeo se dizati i snažno udarati po podu. Naravno da smo se prepali, ali smo ipak svi ostali za stolom. Pitao sam "duha" da li može za potvrdni odgovor udariti stolom o pod dva puta a negativni tri puta. Valjda mi od straha nije palo na pamet da je pametnije da to bude jednom ili dva puta. Stol je doista lupnuo dva puta i  tako je počela najneobičnija konverzacija u kojoj sam ikada sudjelovao. Navodni je Shakespeare strpljivo odgovarao na sva pitanja, a tako smo došli i do onih neugodnih. Primjerice, prijeti li nam kakva opasnost ili kada ćemo umrijeti. Postupno je "duh" pojasnio da baš u tom trenutku prijeti opasnost djedu sudionice naše seanse i da će on biti vjerojatno biti mrtav do jutra! Ona je skočila kao oparena i odlunjala u mrak kako bi uhvatila prvi autobus za Zagreb. Nelagoda se mogla doslovce napipati u zraku i razišli smo se. Kao što vjerojatno pogađate, ništa se nije dogodilo. Kada je naša prijateljica banula na vrata svog djeda, ovaj je mirno hrkao u naslonjaču. Tada sam, a i kasnije, shvatio da neki "duhovi" i lažu, ako su to uopće bili duhovi nekih stvarnih osoba. 

O tome sam često raspravljao sa uglednom švicarskom psihoanalitičarkom Evom Sigg koja se proslavila unapređivanjem terapijske metode Sandplay (forma igranja u pijesku, op.a.) koja je nastala kao produžetak učenja C.G. Junga. Terapija se sastoji u slaganju scene u pijesku, koristeći pritom niz raznih igračaka i malih predmeta. Na taj način naše nesvjesno odašilje svoje poruke u ovaj svijet. Analiza nastale scene obično daje podatak o tome u čemu u životu griješimo i kako bismo to eventualno mogli ispraviti. Mnogo godina kasnije njen će sin steći solidnu reputaciju kao "kanal" za onostranu inteligenciju koja sebe naziva Tunako. Dakle, Siggova mi je pojasnila da nimalo ne sumnja u postojanje drugih svjetova i paralelnih dimenzija iako misli da su sudbine pojedninaca nakon smrti različite. Neki će se reinkarnirati, drugi ostati u limbu iz kojeg će moći kontaktirati ovaj naš svijet a treći će vjerojatno nastaviti svoje postojanje u nekoj drugoj dimenziji. Kao analitičar i terapeut se sretala sa situacijama u kojima su se djeca jasno sjećala događaja koje se za njihova života nisu odvijali a mnogi su na nesvjesnoj razini predvidjeli događaje koji će se zbiti i nekoliko godina nakon seanse kod analitičara. I sam se jasno sjećam kada sam 1985. godine složio scenu sa životinjama predatorima na jednom brdu a ovcama i malim životinjama na drugom. Između je tekla rijeka a ja sam obje strane obale povezao mostom. Upravo je taj detalj za Evu Sigg predstavljao ključ tumačenja ove nesvjesne poruke kao nečeg nekontroliranog i silovitog što će se dogoditi u sagledivoj budućnosti. Tek kada je u Hrvatskoj buknuo rat ponovo sam je kontaktirao i shvatio da se i ona se točno sjeća te neobične seanse! Ono što želim reći jest da bi Vrijeme doista moglo biti iluzija odnosno još nedovoljno shvaćena kategorija pa tako možda ne možemo znati što to sve postoji oko nas, prije i poslije smrti.

Scole je gradić u britanskoj pokrajini Norfolk. Poznat je postao po nečemu što danas zovu "Eksperiment Scole". U razdoblju od pet godina u podrumu jedne kuće u Scoleu će se odviti petstotitnjak seansi koje uvjetno možemo zvati spiritističkima a koje su predvodili Robin i Sandra Foy. Sve je počelo 1993. godine a završilo krajem 1997. kada su istraživači i sudionici seansi zaključili da više nemaju što istraživati, kada je u pitanju dokazivanje činjenice da čovjek nadživljava svoje fizičko tijelo. Grupa je nastojala javljanja s druge strane groba zabilježiti na nosačima zvuka i filmskoj traci koja je za vrijeme održavanja seansi pohranjena u drvenoj kutiji izvana zatvorenoj lokotom. Kako bi se za vrijeme snimanja seansi koje su se održavale u mraku isključila svaka mogućnost prijevare, svi su sudionici označeni svjetlećim narukvicama. I uređaj za snimanje zvukova je osiguran na sličan način, pa će rigorozni članovi čuvene Society for Psychical Research kasnije potvrditi da su mnogo puta nazočili događajima koji su znanstveno neprotumačivi a svaka je prijevara isključena. Montague Keen, Arthur Ellison i David Fontana su najzvučnija znanstvena imena koja su sustavno promatrala što se zbiva u Scoleu a nadzirali su i nasumičnu nabavku filmova koje su sami stavljali u spomenutu kutiju. Iste je učinke grupa iz Scolea proizvodila i u Nizozemskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Španjolskoj i Kaliforniji, pod strogo kontroliranim uvjetima. Već 1995. godine su svi oni koji su nadzirali grupu iz Scolea, uključujući vrhunske mađioničare, potvrdili da se ne radi o vještim trikovima a tumačenje su čitavih razgovora s "duhovima" koji su snimljeni na kazetofonima prepustili znanstvenicima među kojima se našao i poznati biolog Rupert Sheldrake. Kako su na emulziji filma spremljenog u tami drvene kutije nastale slike, primjerice pokojnog pisca Conana Doyla, autora Sherlocka Holmesa i indijskog mistika uz kojeg su se na filmu pojavili dijelovi Bhagavad Gite, do danas nitko nije objasnio na zadovoljavajući način. U istu kategoriju spadaju i fotografije gradova, novinskih naslovnica ali i još neke daleko uzbudljivije, primjerice one na kojima se navodno vide svjetovi iz kojih se pokojnici javljaju. Ti su svjetovi karakterizirani paletom boja i na neki su način predstavljeni različitim vibracijama a na slikama se ponekad vide i lica osoba koje su umrle, kao da su u nekoj vrsti balončića od sapunice. Dio snimaka dobivenih na seansama nije objašnjen  ni do danas iako inteligencije s druge strane groba tvrde da se radi o paralelnim dimenzijama ovim našima, koje percipiramo svojim osjetima.

Zanimljivo je da se među onima koji su se na seansama pojavili glasom ili preko filmske trake nalazi i američki izumitelj Thomas Alva Edison koji je za života postao poznat po načinu na koji je dolazio do spoznaja koje su mu poslužile za kasnije izume. On je, naime, običavao sjediti u udobnom naslonjaču i držati u rukama željeznu kuglu. Tako se postupno dovodio u tzv. hipnagoško odnosno stanje na granici sna i jave u kojem je "vidio" izume budućnosti. Kada bi zaspao, kugla bi mu ispala iz ruke u metalno ležište i on bi se naglo budio. Tako je savladao ostanak u stanju koje se smatra najkreativnijim, ako se u njemu možete zadržati dovoljno dugo. Edison je na seansama u Scoleu na filmu ostavio pravi pravcati nacrt uređaja baziranog na germaniju kojime je navodno moguće ostvariti kontakt sa svijetom onkraj groba! Potpis uz taj zanimljiv dokument je nesumnjivo njegov, kako su to potvrdili stručnjaci Smithsoniana.

Zatim je tu nevjerojatna priča o jednom od osnivača već spominjane Society of Psychical Research, koja se još početkom prošlog stoljeća prva pozabavila spiritizmom s početka 20. stoljeća. Riječ je o Fredericu Myersu, koji je u pokusnim seansama koristio riječ Diotima, kao neku vrstu šifre kojom su se najavljivali duhovni entiteti s kojima je komunicirao. Upravo se ta riječ pojavljuje na jednom od filmova iz Scolea. Kao da sam Myers s druge strane šalje poruku da je ono čime se bavio za života stvarno. Tu su i neki njegovi stihovi koji se mogu protumačiti kao predviđanje sudbine cijelog našeg solarnog sustava. Zapanjujuće su i snimke bića koje se javljalo medijima iz Scolea a koje su nazvali "Blue" ili "Plavi". Doima se kao vanzemaljac pa se postavlja pitanje da li je to proizvod naše svijesti ili nešto poput kozmičke superinteligencije Aiwass koju sominje Aleister Crowley još 1904. godine. Naime, upravo taj lik frapantno podsjeća na današnje prikaze vanzemaljaca, iako je nastao kao Crowleyeva vizija čitavih 45 godina prije spominjanja "letećih tanjura" i posjeta iz Svemira.

Brojni svjedoci koji su nazočili događajima u Scoleu opisuju kako se stol,  nakon što se sam od sebe podigao s poda, počeo rotirati velikom brzinom. Da bi se zatim spustio na tlo. Drugom je prilikom osoba s kojom je grupa iz Scolea kontaktirala ponudila demonstrirati razliku između našeg i "njihovog" svijeta. Na stol je stavljen kristal kvarca i svi su ga opipali. Par minuta iza toga, glas je pozvao nazočne da učine isto ali su sada shvatili da im prsti propadaju kroz sliku koja je očito postala neka vrsta holograma! To je naš svijet, pojasnio je nepoznati entitet. Upravo je ovu epizodu izvanredno dobro obradio Tim Coleman, producent nedavno snimljenog jednoipolsatnog dokumentarca o čudu iz Scolea. Slično je uzbuđenje izazvala materijalizirana ruka koja je pomilovala sve sudionike seanse koji su kasnije konstatirali da je "bila hladna, ali definitivno ljudska". Paul Davids, američki promotor Tima Colemana i koscenarist filma "Roswell" s Kyleom McLachlanom i Martinom Sheenom u naslovnim ulogama rekao mi je da "nema jačeg argumenta u korist zagrobnog života od onog koji pruža Eksperiment Scole...". Nakon što sam pogledao Colemanov uradak, povjerovao sam u tu tvrdnju. Dakako, skeptici imaju primjedbe, no one su prilično mršave. Odnose se na odbijanje "duhova" da se za vrijeme seansi koristi infracrveno svjetlo, jer ono, kako su pojasnili, "prodire u njihov svijet". Isto tako su neki zatražili da se medije ne označi samo svjetlećim trakama oko zglobova već ih se sputa nečim jačim. Oni su to odbili logičnim tumačenjem da je pod takvim okolnostima nemoguće postići stupanj opuštenosti potreban za provedbu eksperimenta. Obzirom da su poveći broj seansi nadzirali eksperti za obmane koji su konstruirali spomenute trake, svi se slažu oko toga da su zahtjevi skeptika koji se nisu ni pojavili na nekoj od seansi u Scoleu pretjerani.

U jednom se slaže većina onih koji se bave sličnom problematikom - Eksperiment Scole je za sada najjači dokaz u korist postojanja svjetova u koje čovjek odlazi nakon fizičke smrti.

(Sandra i Robin Foy, istraživači koji su pokrenuli Eksperiment Scole)
 

http://www.thescoleexperiment.com/s_files_01.htm   

(slike u gornjem redu prikazuju grad i naslovnicu novina koja se pojavila filmu za vrijeme eksperimenta, dok su u drugom redu likovi nepoznatog indijskog mistika i pisca Conana Doylea. U trećem redu su dijelovi hinduističkog vjerskog teksta Bhagavad Gita a u donjem redu vizije s druge strane groba)

   
http://www.thescoleexperiment.com/s_files_02.htm  

(ovako navodno izgledaju svjetovi vibracija i boja iz kojih se javljaju pokojnici)

http://www.thescoleexperiment.com/s_files_03.htm
(riječ Diotima kojom se kao vrstom ključa za kontakte s "drugom stranom" služio poznati istraživač paranormalnog Frederic Myers. Pojavljivanje "Diotime" na filmu se smatra Myersovom porukom "s druge strane")

http://www.thescoleexperiment.com/s_files_08.htm   
(nacrt uređaja "za kontakt s mrtvima" baziranog na germaniju koji se pojavio na jednom filmu u Scoleu, kao i potpis autora Thomasa Alve Edisona koji je potvrđen kao autentičan nakon usporedbe s dokumentom iz Smithsoniana)

("Blue" ili "plavi" - biće s duge strane groba ili Svemira?)

http://www.thescoleexperiment.com/s_files_09.htm   
(video snimke paralelne stvarnosti iz koje se navodno javljaju pokojnici)

http://www.thescoleexperiment.com/ref_03.htm  
(pokušaj nastavka eksperimenta u Scoleu su tzv. kristalne fotografije iz Eksperimenta Norfolk koje možda donose slike onih koji se javlaju s druge strane)

http://br.geocities.com/grupovinhadeluz/pesquisa/scole.JPG
 (Robin Foy)

(crkva u Scoleu)

(Scole)

 
(Montague Keen)

(Arthur Ellison)

(Rupert Sheldrake)

http://www.gutenberg.org/files/20417/20417-h/images/image389a.jpg  

(William Crookes, nobelovac koji je čvrsto vjerovao u postojanje života nakon smrti)

(Thomas Alva Edison)

 
(Thomas Alva Edison)

(Frederic Myers)

http://www.survivalafterdeath.org.uk/articles/rogo/frederic%20myers%20with%20son.jpg 
(Frederic Myers)

(Aleister Crowley)

(Aiwass)

(Harry Houdini koji je obećao da će se javiti nakon smrti i dao riječ koju će uporabiti no do dana današnjeg se to nije dogodilo)

   
(FRancois Brune, pariški katolički teolog kojeg se smtra stručnjakom za pitanja života poslje smrti)