TAJNA SV. GRAALA
U posljednje se vrijeme razmahala potraga za raznim stvarima, pa tako i za „imageom“ Boga Samog u Da Vincijevim slikama, te tajnom imena Božjeg, kako to najčešće zovu. U Bibliji je dano do znanja da je Bog podijelio ljude tako da im je podario mnogo jezika, pa se oni sada baš najbolje ne razumiju. Je li time nestalo koda kojime bi se moglo dešifrirati „tajno Ime“ ili, ako hoćete, “ vibracija koja vodi na Izvor cijele Kreacije“. Ili ga Isus ipak najavljuje kada učenicima kaže: “Ne mogu vam reći jer sada to ne biste mogli nositi...“.
Novo vrijeme donosi nove poglede na sve, pa tako i spiritualnost. Drevna učenja pokoji puta dožive kakvu diskreditaciju od strane znanosti. Ponekad se čini da su mitovi neprihvatljivi sa stanovišta rigorozne intelektualne i racionalne analize. Ortodoksno shvaćanje materijalističke znanosti tu i tamo zaboravlja da je čovjek i duhovno biće, a kroz gene u ovaj život donosi sjećanje i iskustva svojih predaka. Neka od tih iskustava se ne spominju na glas, neka se učenja, ma kako se jednostavnima činila, smatraju bitnim za smiraj duše prije no što se okonča ovozemaljski život. Postoji li taj kod ili je izgubljen u dogmama starih vjera i izgubljenih kultova?
No, kod je još uvijek ovdje, skriven u jezicima svih naroda. Prazvuk/vibracija koji je plutao Ne/Svemirom od Velikog Praska samog. Pristupačan je samo Posvećenicima, bar je bio dok nije jedan dio njih zaključio da svijest čovječanstva evoluira i da oni koji žele vidjeti zaslužuju priliku doći to te spoznaje čija je praktična uporaba naredna tajna koja intrigira čovječanstvo.
Mnogi su mislili da je ta konačna Riječ „Om“, ultrapopularna mantra iz istočnjačkih učenja, a za argument su korištene neke sličnosti iz drugih religija i duhovnih učenja.
No, prava se istina da naslutiti iz sanskrtskog korijena imena HU, koji se može prevesti i kao „prizvati“, a prema Oxford English Dictionary, baš znači Bog. U aramejskom jeziku ta riječ znači upozorenje od vitalne važnosti za onog na putu spoznaje:“Gledaj!“. U hebrejskom i arapskom jeziku HUwa ili HU znači On, Bog, a isto značenje ima i riječ YaHUwa. Zanimljiv je izraz iz Starog Zavjeta „Ani HU“ kojime se želi potvrditi da je Bog samo jedan. Sve to ne može biti očitije nego je u formuli koja spaja naizgled nespojive svjetova, Islam i kršćanstvo: YaHUwah je HUwaAllah je On, Bog! To je ujedno i mantra islamskih sufija.
Ta se rječica provlači i kroz legendarnu židovsku magiju, Kabbalu, gdje postoji rečenica:“HaKadosh Baruch HU“ („Sveti On neka bude blagoslovljen“). Od člana masonske lože „Škotskog Rituala“ sam saznao da postoji pojam Izgubljene Riječi koja je konačna moć, neka vrsta Svetog Graala. Kasnije sam saznao da su istraživanja Alberta Pikea pokazala da je ona „zvuk ugrađen u ime Druidskog boga koji se zove HU“.
Prevladavajuća vjera Perzije u doba Ahemenida bio je zoroastrizam, što ga je prema predaji osnovao Zaratustra (grč. "Zoroaster"), a živio je s prelaska iz 7. u 6. vijek p.n.e. Ova je religija bitno dualistička, ukoliko priznaje vrhovno božanstvo pod imenom AHUra Mazda, koje je stvorilo snage dobra, istine i svjetlosti, te njemu suprotstavljenog Ahrimana koji je stvorio sile zla, laži i tame. O AHUra Mazdi ovise dobri duhovi, aHUre, dok o Ahrimanu ovise zli duhovi, deve. Sukob ovih dviju strana na kraju ima završiti pobjedom AHUra Mazde.
Možda najdalje u magluštinama drevnih dana mitova Sumera leži ime božice NinHUrsag. “Nin” na sumeranskom znači “Gospa” ili “gospodarica” dok se kombinacija HUr.Sag prevodi kao “sveta planina”. HU označava nešto sveto, a kako se NinHUrsag naziva i “majkom svih bogova” i “majkom sve djece”, te “božicom plodnosti koja je stvorila cijelu vegetaciju”.
Prema Majanskom kalendaru vrijeme naše civilizacije istječe u prosincu 2012. godine, ma što to značilo. Maje su vjerovale u „inteligenciju koja upravlja našim svjetom a nalazi se u srcu naše Galaktike“. Ime joj je HUnab Ku. Neki tumači majanskih učenja o kojima možemo samo nešto naslućivati smatraju da je HUnab Ku Izvor cijele Kreacije kao takav, da je ono što neki prevode kao „srce naše Galaktike“ zapravo centar svih centara, početak svih početaka.
Čudna je podudarnost s idejom centra u srcu naše Galakatike obrazloženje Nikole Tesle o tome kako on doživljava funkcioniranje ovog dijela Svemira na „unutarnjem planu“:
„Aristotel je učio da u Svemiru postoji nepokretna entelehija koja sve pokreće i misao je njen glavni atribut. Također, uvjeren sam da je cijeli Svemir ujedinjen, kako u materijalnom tako i duhovnom pogledu. Postoji u tom prostoru neka jezgra od koje mi dobijamo svu snagu, sva nadahnuća, ona nas vječno privlači. Ja osjećam njenu moć i vrijednosti koje ona emitira po cijelom Svemiru i time ga održava u skladu. Nisam prodro u tajnu te jezgre, ali znam da postoji. Kada joj želim pridati neki materijalni atribut, onda je to Svjetlost a kada je pokušavam shvatiti duhovno, onda su to ljepota i milosrđe. Onaj tko u sebi nosi tu vjeru osjeća se snažnim jer se osjeća kao jedan ton u sveopćoj harmoniji...“.
Zanimljivo je da je HUnab Ku poznat i pod nekim drugim imenima, kao HUnaphu i HUn-apHU. To neki tumače kao znak da je HU početak i kraj svega. Čak se u majanskom mitu o dva blizanca polugoba koji su izašli iz podzemnog pakla jedan zove HUn HUnapHU. Njega će smaknuti a glavu mu objesiti o drvo koje će roditi bogatim plodovima. Kako kaže legenda, slina iz njegove glave će oploditi mladu ženu koja će kasnije roditi HUnapHUa.
Ova naizgled jednostavna vibracija ugrađena u doslovce SVE religije i duhovna učenja u samoj je srži najveće tajne svih vremena, pod uvjetom da adept poznaje način njena korištenja a gdje je još sve nalazimo vidjeti ćemo u narednom nastavku.
I bog mora, te zaštitnik morskih pasa HUn-Nal-Ye, kao i božanstvo koje nalazimo u Karipskom bazenu, HUracan, daju naslutiti da je jedinstveni zvuk koji neke podsjeća na (hu)k mora i udaranje olujnog vjetra, možda i kao onomatopeja, ugrađen u najdublja sjećanja vrste.
Vrlo je sugestivan mit Hopi Indijanaca o HUruing Wuhti, pra-ženama Istoka i zapada između kojih Sunce svakodnevno putuje a one su zajedno stvorile Zemlju i cijelo čovječanstvo.
Pleme Pawnee spominje H'Uraru, svuda nazočnu majku života i smrti, a afrički bušmani imaju vrhovnog boga imena HUva. Šokira činjenica da i u patuljastoj afričkoj državici usred JAR-a, Lesotho, u lokalnim predanjima nalazimo boga stvoritelja HUveane.
Skoknimo sada na drugi kraj svijeta, u tajanstveni Egipat, podno šutljive Sfinge. Dakle, prema teologiji iz Doba Piramida, kralj je nakon smrti postajao usamljena zvijezda i njegov je jedini pratilac je HU. Dapače, HU u Zagrobnom Životu brine o kralju i omogućava mu prijelaz da drugu stranu. Neki se čak usuđuju ustvrditi da je HU dio jednog mita o Kreaciji prema kome „moć jezika Ptaha“, zapravo HU, taj koji je naredio „Svemiru da nastane“! Drevni Egipćani su vjerovali da je Sfinga sa platoa Giza zapravo prikaz, slika božanstva HU.
Naravno, do sada smo mogli zamijetiti da međusobno udaljene kulture koje nikada u povijesti nisu dolazile u kontakt dijele neke čudne koincidencije, kojima, međutim, još nije kraj. Preselimo li se na daleke i usamljene Havaje naći ćemo magiju koja je poznata diljem svijeta – KaHUnu. Neki je zovu i HUna, a vjeruje se da vibracija njena imena i – liječi. Na Karibima živi pleme Taino koje ima izraz za Božansku nazočnost – Yoca HU. Sva sjevernoamerička plemena imaju na misteriozan način ugrađenu svetu riječ koja, kako vjeruju sve civilizacije, ima neku posebnu moć.Tako je ime plemena Navajo izvedenica dviju riječi iz jezika Tewa, nava (zasijano polje, op.a.) i HU. Posljednja se riječ može shvatiti kao nešto što tom polju daje plodnost, život. Plemena Omaha, Osage, Ponca, Quapah i druga u rječniku imaju pojam „Uzvišeni Zvukovi“ a označavaju ih imenima HU-toga, HU-taka, HU i HUtaka...
Ligvisti još uvijek nisu na čistu dali se može gornji pojam prevesti kao „Veliki Glas“ ili „Veliki Zvuk“. Uto-astečki indijanski jezici su tu jasni. Riječ HU znači „biće, bitak, bivstvovanje“. HUeHUeteotl je vjerojatno najstariji među astečkim bogovima i njegovi se prikazi nalaze diljem cijele Srednje Amerike. Predstavlja svjetlo, toplinu i život.
Indijske tradicije sadrže ovaj zvuk u HUm, jednoj od najčešće korištenih mantri, a Tibetanci u „Om mani padme HUm“. Dakako, u ovim civilizacijama sklonima ovakovom razmišljanju primjera ima još jako mnogo. Zgodno je da neki derivati tih istočnjačkih religija, poput Eckankara (eklektičko duhovno učenje podrijetlom iz Amerike, op.a.) koriste kao „put do Izvora“ upravo riječ HU, a jedan od najviših „nivoa postojanja“ nazivaju HUkikat Lok.
Tajnovita tehnika „embrionalnog disanja“ u kineskom Taoizmu koja, navodno, može produljiti ljudski vijek na stotinu godina poznaje metodu zvanu HU koja uravnotežuje tijelo i disanje kada dođe do poremećaja koje prijeti uspjehu prakse.
Dolazimo konačno i do naše Europe, pa da uzmemo primjer najraširenijeg jezika koji pokriva Veliku Britaniju ali i Sjedinjene Američke Države – engleskog. Krije li on iste tajne? Kako smo već ustanovili da u aramejskoj i hebrejskoj tradiciji koja je pradomovina Biblije i kršćanstva postoje jasne indicije da je zvuk HU bio poznat kao osobit, možda od suštinske važnosti, zadržimo se na razdoblju u kojem živimo.
Riječ za čovjeka u engleskom jest „man“. No, to je samo njegova fizička struktura. Da bi postao ljudsko biće ispunjeno duhom, nazivamo ga „HU-man“. Fizički čovjek ispunjen zvukom koji ga čini onime što jest u cjelini.
Postoji i tumačenje da je zapravo riječ o bogočovjeku, jer se radi o spoju HU i m a n a, nebeska hrana. A o podrijetlu mane ima bezbroj teza, od onih religijskih do znanstvenih pa i paraznanstvenih. Odnosno od tvrdnje da se radi o šećeru koji u pustinji nastajao utjecajem osobitih bakterija do legende o ormus elementima, kojima se pridaju neka gotovo nadnaravna svojstva. Zanimljivo je da neke kršćanske sekte vjeruju da je Isusova titula bila Ma, što riječi "human" daje jedan novi smisao. U svijetu Islama riječ "al-MaseeHU`Eesa" znači "Isus Mesija", što za nas ima posebno značenje ne samo zbog sloga HU na kraju već onog Ma na početku.
Oni koji su imali razloga skrivati ovakova znanja pred neupućenima kodirali su tajnu i u samo srce kršćanstva, u ime za Crkvu – cHUrch! Ima indicija da je riječ „kHUrija“ zapravo bilješka o mjestu gdje bi Posvećeni trebali došapnuti tajnu Riječ onima koji su je zavrijedili. Riječ koja vodi na same početke čovječje duhovne evolucije, kako vjeruju mnogi.
Kako Velšani sebe nazivaju "Cymry", tako i postoji raširena pretpostavka da je vjerovanje u "Hu Gadarna" na britanske otoke došlo preko jednog izgubljenog izraelskog plemena. Tako da postoji i tvrdnja da je naziv "Cymry" zapravo mnogo složeniji jezični derivat koji se može pratiti i do doba Kralja Šalmanasara III. Neki mogući dokaz za ta stajališta bio bi i crni obelisk iz Nimruda ( KalaHU) koji se nalazi u britanskom muzeju, a na kojemu je prikazano da je među 5 pokorenih kraljeva bio i biblijski kralj Izraela, JeHU, sin od Omri. Omri bi tako na asirskom bilo "KHUmri", a Izraelce bi nazivali kolektivno "Beth-KHUmri".
Može li sve ovo biti samo slučajnost? Konačno, postoji li uopće bilo što što je doista slučajnost?
Upravo se ovdje, na vagu vjerovanja i znanja, rado lijepi taj sveprisutni sinkronicitet, pa, kada je riječ o tzv. jeziku DNK vezanom uz halucinacije šamana peruanske Amazone, pojavljuju se još neke zgodne koincidencije. Primjerice, najpopularniji halucinogen za takve tipično mistične doživljaje je ayaHUasca, u osnovi kombinacija DMT-a, dimetiltriptamina, i harmala alkaloida koji su MAO, inhibitori monoaminooksidaze. Graham Townsley je pokušao istražiti nerazumljive pjesme ajaHUaskerosa plemena YaminaHUa. Te pjesme kojima šaman pokušava imitirati duhove, zovu se kosHUiti!
Najpoznatiji šamani su iz plemena HUicol, postoje HUastec Maya a bogatu povijest uporabe halucinogena u svrhu izdržljivosti u trčanju na velike udaljenosti i duhovne spoznaje ima i pleme TaraHUmara. Jedna od vrlo popularnih droga koja daje snažne vizije „onostranog“ je naHUatl toloatzin (lat. Datura meteloides).
