Kvantni kompjuter je 100 milijardi puta brži od najjačeg sadašnjeg a naš mozak još NEMJERLJIVO jači...

ZAŠTO  NAKON  DEVET  MJESECI  U  UTROBI MAJKE  DOBIJEMO  MOZAK NESHVATLJIVE  MOĆI  A  ŽIVIMO  KRATKO?

Prvi „kvantni“ kompjuter koji se pojavio, Sycamore, je u svega 200 sekundi riješio zadatak za koji bi najjačem današnjem digitalnom kompjuteru trebalo 10 000 godina!

Naš mozak ima 100 milijardi neurona a svaki od njih 10 000 međusobnih veza. Što znači da moć te pihtijaste mase u našoj lubanji ne možemo ni zamisliti. Ona je veća nego svi današnji kompjuteri spojeni zajedno ali mi živimo najviše 100 godina, obolijevamo i s vremenom rapidno propadamo.

U prirodi postoje primjeri besmrtnosti ali i neobične dugovječnosti. Meduzica latinskog imena Turritopsis dohrnii i dužine svega pola centimetra ima neobičnu sposobnost obrnutog starenja odnosno stalnog vraćanja na početak životnog ciklusa a goli sljepaš iz podzemnih hodnika Afrike izdrži 20 minuta bez zraka i sam se izliječi od najtežih bolesti uključujući i karcinom. Pravi je čudotvorac. Meduza može živjeti vječno a sljepaš deset puta dulje od ostalih glodavaca, kvalitetno ali ne dulje od tridesetak godina. Dakako, njihovi mozgovi su neuporedivo manje moći od naših. Posve je  nejasno zašto grenlandski morski psi mogu poživjeti i 500 godina.

Ono što je bizarno i teško shvatljivo, uz ovakav mozak, svima nama jest da živimo u svijetu neistina, grublje rečeno iluzija! Na primjer, neka teorija u fizici ili kemiji je važeća i Čuvari Znanja će nemilosrdno napasti bilo koga tko iznese nešto što je „pseudoznanstveno“. Čak i one iz vlastitih redova koji ne prihvate ono što diktira važeća dogma. Da bi im se isto tako ponizno ispričavali kada se ispostavi jedna druga „privremena istina“. To smo dobro vidjeli u obračunima oko cijepljenja. Kod još uvijek nerazriješenog Rašomona. Taština je postala službena filozofija.

No, svi znamo da će ovo što je sada prihvaćena, znanstvena činjenica, za pedeset godina biti zastarjela zabluda, ponekad čak i glupost. I to svi znamo već sada, unaprijed! S potpunom sigurnošću. Dakle, Odabrani svjesno čuvaju iluzije a ne istine! Ili nježnije rečeno – privremene istine. Što je čak i prihvatljivo kada ničeg boljeg ne može ni biti. Apsurd je da se stepenicama iluzije penjemo prema istini! Jer ama baš ništa u ovome svijetu nije istina, sve teče i raspada se. A ovi koji čuvaju te neistine nas jedini mogu dovesti do, valjda ipak bolje, budućnosti, nove „privremene istine“...

Govore nam da moramo živjeti u sadašnjem trenutku. Da izbjegnemo patnje prošlosti i strahove budućnosti. Sjetite se samo tisuća učitelja, gurua i udžbenika samopomoći. No, ta sadašnjost ne postoji! U trenutku kada postanete svjesni da ste „sada“ to je već prošlost jer je tom signalu od izvora misli trebalo malo ali ipak neko vrijeme da stigne do vas. Zadržati „sada“ je dakako nemoguće jer misli nezadrživo teku (osim u ekstremnim primjerima). No „življenje u sadašnjosti koja to nije„  je skretanje pažnje s terora prošlih programa i mogućih budućih ishoda. I kao takvo itekako dobro. Eckarth Tolle je to dobro pokazao.

I osjeti nam lažu. Ono što vidimo je nešto sasvim drugo nakon prerade ulaznih slika u mozgu. Ono što čujemo, pipamo, mirišimo i okusimo ovisi o nečemu što nam uopće nije jasno. I znanstvenici sada naglašavaju, pogotovo Michio Kaku u najnovijoj knjizi „Quantum Supremacy“, da ni najjači zamislivi DIGITALNI (današnji) kompjuteri ni približno ne mogu riješiti pitanje nastajanja života ili otvaranja novog poglavlja u liječenju najtežih bolesti.

Već danas niču spomenuti kvantni kompjuteri koji će moći izračunati dakle zamisliti, simulirati, sve moguće kemijske reakcije i biološke procese i puteve do njih pa laboratoriji i eksperimenti neće biti potrebni! Njihov nevjerojatni potencijal ipak još ne može ni priči Majci Prirodi i njenim procesima, čak ni običnoj fotosintezi. Ono nezamislivo je slabije od Prirode! Jesmo li simulacija supercivilizacije, Božja igra ili otpadak vanzemaljaca?

Život je karusel koji nekome podijeli loše a nekome dobre karte. Samo si zamišljamo da u tome ima neke logike. Ne trebaš se uzrujavati jer ćemo svi koji sjedimo za stolom završiti na istom mjestu. Zapravo zahvaljujući vlastitom mozgu, superkompjuteru koji nas sve izbaci iz igre a da ne znamo zašto.
Pa nam onda neku vrijednost ima samo – osobno iskustvo.

U međuvremenu možemo, bez da se mučimo s nečime što ne razumijemo, zaroniti u dubinu i na dnu možda vidjeti Utnapištimovu „biljku besmrtnosti“. Možda imati više sreće od Gilgameša. Osjetiti ono što nam je trenutno jedino dostupno i ima smisla.  Možda nas tamo netko voli.

Pa evo tri vrlo zgodna primjera zarona iz moje prakse...

....Da ne ostavim krivi dojam da sam zvrkasta, ali stvarno uživam i vrlo sam… rekla bi – dječje razigrana.  Jako se dobro osjećam i imam navale razdraganosti i sreće, ljubavi i veselja. To me znalo prehititi prije, a sad vrlo često i u tome uživam i… moram napomenuti da (to sam primjetila i ne znam ima li bilo kakve poveznice sa CD-om) kad pogledam na sat ili kilometre odnosno negdje gdje su brojevi vidim niz ili neke kombinacije tipa 22:22, 1001, 1111 i tome slično, baš je upečatljivo. Ne znam što je to što ste ”zadužili” CD i na što cilja, ali jako je ugodan…” (V. S.)

POSEBNO  je značajno svjedočanstvo o pojavi „gama valova“ na mozgu što se smatra indikatorom najviših stanja svijesti. O ovome bi neurofiziolozi mogli reći puno toga:

....Poštovanje, dugo se nismo čuli. Htjela bih podijeliti s Vama jedno iskustvo. Prijatelj je nabavio (EEG), aparat koji mjeri spontane električne aktivnosti mozga. Prvi put kad mi je mjerio „gama valovi“ su mi je bili konstantno visoki, što mu je bilo dosta čudno. Tad sam se sjetila da slušam Vaš CD s sublimarnim porukama. Da bi provjerila da li je uzrok visokoj gami CD, prestala sam ga slušati otprilike mjesec dana. Gama se spustila. Zatim sam ga ponovo počela slušati, i nakon 2 tjedna ponovo je „gama“ visoka, što je za našu grupu prekrasno otkriće....  (L. P.)

Mnogi meditiraju prema raznim metodama ali sličnih ciljeva. Mislim da sub-deprogramiranje koje sam razvijao od 1988. godine može itekako utjecati na napredak koji je dostupan našoj vrsti u ovom trenutku naše povijesti:

…Inače moja iskustva sa CD-om su zanimljiva, zadnja dva mjeseca nisam meditirao, samo sam slušao Vaš CD i na nekoliko dana, čak i tjedana sam bio u nekom samadhiju (najviše stanje svijesti, op.a). Prijatelj, koji je isto u duhovnosti, me vidio nakon nekog vremena i rekao: ...‘vidi, vidi što sadhana (duhovna praksa, op.a.)  radi, energija ti je vrlo nježna u samadhiju (najviše stanje svijesti, op.a.)  si’… meditacije su mi postale dublje, brže upadam u meditativno stanje, često osjećam pulsiranje u području trećeg oka. Čini mi se kao da je samo slušanje CD-a sadhana…”(D. R.)

I kako pjeva Jim Morisson: And until the end music was the only friend...