Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation

English Bosnian Serbian Croatian German Arabic French French Swedish Italian Finnish UK Site

A+ A A-

Jedna od najtajanstvenijih knjiga na svijetu je I Ching ( Yi King, I Đing, „Knjiga promjena"), kinesko klasično djelo od 64 heksagrama, prikaza napravljenih od 6 različito raspoređenih punih ili isprekidanih linija, posloženih jedna ispod druge. Ovaj „stroj za gledanje u budućnost", kako ga često zovu, impresionira laike i stručnjake vjekovima, dok u kineskoj i bliskim kulturama predstavlja nezaobilazno sredstvo konzultacije prije braka, poslovnog poteza, putovanja, gradnje objekta ili školovanja djece. Koriste ga jednako vrhunski intelektualci i ulični vozači rikše. Tehnički je konzultiranje jednostavno, s dva osobita novčića koja se bacaju šest puta. Za tumačenje onog što I Ching hoće reći, potrebno je ipak njegovo duboko poznavanje kao i određeni stupanj duhovnog razvoja.

Objavljeno unutar Moj kutak: DRAGO PLEĆKO
utorak, 02 decembar 2014 13:09

METALNE LEGURE IZ SVEMIRA

Od otkrića tzv. bagdadske baterije za koju se nagađa da je otkrivena 1936. godine u jednom iračkom selu, uporno se nagađa da su naši preci ili, kao tvrde neki, njihovi vanzemaljski gurui poznavali napredne tehnologije elektrolize a tako i dobivanja nekih metala. Prošlo je nekoliko godina da bi otkrivači ovog mezopotamskog artefakta došli na ideju da se radi o galvanskom članku, dakle nekoj vrsti baterije koja može proizvesti struju. Radi se o posudi od terakote koja u sebi ima bakreni cilindar a u sredini željezni štap. Željezni je dio članka izoliran od bakrenog dijela bitumenskim čepovima a cijela je naprava građena tako da će u njoj poteći struja ako se doda kiselina tekućina, poput soka narandže, limuna, grožđa ili ocat. Začudno, ali nikada nije provedeno testiranje starosti ovog nalaza pa je prepušteno mašti arheologa i drugih istraživača da iskemijaju objašnjenje za neobičnu spravu. Više je njih uspjelo dobiti struju koristeći sok od grožđa, čak i benzokinon koji proizvode neki kukci a mogao se naći na dohvat ruke drevnih kemičara.

Objavljeno unutar Moj kutak: DRAGO PLEĆKO

Znalci kažu da skeptici i ateisti, kada je u pitanju zagrobni život, u širokom krugu zaobilaze nešto što je steklo slavu kao "Eksperiment Scole".

U prošlom je stoljeću samo provedeno na tisuće raznih pokusa kojima se pokušavalo zaviriti s "one strane groba" a najbrojniji takovi pokušaji datiraju iz perioda između 1900. i 1930. godine. Tada je bila riječ o klasičnim spiritističkim seansama. Do danas su razvijena sva moguća elektronska i druga sredstva kojima se čovjek nada zabilježiti i spoznati što ga čeka nakon ovog života na Zemlji. Vjerovali ili ne, postoji i metaznanstvena disciplina koju zovu transkomunikacija. Radi se o sustavnom pokušavanju da se "drugi svjetovi" snime kamerom ili makar zabilježe njihovi zvukovi. Kada sam na svjetskom skupu Basler Psi Tage pred mnogo godina vidio video snimke žene koja je preminula desetak godina ranije i nazočio nevjerojatnoj seansi u kojoj je njemački istraživač Dr Hans Konig pomoću naročitog elektronskog sklopa "prizvao" 16-godišnjeg dječaka Franka poginulog u saobraćajnoj nesreći, mogao sam samo konstatirati ono što su učinili mnogi prije mene a dobro je to još davno uobličio pisac Servantes: "Trebalo je mnogo raznih stvari da se sklopi ovaj svijet...". Naime, spomenuti je Frank pred kamerema komunicirao sa svojom majkom a ona je prepoznala njegov glas i briznula u plač. Dapače, naveo je i imena neke druge djece koja su bila s njime u toj nekoj, nazovimo je, drugoj dimenziji. Skupu su nazočili istraživači poput Ernsta Senekovskog i Francoisa Brunea, pariškog katoličkog svećenika za kojeg se smatralo da je najinformiraniji kršćanin kada su ovakove pojave u pitanju. Obojica su potvrdila svoje duboko uvjerenje da zagrobni život postoji, te su ovakovi kontakti stvarnost. Prezentirane su i neke fotografije osoba koje su svoj lik na neki način utisnule u filmsku traku. Neki su od tih pokojnika, poput jednog austrijskog teologa koji je preminuo još 1955. godine, na ovaj način u naš svijet prenijeli i po nekoliko stranica pisanog teksta. Kasnije će se tehnologija povezivanja s tim možebitno drugim svjetovima u koje idemo nakon smrti, razviti do neslućenih granica.

Objavljeno unutar Moj kutak: DRAGO PLEĆKO
ponedjeljak, 26 april 2010 23:42

ČUDESNI ISCJELITELJI IZ CARSTVA FLORE I FAUNE

Povezanost svih životnih oblika na Zemlji činjenica je koju je teško osporiti. Pitanje je, dakako, kako daleko ide ta veza među živim bićima i prostire li se ona do razine samih molekula, kako neki vjeruju. Sve je više dokaza da je u osnovi cijelog pojavnog svijeta neki oblik svijesti i da među raznim, uvjetno rečeno, „frekvencijama" te svijesti postoji suradnja. Naravno, pod uvjetom da sami ne blokiramo tu komunikaciju i udaljavamo se od prirodnih zakona koji nas sve povezuju.

Objavljeno unutar Moj kutak: DRAGO PLEĆKO
ponedjeljak, 26 april 2010 23:18

GENI SVEMOĆNI – IMPERIJA UZVRAĆA UDARAC

Još 1975. godine dr Richard Dawkins objavio je bestseller „Sebični gen" koji mu je donio svjetsku slavu. Tvrdi ateist, Dawkins objašnjava da je osnovna jedinica života - gen. Dakle, geni u nama su ti koji odlučuju o sudbini naše vrste, oni su ti koji zapravo koriste naša tijela da bi produžili svoj opstanak, a ne koristimo mi njih kako bismo nastavili svoju egzistenciju. Ispada da smo mi vreće mesa, kože i kosti koje imaju zadatak prenijeti, kroz svoje potomstvo, određenu kombinaciju gena, nakon čega postajemo gotovo suvišni i možemo izgubiti sposobnost razmnožavanja, seksualni nagon te može početi naše postupno raspadanje do fizičke smrti kojom novim generacijama dajemo mjesta da bi nastavile seliti tajanstvene genetičke formule u nova tijela. Ovaj novi i radikalan način razmišljanja stao je na žulj religijama jer smatra da Bog u scenariju opstanka gdje geni već vode kolo i nije potreban. I tako će one kombinacije gena koje su slabije i manje otporne otpasti a nastaviti će vrstu one superiorne, sposobnije. Iako se to možda ne čini logičnim, Dawkins ima mnogo sljedbenika koji doista smatraju da se u priči o evoluciji čovjeka i životinja sve može svesti na gene.

Objavljeno unutar Moj kutak: DRAGO PLEĆKO
ponedjeljak, 26 april 2010 23:20

REALITY SHOW - PSIHOLOŠKI MEGAEKSPERIMENT

Poznato je da je prvi televizijski signal svih vremena snimka govora Adolfa Hitlera na otvorenju Olimpijade 1936. godine. Londonski  "Telegraph" otkriva da su Hitlerovi apetiti, kada je propagandna moć novog medija bila u pitanju,  daleko nadilazili jedan obični govor i pod ujecajem su se Göbbelsa ubrzano pokušavali realizirati na taj način da se planiralo postavljanje golemih ekrana u Berlinu i Nürnbergu. Dapače, konstruirana je i neka vrsta kablovske TV a sve je trebalo početi prikazivanjem pastoralne idile odnosno života jedne njemačke, arijevske obitelji utjelovljene u likovima mladog para Gelli i Hansa. Pronađena dokumentacija svjedoči o tome da je Hitler jako dobro znao da se Nijemci ne poistovjećuju rado samo s likovima iz germanskih mitova koje je dobrano pothranjivao već i običnim ljudima koji potiču maštu i pothranjuju romatičnu viziju inače prilično turobne stvarnosti. Tehničarima koji su trebali ostvariti ovaj projekt "pranja mozga" koji je, igrom slučaja, mogao započeti tako da se ekrani postave u praonice veša, naloženo je da se potrude ubrzati nešto što može biti opasnije i razornije od bombi. Proljetne poganske svečanosti koje je Führer upriličivao noću, kada je čovjek bliži svom nesvjesnom i tako podložniji svakoj sugestiji, već su pokazale da je ljude moguće uvjeriti u apsolutno sve a ima li se u rukama tako moćno sredstvo kao što je slika kombinirana s tonom, stvaraju se doista uvjeti za nešto što britanski novinari nazivaju prvim reality showom. Dakako, Hitler nije na umu imao dokonu zabavu popraćenu reklamnim spotovima, ali vrijeme će pokazati da je nemaju ni oni koji su u kasnijim godinama procvata svemoćne televizije razradili prave reality showove svih mogućih sadržaja, ciljeva i psiholoških reperkusija.

Objavljeno unutar Moj kutak: DRAGO PLEĆKO

Da parafraziram jednog mistika: Cijeli je svijet psihijatrijska klinika a u Las Vegasu je odjel intenzivne njege.

Da, upravo je tako. Naučio sam to tako da su me vegaske kockarnice opelješile. Za točno jedan dolar koji je u automatu kasina Imperial Palace preživio ravno 18 sekundi. Mene su za dolar ali nikada neću saznati koliko je zelembaća iskrcao momak u kaubojskim čizmama kojeg sam primjetio već na ulazu u ovaj hotel-kockarnicu u sredini glavne ulice Las Vegasa u kojoj su smještene sve važnije igračnice ovog dvomilijunskog grada niklog na dolarima američke mafije kada je ona shvatila da bijegom u Nevadu može izbjeći neugodne porezne zakone savezne države Kalifornije. Za ne vjerovati, ali se na upis na recepciji ovog nekada slavnog a sada vrlo prosječnog hotela čeka čitavih sat vremena. Tolika je navala. Moj kauboj je imao upaljene oči i klatio s oko blještavog stroja manijakalno stišćučći tipke i psujući ritmom odlaska dolara. Očito je ovdje probdio cijelu noć, a možda i cijeli prethodni dan. 

Objavljeno unutar Moj kutak: DRAGO PLEĆKO
četvrtak, 29 april 2010 13:25

AMERIKANCI PUTOVALI KROZ VRIJEME?

Nema ničeg uzbudljivijeg od traganja za tzv. Vremenskim strojem, spravom koja bi nas na pritisak gumba odvela u daleku prošlost ili, još bolje, u daleku budućnost. Uz H.G. Wellsa i njegov legendarni roman ima niz urbanih legendi o tome kako su neke grupacije uspjele ovladati tehnikom putovanja kroz Vrijeme i tako pronikle u nezamislive tajne. Nitko nije imun na ovakove priče, ma kako one zvučile nevjerojatno,  pa tako to nisam bio ni ja. Od svih priča, dvije su mi zapele za oko još prije više od jednog desetljeća. Prva i puno maštovitija bila je ona o projektu Montauk, koji se od 1963. naovamo navodno odvijao u vojnoj bazi Montauk, točnije u njenom dijelu poznatom pod imenom Camp Hero. Baza se nalazi na vrhu Long Islanda, nedaleko New York Citya i obično je obavijena mističnom maglom. Sada napuštene vojne instalacije više ne pružaju mnogo argumenata da se ovdje odvijalo nešto toliko fantastično da i najveći vjernici teorija zavjere na priču o Montauku dižu obrvu. Druga se legenda odnosila na nešto živo i stvarno u talijanskim Alpama, nedaleko Torina. Zabačena dolina Valchusiella skriva podzemni hram poznat kao Damanhur. Ovo mjesto je stvorio neobičan, stidljiv lik Oberto Airaudi koji je stvorio čitavu mistično-znanstvenu dogmu o putovanju kroz Vrijeme. I ne samo to. Na još uvijek nejasan način je u tajnosti izgradio podzemne dvorane i to nakon što je uklonio čak 4000 kubičnih metara žive stijene a da to nitko nije primjetio. Prekrasno uređene dvorane podzemnog kompleksa skrivaju poprišta netipičnih poganskih rituala kojima se pokušava evocirati drevna božanstva i iskoristiti energiju koju ona imaju u jednoj verziji kolektivne svijesti. I Airaudi tvrdi da Damanhurijanci mogu putovati kroz Vrijeme, ali je njegova verzija nešto manje atraktivna. Naime, putovati je moguće samo u prošlost ili posjećivati udaljene asteroide u sadašnjosti. Budućnost je zbir različitih mogućih ishoda događaja koji su pokrenuti u našem vremenu, dakle nije definirana. Pa se onda u nju ne može ni putovati.

Objavljeno unutar Moj kutak: DRAGO PLEĆKO
četvrtak, 29 april 2010 13:29

ANĐELI DOLAZE IZ PARALELNIH SVJETOVA

Ugledni američki fizičar japanskog porijekla Michio Kaku kojeg smatraju velikim popularizatorom složenih teorija fizike, poput recimo Carla Sagana koji je svemirska istraživanja učinio razumljivima običnim ljudima, nedavno je na upit da li je moguće  putovati kroz Vrijeme iznio vrlo zanimljivo shvaćanje. Dakle, moderna fizika smatra da je takvo putovanje, dakako teoretski - moguće. Prvo pitanje koje se nameće vezano je uz famozni „vremenski paradoks", hipotetičku situaciju kada odete u Vremenu unatrag i sretnete, recimo, svoju majku kada je bila mlada. Kao u filmu „Povratak u budućnost" s Michealom J. Foxom kada se glavni junak vraća iz budućnosti u godine kada Chuck Berry udara temelje rock'n'rolla a buduća se njegova majka u njega zaljubljuje. Kako ne voli njegovog budućeg oca koji je u tom trenutku u njenim očima šmokljan, postoji opasnost da će glavni lik biti jednostavno izbrisan. Jer do braka njegova u tom trenutku budućeg oca neće nikada ni doći. U filmu sve ispada dobro, majka se zaljubljuje u oca glavnog junaka, ali ostaje pitanje: bi li on prestao postojati da je svojim povratkom u prošlost izmijenio nešto čime bi doveo do promjene događaja koji su u konačnici doveli do njegova rođenja?

Objavljeno unutar Moj kutak: DRAGO PLEĆKO

Phillip Aylesford je bio engleski aristokrat koji je živio početkom 17. stoljeća, u doba „željeznog kancelara" Olivera Cromwella. Katolik koji je podržavao Kralja bio je oženjen s Dorotejom, kćeri plemića s obližnjeg imanja. Bila je to lijepa ali emocionalno hladna osoba od koje Phillip nikada nije dobio ljubav koju je očekivao. Jednog je dana jahao svojim imanjem, Diddington Manorom, i nabasao na skupinu Cigana koja se utaborila kod jedne šume. Ugledao je Margo, tamnooku i crnokosu ljepoticu i bila je to ljubav na prvi pogled. Nakon što ju je odveo u svoj dvorac i smjestio u prostoriju nedaleko štala, planula je ljubav koja se tajno održavala dok Margo nije pronašla njegova supruga Doroteja i optužila je za vradžbine i otimačinu svog muža. Phillip se prepao mogućeg gubitka ugleda i imanja i nije se suprotstavio suđenju koje je donijelo smrt njegovoj ljubavnici. Ipak, u danima iza toga počela ga je mučiti savjest i često je lunjao, u depresiji, zidinama svog dvorca. Život je okončao samoubojstvom u nastupu rastrojenosti, 1654. godine.

Objavljeno unutar Moj kutak: DRAGO PLEĆKO
Strana 1 od 2
Copyright © Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation. All rights reserved