Welcome to the official web page of the 'Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun' Foundation / Dobrodošli na službenu web stranicu Fondacije 'Arheološki park: Bosanska piramida Sunca'al Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation

English Bosnian Serbian Croatian German Arabic French French Swedish Italian Finnish UK Site

A+ A A-
četvrtak, 10 maj 2012 10:58

Doktor Raymond Rife - Tesla medicine

Ako niste prije čuli za dr. Rifea, budite spremni na gnjev i iznenađenje kada doznate kako je život ovog velikog čovjeka uništen zbog njegova nevjerojatnog otkrića!

 

Doktor Royal Raymond Rife, sjajan znanstvenik, rodio se  1888. godine. Nakon završena studija na John Hopkinsu radio je na razvijanju nove tehnologije koja se danas koristi u optici, elektronici, radiokemiji, biokemiji, balistici i avijaciji.

 

Rife je gotovo sam razvio novu znanost - bioelektričnu medicinu.

Za svoja otkrića Rife je dobio 14 važnih nagrada i priznanja. Sveučilište u Heidelbergu za njegove zasluge dodijelio mu je počasni doktorat.

Skoro cijeli svoj život Rife je proveo dizajnirajući i izrađujući medicinske aparate. Radio je za Zeiss Optics, vladu SAD-a i nekoliko privatnih dobronamjernika, od kojih je najpoznatiji milijunaš Henry Timkin.

Bio je veoma obrazovan čovjek i svladao mnogo različitih disciplina. Neka od njegovih otkrića: ultraljubičasti mikroskop, mikrodisektor i mikromanipulator. Nema sumnje, Rife je bio jedan od najbriljantnijih znanstvenika svog doba.

Dr. Rife je prvi u svijetu 1920. napravio virusni mikroskop. A 1933. usavršio je svoj prvi mikroskop i izradio nevjerojatno složen univerzalni mikroskop, koji se sastojao od 6000 dijelova, mogao je povećati objekt 60.000 puta i nudio je mogućnost promatranja živih virusa.

Zahvaljujući tom mikroskopu, Rife je bio prvi čovjek koji je vidio živi virus. Suvremeni mikroskop odmah ubija sve mikroorganizme pa se kod njega vide samo njihovi ostaci.

No kroz Rifeov mikroskop može se vidjeti aktivnost virusa, kako se oni mijenjaju da bi se prilagodili okolini, kako se brzo množe pod utjecajem karcinogenih tvari i transformiraju zdrave stanice u tumorske.

 

Već  1920. Rife je saznao za virus raka, koji je nazvao Cryptocides Primordeales, kasnije preimenovan u Progenitor Cryptocides. Da bi potvrdio svoje otkriće, Rife je zarazio virusom 400 štakora i svi su oboljeli od raka. Nakon toga izliječio je svih 400 štakora.

 

Rife je pažljivo dokumentirao svoje pokuse. Ostavio je snimke, fotografije i zabilješke svojih istraživanja. U Rifeov laboratorij dolazilo je puno studenata koji su htjeli vidjeti njegove pokuse.

Mnogi su ga znanstvenici i liječnici podržavali. Među njima su bili međunarodno poznati E.C.Rosenow, Arthur Kendall, Dr. George Dock, Alvin Foord, Rufus Klein-Schmidt i mnogi drugi.

 

Rife je ignorirao sve rasprave oko svojih otkrića. Slava i počasti nisu ga zanimali. Sve svoje vrijeme posvetio je usavršavanju metoda uništenja ubojitih virusa. Da bi ih uništio, služio se istom metodom koja mu je omogućivala promatranje živih virusa - rezonancijom.

 


Povećavajući intenzitet frekvencija, koji su prirodno rezonirali s frekvencijama virusa, Rife je povećavao njihovo osciliranje, što je izazivalo uništenje virusa.

 


Rife je uložio mnogo vremena i truda da bi pronašao frekvencije koje uništavaju herpes, dječju paralizu, meningitis, tetanus, gripu i golem broj drugih opasnih mikroorganizma.

 

Godine 1934. Sveučilište Južne Kalifornije sazvalo je posebnu medicinsku komisiju da bi potvrdila otkrića dr. Rifea. Iz Pasadena County Hospital dovezeno je u Rifeov laboratorij 16 pacijenata s dijagnozom završnog stadija raka. Ekipa liječnika trebala je promatrati pacijente tijekom liječenja i nakon 90 dana procijeniti njihovo zdravstveno stanje, ako ostanu živi.

 

Nakon 90 dana terapije komisija je potvrdila da je 14 od 16 pacijenata potpuno izliječeno. Dva ostala pacijenta nastavila su terapiju i nakon 4 tjedna i njih su proglasili zdravima. Liječnička komisija potvrdila je da je Rifeova terapija 100% uspješna.

Da bi odali priznanje genijalnom otkriću dr. Rifea, 20. studenoga 1931. četrdeset četiri najbolja liječnika SAD-a organizirala su svečani banket na imanju dr. Milbanka Johnsona.

Na banketu su liječnici proglasili Rifeovu terapiju "krajem svih bolesti".


Što je bilo dalje? Što bi bilo da ste pronašli lijek za sve bolesti?

Vijest o kraju svih bolesti došla je do Morrisa Fishbeina(!), koji je 1934. postao potpuni vlasnik dionica Američke zdravstvene udruge. Zadnje, što je htjela farmaceutska industrija, bila je bezbolna terapija, 100% učinkovita u liječenju terminalnoga karcinoma, koja nije stajala ništa osim male količine struje (a i ona bi - da je Tesla uredio svijet - bila besplatna i dostupna svima!).

Ljudi bi mogli pomisliti da im više ne trebaju lijekovi...


Fishbein je poslao dr. Rifeu svog odvjetnika s ponudom "koja se ne odbija". No Rife ju je odbio.

Uskoro zatim iz Rifeova laboratorija ukradene su snimke, fotografije i bilješke. Kradljivac nikad nije pronađen.

Dok je Rife pokušavao nadoknaditi štetu, netko je razbio njegov neprocjenjivi univerzalni mikroskop i ukrao njegove dijelove.

Prije toga netko je potpalio laboratorij u New Jerseyu, vrijedan nekoliko milijuna dolara, gdje su se liječnici pripremali za konačnu potvrdu Rifeove terapije prije njezina službenog objavljivanja.

Zadnji udarac bila je ilegalna pljenidba policije svega onoga što je još preostalo u laboratoriju dr. Rifea.

Liječnici, koji su htjeli zaštititi Rifea, izgubili su dotacije i privilegije. S druge strane, golem novac potrošen je na to da ti, koji su vidjeli Rifeovu terapiju, zaborave da ona uopće postoji.

 

Tako je Arthur Kednall, direktor Northwestern School of Medicine, neočekivano dobio na svoj račun 250.000 $ i povukao se u Meksiko. U te dane to je bio golem novac.

Drugu prominentnu osobu, koja je surađivala s Rifeom, dr. Georgea Docka, ušutili su golemim novčanim iznosom i najvećim nagradama na polju medicine.

Nijedna cijena nije bila prevelika da se zaustavi Rifeova terapija. Sjetite se da danas liječenje jednog pacijenta, oboljela od raka, stoji oko 300.000 $! Velik je to biznis.

Na kraju su svi, osim dr. Couchea i dr. Milbanka Johnsona, napustili Rifea.

Medicinski časopisi, što su ih većinom financirale farmaceutske tvrtke, a nadzirala Američka zdravstvena udruga, odbijali su objaviti članke o Rifeovoj terapiji. Tako su cijele generacije studenata medicine diplomirale a da nikad nisu čule za Rifeov proboj u medicini.

Rife je shvatio da njegov životni trud i otkrića ne samo da su ignorirani, nego su njegovom smrću trebali i nestati. Prestao se boriti i ostatak života proveo je tražeći utjehu u alkoholu. To mu je pomagalo ublažiti bol od spoznaje da se njegova otkrića ignoriraju dok milijuni ljudi pate od bolesti samo da bi nekolicina profitirala.

Royal Rife umro je 1971. od posljedica alkohola.

Na sreću, njegovo djelo ipak nije umrlo s njim. Rifeovi  učenici nastavili su istraživanja na polju biorezonantne medicine. Nekolicina doktora i inženjera obnovila je njegove uređaje. Godine 1986. napisi o dr. Rifeu i njegovoj terapiji ponovno su se pojavili u tisku.

Istraživanja dr. Rifea nastavili su drugi znanstvenici - Hulda Clark, dr. Beck, dr. Lakhovski i drugi.

Zahvaljujući svima njima, biorezonantna medicina danas je dostupna svakomu tko želi pronaći prirodan i učinkovit način rješenja zdravstvenih problema.

 

Svake godine održava se skup liječnika iz cijelog svijeta kako bi podijelili svoja iskustva i dostignuća na polju biorezonantne medicine. Na popisu je zasad više od 500 bolesti koje se mogu liječiti s pomoću frekvencija.

 

 

Nadajmo se da će jednog dana Royal Raymond Rife s pravom biti priznat genijem suvremene medicine. Do tada njegova legendarna tehnologija dostupna je samo onima koji su je zainteresirani pronaći.

Iako posve legalna za veterinare, koji je koriste za liječenje životinja, Rifeova briljantna terapija ostaje tabu za ortodoksnu humanu medicinu samo zato što bi ugrozila međunarodni monopol farmaceutske industrije koja kontrolira život - i smrt - većine ljudi na ovom planetu.

 

 

 

Objavljeno unutar Google zanimljivosti
utorak, 08 maj 2012 16:36

Kosmička muzika ćelija

- Piše Miodrag Radojčin -

Genetičari veruju da je razvoj svakog živog bića, uključujući i čoveka, od momenta začeća programiran informacijama koje su „zapisane“ u hromozomima. Ostaje samo da se divimo prirodi kako je takvu ogromnu količinu informacija uspela da stavi u jedro ćelije, koje je teško videti čak i pod mikroskopom. Kako je to moguće?
Petar Petrovič Garjajev, doktor biologije, akademik Medicinsko-tehničke akademije nauka Rusije, koji je veći deo svog naučnog rada proveo u ruskim institutima dok na poziv kanadskih kolega nije otišao u Toronto, smatra da ima odgovor na to pitanje.
On tvrdi da postoji samo jedno objašnjenje, a to je da se zapis informacije dešava na talasnom nivou, elektromagnetnim i zvučnim emisijama. Na tom principu osnovao je novi naučni pravac, „talasnu genetiku“. Pretpostavku je dokazao eksperimentima.
„Ispostavilo se da je naš molekul DNK antena, jer sadrži atome metala koji služe kao neka vrsta antene usmerene prema kosmosu, odakle primaju neke upravljačke kosmičke informacije“, tvrdi akademik Garjajev. „Molekul DNK u vodenom rastvoru ima kontinuiran zvuk, on emituje neki zvuk. On proizvodi složenu melodiju sa muzičkim izrazima koji se ponavljaju. Dobro zvuči, melodija je interesantna i to je sam po sebi zanimljiv fenomen. Ali, kada sam ga ozračio ultrazvukom, umesto složene melodije ostala je samo jedna usamljena nota“.
Do čega dolazi kada se prekine „zvučna veza“ sa kosmosom, doktor Garjajev ilustruje sledećim eksperimentom:
„Postoji jednostavan eksperiment sa ikrom žabe kada se stavi u komoru od 80 odsto nikla i gvožđa, gde postoje svi uslovi za normalan razvoj ćelije sa jednim izuzetkom – da je spoljašnje elektromagnetno okruženje izuzetno smanjeno i iskrivljeno. U tom nenormalnom elektromagnetnom okruženju takvi embrioni, takva jaja pretvaraju se u čudovišta i niko od njih i ne dođe do stadijuma žabe. Dakle, nama je apsolutno neophodno spoljašnje elektromagnetno okruženje. Ono stvara svojevrsni talasni metabolizam, talasnu regulaciju koja dolazi iz kosmosa“, tvrdi Garjajev.

ZAŠTO BAŠ ČETRDESET DANA

Ruski akademik dokazuje da DNK generiše radio talase i laserske zrake koji grade informacione holograme. Na taj način ćelije embriona, primivši talasnu informaciju, stvaraju neku vrstu skice koja pokazuje gde i kako treba da rastu noge, oči, nos i drugo.
„Stvar je u tome da je naš hromozomni aparat, ne samo naš nego i bilo kog organizma, između ostalog struktura koja emituje svetlost, svetlost različitih talasnih dužina. Počinje od plave a završava se crvenom, i dalje po talasnoj dužini. I ne emituje samo svetlost nego lasersku svetlost, to jest koherentnu svetlost. Sarađivao sam sa veoma velikim fizičarima, i mi smo prvi pokazali da DNK može da radi kao laser. Eksperimentalno smo dokazali takozvanu „superluminescenciju“. Postavlja se pitanje: Šta će laser u DNK? Zašto ima koherentne svetlosti? Postoje primeri da bakterije svetle. Ribe svetle, alge svetle. Truleći panj takođe svetli. Ali to nije koherentna svetlost. Tu je drugi proces svetljenja. Postoji posebna svetlost, laserska svetlost. Ovo je upravo momenat koji je izuzetno važan zato što nas vraća nazad na holografiju, jer laserska svetlost može da čita strogo definisanu informaciju sa strogo definisanih holograma. I ona ne treba da čita naše hromozome kao registar sličica kojih je na milijarde, nego u delovima. Jer, ako se svi pročitaju odjednom, biće nered. To je diferencijalno očitavanje informacija“, kazuje Petar Garjajev.
Naučnik je došao do još jednog začuđujućeg otkrića. Pokušavajući da shvati šta zapravo upravlja izgradnjom složenih bioloških sistema, uzeo je DNK iz zubne žlezde teleta. Ona je stavljena u spektrometar i osvetljena snopom crvene laserske svetlosti.
„Kada sam uklonio molekul DNK iz laserskog snopa i laserskim zrakom osvetlio prazan prostor, on se ponašao kao da je molekul DNK i dalje prisutan. Video sam fantomski DNK, ali ne apsolutno identičan, naravno. Bio je manji signal, ali opšti karakter bio je upravo takav kao da je molekul DNK prisutan, iako ga u tom eksprimentu nije bilo“.
Eksperimentatori su tom prilikom zaključili da je u pitanju neispravan uređaj, ali Garjajev je, nastavljajući eksperiment sa ćelijskim jedrom na drugim institutima, uočio istu pojavu! Spektrometar, za koji su naučnici mislili da je neispravan, registrovao je „fantome“ tokom 40 dana.
„Nije isključeno da je on i posle tog perioda bio tu. Samo za njegovu registraciju nisu stvoreni još uvek ultrasenzitivni uređaji. U principu, fantom nije samo naučni termin. Svako od nas je čuo za fantom bola kada se ljudi, na primer, sa amputiranim nogama žale na bolove u nedostajućem udu - to je upravo energetski fantom koji se oglasio. U medicini postoje slučajevi da, kada dođe vreme očekivanog porođaja kod žena koje su imale abortus, one osećaju kontrakcije. Moguće da je ovo pojava fantoma fetusa koji je sličan fantomu DNK. Kada nakon raspada talasnog okvira fantoma ostaje njegova tanka ljuska. Ali kako se oni ponašaju, to niko još ne zna“, kaže Petar Garjajev.
Svakako, u prilog ovom otkriću treba se setiti Kirlijanove fotografije na kojoj se pojavljuju odsečeni i uklonjeni delovi lista, a pitanje je da li je samo koincidencija narodno verovanje da se duh pokojnika 40 dana zadržava posle smrti, ili da upravo toliko Tibetanci umrlom čitaju „Tibetansku knjigu mrtvih“ sa uputstvima kako da se ponaša na onom svetu!

FOTONI NAS DRŽE NA OKUPU

Naš organizam je moguće predstaviti kao veliko ćelijsko društvo koje se sastoji od stotine i stotine milijardi ćelija. Svaka od njih razmenjuje sa susednom podatke o svom stanju. Kako se upravlja takvim društvom?
„Najverovatnije nervnim sistemom“, kaže akademik Garjajev. „Ali, nervni procesi se prostiru veoma malom brzinom, od 8-10 metara u sekundi, što nije dovoljno da ćelijsko društvo normalno funkcioniše. Čak ni brzina svetlosti nije dovoljna da bi obišla stotine milijardi ćelija i donela im sve informacije. U suprotnom, naš razvoj bi ostao na nivou bakterije, gde nema potrebe da se prenosi informacija između ćelija, jer je kod bakterije samo jedna ćelija. U našem organizmu informacije za sve ćelije treba da se razmene između njih trenutno. Na koji način se rešava problem takve ultra brze komunikacije?“
Petar Garjajev i kolege su napravili prvo teorijski, a zatim i eksperimentalni rad, koji ih je uputio na ideju da ćelijski kontinuum razmenjuje informacije beskonačno velikom brzinom. Svoj rad naučnici su zasnovali na svojstvu koje su predvideli Ajnštajn i njegovi učenici, Boris Podolski i Natan Rosen, 1935. godine. Oni su tada zaključili da ako se dva fotona u povezanom stanju razlete, i jedan od njih promeni parametre, na primer, naleti na nešto, on nestaje, a njegova informacija se trenutno prenosi na drugi foton. Jedan foton postaje drugi. Kasnije, ovo kvantno svojstvo je nazvano teleportacija. Godine 1997. austrijski naučnici su eksperimentalno dokazali da se foton može teleportovati, odnosno trenutno prenositi sa jednog mesta na drugo, uz očuvanje informacije.
„Oni su veoma jasno pokazali da foton može da se teleportuje, a naša DNK, naši hromozimi, rade na principu fotona. To znači da naše ćelije komuniciraju jedna sa drugom beskonačnom brzinom. Ukratko, koncept vremena tamo nestaje, informacija je trenutno poznata. Dakle, ćelije međusobno znaju sve odjednom. Zbog činjenice da ovu informaciju prenose fotoni, a fotoni su povezani među sobom, nalaze se u upletenom stanju. I ovaj pojam upletenosti je ključ da se objasni takva trenutna komunikacija u našem organizmu. To dovodi do potpuno drugačijeg razumevanja osnove biologije, razumevanja genetskog aparata, funkcionisanja živih sistema. Da bi ćelije radile tako da naš organizam funkcioniše normalno, naša ćelijska jedra ponašaju se kao bio-računar. Paralelno s tim postavlja se pitanje: A nervni sistem čemu služi? On takođe prenosi informacije u većim delovima između organa ćelija i tkiva. Dakle, tu ne postoji kontradikcija“, tvrdi profesor Garjajev.

MOLITVA JAČA OD RADIJACIJE

Profesor Garjajev i njegov saradnik, magistar fizičko-matematičkih nauka Andrej Aleksandrovič Berjozin, hteli su da pobliže ispitaju uticaj ultrazvuka na DNK. Umesto „simfonije života“, nakon delovanja ultrazvučnim aparatom, kako je već navedeno, dobili su samo jednu prodornu notu. Opseg do nekoliko stotina herca u kojem su molekuli DNK pre delovanja generatora ispuštali zvuke, sveo se na jednu frekvenciju od deset herca!
„Molekuli su doživeli snažan stres posle koga su dugo dolazili sebi i dalja istraživanja su pokazala da se tokom ultrazvučnog zračenja dvostruke spirale DNK raspliću i čak kidaju – kao što se dešava prilikom snažnog zagrevanja tih molekula. Ti eksperimenti pokazuju da ultrazvuk izaziva ne samo mehanička oštećenja, nego i izobličenja polja DNK. To znači da u naslednom programu može doći do prekida: izobličena polja će formirati oštećena tkiva i iz njih se ne može razviti zdrav organizam“, tvrdi akademik Garjajev, koji je zbog takvog stava veliki protivnik primene ultrazvučne dijagnostike, koja se inače smatra neškodljivom.
„Naša istraživanja su pokazala da ultrazvuk može biti izuzetno štetan za žive sisteme. Strašno je čak i pomisliti na to da sličan efekat nastaje u ljudskim ćelijama posle dijagnostike ultrazvukom. Nije čudo što se u savremenim klinikama rađa toliko mnogo bolesne i nakazne dece – ultrazvuk je mogao da izobiliči njihov talasni genom! A kada odraslim ljudima ultrazvukom pregledaju bolesne organe, njih je onda teško lečiti“.
Nasuprot ovome, doktor Garjajev se sa grupom ruskih naučnika bacio na posao da dokaže blagotvoran uticaj druge vrste talasa – elektromagnetskih koji su bazirani na akustičkim vibracijama ljudskog govora. Ne običnog, nego ritmičnog, upućenog kao pozitivna energija, dakle molitvama! Pokušali su sa zrnima pšenice i ječma koja su dobila doze zračenja od dve do deset hiljada rendgena, kada se činilo da su zrna već mrtva. Kao rezultat upućenih vibracija u zrnima su formirani talasni „skeleti“ zdravih hromozoma, na kojima su se pokidani hromozomi obnavljali!
„Mi smo tu sposobnost probudili u zrnima pšenice i ječma, ali se ona i kod ljudi može obnoviti. Ma koliko ćelija da ugine, umesto njih će se uvek stvarati nove. Takvom čoveku nikakvo zračenje ne može nauditi, pa ni ultrazvučno“, smatra ruski akademik, ne odbacujući hiljadugodišnja iskustva religije u obnavljanju zdravlja i blagotvornog delovanja molitvi na dušu i telo.

Preuzeto sa: http://www.treceoko.novosti.rs

Objavljeno unutar Google zanimljivosti
ponedjeljak, 07 maj 2012 15:54

Derinkuyu, podzemni grad

Podzemni grad u oblasti Kapadokia, Turska.

Pogledajte PowerPoint prezentaciju ovdje.

Objavljeno unutar Google zanimljivosti
petak, 27 april 2012 14:34

Stvaranje vode

- Zdravko Stanivuković -

Očito je da vode na Zemlji ima sve više. Podiže se nivo mora, tope se glečeri. A u zaleđenom stanju je ima svega 3 posto, čini mi se premalo za frku koju nam prognoziraju. Jer već je došlo do ogromnog topljenja leda koji je na kopnu, ali se nivo, čini mi se, nije podigao dovoljno za tu količinu nove vode u morima. Jer ako se predviđa povećanje nivoa mora od 11 do 33, neki kažu i 70 metara kad se sav led otopi dosad je povećanje minorno. Samo topljenje leda na kopnu povećava količinu vode u morima. Led u vodi je već u vodi, topljenjem se ništa ne dešava.

Šta onda stvara te dodatne količine vode? I zašto se potopljeni gradovi svuda oko planete nalaze na istoj dubini, naravno ako su iz istog izbrisanog perioda prošlosti o kojoj malo znamo. Dubina od 18 do 34 metra, bar ovi što su otkriveni. Što bi značilo da je nivo mora u prošlosti bio niži iz prostog razloga što je bilo manje vode. Što nam može puno reći i o periodu kad su te građevine bile na obali mora, a ne ispod. Kad bi mogli izračunati kojom brzinom se nivo penje. To sve pod uslovom da gledamo na podizanje nivoa mora kao globalnu pojavu i da se eliminišu lokalne devijacije tipa klizišta, vulkana, zemljotresa koji mogu promjeniti topografiju nekog područja.

A znamo da se voda dobija gorenjem vodika u kisiku i nikako drukčije. A vodika u našoj atmosferi ima manje od 1 posto, a sa povećanjem visine raste i postotak istog. To je i normalno jer je vodik najzastupljeniji element u svemiru. I naše Sunce ga nemilice baca sa svoje površine u svim pravcima. A nema ga u donjim slojevima atmosfere iz jednostavnog razloga što svaka munja stvara uslove za gorenje vodika, što je vrlo čest slučaj i jedini razlog što vodika nema više pri površini Zemlje. I tako se sa svakom munjom povećava količina vode kojom smo okruženi. Biljke proizvode kisik, svemir vodik, i proces se nastavlja. A količina vode raste polako ali sigurno. Jer nema elektrolize koja je na zemlji jedini proces kojim se voda može rastaviti na sastavne djelove. A i da je ima, prva munja vraća stvar na početak i eto tople vode.

Ima tu još jedna stvar koja takođe utiče na porast nivoa mora. Zemlja prima dnevno oko 100 tona raznog materijala iz svemira, tako da Zemlja bukvalno raste iz dana u dan. A to se vidi i po arheološkim iskopinama kod kojih debljina sedimenta proporcionalno odgovara starosti nalaza. Što dublje, to starije. Sto tona prašine je zapreminski otprilike 75 kubnih metara . Nije puno, ali za samo deset godina to je 280 000 kubika materijala. Od kojih 75 posto padne na morsko dno, ostatak na kopno, od čega se dobar dio spere kišom i rijekama i ode u more. Pa se malo pomalo podiže nivo morskog dna a samim tim i nivo mora. Pa dobijemo lagano ali konstatno povećanje količine vode a da ledena i topla doba ipak nemaju toliki uticaj na nivo vode.

Jer je povećanje konstantno, nema smanjenja.

Objavljeno unutar Google zanimljivosti
četvrtak, 29 mart 2012 17:30

Nikola Tesla o XXI vijeku

Kako je Tesla zasmišljao naše vrijeme, 2010. i 2035.godinu.

 

<Dokument u PDF formatu>

Objavljeno unutar Google zanimljivosti
ponedjeljak, 26 mart 2012 20:07

Info 33. "Kroz prostor-vreme"

Aktuelni prilozi sa www.kpv.rs

 

Treće oko- prava funkcija epifize

Mala žlezda duboko u ljudskoj lobanji koja razlikuje svetlo od tame i produkuje melatonin koji nas uvodi u san i reguliše vreme početka puberteta.

Epifiza je postala poznata kao „treće oko“ i radi  položaja na jednoj od sedam čakri kao centar duhovne i psihičke energije.

 

Film kao vremenska umetnost

Primena ubrzanog kretanja, autor: magistar Šandor Šetalo

 

Zagonetna pojava pored sunca

Ogromna crna kružna pojava koja je sa nekom vrstom creva povezana sa suncem? Naše dosadašnje znanje o suncu se mora korigovati.

 

Misteriozni zvuci na celoj planeti 2.deo

Čuveni geofizičar Elhin Kalilov objašnjava odakle dolaze neobični duboki tonovi koje ljudi od leta 2011 čuju na raznim delovima planete.

Objavljeno unutar Google zanimljivosti

Istraživači brazilskog Nacionalnog opservatorija pronašli su dokaze postojanja podzemne rijeke duge čak 5.920 kilometara, što je otprilike ista dužina kao i sama rijeka Amazona na površini, prenosi Daily Mail.

Objavljeno unutar Google zanimljivosti
Strana 3 od 3

 

http://www.youtube.com/user/BosnianPyramidsTV/featured?feature=context

 

https://soundcloud.com/bosnian_pyramid_of_the_sun_foundation

 

Video zapis iz Bosanske doline piramida 2014

Copyright 2005- © Fondacija--- “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation. All rights reserved