Nakon  nekoliko vojnih patrola i vožnje prema jugu meksičke države čiapas stižem do seoceta Frontiera Corozal. Improvizirani stol i tri naoružana vojnika predstavljaju granični prijelaz. Hiljadu metara široka rijeka Ušumasinta je počesto bila mjesto ilegalne trgovine drogama, oružjem i emigrantima. Pregledaju mi pasoš, upisujem se u knjigu i onda krećem prema svom brodiću.

Jedini način da se dođe do Jahčilana je rijekom. Puteva nema, jer je sa obje strane rijeke gusta džungla. čitam oficijelne Putne informacije: “Jahčilan je vrlo lijep grad Maja ugnijezđen u rijeci Ušumasinta. Morate uzeti brod da biste došli do njega. Vožnja traje oko sat vremena. Možete plivati u rijeci ako želite. U njoj ima krokodila." Vrlo informativno. Plivanje mi ovog puta nije bilo u planu, tako da neću morati razmišljati o krokodilima.

Ime Jahčilan znači “zelene stijene”. Očigledno riječ je o nazivu kojeg je ovaj grad dobio kada je već odavno bio napušten i zarastao u divlju sumu. Ni starije ime, Izancanac, vjerovatno nije pravo ime grada.

Onaj jaz koji je nastupio nestankom Maja u devetom stoljeću odsjekao je skoro sve etimološke veze civilizacije Maja sa onima koji su došli poslije njih.

DOMINANTNI CENTAR

Pristao smo uz obalu i nestrpljivo sam se uputio ka “Velikoj Plazi”. Ovo je bio dominantni centar duž Ušumasinta rijeke: uzvodno i nizvodno je smješteno nekoliko desetina gradova Maja od kojih, trenutno, ni jedan nije otvoren za javnost niti su započeli značajniji arheološki radovi.

Otkriće Jahčilana je nastupilo dosta kasno; prvi ga je pomenuo Juan Galindo 1833. Značajniji opis daje Teoberto Malet nakon svojih posjeta 1897-1900.  Ozbiljniji radovi na obnavljanju Grada se poduzimaju početkom 1970-ih i povremeno traju do danas.

Meni je posebna draž biti u gradu Maja uz samu rijeku. To mi je bila novina. Osjećaj da se piramida diže iz vode.

Nastavljam puteljkom. Mali drveni putokaz pokazuje smjer ka Malom Akropolisu. Strmi uspon vodi do vrha brežuljka (?) gdje je smještena Palača sa velikim prostorom za okupljanje (ili igru?). Izdvojenost i teška pristupačnost ukazuje da je ovo bila rezidencijalna oblast.

Jahčilan ostaje iza mene. Moje posljednje misli o njemu su vezane za skorašnji sastanak neprofitne organizacije za zaštitu svjetskih spomenika (World Monuments Fund). Tada je Bernard Selz pokonio 200.000 dolara za konzervaciju i zaštitu Grada, koji je uvršten na listu od 100 najugroženijih svjetskih spomenika kulture.  S obzirom da će za koju godinu sigurno napraviti i cestu, broj posjetilaca će se povećati, a time i opasnost da se ovaj sjajni grad Maja dalje ruinira.

{nomultithumb}